REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-231/2023-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužiteljice UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelja MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Sladiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženice ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 18. siječnja 2023., poslovni broj: P-1094/2020-25., koja je ispravljena rješenjem tog suda od 30. siječnja 2023. poslovni broj: P-1094/2020-27., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja IC, UC, MC i VC kao neosnovana i potvrđuje se u cijelosti presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 18. siječnja 2023., poslovni broj: P-1094/2020-25., ispravljena rješenjem tog suda od 30. siječnja 2023., poslovni broj: P- 1094/2020-27.
II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Tužena ZC dužna je tužitelju ad1 IC isplatiti iznos od 2.373,62 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24.4.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Tužena ZC dužna je tužitelju ad2 UC isplatiti iznos od 23.738,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24.4.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Tužena ZC dužna je tužitelju ad3 AC isplatiti iznos od 23.738,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24.4.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Tužena ZC dužna je tužitelju ad4 VC isplatiti iznos od 23.738,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24.4.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljima da tuženoj nadoknade parnične troškove u iznosu od 1.328,83 eur / 10.012,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od 18. siječnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.."
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navode da je u ovom postupku bilo sporno da li je tuženica uplatama od 24. travnja 2018. tužiteljima platila glavnicu ili kamate i dio glavnice i mišljenja su da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica navedenom uplatom platila cijelu glavnicu. Nadalje, tvrde da je tuženica plaćanjem navedenog iznosa, sukladno članku 240. Zakona o obveznim odnosima, priznala u cijelosti dug. Predlažu da drugostupanjski sud prihvati žalbu i prvostupanjsku presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev i da naloži tuženici da im plati troškove parničnog postupka ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da su prilikom donošenja pobijane presude počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 90/17, - dalje: ZPP), na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava:
- da je 14. kolovoza 2008. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina između tužitelja, kao prodavatelja, i tuženice, kao kupca, i to nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 6300 oranica površine 320 m[2] ;
- da je u točki 1. alineji 4. Ugovora o kupoprodaji nekretnina navedeno da je kupac na ime sklapanja ugovora, po predugovoru koji je sklopljen u [adresa] 12. siječnja 2008., pred svjedocima, isplatio prodavatelju pod 5. (MC) iznos od 5.000 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a koji iznos se uračunava u dogovorenu kupoprodajnu cijenu;
- da je u točki 3. Ugovora o kupoprodaji nekretnina navedeno da kupoprodajna cijena nekretnine iznosi 37.700 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB, koja cijena se umanjuje za ranije plaćenu kaparu u iznosu od 5.000 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a da drugi dio kupovine u iznosu od 5.000 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kupac predaje prodavatelju pod 5. (MC) prilikom sklapanja navedenog ugovora, primitak kojeg iznosa prodavatelj MC potvrđuje potpisom predmetnog ugovora, što služi umjesto bilo kakve priznanice. U istoj točki je navedeno da ostatak do punog iznosa kupoprodajne cijene od 27.700 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kupac će prodavateljima isplatiti u roku 8. dana od dana pravomoćne presude kojom se utvrđuje da je kupac vlasnik za cijelo nekretnine koja je predmet kupoprodaje;
- da je točki 5. Ugovora o kupoprodaji nekretnina navedeno da prodavatelji ovlašćuju kupca da pred nadležnim sudom pokrene postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i u cijelosti. Također je navedeno da je sama uknjižba prava vlasništva moguća nakon što kupac ishodi pravomoćnu presudu o utvrđenju prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i potvrde prodavatelja MC da je iznos kupoprodajne cijene isplaćen u cijelosti, te da su se istom točkom prodavatelji obvezali kupcu pružiti svu parničnu podršku u svrhu uknjižbe prava vlasništva na njegovo ime, time da svi parnični troškovi idu na teret kupca;
- da je presudom Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Tisnom poslovni broj: P-855/09 od 23. prosinca 2010. tuženica kao tužiteljica utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine u cijelosti i ovlaštena temeljem navedene presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, te da je navedena presuda postala je pravomoćna 21. srpnja 2011.;
- da je tuženica ishodila uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem navedene pravomoćne presude, kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišno knjižnog odjela u Tisnom, poslovni broj: Z-5218/2018 od 3. srpnja 2018.;
- da je tuženica na ime ostatka kupoprodajne cijene isplatila 24. travnja 2018. tužitelju IC iznos od 3.440,00 kn, tužitelju MC iznos od 34.403,00 kn, tužitelju VC iznos od 34.403,00 kn i tužiteljici UC
Miše iznos od 34.403,00 kn;
- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sud 23. srpnja 2018.
7. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je osnovan prigovor zastare utuženog potraživanja što ga je istaknula tuženica, jer je tuženica prema članku 3. Ugovora o kupoprodaji bila u obvezi preostali iznos kupoprodajne cijene isplatiti najkasnije do 29. srpnja 2011., budući je presuda poslovni broj: P-855/02 postala pravomoćna 21. srpnja 2011., pa je u trenutku podnošenja tužbe 23. srpnja 2018. protekao zastrani rok od 5 godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, dalje: ZOO). Prvostupanjski sud također pravilno zaključuje da je tuženica 24. travnja 2018. platila zastarjelu tražbinu. Nadalje prvostupanjski sud pravilno navodi da kada zastari glavna tražbina, zastarijevaju i sporedne tražbine kao što su kamate, plodovi, troškovi i ugovorna kazna, sve sukladno članku 223. ZOO. Prvostupanjski sud također pravilno navodi da kada zastari dug, da time tražbina nije prestala, ona i dalje postoji i dužnik ju može dobrovoljno ispuniti (članak 221. ZOO).
8. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da time što je tuženica 2018. platila preostali dio kupoprodajne cijene, nije došlo do prekida zastare, jer do prekida zastare prema članku 240. ZOO dolazi samo ukoliko nije protekao rok zastare.
9. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pogrešno poziva na članak 227. ZOO, ali to ne utječe na pravilnost prvostupanjske presude.
10. U konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni članka 220. ZOO, kojim je propisano odricanje od zastare, jer tuženica time što je platila i dio zastarjele obveze, nije dala pisano priznanje zastarjelu obveze, niti je dala zalog ili kakvo drugo osiguranje za zastarjelu obvezu. Dakle, u konkretnom slučaju nema njezinog izričitog odricanja od zastare.
11. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena i žalbom se posebno ne osporava.
12. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP.
13. Obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, odbijen je i njihov zahtjev za nadoknadu troška sastava žalbe, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 164. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod,15. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
