Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-500/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Toni Kurtović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika 1. TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te 3. IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 5292/2023-9 od 28. siječnja 2025., 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5292/2023-9 od 28. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi pod poslovnim brojem P-5292/2023-7 od 22. studenog 2024. kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli tužitelji navodeći da su platili pristojbu tužbe već prilikom podnošenja tužbe i da navedeno treba utvrditi uvidom u račun državnog proračuna jer da se u e-komunikaciji ne prikazuje plaćanje pristojbe. Nadalje, da obveznik ne može tehnički uplatiti pristojbu presude u roku od 3 dana jer mu nisu poznati iznos i podaci za plaćanje, kao i da se rok od 3 dana za uplatu polovice pristojbe treba računati od dana od kada obveznik plaćanja dobije sve potrebne podatke za uplatu pristojbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

6. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi:

- da je tužiteljima putem punomoćnika dostavljeno rješenje o pristojbi P-5292/2023-7 od 22. studenoga 2024. kojim rješenjem je tužiteljica 2. ĐŠĐ pozvana da u roku od 8 dana od dana dostave rješenja plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 134,71 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 67,36 EUR, odnosno ukupno 202,07 EUR,

- da su tužitelji pravodobno 11. prosinca 2024., podnijeli prigovor protiv navedenog rješenja navodeći da su u cijelosti izvršili svoju obvezu plaćanja sudske pristojbe za tužbu, dok je za plaćanje sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe sud trebao tužiteljima ostaviti mogućnost plaćanja 50% iznosa u roku od 3 dana od dana zaprimanja naloga za pristojbu,

- da su tužitelji nadalje predložili ukinuti rješenje u dijelu koji se odnosi na plaćanje pristojbe za tužbu i preinačiti rješenje u odnosu na pristojbu za presudu zbog ogluhe na način da se tužiteljima ostavi mogućnost da u roku od 3 dana od dana zaprimanja naloga za pristojbu mogu platiti 50% iznosa, odnosno 33,68 EUR.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da prigovor tužitelja nije osnovan jer da je uvidom u predmet poslovni broj P-5292/2023 putem sustava e-spis razvidno da tužiteljica 2. ĐŠĐ nije izvršila svoju obvezu plaćanja sudske pristojbe za tužbu. Odnosno, da je prilikom podnošenja tužbe putem sustava e-komunikacija punomoćnik tužitelja kao razlog neplaćanja pristojbe odabrao "obveznik će sam platiti pristojbu". Navedeno da je razvidno iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska od 29. prosinca 2023. Utvrđuje da tužitelji nisu ispunili svoju obvezu plaćanja sudske pristojbe za tužbu jer da u predmet nije dostavljena potvrda o plaćanju niti je plaćanje evidentirano kroz sustav e-spis, odnosno da nema nikakvoga dokaza da je pristojba plaćena.

7.1. U odnosu na navode tužitelja da je sud trebao dati mogućnost plaćanja 50% iznosa za pristojbu za presudu zbog ogluhe, prvostupanjski se sud pozvao na članak 7. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18., 51/23., dalje: ZSP) kojim je propisano da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

7.2. S obzirom na to da je presuda zbog ogluhe poslovni broj P-5292/2023 od 27. kolovoza 2024. dostavljena tužiteljima elektroničkim putem 12. rujna 2024., i da pristojba nije plaćena unutar tri dana od dana dostave odluke, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u obvezi plaćanja punoga iznosa sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe sukladno pobijanom rješenju.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

9. Prvenstveno, u odnosu na sudsku pristojbu za podnesenu tužbu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je prilikom podnošenja tužbe putem sustava e- komunikacija punomoćnik tužitelja kao razlog neplaćanja pristojbe odabrao "obveznik će sam platiti pristojbu". Odnosno, točno je da tužitelji nisu ispunili svoju obvezu plaćanja sudske pristojbe za tužbu jer u predmet nije dostavljena potvrda o plaćanju niti je plaćanje evidentirano kroz sustav e-spis, odnosno nema nikakvoga dokaza da je pristojba plaćena.

10. Nadalje, u odnosu na sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe, ukazuje se na odredbu članka 7. stavak 2. ZSP-a koja propisuje da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

11. Također, ističe se da su tužitelji u prigovoru protiv rješenja o pristojbi naveli da je sud trebao tužiteljima ostaviti mogućnost plaćanja 50% iznosa u roku od 3 dana od dana zaprimanja naloga za pristojbu te predložili da se pobijano rješenje, između ostalog, preinači na način da se tužiteljima ostavi mogućnost da u roku od 3 dana od dana zaprimanja naloga za pristojbu mogu platiti 50% iznosa, odnosno 33,68 EUR. Dakle, razvidno je da je citirana presuda elektronički dostavljena punomoćniku tužitelja te da nije postupljeno sukladno citiranoj odredbi članka 7. stavak 2. ZSP-a. Povrh toga, kako su tužitelji bili upoznati s mogućnošću plaćanja pristojbe u povlaštenom iznosu te su prigovorom sadržajno zapravo tražili dodatan rok za plaćanje pristojbe, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je prigovor i u tom dijelu neosnovan.

12. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Rijeci 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić