Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-9/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiu Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-15975/2021-21 od 30. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-15975/2021-21 od 30. studenoga 2022. potvrđuje u točki I. izreke., dosuđujućem dijelu točke II. izreke i odbijajućem dijelu točke II. izreke osim za iznos od 538,50 eura[1] / 4.057,33 kn s kamatama.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se odbijajući dio točke II. izreke citirane presude za iznos od 538,50 eura / 4.057,33 kn s kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 538,50 eura / 4.057,33 kn s kamatama.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 69,03 eura / 520,11 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća ukupan iznos od 4.424,29 eura / 33.334,81 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.410,18 eura / 10.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenoga 2022. do isplate (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan, što proizlazi iz obrazloženja citirane presude, a propušteno je navesti u toj točki izreke presude.

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj pobija odbijajući dio odluke o parničnom trošku iz točke II. izreke citirane presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužitelju dosudi u cijelosti zatraženi parnični trošak, kao i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik presudu pobija u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7.Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbi iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

8. Isto tako, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog na radnom mjestu liječnika specijalista abdominalne kirurgije, za isplatu razlike plaće s osnove dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje za vrijeme prekovremenog rada, u iznosu od 4.424,29 eura / 33.334,81 kn s kamatama.

10. Odredbom čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,127/17, 98/19 -dalje ZR/14) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

11. Odredbom čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15; dalje KU/13) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža; nadalje da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Identično je propisano i odredbom čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj: 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 - dalje KU/18).

12. Odredbom čl. 51. KU/13, odnosno odredbom čl.49 KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150 % (st. 8.). Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9.) Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st.10).

13. Prema čl. 57. KU/13 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 55 KU/18.

14. Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću, koji je Dodatkom I tom KU od 1. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. iznosio 12%, od osnovne plaće (čl. 57. KU/18), te Dodatkom II od 1. rujna 2019. iznosio 16 % od osnovne plaće.

15. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU/13, tj. čl. 49., čl. 55. i čl. 57. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

16. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke kolektivnog ugovora izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. čl. 58. st. 3. KU/13 tj. čl. 56. KU/18 odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnove posebnih uvjeta rada). Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima radi i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada. Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada i s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnove prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada je osnovna plaća – čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13), uz to i ZR/14 kao općim propisom (čl. 1.) propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na uvećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na uvećanje plaće po drugim osnovama moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

17. Stoga su neosnovani žalbeni navodi o suprotnom, pri čemu valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15-dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

18. Nadalje, prema čl. 81. ZR/14 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU/13 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Istovjetno propisuje i odredba čl. 34. KU/18.

19. Prema čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12), odnosno čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( "Narodne novine" br. 128/17); ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

20. Stoga, kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 2.231,98 eura / 16.816,62 kn, po osnovi neobračunatih dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 1.588,26 eura / 11.966,56 kn, te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 604,08 eura / 4.551,63 kn, ukupno 4.424,29 eura / 33.334,81 kn, to je odlučujući kao u točki I. izreke citirane presude sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

21. Pravilna je i odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu, utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

22. Neosnovano tuženik žalbenim navodima ustraje da tužitelju nije trebalo priznati trošak provedenog financijskog vještačenja, jer da se radi o neznatnoj razlici između izračuna sačinjenog od strane tuženika i iznosa utvrđenog financijskim vještačenjem, što je isticao i u prvostupanjskom postupku, u kojem pravcu je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo opravdane razloge. Naime, utvrđeno je da je tuženik na pripremnom ročištu predložio da on-tuženik dostavi izračun utuženog potraživanja, kojem prijedlogu se tužitelj usprotivio, koje protivljenje je sud prvog stupnja prihvatio osnovanim, obrazloženjem da bi tužiteljska strana za provjeru tuženikovog izračuna morala angažirati stručnu osobu, što bi tužitelja izlagalo dodatnom trošku, cijeneći da tužitelj, a niti njegov punomoćnik ne raspolaže stručnim znanjima za utvrđivanje visine osporenog tužbenog zahtjeva. Ovo sve tim više, kada se ima u vidu da se tuženik tijekom cjelokupnog prvostupanjskog, kao i ovog žalbenog postupka protivio tužbenom zahtjevu tužitelja.

22.1. Isto tako, budući da je tužitelj predmetnu tužbu podnio pozivom na odredbu iz čl. 186.b ZPP-a, te da je tužbeni zahtjev odredio nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 28. listopada 2022., sukladno kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, nisu osnovani žalbeni navodi da tužitelj ne bi u cijelosti uspio kako po osnovi, tako i visini tužbenog zahtjeva.

23. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava odbijajući dio odluke o parničnom trošku.

24. Naime, osnovano se žalbenim navodima tužitelja ističe da su od 5. studenoga 2022. stupile na snagu Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 126/22 ), prema kojim Izmjenama je vrijednost boda iznosila 1.99 eura / 15,00 kn. Stoga je tužitelju za pravilno priznate radnje i podneske zastupanja po punomoćniku odvjetniku i trošak vještačenja trebalo priznati naknadu u ukupnom iznosu od 1.948,68 eura / 14.682,33 kn, odnosno dosuditi i daljnji iznos od 538,50 eura / 4.057,33 kn (1.948,68 eura / 14.682,33 kn – 1.410,18 eura / 10.625,00 kn ).

25. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu je za sastav podneska od 28. lipnja 2022. po punomoćniku odvjetniku trebalo priznati parnični trošak prema Tbr. 7. toč.1. Tarife, već je taj trošak pravilno priznat prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, budući da istim ponavlja navode tužbe i podneska od 23. veljače 2022. kojim je odgovorio na navode odgovora na tužbu.

26. Tužitelju je priznat i trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife, a koji potpuni trošak iznosi 93,28 eura / 702,82 kn, od čega je tužitelju priznato 74 % (parnični trošak pobijao za iznos od 725,83 eura / 5.468,75 kn, uspio iznosom od 538,50 eura / 4.057,33 kn ), odnosno iznos od 69,03 eura / 520,11 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

28. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović