REPUBLIKA HRVATSKA

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

Obala Pino Budicin 4, 52210 Rovinj

Posl. broj: Ovr-251/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu tog suda Robertu Uggeriju, na temelju prijedloga sudske savjetnice Ksenije Bistre, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja IMPORTANNE CENTAR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 8560353928, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Buterin i Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv ovršenika ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ljiljana Maravić-Piriš, odvjetnica u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine, 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se potvrda o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin iz Pule posl.broj: Ovrv-10401/24, UPP/OS- Ovrv-996/2024 od 12. studenoga 2024. godine.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji obustaviti izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je određen u zahtjevom ovrhovoditelja IMPORTANNE CENTAR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 8560353928 za naplatu na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin iz Pule posl.broj: Ovrv- 10401/24, UPP/OS-Ovrv-996/2024 od 12. studenoga 2024., zaprimljenog kod Financijske agencije 19. ožujka 2025. godine.

III. Odbacuje se prijedlog ovršenika od 21. ožujka 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, kao nedopušten.

IV. Odbacuje se prijedlog ovršenika od 21. ožujka 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za plijenidbu i prijenos zaplijenjenih sredstava zatražen zahtjevom za izravnu naplatu od dana 19.03.2025, kao bespredmetan.

V. Odbacuje se žalba nakon proteka roka ovršenika od 21. ožujka 2025. zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 3., 7. i 10. Ovršnog zakona, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 21. ožujka 2025. podnio prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Paić Čerin iz Pule posl. br. Ovrv-10401/2024 od 12. studenoga 2024. te podredno i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate.

1.1. U prijedlogu, u bitnom, navodi da je ovrhovoditelj 19. ožujka 2025. podnio FINA- i zahtjev za naplatu novčane tražbine na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Paić Čerin, posl.br. Ovrv-10401/2024, UPP/OS-Ovrv-996/2024, od 12.11.2024., a koje rješenje je pravomoćno i ovršno 17.02.2025., radi naplate tražbine u iznosu od 615,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

1.2. Ovršenik podnosi prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin posl.br. Ovrv-10401/2024, UPP/OS-Ovrv-996/2024 od 12. studenoga 2024., a za koje je izdana potvrda pravomoćnosti i ovršnosti od 17.02.2025., iz razloga jer ovršenik nikada nije zaprimio to rješenje o ovrsi. Ističe kako dostava navedenog pismena nije obavljena sukladno zakonskim odredbama koje uređuju dostavu pismena osobama koje imaju punomoćnika u postupku, stoga da javni bilježnik nije imao osnova iskazati klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti i da je opisanim postupanjem počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Objašnjava kako je zaprimio obavijest javnog bilježnika Marine Paić Čerin od 17.10.2024., kojim se obavještava da je ovrhovoditelj protiv njega podnio prijedlog za ovrhu i da je njegova punomoćnica 7. studenoga 2024. u predmetni spis javnog bilježnika, dostavila punomoć za zastupanje i zatražila dostavu rješenja o ovrsi radi pravovremenog podnošenja prigovora, no da unatoč punomoći javni bilježnik rješenje o ovrsi nije dostavio ovršeniku putem opunomoćenice niti je opunomoćenici omogućen uvidu u spis putem e-komunikacije. Slijedom navedenog predlaže ukinuti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Prigovara kako je dostava rješenja o ovrsi putem e-oglasne ploče suda u potpunosti protivna smislu i svrsi članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i članka 13. Konvencije, a obzirom je očigledno da se na opisani način ne može na jasan i nedvojben način utvrditi da li je i kada ovršenik zaprimio dostavljeno rješenje o ovrsi, a posebno u situaciji kada je ovršenik zastupan po punomoćnici odvjetnici te očekuje da će mu se sva pismena iz postupka u kojem je uložena punomoć, a posebno ona protiv kojih ima pravo podnošenja pravnog lijeka, dostavljati putem punomoćnice. U odnosu na naprijed navedeno, ovršenik ukazuje na presudu Europskog suda za ljudska prava, Zavodnik protiv Slovenije (Broj zahtjeva: 53723/13).

