REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-918/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja KOS GRADNJA d.o.o., Zagreb, Vrbje 73, OIB: 21209658766 kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Savska cesta 26, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 07. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.243,39 € sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 15. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.718,10 € sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 € zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena i to u dijelu kojim se potražuje od tuženika isplata iznosa od 452,69 € zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 09.11.2023. dogodio štetni događaj, u Zagrebu, Ozaljska ulica, kod kućnog broja 51, na način da je električni vod, uslijed pada, oštetio vozilo VW TRANSPORTER T5(7H) KOMBI, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja. Na vozilu su nastala znatna oštećenja, što je opisano u Izvidu štete Croatia osiguranja d.d. od 15.11.2023. godine. Trošak popravka vozila iznosi 4.776,08 €. Odredbom članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, dok je odredbom članka 1064. propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. U konkretnom slučaju, predmetni električni vod predstavlja opasnu stvar, a vlasnik iste je tuženik pa on sukladno prethodno citiranim odredbama, kao i čl. 1045. stavak 3. ZOO-a odgovara za nastalu štetu na vozilu tužitelja i to po načelu objektivne odgovornosti. Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadom nastale štete. Tuženik je, putem osiguratelja, isplatio tužitelju iznos od 2.080,00 € dana 12.04.2024. godine. Kako je imovinska šteta na vozilu iznosila 4.776,08 €, a obzirom da je tuženik po osiguratelju isplatio 12.04.2024. iznos od 2.080,00 €, tako tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štetu u preostalom iznosu od 2.696,08 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nije osporio odgovornost i nastanak štetnog događaja, već je osporio visinu zatraženog iznosa naknade štete. Naveo je kako s osigurateljem Croatia osiguranje d.d. tuženika ima zaključene dvije police osiguranja Polica osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti br. 078700103018 i Polica dragovoljnog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 017003231019 te da je temeljem police dragovoljnog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 017003231019 tužitelju isplaćen iznos od 2.080,00 €. Predložio je da je Croatia osiguranje d.d. pozove da sudjeluje u postupku kao umješač na stranci tuženika.

3. Croatia osiguranje je podneskom od 14.02.2025. navela kako neće pristupiti parnici kao umješač na strani tuženika jer da nema pravni interes sudjelovati u pravnoj stvari.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u potvrdu MUP-a (list 4-5 spisa), dopise (list 6-7, 13-14 spisa), izvod štete (list 8-9 spisa), ponuda (list 10 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 11-12 spisa), polica osiguranja (30 spisa), list pokrića (list 31-32 spisa) te je proveo prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću (list 53-55 spisa).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu isplata naknada štete u iznosu od 2.696,08 €, dok je tužitelj nakon što je provedeno prometno vještačenje djelomično povukao tužbeni zahtjev te je potraživao isplatu iznosa od 2.243,39 €. Navedeni podnesak tuženik je zaprimio dana 13.02.2025. Kako se tuženik nije izjasnio vezano za djelomično povlačenje tužbe, tako se smatra da je isti pristao na djelomično povlačenje pa je sud temeljem odredbe čl. 193 st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja.

7. Između stranaka nije sporno da je došlo do štetnog događaja 09.11.2023. na način da je na vozilu VW TRANSPORTER T5(7H), registarske oznake [registarska oznaka] došlo do štete uslijed pada električnog voda te da je tuženik vlasnik predmetnog električnog voda, a što potvrđuje i potvrda MUP-a. Također nije sporno da je tuženik imao sklopljene dvije police kod Croatia osiguranje d.d. te da je temeljem Police dragovoljnog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 017003231019 tužitelju isplaćen iznos od 2.080,00 € za naknadu štete na predmetnom vozilu, a što proizlazi i iz dopisa Croatia osiguranja d.d. (list 13-14 spisa).

8. Između stranka sporna je visina štete.

9. Iz dopisa Croatia osiguranja d.d. (list 6) i izvida štete razvidno je da je isto osiguravajuće društvo izvršilo izvid štete na predmetnom vozilu te da je utvrđeno kako je potrebno zamijeniti poklopac prednji, far PR L KPL, pokrov SLIV vode GO, vjetrobransko staklo, aplikator, žica za izgr stakla, otopina za čišćenje, set ljep vjet stakla, primer vjetr stakla i odstojnik, da je potrebno popraviti blatobran PR L, okvir vrata L, A-stup vanj, krov, boč stranica ST L GO i da je potrebno polakirati poklopac PR, blatobran PR L, A-stup L, B-stup L, krov, boč stranica ST L GO, A-stup L te da je procijenjeno kako broj sati potrebnih za popravak (osim lakiranja) iznosi 22,20 sati, a za lakiranje 15,20 sati te je procijenjen lakirerski potrošni materijal na iznos od 575,59 €.

10. Iz ponude Autolimarije D&M vl. BJ razvidno je da se ista odnosi na popravak predmetnog vozila i to temeljem ranije navedeno izvida štete te da je ista ponuda izdana na ukupni iznos od 4.776,08 €.

11. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 1556/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, da je dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja, dok se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

12. Odredba čl. 1063. ZOO-a propisuje kako kod štete nastale u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću se smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok odredba čl. 1064. ZOO-a propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

13. U ovom predmetu između stranaka nije sporno kako je šteta nastala od opasne stvari odnosno električnog voda čiji je vlasnik ovdje tuženik.

