Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Rijeka, Užarska 3

Poslovni broj Pp-4664/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sucu Severinu Pergeru uz sudjelovanje Valnee Car kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22; dalje u tekstu: ZZNO) u svezi s člankom 10. točkama 1., 3. i 4. istog zakona, u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave Primorsko-goranske I. policijske postaje Rijeka, Klasa: 211-07/24-5/28959, Urbroj: 511-09-23-24-1 od 02. prosinca 2024., nakon provedene glavne rasprave, temeljem čl. 183. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22; dalje u tekstu PZ), 15. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

okrivljena TĆ, rođena TĆ; ime oca T; ime majke B; rođena **.**.1984. u [adresa], Republika Hrvatska; državljanstvo Republike Hrvatske; OIB: [osobni identifikacijski broj]; s prebivalištem u [adresa]; sa stečenom srednjom stručnom spremom; ekonomist; nezaposlena; neudana; majka jednog maloljetnog djeteta; bez mjesečnih primanja, uzdržavana po roditeljima; lošeg imovnog stanja – prema vlastitoj izjavi; prekršajno kažnjavana; vodi se drugi prekršajni postupak; kazneno neosuđivana – prema vlastitoj izjavi; ne vodi se drugi kazneni postupak – prema vlastitoj izjavi;

k r i v a  j e

što je

I. dana 21. listopada 2024. u 09:30 sati u obiteljskoj kući na adresi [adresa], okrivljena TĆ nasilnički se ponašala u obitelji, kojim je ponašanjem kod žrtve majke BĆ prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost.

Nadalje, TĆ je s prvog kata obiteljske kuće sišla u prizemlje kod majke BĆ i istu pitala: „Šta će se prodati kuća?“, na što joj B odgovara da neće, jer da nemaju kamo ona i sin Č otići. Nakon navedenog TĆ je počela po kući bacati stvari (tavu, tanjur, karton s pizzom, nož…) s čime je razbila staklo na vitrini u dnevnom boravku. Čineći navedeno cijelo vrijeme TĆ je govorila da će zapaliti cijelu kuću, a poradi čega je B bila vidno uznemirena i u strahu. Također TĆ je i stvari s terase (jastuk od psa, kantu za prat pod, metalni stalak za suncobran...) bacala u vrt i parking ispred kuće. Navedenom događaju bio je prisutan od TĆ brat Č, a koji boluje od distorzije (poremećaj kretanja), a koji se također uplašio ponašanja TĆ, pri čemu je plakao za vrijeme događaja i tokom postupanja policijskih službenika. Navedeni događaj je kod majke BĆ izazvao strah, uznemirenost i povredu dostojanstva;

dakle, okrivljena kao kćer prema svojoj majci, u nazočnosti osobe s invaliditetom, počinila psihičko i ekonomsko nasilje koje je kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost;

čime je okrivljena počinila prekršaj iz članka 22. stavak 3. ZZNO;

pa se na temelju navedenog članka uz primjenu članka 33. stavak 3. i članka 37. stavak 3. točka 1. PZ-a okrivljenoj TĆ

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura i nula centi).

Okrivljena je dužna platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Novčana kazna smatrat će se u cijelosti uplaćenom ako okrivljena na ovaj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 200,00 eura (dvjesta eura i nula centi) u roku određenom ovom odlukom.

Ako okrivljena u ovom roku novčanu kaznu ne plati, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. PZ-a naplatiti prisilno.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljena se oslobađa obveze naknade troškova ovog prekršajnog postupka, pa isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, I. policijska postaja Rijeka, dostavila je sudu optužni prijedlog Klasa: 211-07/24-5/28959, Urbroj: 511-09-23-24-1 od 02. prosinca 2024. protiv okrivljene zbog počinjenje nasilja u obitelji iz čl. 10. točka 1., točka 3. i točka 4. ZZNO što je kažnjivo po čl. 22. stavak 3. ZZNO.

2. Postupajući po navedenom optužnom prijedlogu, sud je 13. svibnja 2025. zakazao ročište za glavnu raspravu, ispitao okrivljenu i svjedokinju BĆ i izveo dokaz čitanjem isprava prisutnih u spisu: naredba o određivanju mjere opreza TĆ od 21. studenog 2024.; zapisnik o ispitivanju svjedoka BĆ od 21. listopada 2024.; zapisnik o ispitivanju osumnjičenika TĆ od 21. studenog 2024.; obrazac o postupku pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom; obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja; obavijest žrtvi nasilja u obitelji BĆ; izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji; službena zabilješka policijskih službenika u svezi pružanja intervencije na adresi [adresa]; otpusno pismo KBC-a Rijeka Klinike za psihijatriju za okrivljenu od 21. studenog 2024.; te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljene.

3. U svom iskazu na sudu 13. svibnja 2025. okrivljena je izjavila da činjenični navodi iz optužnog prijedloga nisu točni i istiniti i da se ne osjeća krivom prema takvom optuženju; da nije točno da je nožem razbila vitrinu, kao ni udarala ukućane; da je svađa kulminirala bacanjem tanjura u vitrinu, na kojoj se razbilo staklo, a potom da je pobjegla iz kuće te su je policijski službenici priveli na cesti i potom odveli na psihijatriju; da nije bio posrijedi bio neki dogovor o preseljenju, već je to bio nastavak neke ranije diskusije gdje je majka u jednom trenutku, vjerojatno u afektu, rekla da će sve prodati; da je to sve posljedica njene psihičke bolesti od koje se uspješno liječi; da je dovedena na psihijatriju u stanju psihoze i tamo bila mjesec dana; da se sada skinula s tableta i dobiva injekciju jednom mjesečno ambulantno; da takvih događaja prije niti kasnije nije bilo; da je imala psihoze i nije spavala te je sve to rezultiralo takvim ponašanjem; smatra kako nije kriva s obzirom da nije bila svjesna stanja u kojem se nalazi niti svojih postupaka, te predlaže da je sud oslobodi krivnje; da je to bila prva psihoza koja joj se dogodila i nije uopće znala što joj se događa; da je znala da je bacanje stvari i razbijanje po kući neugodno, odnosno neprihvatljivo; da se po otpusnom pismu vidi da u trenutku počinjenja djela nije bila ubrojiva, te da nije znala što radi, odnosno nije mogla shvatiti značenje svojih postupaka.

3.1. U svom iskazu na policiji 21. studenog 2024. okrivljena je izjavila da je imala akutni psihički poremećaj uslijed korištenja droga i da je bila agresivna, pa da je majka morala urgirati; te da neće više ponavljati događaj.

4. Svjedokinja BĆ u svom iskazu na sudu 13. svibnja 2025. je izjavila da se sjeća događaja koji je u pitanju; da se radilo o jednom izoliranom slučaju koji se nikad prije nije manifestirao, no da je isti bio isključivo posljedica bolesti okrivljene od koje se ona nakon događaja uspješno liječi i više takvih ispada nije bilo; da je za nju to bilo neuobičajeno pa je pozvala 112; da se zaista uplašila; da se to nikad prije nije dogodilo; da se nakon događaja stanje smirilo; da incidenata više nema i dalje da žive u istoj kući, okrivljena na katu, a ona u prizemlju zajedno sa sinom koji je invalid; da okrivljena uzima određenu terapiju, pohađa i psihijatra, tako da je bolest prepoznata i ista se liječi; da u cijelosti ostaje kod navoda danih na policijskom zapisniku s time da njena bolest i halucinacije su dali značajan doprinos njenoj neuračunljivosti; da je sin Č bio prestrašen i da je počeo plakati kad je puklo staklo na vitrini.