1.3. Ovršenik podnosi i prijedlog za odgodu prijenosa i proglašenje prijenosa nedopuštenim, na temelju članka 210. Ovršnog zakona, a u svezi s odredbom članka 50. i članka 65. Ovršnog zakona, podredno žalbu, iz razloga što ovrhovoditelj IMPORTANNE CENTAR d.o.o., neosnovano potražuje od ovršenika utuženi iznos od 615,00 EUR, kao i iznos od 150,00 EUR na ime troškova ovršnog postupka. Ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o tražbini po osnovi troškova zajedničke pričuve trgovačko-poslovnog centra Importanne te kako ovrhovoditelj u konkretnom predmetu nema aktivnu legitimaciju u svoje ime i za svoj račun potraživati od ovršenika plaćanje troškova zajedničke pričuve po spornim računima, već isto može učiniti samo u ime i za račun suvlasnika nekretnine sukladno odredbi članka 93. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pojašnjava da se radi o zajedničkom doprinosu suvlasnika zgrade koji ide na poseban račun (IBAN), a da su sredstva na tom računu isključivo vlasništvo suvlasnika, dok da je upravitelj ovlašten samo uz odluku suvlasnika i odobrenje predstavnika vršiti plaćanja za pojedine usluge/radove pružateljima usluga, a postupke prisilne naplate sredstava zajedničke pričuve je ovlašten pokretati isključivo u ime i za račun svih suvlasnika nekretnine. U odnosu na navedeno upućuje na stav koji je zauzeo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u obrazloženju presude posl.br. Pž-2954/2024 od 8. svibnja 2024., a prema kojem upravitelj u postupku radi naplate zajedničke pričuve nije ovlašten zahtijevati od suvlasnika da neplaćenu pričuvu, konkretno za održavanje zgrade i za njegove troškove upravljanja plate njemu jer pričuva nije njegova osobna imovina. Ovršenik ističe kako ovrhovoditelj više nije upravitelj predmetne nekretnine i to od 2. siječnja 2025., već Importanne Upravitelj d.o.o. kojega je osnivač Importanne d.o.o., jer da su novim Međuvlasničkim ugovorom od 2. siječnja 2025. poslovi upravljanja predmetnom nekretninom povjereni novoosnovanom društvu Importanne upravitelj d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 10, OIB: [osobni identifikacijski broj] i da je i istog dana sklopljen i Ugovor o upravljanju zgradom „Importanne centar“ s novim upraviteljem, dok je s ranijim upraviteljem Importanne centar d.o.o., ovdje tužiteljem, utvrđen sporazumni prestanak Ugovora o upravljanju objektom „Importanne centar“. Stoga da ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju podnositi zahtjeve za izravnu naplatu tražbine koja mu uopće ne pripada na 19. ožujka 2025. godine. Ističe kako i Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju od 2. siječnja 2025. smatra ništetnima, jer su sklopljeni samovoljnom odlukom jednog suvlasnika – Importanne d.o.o., a bez sudjelovanja ovršenika i ostalih „manjinskih“ suvlasnika predmetne nekretnine i da je sud dužan ukinuti osporavano rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog ovrhovoditelja, u skladu s odredbom članka 82. Zakona o parničnom postupku prema kojoj u tijeku cijelog postupka sud po službenoj dužnosti pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno. Ovršenik ističe i ništetnost isprave na temelju koje je ovrhovoditelj IMPORTANNE CENTAR d.o.o. odabran za upravitelja trgovačko-poslovnog centra Importanne, osporava valjanost odluke kojom je Importanne d.o.o. sam sebe proglasio većinskim vlasnikom navedenog centra te ističe prigovor ništetnosti isprava na temelju kojih ovrhovoditelj prisilnim putem naplaćuje od ovršenika tražbinu koja je nezakonita. Nadalje, osporava valjanost Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju i smatra , sukladno obvezujućem pravnom shvaćanju iz zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11.03.2022.g., posl.br. Su IV-87/2022, po kojem je sud prvog stupnja dužan po službenoj dužnosti ispitati i utvrditi sadrži li isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi nepoštene (ništetne) odredbe, o čemu će ovisiti odluka o osnovanosti predmetnog prijedloga za ovrhu/zahtjeva za izravnu naplatu, ukazuje kako u pogledu isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu zakonitosti, sud dužan ispitati valjanost sporne isprave u ovršnom postupku. Ovršenik naglašava kako je valjanost Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju izrazito važna za konkretan postupak, a obzirom je ovrhovoditelj upravo temeljem istih protiv ovršenika podnio prijedlog za ovrhu i ishodio pobijano rješenje o ovrsi. U vezi s istim ovršenik napominje da su tzv. „manjinsjki“ suvlasnici predmetne nekretnine, njih 116, "poslovnog i trgovačkog kompleksa podhodnik - Esplanade s podzemnom garažom uključujući komunalne instalacije i priključke unutar zone obuhvata kompleksa pothodnik - Esplanade", pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti Međuvlasničkog ugovora te Ugovora o upravljanju objektom „Importanne Centar“, a koji postupak se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod posl.br. P-7707/24. Obzirom da o valjanosti navedenih ugovora ovisi ovlaštenje ovrhovoditelja za pokretanje predmetnog postupka to ovršenik predlaže da sud u ovom predmetu odredi odgodu pljenidbe i prijenosa do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi posl.br. P-7707/24.

