REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski građanski sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poslovni broj: Ovr-1475/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Mirni Jakovac,a po prijedlogu sudakog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX D.O.O, OIB 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, protiv ovršenika TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku u [adresa], radi ovrhe, dana 15. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe ovršenika TĐ, koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Joze Rotima donesenog dana 22. srpnja 2013. godine pod poslovnim brojem Ovrv–14700/2013, kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Joze Rotima donesenog dana 22. srpnja 2013. godine pod poslovnim brojem Ovrv–14700/2013, zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ), članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio 15. travnja 2024. podnio sudu podnesak naslovljen kao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu ovrhe.
2. U prijedlogu ovršenik navodi da osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, da je isplatila sav dug i ovrhovoditelju i predniku ovrhovoditeljima, te ističe prigovor zastare.
3. Ovrhovoditelj se na navode ovršenika očitovao podneskom od 17. svibnja 2024. kojim je osporio navode ovršenika.
4. U ovom postupku,protiv ovršenika je pokrenut postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, rješenja o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Joze Rotima donesenog dana 22. srpnja 2013. godine pod poslovnim brojem Ovrv–14700/2013.
5. Ovršenik je podnio podnesak kojim predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji podnesak je sud sadržajno ocijenio kao žalbu nakon proteka roka u smislu članka 284. stavak 5. OZ-a.
6. U žalbi nakon proteka roka, ovršenik je istaknuo razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, u vezi s člankom 53. stavak 1. OZ-a te naveo da osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, navodi da je isplatila sav dug i ovrhovoditelju i predniku ovrhovoditeljima, kojima iznosi razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a u vezi s člankom 53. stavak 1. OZ-a te ističe prigovor zastare, čime je istaknuo žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, u vezi s člankom 53. stavak 1. OZ-a.
7. Člankom 284. stavak 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka.
8. Člankom 53. stavak 1. OZ-a propisano je da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a te razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 9. do 11. OZ-a, dok je člankom 55. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 55. stavak 2. OZ-a propisano da će sud zaključkom uputiti ovršenika da u roku 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, osim ako je postojanje tih činjenica dokazano javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su iste općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
9. Slijedom navedenog, obzirom je ovršenik podnio žalbu nakon proteka roka iz žalbenog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i žalbenog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, ovrhovoditelj je osporio osnovanost žalbenih razloga, a ovršenik osnovanost žalbenih razloga nije dokazao ispravama iz članka 55. stavak 2. OZ-a, na temelju članka 55. stavak 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.
10. U prijedlogu za odgodu, ovršenica navodi kako nije najboljeg imovinskog stanja te će je postupanje po ovršnoj ispravi dovesti u tešku materijalnu i financijsku situaciju.
11. Prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe nije osnovan.
12. Člankom 65. stavak 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.
13. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, jasno je da se ovrha može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.
14. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.
15. Ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je podnio žalbu nakon proteka roka iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7., točka 9. i točka 11. OZ-a, a čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, međutim ovršenik nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.
16. U tom smislu, sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.
17. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično), ili na drugi odgovarajući način mora dokazati vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja.
18. Ovršenik niti ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat novčanih sredstava ako ovršenik u parničnom postupku na koji je upućen dokaže nedopuštenost ovrhe.
19. Ovršenik vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete obrazlaže navodeći da će postupak ovrhe biti otegotan za njegovu egzistenciju, međutim navedeno nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a.
20. Naime, u postupku ovrhe se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja, a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika fizičke osobe.
21. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ- a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).
22. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode ovrhe učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.
23. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba ovrhe otegotna za egzistenciju ovršenika nije dostatna za primjenu instituta odgode ovrhe.
24. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 15. svibnja 2025.
Sudac:
Mirna Jakovac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Ovršeniku po punomoćniku
3. Spis
