REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli br. 9

Poslovni broj: 158 Kzd-16/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Željani Vidović Labor, kao predsjednici vijeća za mladež te sudaca porotnika Tanje Petani i Ernesta Bereca, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Katarine Beljo, u kaznenom predmetu protiv optuženog BŽ, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 2. i članka 156. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022 i 114/2023, u nastavku teksta: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KOz-DO-7/2025 od 28. siječnja 2025. koja je zaprimljena u ovaj sud 29. siječnja 2025., nakon javne rasprave održane i zaključene 12. svibnja 2025. u nazočnosti zastupnice optužbe BŽR, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, optuženika BŽ i njegovog branitelja po službenoj dužnosti Marka Kadlika, odvjetnika u Zadru, 15. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženik: BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. B i pok. V rođene Ć, rođen **.**.1948. u [adresa], gdje i prebiva u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, udovac, otac troje punoljetne djece, umirovljenik, sa završenom osnovnom školom, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

1) što je točno neutvrđenog dana u mjesecu kolovozu 2024., u prizemlju svoje obiteljske kuće u mjestu [adresa], iskoristio situaciju kada je ostao sam s djetetom VŽ (rođenom 2010.) pa u cilju zadovoljenja vlastite pohode iako svjestan da se radi o djetetu rođenom 2010. pozvao dijete – žrtvu da sjedne pored njega na kauč da razgovaraju, a da kada je ista to učinila, iskoristio djetetovo povjerenje, jer ga dijete poznaje cijeli svoj život s obzirom da je svekar djetetove tete ĆŽ s kojoj je oštećeno dijete blisko te je dijete zagrlio svojom desnom rukom oko ramena, a zatim spustio svoju ruku na njezine grudi koje je snažno stiskao, nakon čega je s istom rukom dijete VŽ dirao preko odjeće po vanjskom dijelu gornjeg dijela spolovila, čime je kod djeteta – žrtve VŽ izazvao osjećaj straha, uznemirenosti i srama,

dakle, nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju, 2) što je točno neutvrđenog dana u mjesecu kolovozu 2024., u prizemlju svoje obiteljske kuće u mjestu [adresa], u cilju zadovoljenja spolnog nagona i svjestan da se radi o maloljetnom djetetu koje je u razdoblju fizičkog i emotivnog sazrijevanja i zbog toga osobito osjetljivo, iskoristio situaciju kada je ostao sam s djetetom žrtvom VŽ (rođenom 2010.) te je ispitivao jesu li joj počele rasti grudi te jesu li joj počele rasti dlake na spolovilu, kojim ponašanjem je kod djeteta VŽ izazvao osjećaj uznemirenosti i poniženja,

dakle, spolno uznemiravao drugu osobu koja je posebno ranjiva zbog dobi,

čime je pod točkom 1) počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po članku 158. stavku 2. KZ/11 i pod točkom 2) kazneno djelo spolno uznemiravanje, opisano i kažnjivo po članku 156. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

II. Temeljem odredbe članka 158. stavka 2. KZ/11 optuženiku BŽ se za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine

III. Temeljem odredbe članka 156. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 optuženiku BŽ se za kazneno djelo spolno uznemiravanje

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA u trajanju od 10 (deset) mjeseci

IV. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženik BŽ se

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU KAZNA ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci

V. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 prema optuženiku BŽ izriče se

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da je neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok je uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a koji se neće izvršiti ako optuženik BŽ u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine) ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko optuženik BŽ u vremenu provjeravanja počini novo kazneno djelo, na istog će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.

VI. Na temelju članka 54. KZ/11 određuje se da se optuženom BŽ u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio od 6 (šest) mjeseci uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 15. studenog 2024. do 15. svibnja 2025.

VII. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. ZKP-a u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a optuženik BŽ je dužan platiti paušalnu svotu od 100,00 (sto) EUR-a u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu broj: KOz-DO-7/2025 od 28. siječnja 2025. koja je zaprimljena u ovaj sud 29. siječnja 2025., protiv optuženika BŽ (u nastavku teksta: optuženik), zbog učina dva kaznena djela, i to spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po članku 158. stavku 2. KZ/11 i kazneno djelo spolno uznemiravanje, opisano i kažnjivo po članku 156. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Pozvan na očitovanje o optužbi optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnim aktom.

3. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka izvršen je uvid i pročitana je sljedeća dokumentacija: pismo djeteta žrtve VŽ (l.s. 11), prijava Osnovne škole Braće Ribar od 12. studenog 2024. (l.s. 12), zapisnik Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije o ispitivanju osumunjičenika BŽ od 15. studenog 2024. s DVD snimkom ispitivanja (l.s. 15-18, 20), zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, poslovni broj KPz-DO-123/2024 od 15. studenog 2024. o prvom ispitivanju osumnjičenika BŽ s DVD snimkom ispitivanja (l.s. 47-50), zapisnik Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije o ispitivanju svjedoka ČŽ od 19. prosinca 2024. (l.s. 77-78), zapisnik Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije o ispitivanju svjedokinje RŽ od 19. prosinca 2024. (l.s. 79-80), zapisnik Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije o ispitivanju svjedokinje VŽR od 17. prosinca 2024.(l.s. 81-82), zapisnik s dokaznog ročišta održanog na Županijskom sudu u Zadru, poslovni broj Kir- d-76/2024 od 7. siječnja 2025. o ispitivanju djeteta žrtve VŽ u svojstvu svjedokinje s DVD snimkom ispitivanja (l.s. 84-85), na raspravi od 7. svibnja 2025. ispitani su svjedoci DŽ, ZŽ i FŽ (l.s. 148-155) i uvjerenje iz kaznene evidencije od 7. svibnja 2025. (ls. 156).

4. Kazneno djelo spolno uznemiravanje iz članka 156. stavka 1. KZ/11, čini onaj tko spolno uznemirava ili grubo uznemiri drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti, dok je stavkom 2. istog članka određeno da tko kazneno djelo iz prethodnog stavka počini prema bliskoj osobi ili osobi koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje. Stavkom 3. istog članka daje se definicija spolnog uznemiravanja, a to je svako verbalno, neverbalno ili fizički neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

5. Kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11, čini onaj tko nad djetetom mlađim od petnaest godina izvrši bludnu radnju ili ga navede da izvrši bludnu radnju s drugom osobom ili nad samim sobom izvrši bludnu radnju.

6.1. Optuženik ispitan u svojstvu osumnjičenika pred policijskim istražiteljem branio se šutnjom, dok je pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru iznio obranu i odgovarao na pitanja. Negirao je učin kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret optužnim aktom. U svojoj obrani naveo je kako je inkriminiranog dana VŽ s svojim roditeljima i mlađom sestrom došla u njegovu obiteljsku kuću u kojoj živi i njezina teta DŽ sa svojim suprugom, a njegovim sinom ZŽ. Oni da žive na katu, a on u prizemlju obiteljske kuće. Gabrijelina obitelj da je kao njegova obitelji. Uvijek da se igra s djecom, šali i škakljaju jedni druge. Tog dana u mjesecu kolovozu 2024. za koji se ne može sjetiti dana, da su se njegova unuka FŽ i VŽ spustile s kata kuće u njegov stan u prizemlju i da su par minuta razgovarali i jedni druge škakljali, a kada je FŽ izašla iz dnevnog boravka da je VŽ krenula za njom pa da ju je u dnevnom boravku dok su bili na nogama za rastanak zagrlio s leđa od glave preko ramena, da je bilo malo jače, a da nitko nije vidio jer da je FŽ već izašla. Dok je izlazila da joj je rekao da će se brzo udati jer da se on šali na takav način, a to da joj je rekao s obzirom na razvijenost njenog tijela, iako da zna je maloljetna ali da ne zna koliko ima godina. Ništa grubo da nije napravio, da VŽ nije negodovala i da je otišla s FŽ na kat kod roditelja kojima da je potom rekla da ju je stisnuo, a oni da su ga pitali zašto je to napravio, međutim sada da su još nadodali. Nakon ovog događaja VŽ da više nije dolazila već samo njezin otac ČŽ koji radi s njegovim sinom i da ga uvijek pita "striče BŽ kako si? ", a tako da je bilo i prekjučer.

