Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž Ovr 138/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja EON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica br. 6., OIB: 81103558092, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenika TO iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi troškova izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr 5428/2024 od 11. veljače 2025., 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja EON Energija d.o.o., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr 5428/2024 od 11. veljače 2025. u odbijajućem dijelu za iznos od 62,50 eur.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 28,13 eur roku od 8 dana, te je ovrhovoditelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.

2.Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

6.Nisu osnovani navodi ovrhovoditelja kojima pobija pravilnost prvostupanjskog rješenja u odbijajućem dijelu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog:

-da je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja poslovni broj Ovr 3644/2024 od 23. srpnja 2024. ovršenik bio u obvezi ovrhovoditelju isplatiti iznos od 86,31 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškovima postupka

-da kako ovršenik nije podmirio navedenu obvezu, to se ovrhovoditelj obratio Financijskoj agenciji sa zahtjevom za izravnu naplatu,

-da je temeljem toga ovrhovoditelj podnio sudu zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 90,63 eur.

8.Sukladno prednjem, prvostupanjski je sud primjenom čl. 14. st.1.,4. i 6. OZ-a, zaključio da je djelomično osnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu zatraženih troškova, pa je nastavno tome, a primjenom Tbr. 11. t.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/2012 i dr., dalje: Tarife), ovrhovoditelju priznao trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe u ukupnom iznosu od 12,50 eur, te trošak sastava zahtjeva za naknadom troška u iznosu od 15,63 eur, sukladno Tbr. 11. t.10. Tarife, odnosno sveukupno 28,13 eur.

U odnosu na preostali zatraženi trošak: pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, stav je suda prvog stupnja da je taj dio zahtjeva ovrhovoditelja neosnovan iz razloga jer da javni bilježnik i bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, u skladu sa čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ. Slijedom navedenog, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

9.Obzirom na prednje izloženo, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji postupio sud prvog stupnja kada je zaključio da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

Pri tome se pravilno pozvao na čl. 238. st. 1. i 4. OZ-a, kojim je propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

10. Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi obveza je javnog bilježnika da u slučaju ne zaprimanja prigovora, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a

11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja, te potvrditi prvostupanjsko rješenje u odbijajućem dijelu primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

12. Ovrhovoditelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

13.Rješenje suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.

U Rijeci, 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić