REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Pazinu
Narodnog doma 2/b, 52 000
Pazin
Poslovni broj: K-73/2019-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, po sucu Nini Išić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Luane Žgrablić Jurić, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenog ĆJ i II. Okrivljene AJ, optuženih optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj: K-DO-561/2010 od 25. svibnja 2011. (sada broj: KO-DO- 9/2020), zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11, 125/11, 143/12, dalje: KZ/97), nakon održane javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika Tihomira Červara i zamjenice braniteljice I. okrivljenika ĐJ, odvjetnice u [adresa], **.**.2025. u nenazočnosti stranaka objavio je i
p r e s u d i o j e
I. I. okrivljeni ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca Ć i majke A, rođ. Đ, rođen **.**.1965. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], po narodnosti albanac, državljanin RH, razveden od AJ, otac dvoje punoljetne djece, pismen sa završenom srednjom školom policijskom, zaposlen u Njemačkoj, sa mjesečnim primanjima od oko 2.600,00 eura, nije vlasnik nekretnina, vlasnik osobnog automobila marke Mercedes, godina proizvodnje 2007., vojsku služio 1984.-1985. u mjestu Visoko i Travniku, sudjelovao u Domovinskom ratu, bez čina, bez odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan,
i
II. okrivljena AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca pok. S i majke E, rođ. N, rođena **.**.1978. godine u [adresa], BiH, s prebivalištem u [adresa], po narodnosti hrvatica, državljanka RH, razvedena od bivšeg supruga ĆJ, majka dvoje punoljetne djece, pismena, magistar sestrinstva, djetetike i nutricionizma, zaposlena u Općoj bolnici Pula, s primanjima od 1.500,00 eura mjesečno, nema u vlasništvu nekretnina, vlasnica osobnog automobila marke Kia Stonik, godina proizvodnje 2018., vojsku nije služila, bez čina, bez odlikovanja, ne osuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak,
krivi su
što su:
u vremenskom razdoblju od 3. do 25. kolovoza 2010., u Poreču, sukladno prethodnom dogovoru, s ciljem da se neosnovano imovinski okoriste, SJ neistinito predočili da će s njim sklopiti ugovor o kupnji nekretnine u njegovom vlasništvu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica]., upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za iznos od 67.000 EUR, iako su unaprijed odlučili da nekretninu zadrže za sebe a da kupoprodajnu cijenu ne plate, nakon čega je 25. kolovoza 2010. prvokrivljeni SJ predočio da će mu kupoprodajnu cijenu isplatiti naknadno, nakon što preuzmu ugovore kod javnog bilježnika, nakon čega je SJ, u uvjerenju da će mu kupoprodajna cijena u iznosu od 67.000 EUR biti naknadno isplaćena potpisao ugovor kojim prodaje spornu nekretninu AJ za iznos od 20.000 EUR te kojim potvrđuje da je u cijelosti primio kupoprodajnu cijenu, ali mu okrivljeni naknadno nisu isplatili kupoprodajnu cijenu, već se 26. kolovoza 2010. drugookrivljena temeljem sklopljenog ugovora uknjižila kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], oštetivši time SJ za iznos od 67.000,00 EUR,
dakle, s ciljem da sebi pribave znatnu protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a djelom je pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,
čime su I. okrivljeni ĆJ i II. okrivljena AJ počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevara iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97,
pa se I. okrivljeni ĆJ za kazneno djelo protiv imovine – prijevara iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97
osuđuje na
KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU 10 (deset) MJESECI
na koju kaznu se na temelju čl. 67. st. 2., 3. i 5. KZ/97
primjenjuje
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci na koju je I. okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
pa se II. okrivljena AJ za kazneno djelo protiv imovine – prijevara iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97
osuđuje na
KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU 10 (deset) MJESECI
na koju kaznu se na temelju čl. 67. st. 2., 3. i 5. KZ/97
primjenjuje
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci na koju je II. okrivljenica osuđena neće izvršiti ako ona u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, 36/24, dalje: ZKP/08) nalaže se I. okrivljenom ĆJ naknaditi trošak ovog kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 300,00 (tristo) eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske i to u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se II. okrivljenoj AJ naknaditi trošak ovog kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 560,14 eura (petstošezdeset eura i četrnaest centi) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske i to u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podnijelo je 1. lipnja 2011. optužnicu pod brojem: K-DO-561/2010 od 25. svibnja 2011. protiv I. okrivljenog ĆJ i II. okrivljene AJ kojom ih tereti da su počinili svaki po jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevara iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97.
1.1. Činjenični opis djela iz optužnice je glasio: „u vremenskom razdoblju od 3. do 25. kolovoza 2010., u [adresa], sukladno prethodnom dogovoru, s ciljem da se neosnovano imovinski okoriste, SJ neistinito predočili da će s njim sklopiti ugovor o kupnji nekretnine u njegovom vlasništvu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica]., upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za iznos od 67.000 EUR, iako su unaprijed odlučili da nekretninu zadrže za sebe a da kupoprodajnu cijenu ne plate, nakon čega je 25. kolovoza 2010. prvokrivljeni SJ predočio da je u kupoprodajnom ugovoru navedena cijena od 20.000,00 EUR samo radi smanjenja poreza te da će mu kupoprodajnu cijenu isplatiti naknadno, nakon što preuzmu ugovore kod javnog bilježnika, nakon čega je SJ, u uvjerenju da će mu kupoprodajna cijena u iznosu od 67.000 EUR biti naknadno isplaćena potpisao ugovor kojim prodaje spornu nekretninu AJ za iznos od 20.000 EUR te kojim potvrđuje da je u cijelosti primio kupoprodajnu cijenu, ali mu okrivljeni naknadno nisu isplatili kupoprodajnu cijenu, već se 26. kolovoza 2010. drugookrivljena temeljem sklopljenog ugovora uknjižila kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], oštetivši time SJ za iznos od 67.000,00 EUR“.
2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljenici su izjavili da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret.
3. U provedenom dokaznom postupku pročitani su službena zabilješka o dojavi od 02.9.2010., osim u dijelu izjave dojavitelja (list 2), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave PP Poreč, osim sadržaja koji je izdvojen (list 6-7), ugovor o najmu nekretnine (list 8-10), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 11-13 i 26-27), račun izvršenih usluga (list 14), izvaci iz zemljišnih knjiga za k. č. [katastarska čestica] (list 15-16, 28), rješenje Općinskog suda u Pazinu posl.br.: Z-1823/2010 (list 18), fotografije (list 19-20), ugovor o korištenju javne usluge kupca kategorije potrošnje kućanstvo broj: 4011-10-004439 (list 29), ugovor o isporuci vode domaćinstvu (list 30), prijedlog za uknjižbu (list 32), fotografije u kuverti označenoj kao list 33, koje fotografije je priložila AJ, i to 17 fotografija, očitovanje Porezne uprave Područnog ureda Pazin od 21.1.2011. i 2.3.2011. (list 34-35), presuda Općinskog suda u Puli posl.br. P-1687/15 od 27. 11.2015. (list 114-126), izjava oštećenika (list 127), dopis Kent banke od 22.04.2016. (list 131), dopis Erste banke od 22.04.2016. (list 132), sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 25.02.2005. s izvatkom iz zemljišne knjige (list 133-134), ugovor o kreditu od 22.02.2005., te anex sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 29.12.2014. (list 135-139), Anex br. 1. ugovora o kreditu od 29.12.2014. sa ugovorom o kreditu od 25.10.2006., izvatkom iz zemljišne knjige i potvrda (solemnizacijom) privatne isprave (list 140-144), dopis Privredne banke Zagreb od 2.svibnja 2016. (list 152), dopis Erste banke od 13. svibnja 2016. (list 156), podaci iz Porezne uprave (list 157-168), dopis PBZ od 17.05.2016. (list 170-171), dopis Kent banke od 17.05.2016. (list 172), ugovor o kreditu od 26.10.2009. (list 174-175), dopis iz ureda javnog bilježnika Tanje Ferenc i stranica upisnika ovjera i potpisa na dan 25.08.2010. (list 176-178), dopis javnog bilježnika Anke Poropat od 15. studenoga 2017. s preslikama knjige potpisa i spisa OU-110/05 (list 270-283), dopis javnog bilježnika Tanje Ferenc od 16. studenoga 2017. (list 284-290), dopis javnog bilježnika Marije Hrvatin od 17. studenoga 2017. (list 291), dopis Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pazin od 16. studenoga 2017. (list 292), dopis Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Poreč od 27. studenoga 2017. (list 296-300), dopis javnog bilježnika Đordana Pahovića od 22. studenoga 2017. sa ispravama (list 301- 341), sve isprave u spisu Općinskog sud au Pazinu poslovni broj P-1252/2019 (sada P-958/2023) i zemljišnoknjižni izvadak za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 643-648) te izvaci iz kaznene (list 657-661) i prekršajne (list 652-655) evidencije za oba okrivljenika.
3.1. Na temelju čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka EJ ispitanog kod Općinskog suda u Puli - Pola 7. travnja 2016. (list 110-112), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆJR (list 145), NJ (list 145-146) i MJ (list 147-148) ispitanih na raspravi kod Općinskog suda u Puli - Pola 5. svibnja 2016., zapisnik o ispitivanju svjedokinje BJ (list 261) i GJ (list 262) ispitanih kod Općinskog suda u Puli - Pola 30. listopada 2017. te nalaz i mišljenje vještaka dr. Ilije Kučinara od 13. travnja 2017. (list 232-237).
3.2.Nadalje, na temelju čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 odbijeni su kao odugovlačeći dokazni prijedlozi da se u tijeku postupka ponovno saslušaju svi do sada ispitani svjedoci u ovome postupku te da se ispita svjedokinja ŠJ. Naime, svi svjedoci koji su ispitani u dosadašnjem dokaznom postupku ispitani su u prisutnosti I. i II. okrivljenika i njihovih branitelja te tužitelja, stranke su imale mogućnost postavljati pitanja navedenim svjedocima te navodi obrane da je navedene svjedoke potrebno ispitati zbog promjene uređujućeg suca nisu takve kvalitete da bi opravdali ponovno saslušavanje svih svjedoka. Sud je odbio i da se u svojstvu svjedoka ispita svjedokinja ŠJ budući da se njezinim ispitivanjem neće utvrditi nikakve nove i dodatne činjenice koje do sada provedenim dokazima u tijeku ovoga postupka već nisu utvrđene.
4. Na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08 rasprava od 12. svibnja 2025. je održana bez prisutnosti okrivljenika, budući da su okrivljenici na navedenu raspravu bili uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali. Branitelj II. okrivljenice je 12. svibnja 2025. neposredno prije početka rasprave dostavio sudu podnesak u kojem opravdava nedolazak II. okrivljenice na raspravu jer je II. okrivljenica zbog zdravstvenog stanja spriječena prisustvovati na raspravi. Branitelj se ujedno obvezao u najkraćem roku dostaviti medicinsku dokumentaciju za okrivljenicu. Međutim, niti II. okrivljenica niti njezin branitelj nisu dostavili u spis medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da II. okrivljenica nije mogla prisustvovati raspravi zbog zdravstvenog stanja, pa se takvi navodi II. okrivljenice smatraju neosnovanima i paušalnima. Na toj je raspravi bila prisutna zamjenica braniteljice I. okrivljenika. Osim toga, u ovom je predmetu bila zakazana rasprava za 25. travnja 2024. ali se ista nije održala zbog neuredne dostave poziva II. okrivljenici. Iduća rasprava je bila zakazana za 4. lipnja 2024., ali je i ta rasprava bila odgođena zbog neuredne dostave poziva I. okrivljeniku (iz dostavnice na l. 608-609 proizlazi da je I. okrivljenik u inozemstvu do sredine 6. mjeseca). Rasprava zakazana za 12. srpnja 2024. bila je odgođena zbog neuredne dostave poziva okrivljenicima i opravdane spriječenosti braniteljice I. okrivljenika. Braniteljica I. okrivljenika podneskom od 19. studenoga 2024. zatražila je odgodu rasprave zakazane za 22. studenoga 2024., međutim sud je navedeni prijedlog odbio dopisom od 21. studenoga 2024. (list 618) te je rasprava održana 22. studenoga 2024. u nazočnosti I. okrivljenika i II. okrivljenice na kojoj raspravi su se okrivljenici očitovali o osnovanosti optužnice te je rasprava počela ispočetka po čl. 407. st. 3. ZKP/08 jer se održala pred drugim raspravnim sucem. Rasprava zakazana za 6. prosinca 2024. je odgođena zbog spriječenosti braniteljice I. okrivljenika. Iduća rasprava u ovom predmetu je održana 18. travnja 2025. koja je također počela iznova po čl. 407. st. 3. ZKP/08 jer je odgoda trajala dulje od tri mjeseca. S obzirom na to da se ovaj postupak vodi već nešto manje od 15 godina i da zastara u ovome predmetu nastupa 25. kolovoza 2025. sud smatra kako okrivljenici svojim nedolascima na rasprave unatoč tome što su na iste uredno pozvani a da pritom ne daju valjane i opravdane razloge svojega izostanka kao i uzastopnim zahtjevima za odgodu rasprava, opravdavajući iste spriječenošću njihovih branitelja ranije preuzetim obvezama u drugim predmetima, sud smatra da okrivljenici takvim postupanjem nastoje neopravdano odugovlačiti ovaj postupak. Stoga je posljednja rasprava u ovome predmetu održana 12. svibnja 2025. te je tada i zaključena u nenazočnosti okrivljenika, a u nazočnosti zamjenice braniteljice I. okrivljenika, iako su okrivljenici na navedenu raspravu bili uredno pozvani i upozoreni da se rasprava može održati u njihovoj nenazočnosti. Iako okrivljenici nisu bili nazočni navedenoj raspravi, na istoj su izvedeni dokazi čitanjem materijalne dokumentacije i zapisnika o ispitivanju svih svjedoka. Svi dokazi koji su izvedeni na toj raspravi već bili provedeni na raspravama koje su se u ovome predmetu održavale 10. prosinca 2012., 7. travnja 2016., 5. svibnja 2016., 1. rujna 2017., 30. listopada 2017., 11. siječnja 2018. u nazočnosti okrivljenika i njihovih branitelja. Na takvim se dokazima temelji i ova osuđujuća presuda.
5. S obzirom na to da okrivljenici nisu bili ispitani prije podizanja optužnice, ali su se na raspravi održanoj kod ovoga suda 18. travnja 2025. očitovali da se ne smatraju krivima, sud je uzeo da se oni u ovome postupku brane šutnjom.
6. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te nisu imale primjedbi na provedeni dokazni postupak.
7. U ovome predmetu nije sporno da je oštećeni EJ, kao prodavatelj, sklopio 3. kolovoza 2010. ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s II. okrivljenom AJ, kao kupcem. U članku II. predmetnog ugovora bilo je određeno da prodavatelj prodaje a kupac kupuje predmetnu nekretninu za ukupan iznos od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, dok je u članku III. ugovora bilo navedeno kako je kupac kupoprodajnu cijenu uplatio u cijelosti, što prodavatelj potvrđuje potpisom ugovora. Potpis oštećenog SJ na predmetnom ugovoru ovjeren je 25. kolovoza 2010. kod javnog bilježnika Tanje Ferenc pod brojem: OV-6334/10. Nadalje, nije sporno da je na temelju predmetnog ugovora i izjave prodavatelja sadržane u članku IV. ugovora, kojom prodavatelj ovlašćuje kupca da bez njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja izvrši u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva u svoju korist, II. okrivljena AJ zatražila uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a koja uknjižba je i provedena rješenjem Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: Z-1823/2010 od 26. kolovoza 2010. te se II. okrivljenica uknjižila kao vlasnica nekretnine k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7.1. Sve navedeno proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu i to ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. kolovoza 2010. (list 11-13), rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: Z-1823/2010 od 26. kolovoza 2010. (list 18) te zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 16).
8. S druge strane, sporno je jesu li I. okrivljeni ĆJ i II. okrivljena AJ prilikom pregovora s oštećenim SJ glede kupnje predmetne nekretnine i prilikom ovjere kupoprodajnog ugovora postupali s prijevarnom namjerom i lažno mu predočili da će mu za predmetnu nekretninu isplatiti iznos od 67.000,00 eura kako bi time za sebe ostvarili znatnu imovinsku korist.