6.2. Na kraju dokaznog postupka optuženik nije želio iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja pa je sud reproducirao snimku njegovog ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru od 15. studenog 2024.

7. S obzirom na optuženikovu obranu nije sporno da je sredinom kolovoza 2024. žrtva dijete VŽ sa svojom obitelji došla u posjet njegovoj nevjesti, a njenoj teti ĐŽ koja živi u obiteljskoj kući optuženika u mjestu [adresa] te kada je ostao sam s djetetom žrtvom da je došlo do fizičkog kontakta koji optuženik prezentira da se radilo o zagrljaju za rastanak, dok dijete žrtva opisuje radnje koje predstavljaju bludne radnje i spolno uznemiravanje.

8. Dakle, sporno je što se dogodilo nakon zagrljaja odnosno je li optuženik potom svoju ruku spustio na grudi djeteta žrtve i snažno ih stiskao te istom rukom dirao preko odjeće po vanjskog dijelu gornjeg dijela njenog spolovila. Također, bilo je potrebno utvrdili je li tom prilikom dijete žrtvu ispitivao jesu li joj počele rasti grudi i dlake na spolovilu.

9. Prvenstveno je za navesti kako je povod kaznene prijave protiv optuženika pismo koje je dijete žrtva napisala školskoj psihologinji 11. studenog 2024. kako bi joj se povjerila o inkriminiranom događaju. O sadržaju pisma ravnateljica osnove škole koju dijete žrtva pohađa obavijestila je Centar za socijalnu skrb i Policijsku upravu zadarsku, a potom 14. studenog 2024. kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela je njena majka iako je i ranije znala za inkriminirani događaj.

10. U pismu od 11. studenog 2024. dijete žrtva piše: "To se dogodilo kod moje tete ĆŽ prije ručka. Moji roditelji su ga išli pozdraviti pa su se malo zadržali i sjedili i razgovarali s njim, tada sam i došla, a nakon jedno 5 minuta moji roditelji su izašli van s mojim tetkom ZŽ. Nakon što su svi izašli iz kuće taj moj "djed" BŽ me pozvao kod njega na kauč da malo sjednem s njim. I on je mene čvrsto privukao k sebi i počeo dirati po grudima, nogama, po onom mjestu i početo ispitivati ova pitanje: "El ima tu išta dlaka i jesu li mi počele rasti grudi." Ovo sam vam htjela ispričati jer to skoro nitko ne zna, a mojim roditeljima ne želim reći kako se osjećam jer ne želim da misle da razmišljam o tome i da me to rastužuje. "

