Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-2304/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. PI pok. P iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za sebe i kao nasljednica sada pok. KI ud. I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],3. RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. PI pok. I iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. AI pok. I iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MBG: [jedinstveni matični broj građana], tužitelji pod 4. i 5. za sebe i kao nasljednici sada pok. KI ud. I, iz [adresa], 6. ŠI ud. P iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Zoranu Vuloviću, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika Maslinik Milna d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 80, OIB: 1589014931, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović Batur i partneri u Zagrebu, a sada po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P- 5600/2017 od 30. prosinca 2019., u sjednici vijeća 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-5600/2017 od 30. prosinca 2019.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su tužiteljici vlasnici nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u idealnim suvlasničkim dijelovima pobliže navedenim u izreci presude te su tužitelji ovlašteni temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za navedeni suvlasnički omjer uz istovremeni izbris tog prava s imena tuženika.

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.972,80 kn, sada 2.518,21 eur sa zateznom kamatom.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, te obveže tužitelje na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjeva tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama č. zem. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i za upis tog prava u zemljišnoj knjizi.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik utuženih nekretnina na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenom pri javnom bilježniku Mirjani Popovac iz Splita 11. veljače 2006. između PIFF, kao prodavatelja po punomoćniku IIFF, i tuženika kao kupca s time da je ugovor u ime tuženika potpisala zz KIFF; da je uknjižba prava vlasništva za korist tuženika na utuženim nekretninama izvršena 2007.,

-da su tužitelji predmetnu tužbu podnijeli 20. studenog 2017. u kojoj tvrde da su prednici tužitelja sada pok. MI pok. I i AI pok. I pravo vlasništva na utuženim nekretninama stekli i to AI MI pok. I na temelju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Supetru od 12. srpnja 1947. broj ..., kojom odlukom da je ZI, kao obrađivaču i članovima njegove porodice, ženi K, kćeri R i A te sinu PI priznato na jednake dijelove vlasništvo zemlje označe kao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] "..., a AI pok. I odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u [adresa] od 12. srpnja 1947. broj ... priznato također kao obrađivaču i članovima njegove porodice, ženi KI, sinovima I i PI te kćerkama ČI i ŠI na jednake dijelove vlasništvo zemlje označene kao č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] "..."; da se u oba rješenja u obrazloženju navodi da je Komisija utvrdila da postoji odnos feudalnog karaktera osobito stoga što da je obrađivač tu zemlju radio kao težak od 1929. i davao ¼ ploda vlasniku što je dokazano svjedocima,

-da prednici tužitelja, kao ni tužitelji nisu izvršili uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi; na temelju citiranih odluka agrarne komisije,

-da na temelju odluke ... od 12. srpnja 1947. uknjižbu prava vlasništva za korist prednika tužitelja ZI pok. I nije bilo moguće izvršiti jer da je u odluci pogrešno naveden broj čestice kao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; da tužitelji tvrde da je njihovom predniku ZI pok. I stvarno dana u vlasništvo č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], obje pod nazivom "...,

-da su prema izvodu iz ... Područnog ureda za katastar Split od 5. veljače 2016. kao posjednici na nekretninama [katastarska čestica] i [katastarska čestica][katastarska čestica] pod nazivom "..., pašnjak, oranica i maslinjak upisani tužitelji, ČI, PI iz [adresa] i PI iz [adresa], dok da je prema izvodu iz ... od 5. veljače 2016. kao posjednik na nekretninama [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] po kulturi pašnjak, maslinjak "... upisan PI. MI iz [adresa],

-da iz povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka za predmetne nekretnine proizlazi da su kao raniji vlasnici utuženih nekretnina bile upisane BI pok. Š i VI ud. ABC.

8. Sud je uvidom u priložena rješenja o nasljeđivanju iza prednika tužitelja utvrdio pravno sljedništvo tužitelja, kao nasljednika pok. ZI i pok. AI te otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, utvrđujući na temelju stranačkog iskaza 1. tužitelja PI da su njegov otac pok. MI i AI bili braća.

9. Sud je provedenim očevidom na licu mjesta kao i na temelju nalaza i mišljenja vještaka geometra kao i uvidom u kopiju katastarskog plana utvrdio položaj utuženih nekretnina na način da se nekretnine č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] protežu paralelno jedna uz drugu, da je među njima položena č. zem. [katastarska čestica] koja je također bila obuhvaćana agrarnom odlukom, da je č. zem. [katastarska čestica] u cijelosti omeđena suhozidom, da na istoj ima maslina, smokava i bajama, da je č. zem. [katastarska čestica] također u cijelosti omeđena suhozidom sa maslinama, smokvama i bajamima te u zapadnom dijelu s objektom starije gradnje.

10. Sud je ocjenom stranačkog iskaza 1. tužitelja i 5. tužitelja u bitnom utvrdio da su utužene nekretnine agrarnom odlukom iz 1947. date u vlasništvo njihovim prednicima, ZI, ocu 1. tužitelja i njegovom bratu AI i članovima njihovih obitelji koji da su kao obrađivači počevši od 1928. te nekretnine više desetljeća prije donošenje agrarne odluke obrađivali, da su isti na temelju tih odluka u Katastru upisani kao posjednici zemljišta, a ne i u zemljišnoj knjizi i to zbog pogreške u pisanju broja čestice u agrarnoj odluci Reg. ... u kojoj je navedena č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], "..., a da se stvarno radi o čestici č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pod nazivom "...", da su prednici tužitelja na predmetnim nekretninama uzgajali lozu, a potom na istima zasadili stabla smokve, masline i bajama s time da je 1. tužitelj posebno naveo da je na nekretninama bila izgrađena i poljska kućica koja je u požaru izgorjela, ali su i danas na licu mjesta vidljivi njezini ostaci, da su nakon smrti prednika, tužitelji na isti način obrađivali i bili u posjedu utuženih nekretnina.

11. Sud je nadalje ocjenom iskaza svjedoka HI i DI u bitnom utvrdio da oba svjedoka imaju svoje nekretnine u blizini utuženih, da im je poznato da su utužene nekretnine pripadale pok. I i ZI, da je prvo bilo položeno ..., koje je u naravi bilo vinograd, da se dio ZI nastavlja na tu nekretninu na kojoj je ranije također bio vinograd, da svjedocima nije poznato da bi ikada u vezi ovog zemljišta bilo spora.

12. Sud je zaključio da tužitelji u tužbi kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva navode agrarne odluke, nasljeđivanje iza prednika ZI i AI i diobu u obitelji, dok da tuženik osporava tužbeni zahtjev tvrdnjama da je pravo vlasništva stekao na temelju valjanog pravnog posla, povjerenjem u zemljišne knjige, te da se vlasništvo tužitelja ne može suprotstaviti njegovom pravu vlasništva koje je upisano u zemljišne knjige.

13. Prvostupanjski sud je cijeneći odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV), odredbe čl. 126. st. 1. i 2. ZV-a, kroz ocjenu izvedenih dokaza, zaključio da su tužitelji dokazali da su pravo vlasništva na utuženim nekretninama stekli na temelju agrarnih odluka, da je trenutkom prelaska utuženih nekretnina u slobodno vlasništvo obrađivača, ZI i AI, prestalo vlasništvo dotadašnjih vlasnika u smislu odredbe čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine" broj 138/46) prema kojem Zakonu su ukiniti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača pri čemu da je čl. 4. istog Zakona propisano da zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasnika, a prema odredbi čl. 7. stupanjem na snagu tog Zakona da je prestala i obveza davanja dohodaka vlasniku, a čl. 9. propisano da će se za promjene u vlasništvu nastale na temelju tog Zakona smatrati da su nastupile prije 28. kolovoza 1945. tj. prije stupanja na snagu saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji. S obzirom na to zaključio je da je pravo vlasništva ranijih vlasnika na predmetnim nekretninama prestalo te da stoga tuženik kao njihov pravni slijednik nije više niti mogao steći pravo vlasništva na utuženim nekretninama, pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

14. Sva opisana činjenična utvrđenja kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, jer proizlaze iz pravilne ocjene svih izvedenih dokaza pri čemu je sud pravilno ocijenio kao vjerodostojne stranačke iskaze 1. i 5. tužitelja, iskaze saslušanih svjedoka, dok je sud pravilno činjenice o obliku i položaju utuženih nekretnina utvrdio na temelju provedenog vještačenja kao i očevidom na licu mjesta.

15. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

16. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presudu zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni i rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza koje proizlaze iz stanja u spisu te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

17. Nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja navodi da u agrarnoj odluci ... se u sadržaju spominje nekretnina č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] "..., a u odluci ... č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] "..., da tužitelji tvrde da ne postoji čestica oznake [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], međutim, da je nejasno ostalo na koji je način utvrđeno da bi se navedena čestica odnosila baš i samo na nekretninu č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pri čemu da vezano za taj zaključak nije dan niti jedan valjani argument.

19. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Točno je da se u agrarnoj odluci Reg. ... (list 14) navodi č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] "[adresa], koja je dana u vlasništvo obrađivaču ZI pok. I i članovima njegove porodice. Tužitelji su već u tužbi naveli da je u agrarnoj odluci pogrešno upisan broj ove čestice, iz razloga što da u k. o. [katastarska općina] č.zem. ove brojčane odluke uopće ne postoje, da se zapravo radi o č. zem. [katastarska čestica], dok iz agrarne odluke Reg. ... (list 28) proizlazi da je obrađivaču AI i članovima njegove porodice dana u vlasništvo nekretnina č. zem. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] "[adresa].

21. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nekretnina po oznaci č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ne postoji u katastarskom operatu, a tuženik suprotno nije dokazao, pri čemu kada se ima u vidu sadržaj posjedovnih listova za predmetne nekretnine (list 12 i 13 spisa) jasno proizlazi da se utužene nekretnine upisane u tim posjedovnim listovima kao č. zem. [katastarska čestica], vode se pod opisnim nazivom "[adresa], što jasno upućuje na pravilan zaključak suda da je nekretnina č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u agrarnoj odluci broj ... upisana s pogrešnim brojem čestice.

22. S obzirom na okolnost da je u agrarnoj odluci broj Reg. ... pravilno upisan broj čestice koja se daje u vlasništvo obrađivaču kao č. zem. [katastarska čestica], te budući da je provedenim geodezijskim vještačenjem utvrđen položaj tih nekretnina, pri čemu tužitelji tvrde da se sve utužene nekretnine nalaze jedna uz drugu, a provedenim geodezijskim vještačenjem utvrđeno da se utužene č. zem. [katastarska čestica] protežu paralelno jedna uz drugu, da je među njima položena č. zem. [katastarska čestica], a što proizlazi i iz priložene kopije katastarskog plana, tada je sasvim jasno da se spomenuta agrarna odluka Reg. ... odnosi upravo na nekretninu č. zem. [katastarska čestica].

23. Stoga suprotno žalbenim navodima tuženika agrarna odluka Reg. ... koja je postala pravomoćna 9. ožujka 1950. i agrarna odluka Reg. ... koja je postala pravomoćna 9. ožujka 1950. predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva prednika tužitelja, a slijedom toga i tužitelja, kao njihovih nasljednika na utuženim nekretninama.

24. Tuženik u žalbi, osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava i dalje ustraje kod prigovora da je pravo vlasništva stekao na temelju valjanog pravnog posla povjerenjem u zemljišnu knjigu, te upisom tog prava u zemljišnu knjigu, te da se stoga pravo vlasništva tužitelja, odnosno ranije njihovih prednika ne može suprotstaviti njegovom pravu vlasništva.

25. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a vlasništvo nekretnina stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja ako zakonom nije određeno drukčije. Stavak 2. propisuje da se odredbe ovoga Zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova.

26. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV-a vlasništvo na nekretninama stječe se upisom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

27. Odredba čl. 122. ZV-a kojom je regulirana zaštita povjerenja u zemljišne knjige u stavku 1. propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stavak 2. propisuje da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Stavak 3. propisuje da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

28. Članom 123. ZV-a propisano je djelovanje povjerenja u istinitost te stavak 1. propisuje da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika ako je postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

29. Člankom 124. ZV-a regulirano je djelovanje povjerenja u potpunost te je stavkom 1. propisano da stjecatelj koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva nekretnina stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Stavak 2. propisuje da stjecatelj koji je makar i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige stjecao u dobroj vjeri ne uživa zaštitu povjerenja u potpunosti iz stavka 1. ovoga članka glede onih prava, tereta i ograničenja koji postoje na temelju zakona, a ne upisuju se u zemljišnu knjigu.

30. Odredbom čl. 126. ZV-a regulirano je stjecanje odlukom suda ili druge vlasti

– djelovanje odluke te stavak 1. propisuje da odlukom suda ili drugog tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Stavak 2. propisuje pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske odnosno konačnosti odluke druge vlasti ako što drugo nije određeno zakonom niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi. Stavak 3. propisuje da stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugog tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

31. Članak 127. ZV-a u stavku 1. propisuje tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugog tijela ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, dok stavak 2. propisuje da vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugoga tijela ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano.

32. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, posebno čl. 122. i čl. 123. ZV-a temeljna pretpostavka da bi stjecatelj na temelju valjanog pravnog posla upisom stekao nekretninu kao od njezina vlasnika jest da je postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri.

33. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza da tuženik u konkretnom slučaju nije postupao u dobroj vjeri jer je s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja kako u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora 2006., te prilikom zahtijevanja upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi 2007. imao dovoljno razloga posumnjati da utužene nekretnine ne pripadaju prodavatelju PIFF, kojeg je kao punomoćnik prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. prosinca 2006. zastupao RIFF s direktoricom (zakonskom zastupnicom) tuženika, KIFF, kao kupcem nekretnine.

34. Ovo prije svega iz razloga jer iz povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka za predmetne nekretnine proizlazi da je upis prava vlasništva prednika prodavatelja BI pok. Š i VI ud. ABC, koji je izvršen davnih godina, što je zahtijevalo prethodnu provjeru je li u tako dugom razdoblju došlo do ikakvih promjena glede vlasništva predmetne nekretnine. Tuženik to nije učinio, dok je uvidom u katastarske podatke (posjedovni list) kod nadležnog Ureda za katastar za utužene nekretnine mogao utvrditi da kao posjednici nisu upisane ranije vlasnice, niti prodavatelj PIFF, već sasvim druge osobe (tužitelji, odnosno njihovi prednici, prezimenom AI), pri čemu iz stanja u spisu proizlazi da je upis prednika tužitelja odnosno kasnije tužitelja kao posjednika utuženih nekretnina upravo izvršen na temelju citiranih agrarnih odluka iz 1947.

35. Iz stranačkog iskaza 1. tužitelja koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojan proizlazi da je u saznanju da je tuženik zapravo imao namjeru samo kupiti od prodavatelja nekretnine – zgrade u mjestu, međutim, da je prodavatelj PIFF inzistirao na prodaji cjelokupnog posjeda, uključujući i utužene nekretnine. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tuženik u posjed utuženih nekretnina nikada nije bio uveden, nikada nije stupio u posjed, pri čemu s obzirom na izvedene dokaze proizlazi da se na utuženim nekretninama osim zasađenih stabala smokava, bajama i maslina, a što upućuje na zaključak da su utužene nekretnine bile obrađivane i korištene za dobivanje plodova smokve, bajama i masline postoji i objekt tzv. poljska kućica, koji u svom iskazu navodi 1. tužitelj, a postojanje tog objekta, sud je utvrdio na očevidu lica mjesta, kao i na temelju provedenog geodezijskog vještačenja, pri čemu je vještak u skici ucrtao položaj tog objekta. Ova okolnost prema stajalištu ovoga suda svakako ukazuje da su utužene nekretnine bile gospodarski iskorištavane i to upravo na način kako u svojim iskazima navode 1. i 5. tužitelji, kao identično i saslušani svjedoci.

36. Svaki stjecatelj predmetnih nekretnina u takvim okolnostima bi provjerio izvanknjižno stanje vlasništva nekretnina, odnosno je li ono različito od zemljišnoknjižnog stanja, u kojim okolnostima bi tuženik sasvim sigurno utvrdio da predmetne nekretnine nisu u posjedu i vlasništvu prodavatelja PIFF.

37. Sve ove okolnosti, u svojoj ukupnosti ukazuju da tuženik sklapanjem ugovora o kupoprodaji kao i u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu u zemljišnoj knjizi, nije bio u dobroj vjeri, a tužitelji su, ovu okolnost u provedenom dokaznom postupku dokazali, slijedom čega se tuženik s uspjehom ne može pozivati na odredbe čl. 122. i čl. 123. ZV-a kojima je regulirana zaštita povjerenja u zemljišne knjige, odnosno djelovanje povjerenja u istinitost zemljišne knjige.

38. Tuženik se stoga ne može pozivati niti na odredbu čl. 127. st. 2. ZV-a, jer agrumentum a contrario ove zakonske odredbe, vlasništvo tužitelja koje je na utuženim nekretninama stečeno odlukama nadležnog tijela (agrarne komisije) može se suprotstaviti vlasništvu tuženika koje je u zemljišnu knjigu upisano na temelju pravnog posla, jer tuženik, kao stjecatelj nije bio u dobroj vjeri.

39. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio, dok ostali žalbeni navodi tuženika ni u čemu ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno ne pravilnost u primjeni materijalnog prava.

40. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

41. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić