K-39/2025-67

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Darku Kovaču, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mihaele Jaković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene DŠZ, radi kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. ili članka 147. stavak 2. Kaznenog zakona, povodom Privatne tužbe DŠ od 21. svibnja 2018., nakon rasprave završene 13. svibnja 2025. u nazočnosti privatna tužitelja DŠ, opunomoćenika privatna tužitelja LŠ, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovana Doneski, Perice Medakovića, Nere Panjkret, Bojana Doneski, Antonia Mihoci i Kristine Burcar Štargl, odvjetnika iz Garešnice, okrivljene DŠZ, branitelja Hrvoje Mladinića, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač Gregurić i Hrvoje Mladinića, odvjetnika iz Bjelovara, dana 15. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24; nadalje: Zakon o kaznenom postupku)

okrivljena DŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći D i L, rođena **.**.1968.  godine  u [adresa], prebiva u [adresa], prof., hrvatskog jezika i dr. odgojnih  znanosti,  zaposlena, prima plaću u iznosu od 8.000,00 kuna,  udata,  ima  dijete  koje uzdržava jer studira,  vlasnica je nekretnina i automobila,

oslobađa se optužbe

da je točno neutvrđenog dana komentirajući objavu od 22. veljače 2018. portala Grad-Bjelovar.com na Facebook stranicama portala Grad-Bjelovar.com za privatnog tužitelja napisao: "I kad se DŠ drugi put zaleti u mene na roditeljskom sastanku sa svih svojih 35 kg, preporučujem mu da uzme veći zalet !",

dakle, iznio za drugoga neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, te uvrijedio drugog, sve putem računalne mreže, zbog čega su kleveta i uvreda postale pristupačne većem broju osoba,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. Kaznenog zakona, te uvreda, opisano i kažnjivo po članku 147. stavak 2. Kaznenog zakona.

III. Temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku privatni tužitelj DŠ dužan je, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku, nužne izdatke okrivljene, te nužne izdatke i naknadu branitelja okrivljene, o kojoj visini troškova odlučit će se posebnim rješenjem, a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, paušal u iznosu od 150,00 €.

Obrazloženje

1. DŠ iz [adresa] podnio je Privatnu tužbu od 21. svibnja 2018. protiv DŠZ radi kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. ili kaznenog djela iz članka 147. stavak 2. Kaznenog zakona.

2. Nakon održanog ročišta za prethodno razrješenje stvari na kojem nije došlo do razrješenja spora, odmah u nastavku održana je rasprava u kojoj se raspravi optuženica očitovala da se ne osjeća krivom, da bi potom Sud izveo dokaz čitanjem iskaza svjedoka NŠ (list 191,192), UŠ (list 192-194), OŠ (list 210), GŠ (list 211,212), pročitana je pravomoćna presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 16. siječnja 2020., broj Pp J-81/2019-53 (listovi 201- 209), zatim iskaz privatnog tužitelja DŠ (list 27,28), svjedoka MŠ (list 30), IŠ (list 31), SŠ (list 31), ŽŠ (list 93,94), KŠ (list 95,96), Tratinčice Bakar (list 97,98), Presuda Visokog upravnog suda RH od 12. studenog 2020. i Upravnog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2018. (listovi 118-139), izvršen je uvid u preslike stranica objava društvene mreže Facebook (list 34-43), preslike objave Facebook-a priloženih uz privatnu tužbu (list 3-6) i preslika objava društvene mreže (list 48-51). Na kraju dokaznog postupka, odbijajući odgovarati na pitanja, obranu je iznijela okrivljena DŠZ (list 315).