11. Na dokaznom ročištu pred Županijskom sudom u Zadru dijete žrtva u svom iskazu danom preko audio-video linka je navela da je tog dana bila nedjela oko 16,00 sati kada je došla sa svojim roditeljima i mlađom sestrom u optuženikovu kuću jer da ih je na ručak pozvao njegov sin, a njezi tetak ZŽ. U prizemlju kuće da živi optuženik, a njena teta s obitelji da živi na katu kuću. Roditelji da su ušli kod optuženika, a ona da je bila na katu s tetom ĆŽ koju da je pitala gdje joj je mama, a kada je rekla da je dolje da se i ona spustila u njegov stan. Optuženik da je sjedio i pričao o prometnoj koju je imao prije 2-3 mjeseca, a nakon toga da je teta zvala njezine roditelje pa da su otišli, a ona da je ostala ali oni da to nisu primijetili jer da su mislili kako je krenula za njima. Nije mislila da bi se nešto moglo dogoditi jer da ga zna dugo, nije niti slutila da bi se to moglo dogoditi. Kada su njeni roditelji izašli optuženik da je sjedio na kauču i gledao televiziju pa da ju je pozvao da sjedne kraj njega, a što joj nije bilo čudno jer ga je smatrala na neki način djedom. Međutim, kada je sjela pored njega s desne strane da ju je zagrlio desnom rukom oko ramena i počeo snažno dirati za grudi, po vanjskom dijelu spolovila, pitati ima li dolje išta dlaka, jesu li krenule raste, da je htjela otići ali da je bila prepadnuta i kao zaleđena, a on da joj je rekao da ostane još malo. Taj dan da je nosila crnu haljinu na bijele točkice koje je imala mali prorez i da je bila dosta široka, duljine do malo iznad koljena, a gore da je bila malo otvorena s izrezom na lađu. Kad ju je teta s kata pozvala na ručak da se izvukla i otišla na kat. Lice da je pokrila rukama pa teta da ništa nije primijetila, a potom da je otišla u sobu jer da nije htjela da je vide kako plače i nije htjela jesti, a što da je njenoj mami bilo čudno pa da je došla do nje, ali da joj nije htjela reći što se dogodilo. Tada da je došao i tata kojem da je ispričala samo okvirno jer da je bio sram. I mami da je kasnije ispričala, ali ne u detalje. Jedino da je sve ispričala svojoj sestričnoj Č kojoj da se dogodila slična situacija. Nitko da joj nije htio vjerovati, osim mame i tate te tetka ZŽ, jer da su mislili da laže iako da je njeno mišljenje da teta nije htjela vjerovati jer da se bojala da je optuženik ne izbaci iz kuće. Optuženik da je svašta govorio i svojoj unuci R i to kako ima dobre grudi, dobru stražnjicu i svašta, a to da je rekao njegov sin, a Valentinin otac ZŽ. U školi da je sve ispričala psihologinji jer da više nije mogla to držati u sebi. Optuženik da na slobodi leži kao da se ništa nije dogodilo. U početku da ga nije htjela prijaviti, kao ni njeni roditelji jer da je star i što je imao nedavno prometnu nezgodu, ali da je mislila kako će to proći jer da nije bilo ničega vidljivog, nikakvih ožiljaka. Tek prvi put da je sve rekla kad su došli da da iskaz, a tata da je to ranije znao da bi ga odmah prijavio. Kako vrijeme ide da ima osjećaj da joj ostavlja posljedice jer se sada boji i starijeg i mlađeg čovjeka kad ju zagrli jer se svega ponovno sjeti. Kada je pročitala optuženikov iskaz da vidjela kako je izjavio da je tamo bila FŽ, a što da je ogromna laž. Također, prije nekoliko mjeseci kada je optuženik doživio nesreću da je bila kod D, a kako je ista izašla nešto obaviti da joj je rekla da ostane kraj njega te da je sjela na stolicu pokraj njega, a on nakon toga da joj je mazio i ljubio ruku.

12. Svjedokinja VŽR, psihologinja u osnovnoj školi koju pohađa dijete žrtva navela je kako je ista došla u njen ured 11. studenog 2024. malo prije 8,00 sati tražeći razgovor s njom. S obzirom da je nije mogla odmah primiti zbog ranije preuzetih obveza da su se dogovorile da dođe kasnije tog dana, a što je i učinila ali tada da joj je predala pismo navodeći kako joj je tako lakše nego pričati o tom događaju. Pismo da je pročitala i utvrdila kako je vrlo slično situaciji njene rodice Z koja je imala sličan problem u vidu spolnog napada i uznemiravanja. Kada je došla raditi u tu školu da su je kolege upozorile da su osmaši skloni izmišljanju situacija. Međutim, usprkos takvom upozorenju kolega da je pokušala shvatiti pismo ozbiljno iako da je pomislila da postoji mogućnost da VŽ samo želi privući pažnju. Pismo da je malo zbrčkano napisano, da nije odmah shvatila što se dogodilo i u kakvom je srodstvu s optuženikom. Iz pisama da je shvatila kako se taj događaj odvijao oko minutu, da je djetetu žrtvi dirao po grudima. Dijete žrtva da joj je pokazalo svojom rukom kako je to izgledalo, prešavši rukom preko grudi te da ju je pitao je li ovdje nešto naraslo, a zatim da je pokazala rukom u području zdjelice odnosno donjeg dijela trbuha, da je pomazio i pitao imali li tu dlačica ili jesu li joj tu počele rasti dlačice i da ju je nakon toga netko zovnuo imenom pa da je iskoristila priliku i otišla. VŽ da je rekla kako je to kazala roditeljima, a kada ju je upitala kako su reagirali i kako se ona osjeća da se rasplakala, govoreći kako se od tada ne osjeća ugodno u muškom društvu osim ako se radi o njenom ocu ili prijateljima iz razreda. Također, da je navela kako su roditelji reagirali blago u smislu da nisu bili sigurni je li govori istinu, a istovremeno da su bili sretni jer da se nije dogodilo ništa opasnije pa zato da događaj nisu prijavili policiji. Njoj da se obratila jer da ima povjerenja u stručnu službu škole i da želi da se podnese prijava kako bi optuženika stigla pravda i da to više ni njoj niti drugoj djevojčici ne ponovi. Kad je nazvala njenu majku da joj je ista rekla da zna za tu situaciju i da bi podnijela prijavu kada bi bila sigurna da se to stvarno dogodilo. Međutim, kada joj je rekla da škola po protokolu u slučaju nasilja mora reagirati da je Gabrijelina majka rekla da škola sada može stvoriti sranja i pizdarije u njenoj široj obitelji, ali ako se mora neka škola to prijaviti. Nakon toga, tih dana da je popratila Gabrijelino opće stanje gdje da je ostavljala dojam i verbalizirala kako je zadovoljna što se podnijela kaznena prijava protiv optuženika.