4.1. U svom iskazu na policiji 21. listopada 2024. svjedokinja BĆ je izjavila da se 21. listopada 2024. oko 08:30 sati njena kći TĆ sišla s kata kuće do nje i Č, te pitala šta će se prodati kuća, na što je rekla da neće ništa, jer nemaju kamo otići ona ni Č; da je nakon toga TĆ počela razbijati po kući, bacati stvari (tavu, nož..) pri čemu je razbila staklo na vitrini; da je cijelo vrijeme govorila kako će zapaliti cijenu kuću; da je zbog svega navedenog bila jako uznemirena i bilo ju je strah ostati u svojoj kući, a najviše da ju je bilo strah za svog sina Č, koji je stopostotni invalid.

4.2. Iz isprave Otpusno pismo KBC-a Rijeka Klinike za psihijatriju za okrivljenu od 21. studenog 2024. sud utvrđuje da je datum prijema 21. listopada 2024., a datum otpusta 21. studenog 2024.; da je dijagnoza: F23.2 akutni psihotični poremećaj nalik na shizofreniju; da joj je to druga hospitalizacija na klinici; da dolazi u pratnji policije; da viče, psuje policiju i medicinsko osoblje; da je psihički status: pri svijesti, agitirana, heteroagresivna, manifestno psihotična i da se daljnji pregled ne može napraviti; da 22. listopada 2024. odjel za socijalni rad utvrđuje da nema regulirano obvezno zdravstveno osiguranje; da 29. listopada 2024. nalaz MMPI II bilježi psihotični pomak osobnosti; da se bilježi klinički rubni intenzitet prepuštanja mračnim mislima; da ljestvice sadržaja bilježe klinički intenzitet osjećanja ljutnje; da ljestvice komponenti sadržaja bilježe klinički intenzitet ljutnje i razdražljivosti, a dopunske ljestvice psihoticizam i nesputanost; da NS poluprojekcijska tehnika bilježi razvojno prisutnu tešku kontrolu agresiviteta; da je preplavljena krivnjom zbog konzumacije droge; da je tijek liječenja: zaprimljena na Zavod za urgentnu psihijatriju s intenzivnom njegom zbog psihotične dekompenzacije, zaprimljena prisilno odlukom Županijskog suda u Rijeci R1-215/2024 od 22. listopada 2024. koji ima trajati do 20. studenog 2024.; da je postupno došlo do stabilizacije psihičkog stanja, da je održanog raspoloženja, bez psihoticizama, bez suicidalnih promišljanja i pulzija, mirna i suradljiva; da se po isteku prisilne mjere otpušta kući u pratnji policije i dopušta se nastavak liječenja ambulantnim putem što podrazumijeva uzimanje propisane terapije i redovne kontrolne preglede.

4.3. Iz isprave Potvrda Ministarstva pravosuđa odjela za prekršajne evidencije sud utvrđuje da je okrivljena pravomoćno prekršajno kažnjavana zbog djela iz čl. 12. stavak 8. i čl. 54. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te zbog prekršaja iz čl. 16. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici.

5. Sukladno čl. 10. točka 1., točka 3. i točka 4. ZZNO nasilje u obitelji je između ostalog:

(1.) primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda;

(3.) psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost; (4.) ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci.

5.1. Sukladno čl. 22. stavak 1. ZZNO tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

5.2. Sukladno stavku 3. istog članka tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

5.3. Sukladno članku 27. PZ-a ne smatra se neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisom o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje.

6. Slijedom takvih utvrđenja sud zaključuje da je 21. listopada 2024. oko 08:30 sati na adresi [adresa], okrivljena došla u stan svoje majke u prizemlju, a da je prethodno konzumirala drogu; da je okrivljena započela najprije verbalni sukob i psihičko nasilje, a nakon toga i počela bacati stvari po kući pri tome razbivši staklo vitrine i nastavila bacati stvari koje su se nalazile na terasi; te da je cjelokupnom događaju bila prisutna osoba sa 100% invaliditeta, Brunin sin Č, koji boluje od distorzije (poremećaja kretanja).