14. U odnosu na visinu štete sud je proveo prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću koji je u svojem nalazu i mišljenju naveo kako prema osnovnom izvidu štete broj 70–IMOD–6206/2023 (listovi 8 i 9 spisa) Croatia osiguranja d.d. je navedeno kako su u štetnom događaju 09.11.2023. na vozilu tužitelja nastala tolika oštećenja da je popravak vozila ekonomski opravdan. Stoga je na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta. U izvidu štete su utvrđeni dijelovi vozila tužitelja koje je potrebno zamijeniti: poklopac prednji, far prednji lijevi – komplet, pokrov slivnika vode gornji, vjetrobransko staklo, aplikator, žica za izgradnju stakla, otopina za čišćenje, set ljepila vjetrobranskog stakla, primer vjetrobranskog stakla, odstojnik, da dijelovi vozila koje je potrebno popraviti su: blatobran prednji lijevi, okvir vrata lijevih, A-stup vanjski lijevi, krov, bočna stranica stražnja lijeva gornja te da je potreban broj radnih sati djelatnika autostruke i to limara – 22,2 sata, a lakirera – 15,2 sata, odnosno ukupno – 37,4 sata koji su potrebni da bi se vozilo tužitelja dovelo u tehnički ispravno stanje. Nadlaje, vještak je naveo kako ponuda za popravka vozila tužitelja broj: 99/VP-P01/1, od 29.03.2024. g., kojeg je izdala Autolimarija D&M je detaljno specificirana i osim zadnje stavke iz ponude (set za pričvršćenje poklopca prednjeg), u cijelosti je u skladu s izvidom štete te je ista u dijelu rezervnih dijelova realno obračunata. Prema ovoj ponudi trošak nabavke rezervnih dijelova iznosi 1.568,53 EUR (bez PDV-a). Ponuda je u dijelu troška rada djelatnika autostruke previsoko utvrđena. Naime, prosječna cijena sata rada djelatnika autostruke u ovlaštenom VW servisu, prilikom popravka vozila preko osiguranja, na dan isplate štete (12.04.2024. god.) iznosila je 33,18 EUR (+ PDV). Stoga, ako se ta cijena uvrsti u ponudu, za zamjenu i popravak navedenih dijelova potreban je slijedeći trošak djelatnika autostruke: za limarske radove 22,2 sati po jediničnoj cijeni od 33,18 €/h što ukupno iznosi 736,60 €, potrošni materijal za limarske radove 73,66 €, dakle ukupno za limariju 810,26 €. Za lakirerske radove 15,2 sati po jediničnoj cijeni od 33,18 €/h što ukupno iznosi 504,34 €, potrošni materijal u iznosu od 575,59 €, što sveukupno iznosi 1.890,18 €, a što uvećano za PDV iznosi 2.362,73 €. Stoga trošak popravka vozila tužitelja na dan isplate štete (12.04.2024. god.) iznosi za trošak dijelova iznos od 1.568,53 € što uvećano za PDV iznosi 1.960,66 €, trošak rada u iznosu od 1.890,18 € što uvećano za PDV iznosi 2.362,73 €, odnosno sveukupno troškovi popravka iznose 3.458,71 € odnosno zajedno s PDV-om iznose 4.323,39 €. Dakle, vještak je mišljenja kako je u štetnom događaju 09.11.2023. god. na vozilu tužitelja nastala je djelomična šteta, koja na dan isplate štete (12.04.2024. god.) iznosi oko 3.458,71 € bez PDV-a, odnosno oko 4.323,39 € s PDV-om.

15. S obzirom na to da je nalaz i mišljenje sačinjen stručno, detaljno i obrazloženo, dok istovremeno stranke na predmetni nalaz i mišljenje nisu imali prigovora, to sud, na temelju čl. 492.c st. 3. ZPP-a, nije pozivao stalnog sudskog vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, već je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje.

16. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je djelomično povukao tužbu uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka.

17. Slijedom navedenog, sud je iz nalaza i mišljenja utvrdio da je na vozilu tužitelju nastala šteta u ukupnom iznosu od 4.323,39 € (zajedno s PDV-om). Kako je između stranka nesporno da je tužitelju isplaćena prije ovog postupka djelomično naknada štete u iznosu od 2.080,00 €, tako je tužitelj dužan tuženiku naknadi štetu u preostalom iznosu od 2.243,39 € stoga je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan te je odlučno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

18. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim tužitelj potražuje zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

19. Kako je tužitelj uspio u sporu, to mu sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

20. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak podneska 22.05.2024. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/4, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak podnesaka 16.07.2024. i 10.02.2025. za svaki iznos od 200,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 12.12.2024. i 07.04.2025. za svaki iznos od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), što je ukupno 1.050,00 €, a što uvećano za PDV iznosi 1.312,50 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,71 € te na presudu u iznosu od 68,89 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23) te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 €. Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 1.718,10 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21. Tužitelj je odbijen za trošak podneska od 13.05.2024. koji se dostavlja u spis dokaz u uplati sudske pristojbe na tužbu, obzirom da je tužitelj bio dužan platiti sudsku pristojbu na tužbu u trenutku njezina podnošenja pa naknadno dostavljanje dokaza o uplati sudske pristojbe (čak 10 dana nakon podnošenje tužbe) je trošak koji ne može ići na teret tuženika pa je sud cijenio kako je trošak tog podneska bio nepotreban za vođenje ove parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Također je tužitelj odbijen za trošak podneska kod 02.01.2025., a kojim dostavlja u spis dokaz o uplati predujma za vještačenje, obzirom da je sud cijenio isti trošak sastava podneska nepotrebnim za vođenje ove parnice sukladno čl. 155. ZPP-a obzirom da sud po službenoj dužnosti provjerom u računovodstvu može utvrditi uplatu predujma. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču.

22. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom

II/ i III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu (68,89 €)

2. Tuženiku po punomoćniku