13. Iz iskaza žrtvine majke RŽ ispitane u svojstvu svjedokinje, proizlazi kako ih je tog dana došla u posjet svojoj sestri ĐŽ, a kako se optuženik koji je njen svekar nalazio u dvorištu da ih je pozvao na kavu, a što su ona i njen suprug prihvatili jer da su u dobrim odnosima. Kad je ručak bio gotov da ih je ZŽ pozvao te da su otišli na kat kuće, a VŽ da je ostala u prizemlju s optuženikom iako da oni to tada nisu primijetili odnosno da su mislili da je krenula za njima. Kada su vidjeli da nije došla za stol da je ZŽ izašao na terasu i viknuo joj da dođe. U tom trenutku da je netko od ukućana rekao da je F otišla u Valentininu sobu pa da je po nju otišao njen otac ČŽ koji da je vidio kako plače ali da nije htjela reći razlog. Odmah da je i ona došla do VŽ koja je bila pored vrata, uznemirena i uplakana. Konačno da joj je na njene upite rekla da joj je optuženik govorio ružne riječi, a koje da joj je jedva uspjela izgovoriti jer da joj je bilo jako neugodno, da se sramila. Tada da je rekla kako ju je pitao jesu li joj počele rasti dlačice dolje, da je dirao po grudima i stavio ruku na spolovilo, a da ne zna je li to bilo preko odjeće i sve to da se dogodilo kada su ona i suprug otišli na kat. VŽ da nije htjela izaći iz sobe i nije se mogla smiriti. Sve da su ispričali njenoj sestri ĆŽ i njenom suprugu ZŽ, a ĆŽ da je govorila kako ne može vjerovati da je to njen svekar učinio, a ZŽ da je vikao na oca. Uskoro da su se vratila Katina djeca FŽ i Đ koji da je djeda pitao što se dogodilo, a ovaj da mu je rekao da nije bilo ništa, nego da je VŽ samo zagrlio i podragao. Od tada da više nisu odlazili u optuženikovu kuću, dok njena sestra da je dolazila kod njih sa svojom kćeri FŽ. I tada da je govorila da ne može vjerovati da se to dogodilo i da će ona ostati na ulici ako svekar ne bude mogao platiti odvjetnika i da će ostati bez kuće zbog dugova radi čega da će ona s kćeri završiti na ulici. Ovaj događaj da nisu prijavili jer da su mislili da na takav način štite svoje dijete jer da nisu htjeli da se priča o tome proširi pa da zbog toga ima problema u školi. Međutim, u potpunosti vjeruje svom djetetu, stoji iza svega onoga što je njena kćer rekla jer da ju poznaje i zna da je iskrena i da ne laže.

14. Žrtvin otac ČŽ ispitan u svojstvu svjedoka, u bitnom je naveo kako je tog dana VŽ jecala u Valentinoj sobi i da nije mogla reći što se dogodilo pa da je kasnije rekla da optuženik dirao po grudima, odnosno da je zagrlio i spustio ruke na grudi i da joj je svašta govorio. To da je ispričao drugim ukućanima na što da je ZŽ počeo vikati na svog oca koji da mu je tada rekao da se smiri i pripazi da ga ne izbaci iz kuće. Od tog dana da više nisu dolazili u optuženikovu kuću. Nisu prijavili ovaj događaj jer su htjeli zaštiti svoje dijete da se po selu ne prošire priče o tome, a što da bi ju traumatiziralo. Optuženik da je izjavio kako se tada igrao i škakljao sa VŽ i FŽ, a što da je potpuna laž jer da FŽ tada nije bila u kući već na plaži. Od tada da niti jedan član njegove obitelji nije došao u optuženikovu kuću.

15. Svjedokinja DŽ navela je kako je tog dana cijelo vrijeme bila u stanu na katu kuće i da je njezin suprug ZŽ spremao ručak i kada su sjeli za stol ručati da su došli svi osim VŽ. Tada da je njezina sestra M rekla da se F sakrila iza vrata Valentinine sobe i da govori kako će reći samo R. Majka da ju je pitala što se dogodilo, ali da je odbijala reći, a kada je njezin otac ČŽ ušao u sobu da je njemu i majci rekla da ju je optuženik dirao. VŽ da je tada "letjela" po kući, da se nije mogla zaustaviti, ali da joj nije izgledalo da plače. Svjedokinja je izrazila mišljenje da VŽ ne govori istinu jer da svog svekra zna 25 godina i da se nikada nije dogodilo ništa ružno u vezi njega. FŽ da je kasnije došla jer da je bila na plaži s bratom i njegovom djevojkom. Nakon što je njena sestra s obitelji otišla da ju je navečer nazvala telefonskim putem s upitom je li razgovarala s VŽ na što da joj je odgovorila kako se tušira i da je rekla neka je puste da zaspe i sve zaboravi. Kasnije da joj je sestra rekla kao F želi da se to zaboravi i da je više ništa nije pitala u vezi ovog događaja. Nakon ovog događaja da u njihovu kuću više nije dolazila njezina sestra s obitelji već da su ona i njena kćer E njih posjećivali, ali da tada VŽ nije bila u kući. Prije i nakon ovog događaja da je Gabrijelino ponašanje isto, da nije primijetila nikakve promjene. Opisujući odnos okrivljenika prema VŽ navela je kako bi oni samo razgovarali te da nije vidjela da su se igrali, a niti da ju je škakljao.

16. Svjedok ZŽ naveo je kako je tog dana za vrijeme ručka VŽ došla iz prizemlja uplakana i da nije htjela odmah reći razlog već da je kasnije rekla majci da ju je optuženik dirao tamo gdje nije smio. Odmah da je otišao do oca pitajući ga što je napravio, a on da je odgovorio "o čemu on to priča i koje su to gluposti". VŽ da je i dalje bila uznemirena i da je plakala te da je nisu mogli smiriti, a inače tog dana da je došla jako vesela. Gabrijelina obitelj da dolazi kod njih 15-ak godina i VŽ da je imala normalan odnos s optuženikom, ali nakon ovoga dana da više nisu dolazili. Nema saznanja da je njegov otac ikada komentirao Gabrijelinu ili Valentininu razvijenost. VŽ i optuženik da su se ranije normalno družili, a pod tim misli da su razgovarali kada bi došla kod njih. Na prvi mah da je napao oca iako da nije znao je li to istina ili ne, a njegov otac da im tada nije prijetio da će ih izbaciti iz kuće iako da mu je to znao ranije govoriti jer su imali nesuglasice.