1.4. Nadalje, ovršenik pojašnjava da su sukladno članka 85. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnici (etažni vlasnici) dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom (zgradom), odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Oni donose u pisanom obliku odluku o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova s time da međusobne odnose mogu urediti i pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom) i što sve ugovor treba sadržavati. Ističe kako je Međuvlasnički ugovor sačinjen u tajnosti, a sadržaj istih nije u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da im je kao suvlasnicima uvid u Ugovore o upravljanju iz 2001. i 2008. omogućen tek od prije dvije godine, i to na način da su bili “izloženi“ na novoj Oglasnoj ploči unutar ureda Importanne centra d.o.o. koji se nalazi u posebnom odvojenom prostoru nedostupnom ostalim suvlasnicima, jer se radi o zaključanom prostoru u koji ulaze samo oni koje uprava odluči pustiti. Ono što ovršenik smatra bitnim za istaknuti jest da su suvlasnici uvidom u „novi“ Ugovor o upravljanju iz 2008. utvrdili da isti sadrži novu odredbu u odnosu na Ugovor iz 2001. u čl. 13. gdje je navedeno kako su vlasnici garažno-parkirališnog prostora također dužni plaćati pričuvu, iako je sukladno zakonskim propisima vlasnik garažno-parkirališnog prostora (u konkretnom slučaju Importanne d.o.o.) i prije morao plaćati zajedničku pričuvu jer je bio suvlasnik predmetne građevine. Smatra da vlasnik garažno-parkirališnog prostora do sada nije plaćao nikakvu pričuvu i da je tadašnji upravitelj predmetne zgrade, ovdje ovrhovoditelj Importanne centar d.o.o. je temeljem navedenog ugovora morao pokrenuti postupak prisilne naplate pripadajućeg iznosa pričuve protiv većinskog suvlasnika, a vlasnika garažno-parkirališnog prostora tvrtke Importanne d.o.o., a što je propustio učiniti, čime da je nanio štetu svim ostalim suvlasnicima, uključujući i ovršenika.

1.5. Ovršenik nastavlja navodeći da obzirom je odredbom članka 50.st.1. Ovršnog zakona propisano da protiv rješenja o ovrsi/ zahtjeva za izravnu naplatu ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, odnosno ako je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, pa kako iz svih istaknutih navoda ovršenika nesporno proizlazi da je ovrhovoditelj temeljem ništetnih isprava, nezakonito utvrđenom tražbinom na osobito diskriminatoran način proizvoljno pokreće ovršne postupke, to je onda i više nego razvidno da sud treba sporni prijenos proglasiti nedopuštenim, a tim više jer ovrhovoditelj više nije upravitelj predmetne nekretnine, pa isti nije ovlašten pokretati nikakve postupke u pogledu naplate pričuve pred Financijskom agencijom. Ovršenik smatra kako je sporni prijenos nužno proglasiti nedopuštenim i iz razloga jer predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nikada nije dostavljeno ovršeniku, pa nije bilo niti uvjeta za isto izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti.

1.6. Smatra i da su ispunjene sve pretpostavke za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, obzirom da se tražbina ovrhovoditelja temelji na nezakonito ispostavljenim računima, smatra da je podnoseći zahtjev za izravnom naplatom ovrhovoditelj namjerno oštetio ovršenika, jer isti zna da više nije upravitelj predmetne nekretnine, te da nije ovlašten potraživati naplatu utuženih iznosa za korist svojeg računa i da se takvim postupanjem ovrhovoditelja izravno nanosi nenadoknadiva materijalna šteta ovršeniku, no da bi se odgodom ovrhe/prijenosa takva opasnost otkonila. Smatra da time ovrhovoditelj neće trpjeti nikakvu štetu jer spornu tražbinu nema niti pravo naplatiti pa smatra ispunjenim uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona obzirom je ovršenik podnio prijedlog za donošenjem rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a sve iz razloga navedenih u odredbi čl.50.st.1. Ovršnog zakona, odnosno zbog toga što se tražbina temelji na ništetnim ispravama a koje činjenice ovršeniku nisu bile poznate u vrijeme izdavanja bjanko zadužnice, obzirom je ovrhovoditelj postupao s nedopuštenom pobudom, iz čega proizlazi da sporna zadužnica ne proizvodi pravne učinke. Ovršenik napominje kako je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u tijeku parnični postupak posl.br. P-7707/2024, koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju kojima je ovrhovoditelj imenovan upraviteljem Importanne centra, a od kojeg utvrđenja ovisi ovlaštenje ovrhovoditelja na pokretanje i vođenje ovršnog postupka posl.br. Ovr- 10401/2024, dok u pogledu podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 19.03.2025.g., kada je isti 2.01.2025.g. prestao biti upraviteljem predmetne nekretnine, nema uopće sumnje da ovrhovoditelj nije ovlašten na podnošenje istog.

