Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6046/2023

Zagreb

-

-

- U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

-

- P R E S U D A

I

- R J E Š E N J E

-

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ĐP, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) i članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.), odlučujući o žalbi okrivljene ĐP, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/1033, URBROJ: 513-02-3002/12-23-13 od 9. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

- r i j e š i o j e

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene ĐP, ukida se prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, činjenično opisanog u točki I 2) izreke tog rješenja i predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni na ponovni postupak i odlučivanje.

-

- p r e s u d i o j e

I U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene ĐP, te se u preostalom pobijanom, a neukinutom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

II Uslijed odluke iz izreke ovog drugostupanjskog rješenja i točke I izreke ove drugostupanjske presude, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki I 1) izreke tog rješenja, okrivljenoj ĐP izriče novčana kazna u iznosu od 1.200,00 (tisućudvjesto) eura, koju novčanu kaznu je dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove odluke, a ukoliko u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22,), okrivljena ĐP dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljena ĐP, proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka prekršaja 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki I 1) i prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, činjenično opisanog u točki I 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, za koje prekršaje joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.800,00 eura / 13.562,10 kuna.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura / 226.04 kuna.

3. Na temelju članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona fizičkoj osobi vlasnici obrta ĐP oduzima se imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 176,79 eura / 1.332,02 kuna.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenica je podnijela žalbu ne navodeći žalbene osnove, a u istoj u bitnome ističe da su djelatnici carinske uprave počeli vršiti nadzor, a da joj nisu uručili Obavijest o poreznom nazoru, a kamoli bilo kakav dokument koji bi im dao ovlasti da ostvaraju privatne zatvorene torbice i nakon toga prijete. Sve navedeno dešavalo se pred ljudima na Zrinskom trgu koji su u nevjerici gledali represivno postupanje na štandu s kokicama. Pod prijetnjom prisilnog privođenja nije htjela dozvoliti scene na trgu i pristala je dragovoljno s njima otići u prostorije carinske uprave u Koprivnici. Tamo je nastavljena tortura prijetnji i neosnovanih optužbi na njen račun i poslovanje njenog obrta. Na njenu izjavu da im nije dužna davati bilo kakve podatke vezane za nadzor jer joj nije uručen dokument Obavijest o poreznom nadzoru, isti joj ispisuju i uručuju u 02,00 sati 04.07.2021. Na obavijesti o vršenju nadzora ispisan je datum 03.06.2021. (znači mjesec unatrag) što smatra krajnje neprimjerenim i neosnovanim. Žaliteljica navodi, vezano za prekršaj pod točkom 1., da je sve objasnila kako je došlo do viška novca u blagajni i da je blagajni pripisani novac izvučen iz privatne zakopčane torbice koja je bila u njenom štandu. U točki 2. optužuje se da 7 računa u određenom razdoblju nisu fiskalizirani i zbog toga ju se kažnjava. U prilog žalbe dostavlja očitovanje njenog operatera u kojem piše razlog zbog kojeg je došlo od pogreške.

5. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke glede prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, nije u potpunosti utvrđeno.

8. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, propustilo je u ovom dijelu prikupiti sve relevantne i dostupne dokaze kojima bi se moglo pouzdano utvrditi je li okrivljenica svojim postupanjem ostvarila bitna obilježja prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Naime, okrivljenica je u svojoj obrani ukazala na očitovanje operatera, u kojem je naveden razlog zbog kojega u određenom razdoblju sedam računa nije bilo fiskalizirano. Stoga je radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja, u vezi s prekršajem opisanim u točki I 2) izreke pobijanog rješenja, bilo nužno provesti raspoložive dokaze.

9. S obzirom na sadržaj obrane okrivljenice, kao i na činjenicu da izvedeni materijalni dokazi nisu bili dostatni za potpuno i objektivno utvrđenje činjeničnog stanja u vezi s prekršajem opisanim u točki I 2), prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak bilo je dužno provesti i druge relevantne i dostupne dokaze. Konkretno, postojala je mogućnost ispitivanja odgovorne osobe programerske tvrtke Code-IT j.d.o.o., MP, u svojstvu svjedoka, radi provjere navoda iz obrane okrivljenice. Propuštanje takvog ispitivanja, odnosno neprovođenje potpunog dokaznog postupka kojim bi se razjasnile sve okolnosti na koje je okrivljenica ukazala, rezultiralo je time da činjenično stanje u postupku glede tog prekršaja nije u potpunosti razjašnjeno.

10. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u ovom dijelu, postupilo je suprotno odredbi članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da je dužnost suda na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice od važnosti za donošenje zakonite odluke. To uključuje jednaku pažnju pri utvrđivanju činjenica koje terete okrivljenicu, ali i onih koje joj idu u korist, te obrazloženje zaključaka o postojanju ili nepostojanju činjenica na temelju slobodne ocjene dokaza. Uzimajući u obzir navedeno, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, za sada je nepotpuno utvrđeno glede prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, obzirom da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije raspolagalo dovoljnim i kvalitetnim dokazima s potrebnom dokaznom snagom koji bi opravdali proglašenje okrivljenice krivom za navedeni prekršaj.

11. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljenice i ukinuti pobijanu rješenje o prekršaju u točki I 2) izreke, te predmet u ovom dijelu vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak, koje će u ponovljenom postupku provesti potrebne i dostupne dokaze radi pravilnog i potpunog činjeničnog utvrđenja, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

12. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona glede prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog Zakona, ovaj Sud je utvrdio da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Razmatrajući žalbu, ovaj Sud je utvrdio da navodi žaliteljice kojima osporava pravilnost činjeničnog utvrđenja glede ovog prekršaja nisu osnovani. Ovo stoga što je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u ovom dijelu u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno označilo prekršaj koji je počinila okrivljenica. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je na raspravi 9. svibnja 2023. pročitalo pisanu obranu okrivljenice, a potom provelo dokazni postupak tijekom kojeg je izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju spisa, kojem izvođenju dokaza uredno pozvana okrivljenica nije bila nazočna, time da joj je pozivanjem na glavnu raspravu bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u svezi s odlučnim činjenicama, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. S tim u vezi napominje da je u pozivu je bila upozorena na posljedice neopravdanog izostanka, te davanjem upute da obranu može iznijeti i u pisanom podnesku najkasnije do početka glavne rasprave, koje pravo je iskoristila i dostavili u spis pisanu obranu.

14. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata postupka, pravilne ocjene obrane okrivljenice te uzimajući u obzir priloženu materijalnu dokumentaciju, osobito Zapisnik o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, izdavanja računa, evidentiranja prometa i ostalih relevantnih elemenata kod poreznog obveznika obveznog fiskalizacije (KLASA: 471-01/21-20/1011, URBROJ: 513-02-1979/04-21-12 od 4. listopada 2021. (dalje u tekstu: zapisnik o nadzoru), u dijelu koji se odnosi na nepravilnosti vezane za prekršaj koji je okrivljenici stavljen na teret, a koji je činjenično i pravno opisan u točki I 1) izreke pobijanog rješenja, kao i fotodokumentaciju spisa, donijelo je pravilne zaključke te je osnovano utvrdilo odgovornost okrivljenice za počinjenje prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona. Odluka o krivnji obrazložena je valjanim razlozima, sukladno ovlaštenju iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojim se prvostupanjsko tijelo ovlašćuje da slobodno cijeni dokaze te utvrđuje postojanje ili nepostojanje činjenica. Ove zaključke u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Vezano za žalbene navode, ističe se da ovlaštenje carinskih službenika za obavljanje nadzora u konkretnom slučaju, proizlazi iz odredbe članka 4. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine”, br. 68/13., 30/14., 115/16., 39/19., 98/19., 155/23. i 36/24.), dok je odredom članka 13. istog Zakona propisano da prilikom obavljanja poslova carinske službe ovlašteni carinski službenik ima ovlasti propisane ovim i drugim zakonima. Carinske ovlasti propisane ovim Zakonom (članak 14.) su: 1. prikupljanje, procjena, evidentiranje, obrada i korištenje podataka i obavijesti, 2. pregled dokumentacije te provjere vjerodostojnosti i istinitosti isprava, 3. provjera istovjetnosti osoba, 4. provjera statusa i svojstva robe, 5. pozivanje, 6. davanje upozorenja i naredbi, 7. privremeno ograničenje slobode kretanja, 8. pregled osoba, 9. pregled robe, 10. praćenje, zaustavljanje, pregled i pretraga prometnih sredstava, 11. ulazak, pregled i pretraga poslovnih prostorija, prostora i objekata, 12. privremeno oduzimanje robe i isprava, 13. uporaba sredstava prisile.

16. S tim u vezi, a sukladno odredbi članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, zapisnik o obavljenom nadzoru od 4. listopada 2021. a koji su carinski službenici sačinili u okviru svoje nadležnosti na temelju ovlaštenja iz članka 4. i 13. Zakona o carinskoj službi, pravno je relevantan dokaz u prekršajnom postupku.