17. Ispitana u svojstvu svjedokinje FŽ je navela kako se sjeća da je tog dana bila na plaži kada je na mobitelu vidjela poruke Gabrijeline sestra G u kojima je pita kada se vraća kući. Kad je ušla u kuću da je VŽ u njenoj sobi plakala, a oko nje da su se okupile njihove majke i Gabrijeline sestre. Teta RŽ da joj je kazala kako je VŽ rekla da joj je optuženik nešto napravio. Nakon što je to čula da se rasplakala i zatvorila u wc jer da nije vjerovala da njen djed može nekome nešto ružno napraviti, a VŽ da ju je pitala zašto joj ne vjeruje. Njen odnos s djedom da je puno bolji od odnosa koji ima s ocem ZŽ, s djedom da je svaki dan i da joj kuha ručak te da nije istina da djed ikome komentira ičiji izgled, a pogotovo ne njen. Nakon ovog događaja da je zajedno s majkom posjećivala VŽ i dok su bile u sobi pokušala razgovarati o ovom događaju, a ona da je rekla da želi zaboraviti ovaj događaj i da je istina da se to dogodilo. Dalje da je više nije htjela ništa pitati jer da je rekla kako želi sve zaboraviti. U siječnju ove godine da je VŽ napala da zašto joj ne vjeruje i zašto napada svoga oca ZŽ koji da joj je jedini vjerovao, a nakon toga da je blokirala njezin telefonski broj. Koliko joj je poznato VŽ ranije nikada nije ostajala sama s djedom BŽ. Djed BŽ da se nikad ne šali na način da joj govori da je za udaju. Inače kada bi bili kod djeda da bi on sjedio na kauču, a djeca da bi se igrala ali da se on nije igrao s njima već da bi samo razgovarao. Djed da se nikada nije igrao s njom i VŽ, a niti da ih je škakljao. Ne bi povjerovala kada bi joj netko rekao da je djed škakljao VŽ, da nikada nije vidjela da je djed zagrlio VŽ. Ona svog djeda zagrli kada mu je rođendan, a inače da joj to nije uobičajeno svakodnevno raditi.

18. Analizirajući svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno te dovodeći ih u vezi s obranom optuženika, ovaj sud utvrđuje kako je inkriminiranog dana optuženik svojim ponašanjem ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavku 2. KZ/11 i kaznenog djela spolno uznemiravanje iz članka 156. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 na štetu djeteta žrtve VŽ i to u vrijeme i na način opisan u izreci ove presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

19. Prije svega za navesti je kako je dijete žrtva VŽ iskazivala detaljno, životno i uvjerljivo o svim odlučnim okolnostima koje su se dogodile inkriminiranog dana, navodeći kako ju je optuženik, nakon što su njeni roditelji izašli iz njegovog stana, pozvao da sjedne pored njega na kauč kako bi razgovarali, a kad je to učinila da ju je zagrlio svojom desnom rukom oko ramena, zatim spustio svoju ruku na njezine grudi koje da je snažno stiskao te potom istom rukom dirao preko odjeće po vanjskom dijelu gornjeg dijela njenog spolovila, uz pitanja jesu li joj počele rasti grudi i dlake na spolovilu. Dakle, njezin iskaz dat u dobi od 14 godina života je vjerodostojan jer sadrži intimne detalje koji mogu biti poznati samo osobi koja govori iz proživljenog iskustva, a njena reakcija neposredno nakon tog događaja o kojoj su svjedočili ispitani svjedoci, potvrđuje da je proživjela traumatično iskustvo zbog kojeg se osjećala uznemireno, preplašeno i poniženo. O njenom ponašanju i emocijama iskazivali su njeni roditelji i tetak ZŽ koji su izjavili da se dolaskom u stan na katu kuće odmah sakrila iza vrata sobe svoje sestrične, da je plakala i bila jako uznemirena i da se nije mogla smiriti i izgovoriti što joj se dogodilo. I njena teta DŽ je potvrdila da se dijete žrtva sakrila iza vrata sobe i da je bila uznemirena, a svjedokinja FŽ koja je naknadno došla u kuću je navela kako je zatekla u svojoj sobi uplakanu. S obzirom da ovi svjedoci imaju neposrednih saznanja o ponašanju djeteta žrtve odmah nakon inkriminiranog događaja, sud je njihov iskaz u tom dijelu prihvatio istinitim jer su iskazivali objektivno i okolnosno, a posebno njeni roditelji kojima se povjerila tog dana.