6.1. U tom smislu, sud cijeni kao realan i vjerodostojan iskaz okrivljene danog na policiji s odmakom od mjesec dana od događaja zbog prisilne hospitalizacije u kojem navodi da je imala akutni psihički poremećaj uslijed korištenja droge. Takav njen navod u skladu je s liječničkim nalazom tijekom prisilne hospitalizacije kada je utvrđeno da je preplavljena krivnjom zbog konzumacije droge. U tom smislu sud cijeni neosnovanim pozivanje okrivljene na neubrojivost u trenutku počinjenja prekršaja i da nije znala što radi, jer je sud tijekom postupka utvrdio da se u takvo stanje sama dovela konzumiravši drogu, tj. da se radi o samoskrivljenoj ubrojivosti. Iskaz svjedokinje BĆ sud je cijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem ista iskazuje o slijedu događaja koji su doveli do počinjenja prekršaja, dok je tek u manjem dijelu cijenio vjerodostojnim njene navode da su bolest okrivljene i halucinacije dali značajan doprinos njenoj neuračunljivosti.

7. Slijedom takvih utvrđenja, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sud zaključuje da je u ovom konkretnom slučaju nedvojbeno došlo do počinjenja prekršaja nasilja u obitelji u nazočnosti osobe s invaliditetom od strane okrivljene, kažnjivog po čl. 22. stavak 3. ZZNO.

8. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz čl. 36. stavak 1. i stavak 2. PZ-a, kao olakotnu okolnost na strani okrivljene sud je cijenio da u prethodne tri godine nije pravomoćno prekršajno kažnjavana zbog djela iz područja ZZNO kao ni djela s elementima nasilja, a otegotne okolnosti sud nije našao. Kao naročito olakotne okolnosti sud je cijenio da je okrivljena osjećala krivnju zbog uzimanja droge, kao i da je je prepoznala svoju bolest i da se uspješno liječi, uzima terapije i redovno pohađa liječničke preglede. Sud je stoga, primjenom odredbi čl. 33. stavak 3. i čl. 37. stavak 3. točka 1. PZ-a za počinjeni prekršaj okrivljenoj odmjerio novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za predmetno djelo, jer smatra da se obzirom na postojanje navedenih naročito olakotnih okolnosti, svrha kažnjavanja može postići i takvom, blažom kaznom i da će ista utjecati na okrivljenu da shvati nedopuštenost svog ponašanja, da više ne vrši zloporabe droga, da se ubuduće pristojno i dostojanstveno odnosi prema drugim članovima obitelji, da poštuje pravni poredak i da ne čini više prekršaja.

9. Okrivljenoj je dopuštena i mogućnost propisana čl. 183. stavak 2. PZ-a u svezi s čl. 152. stavak 3. istog zakona da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćena ukoliko u istom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne.

10. Sud nije prihvatio po tužitelju predloženu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze s majkom BĆ, iz razloga što sukladno izvedenim dokazima sud je utvrdio da su se odnosi među njima smirili, da su nastavili zajedno živjeti u istoj kući i da je predmetno bio jedan izolirani incident u ponašanju okrivljene, koji se prije, a niti nakon počinjenja prekršaja više nije ponovio.

11. U odnosu na troškove ovog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir skromne materijalne prilike okrivljene i njen navod da je nezaposlena i ne ostvaruje nikakva primanja, sud je ocijenio da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljene, kao i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, pa je sud osnovom čl. 139. stavak 6. PZ-a okrivljenu oslobodio obveze naknade troškova postupka.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Rijeka, 15. svibnja 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Valnea Car

Severin Perger

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka iste Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, putem Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, Rijeka, Užarska 3, poštom, preporučeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

- ovl. tužitelj;

- okrivljena.

Po pravomoćnosti:

- žrtvi, BĆ.