17. U odnosu na žalbene navode na neprihvatljivo postupanje ovlaštenih službenih osoba, napominje se da je ovaj Sud u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona dužan po službenoj dužnosti paziti jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Međutim, potrebno je naglasiti da vijeće ovog Suda nije nadležno za odlučivanje o prigovorima koji se tiču rada carinskih službenika.

18. Stoga, navodi koje žaliteljica ističe u žalbi, vezano za inkriminirani prekršaj koji se odnosi na neiskazivanje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, naplaćivanih u gotovini, što se pobliže opisuje u izreci, nisu od utjecaja niti žaliteljicu oslobađaju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući u žalbi nisu iznijete nikakve nove činjenice i dostavljeni dokazi kojima bi dovela u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.

19. Nadalje, tvrdnja žaliteljice kako su djelatnici carinske uprave počeli vršiti nadzor, a da joj nisu uručili Obavijest o poreznom nazoru, nije osnovana. Odredbom članka 120. stavka 1. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.) propisano je da „obavijest o poreznom nadzoru mora biti dostavljena poreznom obvezniku najkasnije osam dana prije početka poreznog nadzora, te da se ta obavijest dostavlja poreznom obvezniku ili osobi koja je imenovana od strane poreznog obveznika“, dok je stavkom 2. citiranog članka propisano da „se odredba stavka 1. iznimno ne primjenjuje ako bi se time ugrozila svrha poreznog nadzora“. Dakle, iz citiranog stavka 2. članka 120. Općeg poreznog zakona, na temelju kojeg je obavljen nadzor, proizlazi da nema obveze dostavljanja obavijesti poreznom obvezniku o poreznom nadzoru najmanje osam dana prije početka nadzora i da se ta obavijest dostavlja poreznom obvezniku ili osobi koja je imenovana od strane poreznog obveznika. Prema stanju spisa porezni nadzor obavljen je na valjani način, tako da je i zapisnik o obavljenom nadzoru zakonit dokaz u postupku, a Obavijest o poreznom nadzoru, KLASA: 471-02/21-01/145, URBROJ: 513-07-17-21-01 od 3. srpnja 2021. uručena je poreznom obvezniku dana 4. srpnja 2021. u 01:24 sati, kojom je porezni obveznik upoznat s pravima, obvezama te posljedicama postupanja glede svojih obveza.

20. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede prekršaja opisanim u točki I 1) izreke, ovaj Sud je zaključio da je izrečena novčana kazna okrivljenici pravilna, zakonita i razmjerna težini počinjenog djela, stupnju njene odgovornosti, opasnosti djela te svrsi kažnjavanja, sukladno članku 36. Prekršajnog zakona. Primjenom odredbe o ublažavanju kazne, novčana je kazna odmjerena ispod zakonom propisanog minimuma. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak adekvatno je obrazložilo odluku o kazni, dajući dostatne i prihvatljive razloge koji su prihvaćeni i od strane ovog drugostupanjskog suda. Smatra se da će izrečena novčana kazna ostvariti svrhu kažnjavanja te djelovati na okrivljenicu na način da u budućnosti izbjegava počinjenje ovakvih ili sličnih prekršaja. Također, kazna će ispuniti i opću i posebnu svrhu izricanja prekršajnih sankcija, odnosno svrhu specijalne i generalne prevencije.

21. Stoga ovaj Sud nije našao uvjete za preinačenje odluke o kazni niti za izricanje blaže sankcije od one koju je odredilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak. Naime, opća svrha prekršajno-pravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona, kao i svrha kažnjavanja propisana člankom 32. istog zakona, ne bi se mogle ostvariti blažim kažnjavanjem. Nadalje, okrivljenica u svojoj žalbi nije navela niti priložila dokaze o postojanju bilo kakvih naročitih olakotnih okolnosti koje bi opravdale preinačenje izrečene novčane kazne daljnjim ublažavanjem.

22. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenica u roku od devedeset dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanim prvostupanjskim rješenjem o prekršaju, ista će se smatrati u cjelini plaćenom.

23. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost), a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 9.945,54 kuna do 299.948,45 kuna, kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, dok je Opći porezni zakon (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

24. Međutim, ovaj Sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Općeg poreznog zakona kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, pravilno odmjerilo novčanu kaznu, koja je ublažena ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja (Opći porezni zakon - Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj: 114/22.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.). u izmijenjenoj odredbi članka 8., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenicu u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.

25. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenicu određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

26. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Odluka se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaje, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.