1.7. Smatra da odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava treba odrediti i iz razloga jer ovršeniku nikada nije dostavljeno sporno rješenje o ovrsi, odnosno nije imao priliku u ovršnom postupku pobijati njegovu osnovanost redovnim pravnim lijekovima. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i kako su kumulativno ispunjeni svi uvjeti određeni navedenim odredbama čl. 65 st.1 Ovršnog zakona u svezi sa odredbom čl.210 st.2 Ovršnog zakona, jer je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, te je ispunjen uvjet iz čl. 65 st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona, to isti u konačnici predlaže sudu da donese rješenje kojim se ukida klauzula pravomoćnosti i ovršnosti iskazana 5.03.2025. na rješenje o ovrsi koje je 12.11.2024.g. izdao javni bilježnik Marina Paić Čerin iz Pule, posl.br. Ovrv- 10401/2024, UPP/OS-Ovrv-996/2024, kojim se prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava zatražen zahtjevom za izravnu naplatu, od 19.03.2025. proglašava nedopuštenim te da naloži Financijskoj Agenciji obustaviti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava zatražen zahtjevom za izravnu naplatu od dana 19.03.2025., dok podredno da naloži Financijskoj Agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava zatražen zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelja od dana 19.03.2025. godine.

2. Sud je zaključkom od 27. ožujka 2025. prijedlog ovršenika dostavio ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se na prijedlog ovršenika očitovao podneskom od 10. travnja 2025. godine.

2.1. Ovrhovoditelj je u bitnom u svom očitovanju osporio sve navode ovršenika te se u odnosu na prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin posl.br. Ovrv-10401/2024 od 12.11.2024. očitovao na način da isti smatra neosnovanim, kao i navod ovršenika da mu dostava rješenja o ovrsi nije obavljena sukladno zakonskim odredbama jer da je dostava ovršeniku obavljena putem oglasne ploče, umjesto osobno njegovom punomoćniku. Ovrhovoditelj u pogledu dostave upućuje na odredbu članka 8. st. 4. i st. 6. Ovršnog zakona te ukazuje da je iz Sustava Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (e-Predmet) vidljivo da je dostava rješenja o ovrsi ovršeniku pokušana na adresu prebivališta i vraćena 03.12.2024. i 28.01.2025. te da je nakon druge neuspjele dostave, ista ovršeniku obavljena preko oglasne ploče, slijedom čega da je ovršeniku dostava rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-10401/2024 od 12.11.2024. izvršena u cijelosti sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, a da okolnost da dostava istog nije izvršena osobno njegovom punomoćniku nema utjecaja na pravilnost i zakonitost dostave te da su stoga bili ispunjeni svi uvjeti za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga ovršenikov prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti smatra u cijelosti neosnovanim i predlaže ga odbiti.

2.2. U odnosu na prijedlog za odgodu prijenosa i proglašenje prijenosa nedopuštenim i žalbu, navodi kako je prijedlog prvenstveno nedopušten i da ga je potrebno odbaciti. To iz razloga što je ovrhovoditelj 19.03.2025. dostavom Financijskoj agenciji zahtjeva za naplatu (dakle ne zahtjeva za izravnu naplatu) protiv ovršenika pokrenuo postupak naplate na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku izravne naplate niti je postupak pokrenut na temelju neke od isprava iz odredbe čl. 209. st. 1. OZ-a, stoga da ovršenik nema pravo na pravno sredstvo predviđeno odredbom čl. 210. OZ-a. U pogledu svojih tvrdnji upućuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u svom rješenju Gž Ovr-374/2021-2 od 20.07.2021. godine.

2.3. Ovršenikovu žalbu u konkretnoj situaciji smatra nedopuštenom, obzirom da je ovršni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i da se sukladno čl. 11. st. 2. OZ protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može podnijeti prigovor u roku od osam dana pa osim što protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uopće nije dopušteno podnijeti žalbu, u svakom slučaju da je rok za podnošenje pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protekao. Napominje i da je žalbu nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi dopušteno podnijeti isključivo iz zakonom propisanih razloga, na koje da se ovršenik u konkretnom slučaju ne poziva, uz uvjet da te razloge ovršenik nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja, što da ovdje nije slučaj. Nastavlja navodeći da ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi da će sud odbaciti žalbu. Sukladno iznesenom predlaže sudu odbaciti ovršenikovu žalbu.

2.4. Podredno, ovrhovoditelj ističe da su prijedlog za proglašenje prijenosa nedopuštenim, uključivši ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe u smislu čl. 65. OZ, tako i žalba u cijelosti neosnovani. Smatra da ovršenik potpuno neosnovano osporava aktivnu legitimaciju na strani ovrhovoditelja te upućuje na odredbu čl. 7. Međuvlasničkog ugovora od 16.04.2001. kojim je imenovan upraviteljem nekretnine ”IMPORTANNE CENTAR”, kao i na čl. 8. na temelju kojeg je izrijekom ovlašten na vođenje poslova u ime svih suvlasnika i korisnika poslovnog i trgovačkog objekta pred sudom ili drugim tijelima vlasti i uprave, što uključuje i ovlast da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Ovrhovoditelj ističe i da njegova aktivna legitimacija za vođenje ovršnog postupka proizlazi i iz relevantnih zakonskih odredbi, pa da je tako odredbom čl. 93. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu ZV) propisano da je dužnost upravitelja da naplati od svih suvlasnika iznos zajedničke pričuve, a u koju svrhu je ovlašten voditi i odgovarajuće postupke. U prilog aktivnoj legitimaciji ovrhovoditelja kao upravitelja ide i brojna sudska praksa, kao što je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/2324/2008 od 22.04.2010., u kojoj stoji: „Slijedom navedenog, imajući u vidu da je podnositelj u podnesku od 8. travnja 2005. godine naznačio da nastupa kao upravitelj poslovnog kompleksa, Ustavni sud smatra pogrešnim pravno stajalište sudova prema kojemu podnositelj u konkretnom slučaju nastupa u svoje ime i za svoj račun, odnosno da kao upravitelj nema aktivnu legitimaciju.“ Navode ovršenika da ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran voditi ovaj ovršni postupak uslijed promjene upravitelja smatra promašenima, s obzirom na to da je tužitelj po dospjelosti tražbine bio upravitelj u objektu “Importanne Centar” te je kao takav dužan naplatiti sva potraživanja s osnove troškova održavanja nekretnine, a navedeno da potvrđuje i sudska praksa, pa tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem u postupku posl.br. 9 Pž-6032/2021-3 zauzima stav da: “Iako je u konkretnoj situaciji tijekom postupka došlo do promjene upravitelja, raniji upravitelj ima legitimaciju zastupati suvlasnike u odnosu na neplaćenu pričuvu, dok je bio upravitelj zgrade i nakon što je prestao biti, jer se pričuva odnosi za vrijeme u kojem je bio upravitelj.” Ističe da je zajednička pričuva zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine sukladno odredbi čl. 90. st. 1. ZV, čime je jasno da tako uplaćena sredstva moraju ostati na za to predviđenom računu i u slučaju promjene upravitelja. Ovršenikove navode u pogledu osnova i visine tražbine, sadržaja izdanih računa te nedopuštenost uvećavanja iznosa zajedničke pričuve za iznos PDV-a smatra neosnovanima jer je ovrhovoditelj kao upravitelj objekta s ovršenikom 31.12.2014. sklopio Ugovor o upravljanju ”IMPORTANNE CENTROM” kojim je ovršenik preuzeo obvezu da će ovrhovoditelju kao upravitelju centra plaćati pogonske troškove te sve ostale troškova koji mogu proizaći iz rada objekta ”Importanne centar”. U odnosu na visinu tražbine, ovrhovoditelj ukazuje na odredbu čl. 17. Međuvlasničkog ugovora, kojom je propisano da se troškovi upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na objektu, odnosno razdioba zajedničkih troškova, vrši temeljem stvarnih troškova, a sukladno učešću površine pojedinog suvlasničkog dijela u ukupnoj površini poslovnih prostora. Nadalje, visina tražbine prema ovršeniku obračunata je sukladno Odlukama od 28.02.2023. i 01.01.2024., a temeljem kojih se utvrđuje visina troškova upravljanja nekretninom „IMPORTANNE CENTAR“ za sve suvlasnike. Ovrhovoditelj nadalje ukazuje da navodi ovršenika o iznosu koji na ime održavanja i zajedničke pričuve plaća društvo Importanne d.o.o. nisu ni u kakvoj vezi s ovršenikovom obvezom na podmirenje troškova održavanja nekretnine niti se ovdje o tome može raspravljati. Isto se odnosi na troškove koje plaća bilo koji drugi suvlasnik jer isto nije u bilo kakvoj vezi s predmetnim postupkom. Navode ovršenika da ovrhovoditelj neistinito iskazuje podatke na računima koje ispostavlja suvlasnicima na ime troškova za održavanje i upravljanje nekretninom, u cijelosti osporava te navodi kako račune ispostavlja na temelju unaprijed planirane potrošnje koja se temelji na stvarno nastalim prihodima i rashodima u proteklom razdoblju, uz predviđanje mogućnosti povećanja troškova.

2.5. U pogledu ovršenikovih navoda o ništetnosti odredaba Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju, ukazuje na njihovu neosnovanost, jer se sukladno odredbi čl. 375. st. 1. i 3. ZV uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku, a koji obvezuje sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Kako je društvo IMPORTANNE d.o.o. većinski suvlasnik nekretnine „IMPORTANNE CENTRA“, tako proizlazi da je Međuvlasnički ugovor od 16.04.2001. sklopljen sukladno cit. odredbama ZV. Osim toga, ističe i da je pozivanje ovršenika na pravno shvaćanje iz zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su IV-87/2022 od 11.03.2022. u smislu obveze ovršnog suda da po službenoj dužnosti preispita sadrži određena isprava ništetne ugovorne odredbe potpuno promašeno i neprimjenjivo na konkretan slučaj, s obzirom na to da se ne radi o potrošačkom ugovoru. Ovrhoovditelj nadalej smatra i pogrešnim stav ovršenika da se na zajedničke troškove ne može obračunati PDV jer ad to nije propisano niti jednom odredbom mjerodavnih zakonskih propisa iz područja poreznog prava, već se osnovanost obračuna ima utvrditi u svakom konkretnom slučaju jer obračun PDV-a ovisi o više čimbenika, a posebice o tome tko je porezni obveznik te navodi da kada izvršitelj ili isporučitelj obavi neku uslugu ili isporuku vezano za održavanje zgrade po nalogu upravitelja, a ta se isporuka plaća upravo iz sredstava zajedničke pričuve da je tada upravitelj ovlašten iskazati PDV na računima koje ispostavlja suvlasnicima zgrade.

2.6. Nadalje, ovršenikov prijedlog na saslušanje „svih manjinskih suvlasnika“, odnosno 123 svjedoka, neprikladan, bespotreban i neekonomičan, naročito uzme li se u obzir narav ovršnog postupka, a povrh svega takav prijedlog je protivan načelu ekonomičnosti postupka i načelu savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja. Konačno, ovrhovoditelj osporava neistinite navode ovršenika kako ovrhovoditelj kao upravitelj odluke objavljuje na oglasnoj ploči koja je ”u uredu uprave iza šifriranih, zaključanih i zatamnjenih vrata” jer navedeno nije točno i da se oglasna ploča se dugi niz godina nalazi u trgovačkom centru IMPORTANNE CENTAR na mjestu gdje je dostupna na uvid svim suvlasnicima. Dodatno uz oglasnu ploču, od prosinca 2023. na internetskoj stranici IMPORTANNE CENTAR uspostavljena je e-oglasna ploča na kojoj se objavljuju sve bitne odluke koje se tiču upravljanja i održavanja nekretnine.

2.7. Ovrhovoditelj na kraju ukazuje i na neosnovanost ovršenikovih navoda o tome da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. OZ, jer da je za odgodu ovrhe potrebno da ovršenik učini vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, uz istodobno ispunjenje barem jednog od objektivnih uvjeta propisanih t. 1.-11. istog članka. Međutim, navodi ovrhovoditelj, niti je u konkretnom slučaju ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona niti se žalba iz predmetnih odredaba (tzv. žalba nakon proteka roka) može podnijeti iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. OZ na koju se ovršenik poziva, a potpuno je nejasno u kakvoj je vezi bjanko zadužnica s rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na temelju kojeg je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu, uslijed čega se navodi ovršenika u tom smislu ukazuju potpuno promašenim. Nadalje smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim ni da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, jer ovršenik nije konkretizirao štetu koja mu prijeti kao ni naveo u čemu bi se ista sastojala, niti učinio vjerojatnim da mu prijeti nastanak takve štete koja nužno prelazi posljedice koje po redovnom tijeku stvari nastaju provođenjem prisilne naplate u kojoj se tražbina ovrhovoditelja ostvaruje prisilnim putem, stoga smatra da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 65. OZ-a.

2.8. Ovrhovoditelj smatra kako raspolaže pravomoćnom i ovršnom ispravom koja nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage i da je ovršni postupak strogo formalni postupak hitne naravi, te ističe da se protivi prijedlogu ovršenika da sud odgodi pljenidbu i prijenos do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred naslovnim sudom pod posl.br. P-7707/2024 jer konačna odluka u toj parnici ne predstavlja prethodno pitanje o kojem bi ovisila odluka suda u ovom postupku u smislu odredbe 12. ZPP.

2.9. Slijedom svega navedenog, ovrhovoditelj predlaže da sud ovršenikov prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti odbije kao neosnovan, da ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa i proglašenje prijenosa nedopuštenim, kao i žalbu odbaci kao nedopuštene, a podredno odbije u cijelosti kao neosnovane te da naloži ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Podneskom od 30. travnja 2025. ovršenik se očitovao na podnesak ovrhovoditelja od 10. travnja 2025., u bitnom ponavljajući već izneseno u prijedlogu od 21. ožujka 2025. godine.

4. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju priležeću prijedlogu ovršenika: specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 22 spisa), zahtjev za naplatu od 19. ožujka 2025. (listovi 23-26 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave listovi 27-31 spisa), pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Paić Čerin iz Pule (listovi 32-34 spisa), Međuvlasnički ugovor od 16. travnja 2001. (listovi 35-62 spisa), sentencu Visokog trgovačkog suda RH u svezi aktivne legitimacije upravitelja u postupku (list 65 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom od 2. siječnja 2025. (listovi 67-78 spisa), Međuvlasnički ugovor od 2. siječnja 2025. (listovi 79-113 spisa), dokumentaciju dostavljenu po ovrhovoditelju: odluka U-

III/2324/2008 (list 136-139 spisa), Ugovor o upravljanju Importanne centrom od 31. prosinca 2014. (listovi 140-143 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-6032/2021-3 (listovi 144-146), rješenje Vrhovnog suda RH posl. broj Rev- 525/2021-2 (listovi 147-151 spisa), odluku (listovi 152-154 spisa) te uvid u ovosudni elektronički spis posl. br. Ovrv-10401/2024. Sud predloženi dokaz saslušanjem ovršenika i manjinskih suvlasnika (nijh 123), nije provodio jer, osim što je neekonomičan, nije od značaja za predmetni postupak.

5. Prijedlog ovršenika za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin iz Pule posl.broj: Ovrv-10401/24, UPP/OS- Ovrv-996/2024 od 12. studenoga 2024. i obustavu ovrhe osnovan je u cijelosti, dok prijedlozi ovršenika za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim, kao i žalba nakon proteka roka nisu dopušteni, dok je prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava bespredmetan.

6. Uvidom u elektronički spis javnog bilježnika posl. br. Ovrv-10401/2024 utvrđeno je da je opunomoćenica ovršenika, podneskom od 7. studenoga 2024. javnom bilježniku dostavila punomoć za zastupanje ovršenika uz napomenu da se sva pismena i pozivi ubuduće dostavljaju na adresu punomoćnice ovršenika. Daljnjim pregledom spisa utvrđeno je da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-10401/2024 doneseno 12. studenoga 2024., dakle, nakon što je u spis javnog bilježnika dostavljena punomoć za ovršenika.

6.1. Nadalje, pravomoćnost i ovršnost citiranog rješenja o ovrsi utvrđena je na temelju dostave rješenja ovršeniku putem oglasne ploče ovog suda, nakon što je ovršeniku dostava pokušana dva puta, i to 12. studenoga 2024. i 7. siječnja 2025., na adresu ovršenika [adresa]. Kako su oba pokušaja dostave bila neuredna, iz razloga što su se vratila s naznakom "obaviješteni nije podigao pošiljku", dostava predmetnog rješenja vršena je ovršeniku putem oglasne ploče suda uz obavijest od 28. siječnja 2025. o danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

6.2. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo je pravomoćno i ovršno 17. veljače 2025. skidanjem s oglasne ploče ovog suda, a potvrdom javnog bilježnika od 5. ožujka 2025. godine.

6.3. Člankom 36. stavkom 2. Ovršnog zakona (u daljnjem tekstu OZ; Narodne novine, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017) propisano je da potvrdu ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju. Stavak 3. istog članka propisuje da će potvrdu ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinuti rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

6.4. Člankom 138. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), a koja se odredba primjenjuje na temelju članka 21. OZ-a, propisano je da kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, da se dostava obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno.

6.5. Stoga u slučaju kada stranka koja se pojavljuje pred sudom ima punomoćnika, sud je obvezan sva pismena dostaviti opunomoćeniku ovršenika, te u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za isticanjem rješenja o ovrsi na oglasnu ploču suda te se takva dostava ne može smatrati urednom dostavom sukladno članku 8. OZ-a, a tim više i što je uvidom u elektronički spis također utvrđeno da odvjetnici nije omogućen uvid u spis putem e-komunikacije.

6.6. Obzirom je na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave moguće uložiti pravni lijek, dostavu je potrebno izvršiti stranci osobno, odnosno kad stranka koja se pojavljuje pred sudom ima punomoćnika, sud je obvezan sva pismena dostaviti opunomoćeniku ovršenika sukladno odredbi članka 138. ZPP-a, a koja odredba se primjenjuje na temelju članka 21. OZ-a, putem opunomoćenika.

6.7. Stoga je ocjena suda kako nisu postojali zakonski uvjeti da se utvrdi pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi javnog bilježnika u ovom predmetu. Slijedom navedenog, a obzirom se dostava izvršena na navedeni način ne može smatrati urednom ni zakonitom dostavom, valjalo je odgovarajućom primjenom odredbe članka 36 st. 5. i 6. OZ-a ukinuti potvrdu o ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Prijedlog ovršenika za obustavom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava zatražen zahtjevom za naplatu od 19.03.2025., osnovan je u cijelosti.

7.1. Člankom 72. stavkom 1. Ovršnog zakona propisano je da ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta.

7.2. Dakle, kako je ovim rješenjem ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Paić Čerin posl.broj: Ovrv-10401/24, UPP/OS-Ovrv-996/2024 od 12. studenoga 2024 ovaj sud je na temelju članka 72. Ovršnog zakona odlučio kao u točki II. izreke ovog Rješenja.

7.3. S obzirom na naprijed navedeno, prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika, osim što je podredno postavljen, postao je bespredmetan pa je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

8. Prijedlog ovršenika da sud proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenim u postupku izravne naplate, sud je takav prijedlog odbacio kao nedopušten.

8.1. Naime, odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz odredbe članka 209. stavka 1. tog zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. tog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

8.2. Odredbom članka 209. stavka 1. OZ-a propisano je da će, ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Financijske agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Financijska agencija postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

8.3. Citiranim zakonskim odredbama nije predviđena zakonska mogućnost proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u situaciji kada se radi o zapljeni računa na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

8.4. Dakle, u ovoj se pravnoj stvari pred Financijskom agencijom provodi ovrha prema odredbi članka 284. OZ-a, odnosno izvansudska ovrha na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Paić Čerin poslovnog broja Ovrv-10401/2024 od 12. studenoga 2024., a ne ovrha na temelju isprava koje su taksativno navedene u odredbi članka 209. stavka 1. OZ-a i za koje je odredbom članka 210. OZ-a propisana mogućnost podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

8.5. Naime, u slučaju izvansudske ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, primjenjuje se odredba članka 284. OZ-a. U navedenom slučaju ovršenik je ovlašten poduzimati isključivo radnje propisane odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a (nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe). Kako je naznačenom odredbom propisano koje točno radnje ovršenik može poduzimati pred sudom u postupku izvansudske ovrhe, valjalo je odlučiti kao u točki III izreke.

9. Ovršenik u prijedlogu od 21. ožujka 2025. podredno iznosi i žalbu, koju je sud tretirao kao žalbu nakon proteka roka, iz žalbenih razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točkama 3., 7. i 10. Ovršnog zakona.

9.1. Člankom 53. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. tog zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu (odredba stavka 1.), Žalba se može podnijeti sve do dovršetka ovršnog postupka (odredba stavka 2.), a ovršenik je dužan u žalbi istaknuti sve razloge iz odredbe stavka 1. tog članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, pri čemu je uz žalbu dužan priložiti isprave na koje se poziva u žalbi (odredba stavka 3.). Ako ovršenik ne postupi sukladno odredbi stavka 3. ili ako se žalba temelji na razlozima na koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu (odredba stavka 4.).

9.2. Naime, žalba ovršenika nakon proteka roka može se izjaviti protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi, a obzirom da je utvrđeno da predmetno rješenje o ovrsi nije uredno dostavljeno ovršeniku, ovršeniku nije počeo teći rok (od 8 dana) za podnošenje prigovora na navedeno rješenje o ovrsi u smislu odredbe članka 112. stavka 2. ZPP-a u vezi članka 11. OZ-a, a nakon isteka kojeg nastupa pravomoćnost odnosno ovršnost javnobilježničke odluke (rješenja o ovrsi), sukladno članku 23. OZ-a. Dakle, ovršeniku svakako pripada pravo da mu se predmetno rješenje o ovrsi uredno dostavi putem punomoćnice, nakon čega da se u za to zakonom predviđenom roku koristi i pravom na podnošenje pravnog lijeka.

10. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rovinju 15. svibnja 2025.

Sudac:

Roberto Uggeri

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka ovome sudu u roku od 8 dana od dana dostave rješenja, a o istom odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Ovrhovoditelju po opun.,

2. Ovršeniku po opun.,

3. Javnom bilježniku – po pravomoćnosti

4. FINA-i Pula - odmah