3. Okrivljena DŠZ u obrani iznosi da ostaje kod svoje ranije obrane u kojoj je navela da što se tiče sveukupne prepiske koje traju određeno vrijeme ona, zapravo, predstavlja maltretiranje. Znao je privatni tužitelj dolazili u školu a razgovori s njom znali su trajati i po jedan sat. Između ostalog, dolaskom na informacije, verbalno je napao jednu učiteljicu. Urlao je i vikao. Zaprimila je dopis u kojem je putem odvjetnika tražio zapisnik o održanim informacija iako se na informacijama u školi takav zapisnik ne sastavlja. Znao je u on u tim kontaktima "prijetiti odvjetnikom". Istina je i to da su joj, nakon svega toga, došle dvije majke tražeći da se hitno održi roditeljski sastanak, a kad ih je uputila da napišu pisanim zahtjev, one su naredni dan donijele peticiju s 15 potpisa roditelja. Zbog toga održan je roditeljski sastanak u studenom 2017. godine, kojem je nazočilo 22 roditelja. Dijete privatnog tužitelja učenik je ove škole. Na roditeljskom sastanku, kada je htjela pozdraviti nazočne, privatni tužitelj vikao je, urlao je, upadao joj u riječ i omalovažio. Sve je učinio da ne može govoriti, a onda je, uz mahanje rukom, fizički je udario iako je imao u tom nasrtaju dovoljno prostora da prođe pokraj nje. Odmah je pozvala policiju koja je ubrzo ovdje došla. Zna da je privatni tužitelj još uvijek bio tu u blizini, ali izvan škole. Ovakav fizički napad roditelj nije doživjela u gotovo 30 godina rada. U ovu prepisku uključila se putem Facebook-a kao "službena osoba" jer je krenulo omalovažavanje rada škole. U tim napisima privatni je tužitelj bio agresivan prema školi, vezujući sve to zbog kuhara. Svime time htjela je "obraniti istinu", jer je njezin rad kontroliralo nekoliko inspekcija koje nisu utvrdila nezakonitosti. Nije joj bila namjera uvrijediti privatnog tužitelja već sam samo nastojala braniti čast škole, ali i pokazati stav da se privatnog tužitelja, zbog njegovog agresivnog ponašanja, ona ne boji. Sada ju privatni tužitelj dodatno ponižava ovom tužbom i radi se o sekundarnoj viktimizaciji. Istina je ja objavila tekst koji je sadržaj privatne tužbe samo da pokaže stav da se ne boji privatnog tužitelja i što bi drugo mogla učiniti. Privatni se tužitelj lijevim ramenom zaletio u njezino tijelo i pri tom me odgurnuo. "9 smajlića" nakon njezina teksta stavila je kao šalu, apsurdnost njegova zaletavanja tijelom u nju na roditeljskom sastanku. Htjela je iskazati besmislenost toga, ali istodobno da ga se ne boji.

4. Na temelju obrane okrivljene LŠZ i svih izvedenih dokaza, cijeneći ih pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, utvrđeno je činjenično stanje na osnovu kojega odlučeno je kao u izreci presude.

4.1. Nije sporno, obzirom na obranu okrivljene DŠZ, da je točno neutvrđenog dana, svakako nakon 22. veljače 2018., na društvenoj mreži Facebook, na stranici Grad.Bjelovar.com, objavila slijedeći tekst (list 5):

„Postalo mi je dosadno u Vašem društvu, samo naprijed u Vašoj medijskoj aktivnosti ! I kada se DŠ drugi put zaleti u mene na roditeljskom sastanku sa svih svojih 35 kila, preporučujem mu da uzme veći zalet! Samo jako poduzetniče !"

4.2. Nije sporna ni činjenica da u nekoliko prethodnih objava i onih koje su uslijedile nakon ove prethodno citirane objave, prema fotografijama (tzv. screenshoot) svih ovih objava sa Facebook-a, da su upućene privatnom tužitelju DŠ.

4.3. Nije u ovom postupku, također, sporno da privatni tužitelj DŠ, u Privatnoj tužbi od 21. svibnja 2018., okrivljenu DŠZ tereti za počinjenje kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 2. Kaznenog zakona ili klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona, jer je u prethodno u cijelosti citiranoj objavi, iznijela:

„I kada se DŠ drugi put zaleti u mene na roditeljskom sastanku sa svih svojih 35 kila, preporučujem mu da uzme veći zalet !"