9. Oštećeni SJ je u svojem iskazu naveo da je okrivljenike upoznao na način da ga je jedan njegov prijatelj, koji je sada pokojni, pitao da li bi on možda izdao kuću jer II. okrivljenica traži kuću koja je malo dalje od centra grada. Okrivljenici su jedan dan došli kod njega pogledati kuću, kuća im se svidjela i oni su se dogovorili da će im on izdati kuću. Najprije je II. okrivljenica rekla da bi im on mogao izdati kuću na vrijeme od 10 godina, ali im je on rekao da je on star i da mu je to predugo pa je onda bilo rečeno da će to napraviti na vrijeme od pet godina. Tada su sklopili ugovor o najmu na vrijeme od pet godina. Nakon toga on im je dao ključeve i okrivljenici su došli stanovati u tu kuću. Oni su mu rekli da će poboljšati uvjete i adaptirati kuću te im je on rekao da to mogu učiniti ali da kuća nije na prodaju. Također im je rekao i da ako se bude odlučio na prodaju kuće da će to prvo javiti susjedima u selu koji su ga već ranije pitali za prodaju. Svjedok je dalje naveo kako se kasnije našao u situaciji da mora prodati kuću te je prvo išao susjedima u selu ponuditi kuću na prodaju. Susjedi su mu rekli da odustaju od kupnje jer su čuli da su kuću kupili okrivljenici. Naveo je da je bio u teškoj situaciji zbog bolesti u obitelji i loših financija, bilo ga je sramota od ljudi u gradu od kojih je posuđivao novce. Zbog toga je onda otišao dogovarati prodaju kuće s okrivljenicima. O tome je najviše pričao s II. okrivljenom AJ. On je za tu kuću tražio iznos od 67.000,00 eura, a II. okrivljenica mu je rekla da bi mu ona dala 18.000,00 eura. Svjedok je pristao da mu dade iznos od 18.000,00 eura a ostatak do 67.000,00 eura trebala mu je dati u roku od pet godina. To su njih dvoje dogovorili i II. okrivljenici je to odgovaralo. Napravili su ugovor o kupoprodaji i išli su ga potpisati. On je potpisao ugovor ali ga je tek kasnije pročitao. Najprije je bilo riječi da će prvo napraviti predugovor, ali mu je II. okrivljenica rekla da će to koštati 4.000,00 do 5.000,00 kuna kod odvjetnika, pa je onda on rekao da predugovor nije toliko važan i prepustio je II. okrivljenici da napravi ugovor te je tako i bilo. Naveo je kako je bio naivan i vjerovao je da će biti onako kako su se dogovorili. On i I. okrivljenik su otišli potpisati ugovor kod javnog bilježnika te ga je on tamo i potpisao. II. okrivljenice tada nije bilo s njima. Naveo je kako nije vidio da bi I. okrivljenik potpisao taj ugovor i ne zna da li ga je potpisao. Javnog bilježnika taj dan nije bilo s njima jer je prošlo radno vrijeme pa se s I. okrivljenikom dogovorio da dođu idući dan kod javnog bilježnika da tada preuzmu ugovor. Tamo su bile dvije službenice, bilo je oko 15,30 sati i nije bilo drugih osoba. Sljedeći put kada je došao kod javnog bilježnika prošla su dva dana i samo se on tada pojavio tamo. Njemu je bilo rečeno da je ugovor već odnesen. On je tražio da mu se uruči ugovor, da pročita što je prije dva dana potpisao te je onda odmah otišao na policiju jer je shvatio da je prevaren. Zvao je i sud u Pazinu te su mu rekli da je kao vlasnica već uknjižena II. okrivljenica. Djelatnice u uredu javnog bilježnika su mu dale ugovor na potpis jer je ugovor već bio kod njih. Svjedok nije znao objasniti zašto ga je tada potpisao, nitko ga nije silio da ga tada potpiše. Vezano za dogovor oko cijene, II. okrivljenica mu je rekla da će mu dati 18.000,00 eura, a onda je rekla da ima 17.000,00 eura na što je on rekao da je to u redu i pristao je na to. Njemu je isplaćeno jedino 2.000,00 kuna koje mu je dao I. okrivljenik nakon što su potpisali ugovor. I. okrivljenik mu je dao taj iznos u kafiću, kada su izašli iz ureda javnog bilježnika, te mu je rekao da mu daje tih 2.000,00 kuna da ih ima, a u petak kada podignu ugovor kod javnog bilježnika će mu dati ostatak, odnosno 17.000,00 eura umanjeno za tih 2.000,00 kuna. Njih dvoje tada nisu razgovarali o ostatku do 67.000,00 eura. Svjedok nije tražio od I. okrivljenika da mu pokaže 17.000,00 eura. I. okrivljenik ga je taj dan zvao da dođe na potpis ugovora. II. okrivljenica mu je prije toga rekla da je spremila ugovor i da ga trebaju potpisati. On je podrazumijevao da će kupci biti oboje okrivljenika. I. okrivljenik mu je rekao da II. okrivljenica nije došla kod javnog bilježnika jer da je na ostavinskoj raspravi. Od strane okrivljenika mu nije plaćeno ništa na ime kupoprodajne cijene. Susjedi s kojima je prethodno pričao o prodaji kuće, i to JJ i MJ ili ČJ, nudili su mu kupoprodajnu cijenu od oko 80.000,00 ili 90.000,00 eura. Nakon toga, on je pokušao stupiti u kontakt s II. okrivljenicom i to tijekom mjesec dana. Svaki je dan išao i u jutro i popodne tamo gdje radi te mu je bilo rečeno da dođe sutradan, pa prekosutra u neko drugo vrijeme, pa je zvala i I. okrivljenika da neka mu to isplati, a onda ga je zamolila da više tamo ne dolazi jer joj je valjda bilo neugodno što dolazi u svako vrijeme, i u jutro i popodne. Kod II. okrivljenice je dolazio na radno mjesto kod dr. HJ. On je također bio pacijent te doktorice i za svoje potrebe je kod nje bio možda svega dva puta. Kada bi on tamo dolazio doktorica je bila u svojoj ordinaciji i nije primijetio da bi tamo bila neka druga medicinska sestra. Doktorica je samo jednom bila prisutna kada je on došao i tražio II. okrivljenicu pa mu je doktorica tada rekla da II. okrivljenica dolazi u ponedjeljak. Svjedok je naveo kako nije imao nikakav utjecaj na sastav ugovora. Sjeća se da je II. okrivljenici potpisao potvrdu da je nešto primio od nje, ali je to bilo prije nego su sklopili ugovor o kupoprodaji, to je bilo u vrijeme najma. On nije uzeo tu potvrdu već je ona ostala kod II. okrivljenice. Mjesečno su mu plaćali najamninu, možda nisu plaćali baš svaki mjesec, ali bi onda on nju molio neka ga pogura pa mu je ona dala iznose za par mjeseci. Samo u jednom navratu je za najamninu potpisao potvrdu II. okrivljenici, ali niti tu potvrdu nije pročitao. Najamnina je iznosila 160,00 eura mjesečno. Nitko od okrivljenika ga nije tražio da dođe kod odvjetnika prije potpisivanja ugovora, odnosno kod odvjetnika CJ kako bi mu se ugovor prethodno prezentirao.
9.1. Svjedok je dalje naveo kako je završio srednju školu za konobara, tzv. V. stupanj, u mirovini je od 2012., a 2007. je radio u restoranu Siesta u [adresa]. Dok je radio imao je plaću 4.500,00 kuna, a njegova supruga je bila u invalidskoj mirovini i primala je oko 1.900,00 kuna. Dijete im je bilo na fakultetu od 2008. ili 2009., a kćer je bila bolesna. Naveo je da je imao kredite u Erste banci, Privrednoj banci Zagreb i Kent banci. Isto tako, novac je posuđivao i od braće, bratove supruge (kunjade), sestre, prijatelja i to tako da bi od njih posudio nekad 1.500,00 kuna, 1.000,00 kuna i slične iznose. Pokojnom OJ je bio dužan 2.000,00 eura i taj novac mu je vratio. Taj dug je postojao i na dan kada je potpisao ugovor te je pokojnom OJ rekao da će mu donijeti novac taj dan, to popodne kada je potpisao ugovor. Njemu je vratio taj novac pet ili šest dana poslije potpisivanja ugovora. I taj dan nakon potpisivanja ugovora je otišao do njega objasniti mu zašto mu taj dan ne može vratiti novac. Ugovori o kreditu su glasili na njega i na njegovu suprugu. Kredit u Erste banci je bio hipotekarni kredit i glasio je na njega i suprugu, a druga dva kredita su glasila na njegovu suprugu dok je on na jednom od ta dva bio njoj sudužnik. Ta dva kredita bili su na iznose od 7.000,00 do 8.000,00 eura ili 6.000,00 eura a hipotekarni kredit je bio na iznos od dva puta po 50.000,00 eura. Te je ugovore također potpisao a da ih nije čitao. Ne zna kod kojih javnih bilježnika su ti ugovori bili potpisivani. Te mu je ugovore javni bilježnik čitao. Svjedok je naveo kako ne zna zašto su okrivljenici ulagali u predmetnu kuću u iznosu od 392.000,00 kuna ako im je on rekao da kuća nije na prodaju. Dok je bio u dugovima od I. okrivljenice nije primao nikakve iznose na ime kupoprodajne cijene za kuću.
9.2. On je u više navrata odlazio na policiju. Tamo su mu rekli neka još pričeka, da će mu možda biti plaćeno, pa kada je vidio da od toga nema ništa tražio je u policiji da podnesu prijavu i poduzmu nešto. On nije razgovarao s okrivljenicima vezano uz njihova ulaganja u kuću. Sve do dana potpisivanja ugovora o kupoprodaji njemu su okrivljenici plaćali 160,00 eura mjesečno na ime najma.
10. Svjedokinja BJ, službenica u uredu javne bilježnice Tanje Ferenc, je u svojem iskazu navela kako poznaje okrivljenike kao stranke iz ureda javnog bilježnika Tanje Ferenc ali ne pamti u vezi kojih poslova su dolazili u ured, da li kakvih ovjera potpisa ili ugovora. Svjedokinja se nije mogla sjetiti ničega vezano uz ugovor o najmu nekretnina (list 8-10) i ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 11-13). Navela je kako se zna dogoditi da stranka u uredu potpiše nešto a da ne pročita, ali obično onda oni pitaju stranku da li zna što potpisuje, a to posebno ako su osobe starije dobi. Navela je da oni ne objašnjavaju strankama, ne čitaju dodatno ako stranka pita objašnjenje kada se radi o ovjeri potpisa, ali se ponekad zna dogoditi da objasne stranci što piše. Ako je nešto jednostavnije stranci objasne one, službenice, a ako nije onda se zove javna bilježnica ili prisjednica pa one objasne. Stranka gotovo uvijek zna zašto je došla u ured potpisati i ovjeriti svoj potpis. Navela je kako osobno ne poznaje oštećenog SJ i ne sjeća ga se iz ureda ali dopušta mogućnost da je SJ dolazio kod njih u ured radi ovjere potpisa ili solemnizacije ugovora. Svjedokinja se ne sjeća da li je SJ dolazio ovjeravati ugovore o kreditu. Kada odvjetnik sačinjava ugovor o kupoprodaji nekretnine takav ugovor obično stranka donese u ured, a eventualno odvjetnik dođe sa strankama. U konkretnom predmetu gdje je samo prodavatelj ovjeravao potpis ugovora o kupoprodaji nekretnine i gdje nema potpisa II. okrivljenice kao kupca, svjedokinja je navela kako smatra da je takav ugovor prodavatelj donio u ured. Navela je da se prodavatelju ispostavlja račun za ovjeru potpisa osim ako on ne kaže da će taj trošak platiti kupac. Kada je pogledala račun na listu 14 spisa svjedokinja je navela da to znači da je račun ispostavljen SJ i da ga je on platio. Praksa ureda u kojem radi je ta da za potpisivanje ugovora o kupoprodaji i ovjeru takvih ugovora nije potreban potpis kupca. Ako stranka traži presliku takvog ugovora bez potpisa kupca, onda se stranku upozori da takav ugovor nije potpun. Znaju savjetovati stranke da kupac prvo potiše pa da im se napravi preslika ugovora. Svjedokinja je navela kako s lista 12 spisa proizlazi da je napravljena jedna ovjera preslike 25. kolovoza 2010., a zatim je 6. rujna 2010. napravljena preslika izvorne isprave. Stranka je tražila iz arhive presliku tog ugovora što znači da nije donio taj ugovor sa sobom.
11. Svjedokinja GJ je iskazala kako se sjeća da je I. okrivljenik dolazio u ured javnog bilježnika ali da je to bilo davno. II. okrivljenicu zna po imenu ali je ne prepoznaje kada je vidi, vjerojatno je i ona dolazila u ured javne bilježnice gdje je svjedokinja zaposlena. Svjedokinja ne poznaje SJ niti se sjeća radi čega su dolazili u javnobilježnički ured, to je sve bilo jako davno. Kada su svjedokinji predočeni ugovori na listovima 8-10 i 11-13 spisa svjedokinja je navela da se ona toga ne može sjećati. Navela je da kada ugovor o kupoprodaji sačinjava odvjetnik nema pravila tko u ured javnog bilježnika donosi ugovor. Oni ovjeravaju potpis stranke. Kod ovjere potpisa ne gledaju sadržaj dokumenta, već da li je stranka prisebna i da li zna što potpisuje, da je nitko nije prisilio na potpisivanje. Utvrđuju da je stranka potpisala dokument ali ne i što je potpisala. Ako bi uočili da stranka pokazuje neke znakove da ne zna što potpisuje onda oni ne bi ovjerili potpis. U slučaju starijih osoba još posebno paze na to. Račun kod ovjere potpisa obično glasi na onoga tko ovjerava potpis. Nije uobičajeno da stranka koja dođe ovjeriti potpis ispred njih čita sadržaj dokumenta. Te stranke koje dođu u ured već znaju zašto su došle i što potpisuju. U slučaju kada prodavatelj dođe ovjeriti potpis vezano za ugovor o prodaji nekretnine a nema potpisa kupca na tom ugovoru, nije slučaj da naknadno dolazi kupac još dodatno potpisati taj ugovor, dolazi samo onaj tko ovjerava potpis. Koliko je svjedokinji poznato, za uknjižbu je potrebno da prodavatelj i kupac potpišu ugovor a potpis da ovjeri samo prodavatelj. Ponekad i obje stranke ovjeravaju potpis, ovisno kako se stranke dogovore.
12. Svjedokinja AJR je u svojem iskazu navela kako je I. okrivljenica njezina medicinska sestra i radi s njom u ambulanti. Oštećenika EJ poznaje iz viđenja, a iz ambulante ga ne zna. Ne sjeća se niti da bi joj on bio pacijent. Njoj je SJ rekao da joj je bio pacijent. Njezina bivša ambulanta se nalazila u prostoru Hotela Pical i tamo su bili sve do 7 mjeseca 2014. Postojale su četiri prostorije u ambulanti, jedna velika čekaonica, dvije sobe za liječnika koje je razdvajala soba za sestru. Ako bi se ona nalazila u svojoj sobi, onda ona nije mogla vidjeti tko se nalazi kod sestre u sobi. Nije nikada primijetila da bi on dolazio kod nje u ambulantu i ne sjeća se da bi on dolazio u ambulantu i tražio II. okrivljenicu. Nije joj poznato ništa o međusobnom odnosu između SJ i okrivljenika.
13. Svjedok JJ je iskazao kako se sa okrivljenicima poznaje zadnjih 6-7 godina te su se upoznali u [adresa] kada su oni došli u kuću SJ. Unazad pet ili šest godina je od SJ kupio neke parcele i bio je zainteresiran kupiti i njegovu kuću u [adresa] gdje su živjeli okrivljenici. On je SJ dao ponudu za tu kuću na iznos od 70.000,00 eura. Podstanar od SJ, koji je živio u toj kući prije nego su u nju došli okrivljenici, obavijestio ga je kada je izlazio iz kuće da je sada kuća slobodna i svjedok je ponudio EJ cijenu za tu kuću. SJ mu je odgovorio da će u tu kuću staviti podstanare i da će mu se javiti kroz par mjeseci. Nakon toga s SJ više nije razgovarao oko prodaje te kuće. U vrijeme kada je SJ dao ponudu za kuću on je radio u agenciji za nekretnine u [adresa] kao agent. S II. okrivljenicom nije nikada razgovarao vezano za tu kuću. On je osobno od SJ kupio desetak poljoprivrednih parcela i njihova ukupna površina je bila otprilike 3 hektara i to je platio otprilike 1,00 euro po kvadratu. Svjedok je potvrdio da je nešto sitno novca posuđivao EJ i to po par tisuća eura. RJ je znao za kuću u [adresa] i da je on ponudio SJ za nju 70.000,00 eura jer je i RJ vidio tu kuću i on mu je rekao da toliko ponudi. Svjedok ne zna za ugovor o najmu kuće između okrivljenika i SJ niti mu je poznato o ulaganjima II. okrivljenice u tu kuću. Ne zna da bi ugovorom o najmu kuće iz 2007. koji je bio zaključen na 5 godina bilo govora i o vrijednosti ulaganja od 392.000,00 kuna. Svjedok je potvrdio da je vidio da su okrivljenici renovirali kuću ali mu nije ništa poznato o ugovoru i o cijenama. Zna samo ime čovjeka koji je živio u predmetnoj kući prije nego su došli okrivljenici. Taj se čovjek zove M i on mu je rekao da se kuća prodaje. On je SJ posuđivao novac prije 5, 6, 7 godina u razmaku od nekih par mjeseci po par tisuća eura. On je SJ vjerovao da će mu vratiti novac i SJ mu nije rekao zašto mu novac treba. Svjedok se nije mogao sjetiti jesu li podstanari bili u kući kada je on dao ponudu SJ. Njemu je SJ vratio sav novac koji mu je posudio. Kuća je izgledala staro kada je on davao ponudu SJ i to onako kako je prikazano na fotografijama A, B i C (list 150). Od dana kada je M njega izvijestio da je kuća na prodaju i kada je on otišao iz kuće pa do trenutka kada je svjedok stupio u kontakt sa FJ i dao mu ponudu prošlo je dan, dva ili tri, zna da je bilo kratko vrijeme. U to vrijeme kuća je bila za življenje ali nije bila renovirana kako je to danas. Svjedok nema saznanja je li SJ posuđivao novac i od drugih ljudi. Naveo je da je moguće da je s I. okrivljenikom razgovarao o toj kući dok je on tamo renovirao ali mu nikada nije govorio da bi on kupovao tu kuću. Ne sjeća se da li mu je I. okrivljenik rekao da su oni kupili tu kuću.
14. Svjedok MJ je iskazao da okrivljenike poznaje iz viđenja. On je s I. okrivljenikom razgovarao o predmetnoj kući, a s II. okrivljenicom o tome nije razgovarao. On je htio kupiti kuću od SJ i to mu je i rekao, a SJ mu je rekao da će se čuti vezano za to, ali je u međuvremenu I. okrivljenik počeo graditi, rušiti staro, ograđivati te mu je I. okrivljenik rekao da je kupio kuću i onda svjedok više nije pitao SJ za tu kuću. Svjedok je naveo da je u to vrijeme prodao zemlju i imao je spreman novac te je bio spreman dati dosta novaca za tu kuću, i do 100.000,00 eura. S SJ nije nikada konkretno govorio o cijeni. U vrijeme kada je on htio kupiti kuću ta je kuća bila stara i izgledala je kao na fotografijama A, B i C (list 150). Nakon što je I. okrivljenik došao u tu kuću počeo je rušiti i graditi i ogradio je cijelu parcelu. Naveo je da je SJ dobio predmetnu kuću i imanje u [adresa] od tete o kojoj je skrbio. Svjedok nije nikada posuđivao novac SJ. Sjeća se da ga je SJ samo jednom tražio novac i to je bilo malo prije nego je bio očevid sa suda. SJ mu je rekao da mu dade avans od 20.000,00 eura za kuću i da kada njemu istekne ugovor nakon par godina da će mu kuću prodati. Svjedok mu je rekao da ga ta kuća više ne zanima jer je tu već bilo rušeno i preuređivano, bilo je neko drugo stanje kuće. Mislio je da ga prave ludim jer mu je I. okrivljenik govorio da je on kupio tu kuću a SJ mu je kuću nudio na prodaju i govorio mu da bi mu prodao kuću nakon par godina kada istekne ugovor. SJ mu nije govorio o cijeni kuće kada ga je tražio avans od 20.000,00 eura.
15. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ocjenom i analizom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud je došao do zaključka da su I. okrivljeni ĆJ i II. okrivljena AJ postupali s prijevarnom namjerom, tj. da su počinili kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 na štetu oštećenog EJ na način pobliže opisan u izreci ove presude te da su tim kaznenim djelom sebi pribavili znatnu imovinsku korist.
16. Kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist (iznos veći od 30.000,00 kuna).
17. Iz iskaza oštećenog EJ sud je utvrdio kako je prodaju kuće dogovarao s okrivljenicima, koji su u to vrijeme bili u braku, a o tome je najviše pričao s II. okrivljenom AJ. Dogovor između njega i II. okrivljenice je bio taj da će joj on prodati predmetnu nekretninu za iznos od 67.000,00 eura s time da mu je II. okrivljenica trebala odmah isplatiti iznos od 18.000,00 eura a ostatak do 67.000,00 eura isplatila bi mu u roku od pet godina. II. okrivljenica mu je zatim rekla da ima iznos od 17.000,00 eura kojeg bi mu mogla odmah isplatiti na što je oštećenik pristao. Takav dogovor je odgovarao i njemu i II. okrivljenici. Oštećenik je prepustio II. okrivljenici da napravi ugovor o kupoprodaji. II. okrivljenica mu je rekla da je spremila ugovor i da ga trebaju potpisati. I. okrivljenik ga je zvao da dođe na potpis ugovora te su 25. kolovoza 2010. oštećenik i I. okrivljeni ĆJ otišli kod javnog bilježnika Tanje Ferenc i tamo je oštećenik potpisao ugovor o kupoprodaji. II. okrivljenice tada nije bilo s njima jer mu je I. okrivljenik rekao da je II. okrivljenica na ostavinskoj raspravi. Toga dana nije bilo niti javnog bilježnika, osim dvije službenice, jer je bilo prošlo radno vrijeme, pa se oštećenik dogovorio s I. okrivljenikom da će doći idući dan kod javnog bilježnika preuzeti ugovor. Oštećenik je tada potpisao ugovor ali ga nije pročitao jer je, kako je i sam iskazao, vjerovao da će u ugovoru biti navedeno onako kako se dogovorio s II. okrivljenicom. Kada su izašli iz ureda javnog bilježnika, I. okrivljenik je njemu u kafiću dao 2.000,00 kuna te mu je rekao da mu te novce daje da ih ima, a u petak kada podignu ugovor kod javnog bilježnika da će mu dati 17.000,00 eura umanjeno za 2.000,00 kuna. Dva dana nakon toga oštećenik je došao kod javnog bilježnika i njemu je bilo rečeno da je ugovor već odnesen. On je tražio da mu se uruči ugovor da pročita što je prije dva dana potpisao. Oštećeniku je 6. rujna 2010. uručena preslika ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je nekoliko dana ranije bio potpisao, te je javni bilježnik Tanja Ferenc izdao račun oštećeniku za izradu ovjerene preslike ugovora o kupoprodaji (list 14).
18. Iako je dogovor između oštećenog EJ i II. okrivljene AJ bio taj da će oštećenik prodati II. okrivljenici nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 67.000,00 eura te da će mu II. okrivljenica odmah isplatiti iznos od 17.000,00 eura a ostatak do iznosa od 67.000,00 eura da će mu isplatiti kroz vrijeme od pet godina, u ugovoru o kupoprodaji od 3. kolovoza 2010., na kojem je istinitost potpisa oštećenika ovjerena kod javnog bilježnika 25. kolovoza 2010., bila je navedena kupoprodajna cijena u iznosu od 20.000,00 eura te je bilo utvrđeno da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti što prodavatelj (oštećenik) potvrđuje potpisom ugovora. Međutim, oštećeniku nije plaćena dogovorena kupoprodajna cijena, već mu je I. okrivljenik nakon potpisivanja ugovora dao jedino 2.000,00 kuna uvjeravajući ga da će mu za dva dana kada dođu preuzeti ovjereni ugovor kod javnog bilježnika isplatiti iznos od 17.000,00 eura umanjen za iznos od 2.000,00 kuna koje mu je tada predao. Međutim, oštećeniku nije isplaćeno ništa na ime kupoprodajne cijene, osim iznosa od 2.000,00 kuna, ali se II. okrivljenica na temelju tog ugovora u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine.
19. Kada je oštećenik shvatio što je potpisao i da je prevaren, otišao je na policiju i podnio je 6. rujna 2010. na zapisnik kod Policijske postaje Poreč – Parenzo kaznenu prijavu protiv okrivljenika (list 6-7).
20. Da su okrivljenici postupali s prijevarnom namjerom proizlazi posebno iz iskaza oštećenika te iskaza svjedoka JJ i MJ.
21. Naime, iz iskaza oštećenika proizlazi kako se on našao u lošoj financijskoj situaciji, njegova je supruga bila u invalidskoj mirovini i primala je oko 1.900,00 kuna, on je imao plaću od 4.500,00 kuna, jedno dijete mu je bilo na fakultetu a drugo dijete je bilo bolesno. U predmetnom su razdoblju okrivljenik i njegova supruga ŠJ imali brojne kreditne obveze i to po ugovorima o kreditu broj 5102251734 i 5103218709 sklopljenima s Erste & Steiermärkische Bank d.d. (list 135-143), ugovorima o kreditu broj 9010516028, broj: 9017651200 i broj: 7100159590 svi sklopljeni s Privrednom bankom Zagreb d.d. (list 152) te ugovoru o kreditu broj: 58-40-40126-0 sklopljenim s Bankom brod d.d. (list 174-175). Osim toga, oštećenik je dugovao novce prijateljima i članovima obitelji i to prema iskazu oštećenika ukupno od 7.000,00 do 8.000,00 eura te su protiv njega pokretani i ovršni postupci (list 332-341).
22. Zbog toga je oštećenik nudio nekretninu k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na prodaju te je prvo išao susjedima u selu ponuditi kuću na prodaju, ali su susjedi rekli da odustaju od kupnje jer su čuli da su kuću kupili okrivljenici.
23. II. okrivljena AJ je 5. rujna 2007., kao najmoprimac, sklopila s oštećenikom, kao najmodavcem, ugovor o najmu predmetne kuće u [adresa] na rok od pet godina (list 8-9). U ugovoru je bilo određeno da će unajmljenu kuću kao članovi obiteljskog domaćinstva s najmoprimcem koristiti i I. okrivljeni ĆJ, KJ i LJ. U članku IV. predmetnog ugovora je stajalo da je najmoprimac u navedenu nekretninu uložio 392.000,00 kuna za osposobljavanje nekretnine za stanovanje te da sav namještaj pripada najmoprimcu, iako iz iskaza svjedoka JJ i MJ proizlazi da su okrivljenici počeli renovirati predmetnu kuću tek nakon što su se u nju doselili. Iz iskaza oštećenika proizlazi da je on nakon sklapanja predmetnog ugovora o najmu okrivljenicima dao ključeve kuće i okrivljenici su došli stanovati u tu kuću te su mu okrivljenici na ime najma plaćali 160,00 eura mjesečno. Taj su mu iznos okrivljenici plaćali sve do dana potpisivanja ugovora o kupoprodaji. Okrivljenici su mu rekli da će poboljšati uvjete i adaptirati kuću te im je on rekao da to mogu učiniti, ali da kuća u to vrijeme kada su sklopili ugovor o najmu nije na prodaju. Svjedok je naveo kako ne zna zašto su okrivljenici ulagali u predmetnu kuću u iznosu od 392.000,00 kuna ako im je on rekao da kuća nije na prodaju.
24. Svjedok MJ je naveo kako je I. okrivljenik, kada je došao živjeti u predmetnu kuću, počeo graditi, rušiti staro, ograđivati, te mu je I. okrivljenik rekao da je kupio kuću pa on nakon toga više nije niti pitao oštećenika za kupnju te kuće. Njega je oštećenik tražio avans za kuću u iznosu od 20.000,00 eura pa kada mu istekne ugovor za par godina da će mu kuću prodati. Svjedok je mislio da ga prave ludim jer mu je I. okrivljenik govorio da je on kupio kuću a oštećenik mu je kuću nudio na prodaju i govorio mu da bi prodao kuću nakon što istekne ugovor.
25. Svjedok JJ je za predmetnu nekretninu nudio oštećeniku iznos od 70.000,00 eura ali mu je oštećenik rekao da će u tu kuću staviti podstanare i da će mu se javiti kroz par mjeseci. Međutim svjedok je vidio da okrivljenici renoviraju predmetnu kuću i odustao je od kupnje.
26. U konačnici, oštećenik je ponudio kuću na prodaju okrivljenicima koji su već u njoj živjeli na temelju ugovora o najmu. Oštećenik je u svojem iskazu naveo da je oko prodaje najviše pričao s II. okrivljenicom, vjerovao je da će sve biti onako kako su se dogovorili, prepustio joj je da ona sastavi ugovor te on nije imao nikakav utjecaj na sastav predmetnog ugovora o kupoprodaji. Naveo je kako je, zbog povjerenja kojeg je imao u okrivljenike, predmetnoga dana potpisao ugovor o kupoprodaji a da ga prethodno nije pročitao.
27. Iz iskaza svjedokinja GJ i BJ, službenica koje su bile prisutne u uredu javnog bilježnika u kojem je predmetnog dana ovjeren potpis oštećenika na ugovoru o kupoprodaji, proizlazi da stranke koje dođu kod njih u ured već znaju zašto su došle i što potpisuju te da nije uobičajeno da stranka koja dođe ovjeriti potpis ispred njih čita sadržaj dokumenta. Navele su kako se zna dogoditi da stranka u uredu potpiše nešto a da ne pročita, ali da onda obično oni pitaju stranku da li zna što potpisuje pogotovo ako su osobe starije dobi te da stranka gotovo uvijek zna zašto je došla u ured potpisati i ovjeriti svoj potpis. Nadalje, navele su da je za uknjižbu prava vlasništva nekretnine potrebno da i prodavatelj i kupac potpišu ugovor, ali da se ovjerava samo potpis prodavatelja, a ponekada i obje strane ovjeravaju potpis, ovisno kako se stranke dogovore.
28. Dakle, iako je oštećenik zaista trebao pročitati ugovor o kupoprodaji prije nego ga potpiše i prije nego se ovjeri njegov potpis, on je vjerujući okrivljenicima, a pogotovo II. okrivljenoj AJ, smatrao da je u ugovoru o kupoprodaji navedeno upravo ono što su on i II. okrivljenica dogovorili, a to je da predmetnu nekretninu prodaje za iznos od 67.000,00 eura, da će mu se odmah isplatiti iznos od 17.000,00 eura a ostatak do iznosa od 67.000,00 eura da će mu se isplatiti kroz vrijeme od pet godina. Upravo je zbog povjerenja kojeg je imao prema okrivljenicima, a koje povjerenje je prema njima stekao tijekom razdoblja od 5. rujna 2007., kada su okrivljenici na temelju ugovora o najmu došli stanovati u kuću kod oštećenika i od tada do dana potpisivanja ugovora o kupoprodaji redovito plaćali oštećeniku najamninu u iznosu od 160,00 eura mjesečno, prepustio II. okrivljenoj da ona sastavi predmetni ugovor o kupoprodaji te je ne čitajući potpisao ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine u kojem je kupoprodajna cijena bila naznačena u iznosu od 20.000,00 eura. Osim toga, I. okrivljenik je okrivljenika na dan potpisivanja ugovora održavao u zabludi na način da mu je tada dao 2.000,00 kuna i obećao da će mu ostatak do iznosa od 17.000,00 eura isplatiti za dva dana kada dođu preuzeti ovjereni ugovor.
29. Prijevarna namjera okrivljenika ogleda se u tome što su u ugovor o kupoprodaji, čije je sastavljanje oštećenik prepustio II. okrivljenici, naveli kupoprodajnu cijenu u iznosu od 20.000,00 eura, iako je oštećenik s II. okrivljenicom dogovorio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 67.000,00 eura. Osim toga, iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pazin KLASA: 410-20/10-01/33 od 2. ožujka 2011. (list 35) proizlazi da je navedeno porezno tijelo provedenim vještačenjem utvrdilo vrijednost predmetnih nekretnina u ukupnom iznosu od 431.073,00 kuna (57.213,22 eura) (tržišna vrijednost zemljišta: 337.040,00 kuna i tržišna vrijednost kuće, gospodarske zgrade i nadstrešnice: 94.033,00 kuna). Osim toga, i ispitani svjedok JJ je naveo kako je oštećeniku nudio za predmetnu nekretninu 70.000,00 eura dok je svjedok MJ naveo kako je on bio spreman za predmetnu nekretninu dati i do 100.000,00 eura. Dakle, okrivljenici su u ugovor o kupoprodaji naveli cijenu predmetne nekretnine koja je više nego dvostruko niža od njezine procijenjene vrijednosti i iznosa koji su saslušani svjedoci za tu nekretninu nudili oštećeniku. Nadalje, na dan ovjere predmetnog ugovora II. okrivljenice nije bilo, iako je ona bila u ugovoru navedena kao kupac, već je došao I. okrivljenik koji nije bio stranka ugovora, iako je prema iskazu oštećenika i on sudjelovao u dogovoru vezano za kupnju nekretnine. Iz podataka Porezne uprave, Ispostave Poreč – [adresa] KLASA: 034-04/16-01/1577 od 13. svibnja 2016. (list 157-159) proizlazi da je I. okrivljenik u 2007., 2008., 2009. i 2010. godini ostvario 0,00 kuna dohotka, dok iz podataka Porezne uprave, Ispostave Poreč – [adresa] KLASA: 034-04/16-01/1577 od 27. studenoga 2017. (list 296-300) proizlazi da stanje poreznog duga za 2007. godinu iznosi 387.494,08 kuna, za 2008. godinu iznosi 415.992,96 kuna, za 2009. godinu iznosi 445.091,84 kuna a za 2010. godinu stanje poreznog duga iznosi 474.340,72 kuna. Dakle, s obzirom na to da I. okrivljenik u razdoblju od 2007. do 2010. nije ostvarivao nikakav dohodak i da je imao porezni dug isti, iako bračni drug II. okrivljenice, nije sudjelovao kao kupac predmetne nekretnine uz II. okrivljenicu, ali je na dan potpisivanja ugovora o kupoprodaji otišao s oštećenikom kod javnog bilježnika, dok II. okrivljenice, koja je bila navedena kao kupac, predmetnoga dana nije bilo. I sam oštećenik je naveo da je podrazumijevao da će kao kupci predmetne nekretnine biti navedeni i I. okrivljenik i II. okrivljenica, a iz iskaza svjedoka MJ proizlazi da mu je upravo I. okrivljenik rekao da je on kupio tu kuću. Nadalje, I. okrivljenik nije oštećeniku rekao da je u ugovoru navedena kupoprodajna cijena od 20.000,00 eura niti je oštećeniku predao iznos od 17.000,00 eura, jer je prema dogovoru oštećenika i II. okrivljenice taj iznos trebao biti predan oštećeniku prilikom potpisivanja ugovora. I. okrivljenik je tada dao oštećeniku samo iznos od 2.000,00 kuna te mu je rekao da će mu ostatak, odnosno 17.000,00 eura umanjeno za 2.000,00 kuna dati u petak kada podignu ugovor kod javnog bilježnika. Kada je oštećenik nakon dva dana ponovno došao kod javnog bilježnika tamo nije bilo I. okrivljenika te mu je rečeno da je ugovor već odnesen. Oštećenik je tada tražio od službenica da mu daju ugovor da pročita što je nekoliko dana ranije bio potpisao pa je shvatio da je prevaren i da se II. okrivljenica već uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine. Osim toga, okrivljenici su se već nakon što su došli živjeti u predmetnu kuću na temelju ugovora o najmu predstavljali kao vlasnici predmetne kuće jer iz iskaza MJ proizlazi da mu je I. okrivljenik rekao da je kupio kuću od oštećenika te je svjedok mislio da ga se pravi ludim jer mu je I. okrivljenik govorio da je on kupio tu kuću a oštećenik mu je kuću nudio na prodaju.
30. Osim toga, II. okrivljenica je već 29. lipnja 2010., u vrijeme kada je na temelju ugovora o najmu stanovala u kući oštećenika i kada još nije bilo govora da je predmetna kuća na prodaju, a što joj je oštećenik i sam rekao, dala oštećeniku na potpis izjavu (list 127) kojom oštećenik pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrđuje da je od II. okrivljenice uzeo predujam u iznosu od 5.760,00 eura u svrhu prodaje predmetne nekretnine, iako oštećenik u svojem iskazu decidirano navodi kako na ime kupoprodajne cijene nije primio nikakav iznos od okrivljenika, osim iznosa od 2.000,00 kuna koje mu je dao I. okrivljenik na dan kada je potpisao ugovor kod javnog bilježnika.
31. Slijedom svega ovako navedenoga, sud ocjenjuje vjerodostojnim iskaz oštećenog SJ koji je iskazivao jasno, logično i uvjerljivo. Upravo je on ponudio okrivljenicima predmetnu kuću na prodaju te su mu u cijelosti bile poznate sve okolnosti vezane uz prodaju predmetne nekretnine. O svemu navedenom, oštećenik je iscrpno i detaljno iskazivao. Nadalje, sud prihvaća i iskaze svjedoka BJ, GJ, AJR, JJ i MJ, koji iskazi, iako navedeni svjedoci nemaju saznanja vezano uz pregovore okrivljenika i oštećenika glede sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji, glede kontrolnih činjenica u bitnome potvrđuju iskaz oštećenika. Navedeni svjedoci su jasno iskazivali o onome što im je bilo poznato o predmetu ovoga postupka.
32. Životno je i logično da je oštećenik zasigurno trebao biti oprezniji i svakako najprije pročitati ono što potpisuje, međutim, i sam oštećenik je naveo kako je postupao s povjerenjem i kako je vjerovao okrivljenicima da će u ugovoru biti navedeno sve ono što se on prethodno dogovorio s II. okrivljenicom. Međutim, okrivljenici su iskoristili njegovo povjerenje, lakomislenost i lošu financijsku situaciju koju je imao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kupoprodaji. Pa kada je oštećenik shvatio da je prevaren podnio je kaznenu prijavu protiv okrivljenika. Oštećenik je u svojem iskazu naveo kako je pokušao stupiti u kontakt s II. okrivljenicom tijekom mjesec dana te je svaki dan išao i ujutro i popodne na mjesto gdje ona radi, kod doktorice AJR. Tamo su mu govorili da dođe sutradan, pa prekosutra u neko drugo vrijeme, nakon toga je II. okrivljenica zvala I. okrivljenika da isplati oštećeniku, a onda ga je zamolila da više ne dolazi na njezino radno mjesto. Doktorica AJR je samo jednom bila prisutna kada je on došao u ordinaciju i tražio II. okrivljenicu pa mu je doktorica rekla da II. okrivljenica dolazi u ponedjeljak. Iako je svjedokinja AJR, doktorica u čijoj je ambulanti II. okrivljenica bila zaposlena, u svojem iskazu navela kako nije primijetila da bi oštećenik dolazio kod nje u ambulantu i tražio II. okrivljenicu, sud drži životnim i logičnim, da je u predmetnoj situaciji oštećenik tražio II. okrivljenicu i na njezinom radnom mjestu, a da zbog činjenice koju je navela i svjedokinja AJR u svojem iskazu, a to je da su postojale četiri prostorije u ambulanti i to jedna velika čekaonica, dvije sobe za liječnika koje je razdvajala soba za sestre i da ako bi se ona nalazila u svojoj sobi ona nije mogla vidjeti tko se nalazi kod sestre u sobi. Osim toga, i oštećenik je naveo u svojem iskazu da je u vrijeme kada je dolazio kod II. okrivljenice na njezino radno mjesto, doktorica bila u svojoj ordinaciji.
33. Stoga je na temelju provedenog dokaznog postupka sud utvrdio kako su okrivljenici u vremenskom razdoblju od 3. do 25. kolovoza 2010., u [adresa], sukladno prethodnom dogovoru, s ciljem da se neosnovano imovinski okoriste, SJ neistinito predočili da će s njim sklopiti ugovor o kupnji nekretnine u njegovom vlasništvu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za iznos od 67.000 EUR, iako su unaprijed odlučili da nekretninu zadrže za sebe a da kupoprodajnu cijenu ne plate, nakon čega je 25. kolovoza 2010. I. okrivljenik SJ predočio da će mu kupoprodajnu cijenu isplatiti naknadno, nakon što preuzmu ugovore kod javnog bilježnika, nakon čega je SJ, u uvjerenju da će mu kupoprodajna cijena u iznosu od 67.000 EUR biti naknadno isplaćena potpisao ugovor kojim prodaje spornu nekretninu AJ za iznos od 20.000 EUR te kojim potvrđuje da je u cijelosti primio kupoprodajnu cijenu, ali mu okrivljeni naknadno nisu isplatili kupoprodajnu cijenu, već se 26. kolovoza 2010. II. okrivljenica temeljem sklopljenog ugovora uknjižila kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oštetivši time SJ za iznos od 67.000,00 EUR. Na taj način su okrivljenici za sebe pribavili znatnu imovinsku korist (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenoga 1997. i dopuna od 18. rujna 2006. broj Su-IV-155/2006-7). Time su se u ponašanju oba okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 za koje su i proglašeni krivima.
34. Iako se u činjeničnom dijelu optužnice navodilo da je I. okrivljenik oštećenom SJ „predočio da je u kupoprodajnom ugovoru navedena cijena od 20.000,00 eura samo radi smanjenja poreza“, sud je postupajući po službenoj dužnosti intervenirao u činjenični opis iz optužnice na način da je te riječi tj. konkretno navod - " predočio da je u kupoprodajnom ugovoru navedena cijena od 20.000,00 eura samo radi smanjenja poreza“ - prilikom presuđenja, ispustio iz opisa djela jer niti iz jednog dokaza provedenog u tijeku dokaznog postupa ne proizlazi da bi II. okrivljenik predočio oštećeniku da je u kupoprodajnom ugovoru navedena cijena od 20.000,00 eura samo radi smanjenja poreza.
35. Čitanjem spisa predmeta ovoga suda poslovni broj: P-1252/2019 (ranije: P- 374/2010) utvrđeno je da je ovdje oštećenik podnio tužbu protiv II. okrivljenice radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], podredno radi poništenja predmetnog ugovora i podredno radi isplate oštećeniku iznosa od 16.724,83 eura. U tom je predmetu II. okrivljena podnijela protutužbu radi utvrđenja da oštećeniku ne pripada pravo da zahtijeva da se ugovor o kupoprodaji utvrdi ništetnim, podredno da se utvrdi da II. okrivljenici pripada pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom i podredno radi isplate iznosa od 400.000,00 eura.
36. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: P-1687/2015 od 27. studenoga 2015. (list 169-181 tog spisa) odbijen je tužbeni zahtjev oštećenika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prihvaćen je tužbeni zahtjev oštećenika i poništen je predmetni ugovor o kupoprodaji, odbijen je tužbeni zahtjev oštećenika za isplatu iznosa od 16.724,83 eura, odbačen je protutužbeni zahtjev II. okrivljenice za utvrđenje da oštećeniku ne pripada pravo da zahtijeva da se ugovor o kupoprodaji utvrdi ništetnim i za utvrđenje da joj pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine te je djelomično prihvaćen njezin protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.920,00 eura dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev odbijen.
37. Presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Gž-403/2016 od 18. veljače 2019. (list 220-224 tog spisa) potvrđena je presuda Općinskog suda u Puli
– Pola poslovni broj: P-1687/2015 od 27. studenoga 2015. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev oštećenika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u dijelu u kojem je odbačen protutužbeni zahtjev II. okrivljenice za utvrđenje da oštećeniku ne pripada pravo da zahtijeva da se ugovor o kupoprodaji utvrdi ništetnim i za utvrđenje da joj pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine.
38. Tom je presudom i preinačena presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: P-1687/2015 od 27. studenoga 2015. te je, između ostalog, odbijen tužbeni zahtjev oštećenika za poništenje ugovora o kupoprodaji k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz obrazloženje kako oštećenik u tom postupku nije dokazao onu zabludu koja bi imala za posljedicu poništaj ugovora o kupoprodaji uslijed prijevare.
39. U tom se spisu nalazi i presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: P- 42/2021 od 13. travnja 2022. (list 344-353 tog spisa) kojom se utvrđuje da je raskinut ugovor o kupoprodaji k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zaključen između oštećenika i II. okrivljenice budući da II. okrivljenica nije izvršila svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene te da je II. okrivljenica dužna trpjeti brisanje svojeg prava vlasništva na navedenoj nekretnini uz istovremeni upis prava vlasništva u korist oštećenika.
40. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na dan 18. travnja 2025. kao vlasnik predmetne nekretnine upisan oštećeni SJ (list 643-644).
41. Dakle, iako u parničnom postupku ugovor o kupoprodaji k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije utvrđen ništetnim niti je predmetni ugovor poništen već je presudom utvrđeno da je taj ugovor raskinut uslijed neispunjenja obaveza preuzetih tim ugovorom, to ne znači da kod okrivljenika nije postojala prijevarna namjera potrebna za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela prijevare. Naime, treba imati na umu da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti, što znači da se ista ne može ocjenjivati i kroz prizmu kaznenopravne odgovornosti, za koju je odlučno samo je li konkretno kazneno djelo počinjeno ili ne, te je li za isto okrivljenik odgovoran ili ne. Kod postojanja građanskopravne odgovornosti ocjenjuju se i ostale okolnosti konkretnog događaja i njihov utjecaj na ocjenu postupanja i ponašanja osobe uz koje se veže nastanak određenog događaja, a uključujući i one postupke koji ne rezultiraju počinjenjem kaznenog djela te su unatoč tome neprihvatljivi s aspekta građanskopravne odgovornosti.
42. Da bi počinitelj bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potrebno je da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, da je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje te da je bio svjestan ili da je bio dužan i da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.
43. U tijeku postupka nije bila dovedena u sumnju ubrojivost I. okrivljenog ĆJ i II. okrivljene AJ pa je stoga sud utvrdio da su okrivljenici u vrijeme počinjenja kaznenog djela bili ubrojivi i da su djelo počinili sa izravnom namjerom jer su bili svjesni svog djela i htjeli su njegovo počinjenje jer je zaključak suda da, unatoč tome što je oštećenik dogovorio s II. okrivljenicom da će joj on prodati k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 67.000,00 eura i da će II. okrivljenica njemu odmah isplatiti iznos od 17.000,00 eura, a ostatak do iznosa od 67.000,00 eura da će mu isplatiti u roku od pet godina, u ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, čije je sastavljanje oštećenik prepustio II. okrivljenici, u predmetnom ugovoru o kupoprodaji je bilo navedeno da se predmetna nekretnina prodaje za iznos od 20.000,00 eura pa je oštećenik, postupajući s povjerenjem da je u ugovoru navedeno ono što je bilo dogovoreno, potpisao 25. kolovoza 2010. ugovor o kupoprodaji a da ga prethodno nije pročitao, a okrivljenici mu nisu isplatili dogovorenu kupoprodajnu cijenu, već mu je na dan potpisivanja ugovora I. okrivljenik isplatio jedino iznos od 2.000,00 kuna, pa su se time okrivljenici protupravno imovinski okoristili na štetu oštećenika.
44. Nadalje, okrivljenicima je kao odraslim osobama u dobi od (tada) navršenih 45 i 32 godine života (I. okrivljenik je rođen **.**.1965. a II. okrivljenica je rođena **.**.1978.), pismenima, dakle, kao osobama koje s obzirom na svoje godine života imaju određeno životno iskustvo, te kao državljanima Republike Hrvatske (što je sve utvrđeno iz podataka koje su okrivljenici dali sudu) koji u RH i žive, zasigurno nije moglo biti nepoznato da takvo njihovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.
45. Valja navesti kako se optužnicom okrivljenicima stavlja na teret da bi kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 počinili u razdoblju od 3. do 25. kolovoza 2010.
45.1. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, dalje: KZ/11), pa je u skladu s čl. 3. KZ/11 i načelom primjene blažeg zakona te vremenskog važenja kaznenog zakonodavstva sud ispitao koji je zakon blaži za okrivljenike. Postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela prijevare iz čl. 224. KZ/97 i kaznenog djela prijevare iz čl. 236. KZ/11.
45.2. Za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Osim toga, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenoga 1997. i dopuni od 18. rujna 2006. broj Su-IV-155/2006-7 radi jedinstvene primjene obilježja neodređenih vrijednosti na pojedina kaznena djela od strane svih sudova, odlučeno je da zakonsko obilježje „znatna imovinske koristi“ kod kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ postoji kada korist prelazi 30.000,00 kuna, dok prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda od 27. prosinca 2012. zakonsko obilježje „znatna imovinska korist“ kod kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11 postoji kada vrijednost imovinske koristi prelazi 60.000,00 kuna. Dakle, povećanjem iznosa vrijednosti znatne imovinske koristi novim zakonom je smanjena kriminalna zona kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela, pa bi po tome KZ/11 bio blaži za počinitelja. Međutim, u ovom je predmetu dokazano da su okrivljenici počinjenjem kaznenog djela prijevare za sebe ostvarili imovinsku korist u iznosu od 67.000,00 eura (504.811,50 kuna) a što prelazi iznose i od 30.000,00 kuna i od 60.000,00 kuna pa stoga u tom dijelu za okrivljenike nije odlučujuća izmjena Kaznenog zakona iz 2012. S obzirom na to da je prema KZ/97 za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. propisana blaža kazna, nego je to prema KZ/11 za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2., sud je utvrdio da je KZ/97 blaži za okrivljenike i stoga je iste proglasio krivima za počinjenje kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
46. Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je i I. okrivljeniku i II. okrivljenici cijenio kao olakotne protek vremena od počinjenja djela (od počinjenja djela prošlo je nešto manje od 15 godina) i što je oštećenik u parničnom postupku kojeg je pokrenuo protiv II. okrivljenice uspostavio zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva u korist II. okrivljenice, te je oštećeni SJ danas upisan kao vlasnik sporne nekretnine. II. okrivljenici je kao olakotna okolnost cijenjena njezina dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost (izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije na listovima 654 i 660). Kao otegotna okolnost I. okrivljeniku je cijenjena njegova ranija kaznena osuđivanost i to u ukupno tri navrata (izvod iz kaznene evidencije na listu 657). Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.
47. Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir ličnost oba okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost djela, sud je I. okrivljenom ĆJ za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju je primijenio uvjetnu osudu i rok provjeravanja od četiri godine, dok je II. okrivljenoj AJ za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju je primijenio uvjetnu osudu i rok provjeravanja od tri godine. To znači da se zatvorska kazna na koju su okrivljenici osuđeni neće izvršiti ukoliko oni u roku od četiri odnosno tri godine od pravomoćnosti ove presude ne počine novo kazneno djelo.
48. Sud smatra da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
49. Odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na oba okrivljenika temelji se na odredbi iz čl. 148. st. 1. ZKP/08, a s obzirom da je sud iste proglasio krivima. I. okrivljenik je tako obvezan naknaditi trošak paušala u iznosu od 300,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08), dok je II. okrivljenica obvezna naknaditi trošak paušala u iznosu od 300,00 eura, a koji iznos paušala je odmjeren sukladno složenosti i trajanju kaznenog postupka. II. okrivljenica je još dužna naknaditi i trošak provedenog vještačenja po vještaku dr. Iliji Kučinaru od 13. travnja 2017. u iznosu od 260,14 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08). Dakle I. okrivljenik je dužan naknaditi sveukupno 300,00 eura dok je II. okrivljenica dužna naknaditi iznos od 560,14 eura uplatom navedenih iznosa u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
50. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci
U Pazinu 15. svibnja 2025.
Sudac
Nina Išić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.
Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud drugog stupnja.
Dostavna naredba:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj: KO-DO-9/2020
2. I. okrivljeni ĆJ
3. Braniteljica I. okrivljenika ŽJ, odvjetnica u [adresa]
4. II. okrivljena AJ
5. Branitelj II. okrivljenice CJ, odvjetnik u [adresa]
6. Oštećeni SJ
