REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-611/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužiteljice - predlagateljice osiguranja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Žuriću, odvjetniku u Zagrebu, Ozaljska 87, protiv tuženice 1. Privredne banke Zagreb d.d., Ulica Franje Račkog 6, OIB: 025345697732, zastupane po Željki Zrnčić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18 i 2. protivnika osiguranja Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Ivanu Dilberu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i radi osiguranja, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: P-8520/2019-61 od 6. ožujka 2025., Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 8520/2019-61 od 6. ožujka 2025. i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1 Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog tužiteljice UL za određivanje privremene mjere radi osiguranja njezine tražbine.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati a budući da sud uopće nije obrazložio iz kojeg razloga smatra da se predmetnom mjerom ne bi osigurala novčana tražbina iz točke 6. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, u kojem smislu je Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidnom rješenju dao uputu.

2.1. Tužiteljica navodi kako pod točkom 1. prvopostavljenog zahtjeva između ostalog traži nalaganje tuženiku vratiti izjavu o zapljeni plaće u posjed tužiteljici a pod točkom 5. eventualno kumuliranog zahtjeva između ostalog nalaganje tuženiku obavijestiti poslodavca tužiteljice o nedopuštenosti ovrhe, dok sud o tim odlučnim činjenicama ne daje nikakvo obrazloženje. Napominje i kako je prvostupanjski sud u prethodnom rješenju od 25. siječnja 2023. naveo kako se prema odredbi članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna za sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete koja prijeti, kao i da prema odredbi članka 347. stavka 2. Ovršnog zakona sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama ukoliko je to nužno za sprječavanje nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda.

2.2. Ponavlja i ističe kako već godinama, još od 2012., otplaćuje kredit za stan kao solidarni dužnik na temelju Izjave o zapljeni na plaći izdane prvotuženiku po osnovi Ugovora o kreditu od 12. travnja 2007. za koji je faktički nesporno (bez obzira na stavove tuženika, no s obzirom na presudu iz kolektivnog spora i sudsku praksu) da je ugovor barem djelomično ništetan, u odredbama koji se tiču ugovorene promjenjive kamatne stope te valutne klauzule u švicarskim francima, sve kako je opisano tužbom, dok od strane tuženika, kao što je vidljivo i kroz ovaj postupak, ne postoji nikakva spremnost uzeti u obzir već ni sigurno ništetne odredbe ugovora, iako tvrdi kako se radi o ugovoru koji je ništetan u cijelosti pa tužiteljica ne bi bila solidarni dužnik za kredit jer nema pravnog posla kredita već postoji eventualno pravo tuženika na povrat isplaćenih iznosa od strane korisnika kredita tj. osobe kojoj je izvršena isplata.

2.3. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja određivanjem privremene mjere a podredno ukidanje tog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik nije podnio očitovanje na tužiteljičinu žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljice UL za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženiku Croatia osiguranje d.d. zabranilo vršiti zapljenu i naplatu tražbine prema tužiteljici na temelju Isprave o zapljeni po pristanku dužnika od 12. travnja 2007. ili da na treću osobu prenese prava iz navedene isprave, uključujući i tuženika Privrednu banku d.d. Zagreb ili da tom tuženiku vrati navedenu ispravu, kao i nalaganjem tužiteljičinu poslodavcu Dječjem vrtiću "Mačak u čizmama" neprovođenja sporne Isprave o zapljeni po pristanku dužnika na plaći i drugim primanjima i prijenos na račune tuženika ili neke treće osobe.

5.1. Prijedlog je za osiguranje odbijen kao neosnovan s obrazloženjem da "tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pa i djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu ne predstavlja novčanu tražbinu radi čijeg osiguranja se može odrediti privremena mjera" a "polazeći od stajališta izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-207/2024 od 21. siječnja 2025." te da ni zahtjev iz točke 6. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (iz tužiteljičina podneska od 26. srpnja 2021.) ne predstavlja tražbinu koja se može osigurati predloženom privremenom mjerom, ali i da tužiteljica svakako nije učinila vjerojatnom opasnost da će bez mjere osiguranja tuženik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine s obzirom na to da se radi o osiguravajućem društvu koje zasigurno ima sredstva za povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu (novčane tražbine tužiteljice) za slučaj da se taj dio zahtjeva utvrdi osnovanim.

6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba osnovana jer prvostupanjski sud nije utvrdio sve potrebne činjenice a do toga je došlo i zbog nepotpunoga materijalnopravnog pristupa.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju tužiteljica ističe u žalbi, jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

8. Ostvaren je međutim, kao što je već navedeno, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Prijedlog je za osiguranje tužiteljičine tražbine kao nenovčane naime odbijen samo s obrazloženjem kako "tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu ne predstavlja nenovčanu tražbinu radi čijeg se osiguranja može odrediti privremena mjera", što je u osnovi točno a tako proizlazi i iz revizijske odluke na koju se poziva prvostupanjski sud, ali u ovom slučaju tužiteljica ne traži samo utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu, već traži (u točki 1. prvopostavljenog tužbenog zahtjeva) i utvrđenje da tuženici nemaju pravo naplate od tužiteljice ni pravo uporabe Isprave o zapljeni po pristanku dužnika od 12. travnja 2007. (ovjerene 24. travnja 2007.) o suglasnosti o zapljeni na plaći i naplati te nalaganje tuženicima predati tu Ispravu u posjed tužiteljici, a o tome prvostupanjski sud uopće nije vodio računa.

10. Treba stoga smatrati kako je tužiteljica postavila i kondemnatorni zahtjev za vraćanje instrumenta osiguranja primljenog na temelju ništetnog Ugovora o kreditu zbog ništetnosti kojega tužiteljica traži i utvrđenje nepostojanja obveze zbog koje se vrši naplata kod njezina poslodavca, tako da se radi o nenovčanoj tražbini koja se može osigurati privremenom mjerom.

11. Pobijano je rješenje iz tog razloga (nepotpuno utvrđeno činjenično stanje) trebalo ukinuti i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

12. Prvostupanjski će sud prilikom ponovnog odlučivanja uzeti u obzir i navedenu nenovčanu tražbinu te ocijeniti jesu li ostvarene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere kojom bi se privremeno spriječila naplata (pljenidba i prijenos) na temelju privatne isprave o zapljeni po pristanku dužnika (ovršenika) do pravomoćnog završetka parnice koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu, utvrđenja nepostojanja tužiteljičine obveze po navedenoj Ispravi kao instrumentu osiguranja i zabrani uporabe tog instrumenta te povrata Isprave (koja je izdana u jednom primjerku) u posjed tužiteljici kao izdavatelju.

13. Sud će prvoga stupnja stoga donijeti novo rješenje o tužiteljičinu prijedlogu za određivanje privremene mjere ali u svakom slučaju i što prije provesti vještačenje kako bi se utvrdila visina naplaćenog iznosa i iznosa koji je trebalo platiti s obzirom na moguću ništetnost ranije navedenih odredaba Ugovora o kreditu, i dovršiti postupak donošenjem meritorne odluke o tužbenom zahtjevu, s obzirom na to da je tužba podnesena još 12. lipnja 2019.

14. Što se tiče osiguranja novčane tražbine iz točke 6. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa zbog djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu), ovaj drugostupanjski sud također smatra da se ta novčana tražbina ne može osigurati predloženom privremenom mjerom.

15. Iz navedenih je razloga valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pa time, a na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člancima 370. i 381. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 15. svibnja 2025.

Sudac

Marija Sošić