4.4. Iako okrivljena, uzimajući u obzir sadržaj objave, iznosi da u nekom budućem događaju, odnosno roditeljskom sastanku DŠ, ako se zaleti u nju da sa svojih 35 kilograma uzme veći zalet, to Sud ne ocjenjuje klevetom jer se u ovome slučaju ne radi o namjernom iznošenju neistinite činjenične tvrdnje kojom je okrivljena mogla naštetiti časti i ugledu DŠ jer je njezina tvrdnja, osim što je sročena za neki budući događaj koji se još nije zbio, ona je točna i istinita da je DŠ „zaletio“ se u nju. Naime, izlaskom sa roditeljskog sastanka DŠ došao u kontakt sa tijelom okrivljene DŠZ dok je ona stajala u školskom razredu ispred ploče. Niti činjenica da DŠ doista nema 35 kilograma ne čini objavljeno klevetom jer okrivljena time nije imala namjeru iznijeti nešto za što je znala da je neistinito o DŠ sa ciljem da naškodi njegovoj časti i ugledu, već se očigledno radi o njezinoj obrambenoj reakciji u odnosu za nju neugodan događaj na početku roditeljskog sastanka do kojega je došlo izlaskom DŠ sa roditeljskog sastanka u nazočnosti više osoba, roditelja učenika škole u kojoj je tada obnašala dužnost ravnateljice.

4.5. Slijedom navedenog, dakle, utvrđeno je da se ne radi o kaznenom djelu klevete iz članka 147. stavak 2. kaznenog zakona.

4.6. Privatni se tužitelj tijekom postupka usredotočio na dokazivanje činjenice da na roditeljskom sastanku održanom 9. studenog 2017., u II. Osnovnoj školi u Bjelovaru, prilikom izlaska iz razreda u kojem je održavan roditeljski sastanak, nije došao u kontakt sa tijelom okrivljene DŠZ. Međutim, ispitani svjedoci, iako neki od njih nazočni tom roditeljskom sastanku, nisu sukladno sa ostalima svjedočili. Svjedokinje, ŽŠ, KŠ i ĐŠ, iskazima potvrđuju kontakt tijela privatna tužitelja i LŠZ prilikom izlaska privatna tužitelja iz učionice, kojim svjedokinjama Sud je poklonio svoju vjeru jer su na roditeljskom sastanku stajale kod ploče i u blizini okrivljene, odnosno KŠ sjedila je na mjestu nastavnika koje je također u blizini ploče i mjesta stajanja okrivljene. Činjenica da su sve one zaposlenice škole u kojoj je okrivljena svojedobno bila ravnateljica nije ocijenjena dostatnim dokazom da se dvoji u njihove osobe i iskaze dane u ovom postupku.

4.7. Kontakt privatnog tužitelja i okrivljene ne potvrđuju svjedoci FŠ, OŠ i GŠ, iako tvrde da su vidjeli izlazak iz razreda privatnog tužitelja, tako da ove njihove iskaze treba sagledati u svezi činjenice da poznaju od ranije privatnog tužitelja i očitog distanciranja od cjelokupna događaja, ali i u brojnosti roditelja koji su se odazvali roditeljskom sastanku i tada bili u ovom razredu, te dinamici samog početka roditeljskog sastanka. Što je sve moglo dovesti da svjedoci ne uoče sve detalje prolaska privatna tužitelja pokraj okrivljene. Ostali ispitani svjedoci nisu nazočili ovom roditeljskom sastanku i o njegovu tijeku, nazočnim osobama i događajima nemaju neposredna saznanja, uključujući i svjedokinju UŠ koja je na roditeljski sastanak pristigla kada njemu više nije nazočio privatni tužitelj.

4.8. Dakle, svjedokinja ŽŠ tvrdi da je privatni tužitelj agresivnim hodom prolazeći pokraj njih prema izlaznim vratima, lijevim ramenom došao u kontakt sa središnjim dijelom tijela ili ramenom okrivljene DŠZ, nakon kojeg kontakta ona je ustuknula korak unazad, dok svjedokinja KŠ tvrdi da je privatni tužitelj demonstrativno ustao i pošao prema izlazu mahajući rukama i da je rukom došao u kontakt sa gornjim dijelom tijela okrivljene iako je normalno mogao proći pokraj ravnateljice. Svjedokinja ĐŠ tvrdi da je DŠ, iako je tema sastanka bila ispisana na ploči, vikom prekinuo obraćanje ravnateljice i u bijesu prolazeći pokraj ravnateljice, ne sjeća se kojim dijelom tijela, odgurnuo je.

4.9. Okrivljena u obrani tvrdi da je, dok je stajala, privatni tužitelj prolazeći i mahajući rukama, iako je imao dovoljno prostora za prolaz, lijevim se ramenom zaletio u njezino tijelo i odgurnuo je.

4.10. Prema tome, utemeljeno na prihvaćenim iskazima navedenih svjedokinja i obrane okrivljene proizlazi dokazanim da je privatni tužitelj DŠ izlazeći iz razreda u kojem je započeo roditeljski sastanak, svojim ramenom došao u kontakt sa tijelom okrivljene DŠZ i na taj način je odgurnuo. Da se ipak radilo o ramenu privatna tužitelja Sud zaključuje na osnovu sukladnih iskaza svjedokinje ŽŠ i obrane okrivljene, dok potvrđeni kontakt o kojemu svjedoče KŠ i ĐŠ, ali različitim dijelovima tijela privatna tužitelja Sud pripisuje odsutnosti pune pozornosti u dinamici događanja na početku roditeljskog sastanka, ali i proteku vremena od kritičnog događaja do davanja iskaza u ovome postupku, kojom razlikom u iskazima nije otklonjena potvrđena činjenica iz svih iskaza svjedokinja o kontaktu tijela privatnog tužitelja koji je izlazio iz razreda sa tijelom ravnateljice koja je stajala ispred ploče.

4.11. Činjenica da je u prekršajnom postupku DŠ oslobođen optužbe jer nije dokazano da je počinio prekršaj narušavanja javnog reda i mira na spomenutom roditeljskom sastanku, prema Optužnom prijedlogu Policijske postaje Bjelovar od 11. studenog 2017., broj: 511-02-05/1-PUOP-370/17, da je na roditeljskom sastanku vikao i galamio na ravnateljicu DŠZ te ju je sa svojim lijevim ramenom odgurnuo u predjelu prsa, u ovom kaznenom postupku Sud je primio na znanje sukladno činjeničnom i pravnom utemeljenju te odluke, odnosno da sud u prekršajnom postupku nije utvrdio dokazanim da je DŠ počinio prekršaj stavljen mu na teret navedenih Optužnim prijedlogom Policijske postaje Bjelovar.

4.12. Međutim, poklanjajući vjeru iskazima svjedoka ŽŠ, KŠ i ĐŠ, te obrani okrivljene, u koje osobe i njihove detaljne i okolnosne, ali i međusobno sukladne iskaze nije bilo razloga dvojiti, u ovom postupku Sud je, potpuno neopterećen pravnom naravi prekršaja narušavanja javnog reda i mira, uključujući i odluku donesenu u prekršajnom postupku, u pogledu u ovom postupku bitnih i odlučnih činjenica utvrdio je da je privatni tužitelj prilikom izlaska iz razreda u kojem je tek započeo roditeljski sastanak, prolaskom pokraj DŠZ, došao u kontakt s njezinim tijelom. Nije u ovom postupku odlučno da li je ovaj kontakt predstavlja prekršaj, niti da je nadležni sud u prekršajnom postupku odlučio da počinjenje prekršaja nije dokazano, iz temeljnog razloga što odlučne činjenice u svezi kaznenog djela iz podnesene Privatne tužbe od 21. svibnja 2018. utvrđuje samostalno ovaj Sud na osnovu izvedenih dokaza u ovom kaznenom postupku, odnosno da je, prilikom izlaska iz razreda DŠ, došlo do udara njegova u tijelo DŠZ. To je činjenica koju je, držeći je u ovom postupku bitnom, utvrdio ovaj Sud.

4.13. Treba konstatirati i to da je njihov kontakt doista izostao, prema stajalištu Suda, ne bi bilo ni malo logično da okrivljena DŠZ, neposredno nakon tog događaja na facebooku u objavi napiše sve što u njoj stoji, uključujući i ono što joj privatni tužitelj stavlja na teret – „kada se DŠ drugi put zaleti u mene na roditeljskom sastanku …“, jer onda ova i ovakva objava ne bi imala povoda, a niti smisla. Upravo naprotiv, obzirom da je doista došlo do udara tijela privatnog tužitelja u tijelo okrivljene kritične zgode, to je okrivljena reagirala na facebooku svojom objavom odražavajući stav o onome što joj se, za nju očito neugodno, dogodilo. Pri tome ne smije se izgubiti iz vida da se DŠZ u svezi ovog događaja još istoga dana obratila policiji prijavljujući DŠ, u čemu Sud također nalazi dokaz stvarnog tijeka događaja i njegovih sudionika u školskom razredu upravo kako je utvrđeno u ovome kaznenom postupku.

4.14. Osim toga, Sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u prethodno spomenuti niz objava na društvenoj mreži Facebook (list 34-43) koje su, prema vremenu objave, u većem broju prethodile, a u nešto manjem broju uslijedile, nakon objave okrivljene DŠZ koja je obuhvaćena privatnom tužbom DŠ. Cjelokupni niz objava na facebook-u započeo je razmjenjivanjem objava portala Grad.Bjelovar.com i okrivljene DŠZ, kada se sa objavama potpisanim vlastitim imenom, uključio privatni tužitelj DŠ i, s druge strane, nastavila je okrivljena DŠZ. Sadržajno sve se objave odnose ili su u uskoj povezanosti sa II. Osnovnom školom u Bjelovaru, školom u kojoj je okrivljena u to vrijeme obnašala dužnost ravnateljice, djelovanje ove obrazovne ustanove i njezinih nastavnika u povezanosti sa ranijim događajem za kojega se, u objavama i tijekom ovog postupka, naziva „afera kuhar“. Stoga, u cjelini gledano, razmijenjene objave, uključujući i onu objavu okrivljene DŠZ koja je u dijelu sadržaja obuhvaćena Privatnom tužbom DŠ od 21. svibnja 2018., okrivljena je poduzela reagirajući na objave koje su uslijedile nakon objave jednog ranijeg službenog priopćenja II. Osnovne škole u Bjelovaru u pogledu „afere kuhar“ i prethodno opisanog događaja na roditeljskom sastanku u istoj školi, tako da sve izneseno u objavama na facebook-u, uključujući i predmetnu objavu koje je bila povod podnošenja privatne tužbe, okrivljena je učinila u vrijeme obnašanja dužnosti ravnateljice II. Osnovne škole i, obzirom na sadržaj ovih objava, očito želeći pojasniti i dodatno argumentirati odluke koje je svojedobno na dužnosti ravnateljice donosila, u cilju obrane profesionalnog integriteta nastavnika škole, tako i svog osobnog.

4.15. Obzirom da sve je objavljeno putem društvene mreže facebook zbog čega bilo je dostupno većem broju osoba, neovisno što je samo nekoliko osoba sudjelovalo u objavama svojih komentara, objave okrivljene DŠZ putem društvene mreže bile su motivirane jasnom i očitom namjerom davanja točnih i svih važnih činjenica koje je smatrala da nisu poznate, a na ovaj način, povodom same prirode društvene mreže, bile se su dostupne širem krugu osoba. Stoga, kako to okrivljena ističe obranom, objavu koja je bila neposredni povod privatne tužbe, cijeneći u cjelini vremenski i sadržajni kontekst svih objava, okrivljena spornom objavom nije iznijela u namjeri da vrijeđa DŠ, već se radilo o njezinoj obrani na grubi, nepotreban i silom intezivan nasrtaj privatnog tužitelja izazvanog prilikom njegova izlaska iz školskog razreda u kojem je započeo roditeljski sastanak, za nju iznenađujućeg, agresivna i neugodna događaja.

4.16. Stoga i zaključno, kako je utvrđeno da se ne radi o kaznenom djelu klevete, niti je dokazano da je okrivljena DŠZ počinila kazneno djelo uvrede, temeljem članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

5. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku obzirom da je okrivljena DŠZ oslobođena optužbe, tako da je privatni tužitelj DŠ dužan podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku, nužne izdatke okrivljene, te nužne izdatke i nagradu njezina opunomoćenika Hrvoja Mladinića, odvjetnika iz [adresa], o kojoj visini troškova, temeljem članka 148. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku, odlučit će se posebnim rješenjem.

5.1. Na temelju članka 149. stavak 1. i članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, u roku 30 dana po pravomoćnosti ove presude, privatni je tužitelj DŠ dužan podmiriti trošak postupka u paušalnom iznosu od 150,00 €, pri čijem odmjeravanju Sud je vodio računa o dužini i složenosti ovog postupka.

Bjelovar, 15. svibanj 2025.

Sudac

Darko Kovač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka.

Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka poštom preporučeno ili neposredno putem ovog Suda.