20. Za navesti je kako su svjedokinje ĆŽ i FŽ, iako su vidjele u kakvom je emocionalnom stanju bilo dijete žrtva, izrazile mišljenje da ne govori istinu o inkriminiranom događaju, ovo stoga jer da dobro poznaju optuženika budući žive zajedno u njegovoj obiteljskoj kući i da nikad ništa nije učinio loše. Suprotno njihovom mišljenju, stav je ovog suda kako navedeni razlozi ne opravdavaju takav zaključak jer je utemeljen isključivo na subjektivnom osjećaju i osobnim razlozima zbog kojih više vjeruju optuženiku s kojim žive u istoj kući nego djetetu žrtvi koja je zbog inkriminiranog događaja bila uplakana, prestrašena i uznemirena, a što su i osobno mogle vidjeti i doživjeti kao i ostali ispitani svjedoci koji su bili prisutni tog dana. Ovo tim više jer nije utvrđeno postojanje niti jednog razloga zbog kojeg bi dijete žrtva lažno teretila optuženika kojeg je smatrala da joj je poput djeda i imala neograničeno povjerenje u njega. S obzirom da ga je cijeli svoj život poznavala i da su imali dobar odnos te zbog njegovih visokih životnih godina i zdravstvenog stanja, dijete žrtva ga nije željela kazneno prijaviti odmah nakon inkriminiranog događaja nego kada se više nije mogla nositi s teretom loših emocija kao posljedicom traumatičnog događaja zbog čega je i dalje osjećala strah, uznemirenost, ljutnju i poniženje. Vrtlog i dugotrajnost tih emocija pokrenuo ju je da zatraži podršku i zaštitu osoba iz stručne službe svoje škole s obzirom na izostanak primjerene i očekivane reakcije roditelja u takvoj situaciji. Dakle, očigledno je kako se dijete žrtve i nakon tri mjeseca od inkriminiranog događaja nije moglo nositi s posljedicama nastalim na njenom emocionalnom zdravlju pa je u pismu upućenom školskoj psihologinji opisala kritični događaj, a potom joj i usmeno sve ponovila kako slijedi iz vjerodostojnog iskaza svjedokinje VŽR, što sve dodatno ukazuje na autentičnost proživljenog događaja.

21. S druge strane, obrana optuženika obiluje nizom nelogičnosti i nedokazanih tvrdnji, a ovo prvenstveno u dijelu u kojem navodi da je dijete žrtva bila u njegovom stanu zajedno sa svojom sestričnom, a njegovom unukom FŽ, da su se igrali i škakljali. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza njegove unuke D koja je navela da je u to vrijeme bila na plaži, a što su potvrdili i ostali svjedoci te je posebno izjavila kako ne povjerovala kada bi joj netko rekao da je optuženik VŽ škakljao jer da se s njima nikada nije igrao, a niti škakljao. Dakle, ova svjedokinja kao optuženikova unuka s kojim je jako povezana i živi u njegovoj obiteljskoj kući ima neposrednih saznanja o njegovom odnosu prema VŽ do inkriminiranog događaja te o tome vjerodostojno i iskreno iskazuje, ali suprotno obrani optuženika koji neistinito tvrdi kako je međusobno škakljanje bilo njegovo uobičajeno ponašanje prema djeci pa tako i žrtvi.

22. Nadalje, u svojoj obrani optuženik tvrdi kako je VŽ samo zagrlio za rastanak, a što je u potpunosti nelogično jer je u tom trenutku nije odlazila već je zajedno sa svojom obitelji čekala ručak koji je pripremao njegov sin ZŽ. Također, prema iskazu njegove unuke D zagrljaji uopće nisu bili uobičajeno ponašanje optuženika kao niti igra ili škakljanje s djecom. S obzirom na izneseno te uzimajući u obzir činjenicu da je do inkriminiranog događaja došlo nakon što su njeni roditelji izašli iz stana, a dijete žrtva ostalo samo s optuženikom nakon čega je izvršio bludne radnje na istom u vidu diranja i stiskanja njenih grudi svojom rukom, a potom i diranja preko odjeće vanjskog dijela gornjeg dijela spolovila iste, očigledno je kako se nije radilo o zagrljaju za rastanak već o zadiranju u sferu seksualnosti djeteta s tada nepunih 14 godina života. Budući je optuženik tom prilikom djetetu žrtvu uputio i pitanja jesu li joj počele rasti grudi i dlake na spolovilu, to je više nego jasno da ju je percipirao kao seksualni objekt, a što je povrijedilo njeno dostojanstvo te izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i poniženja.

23. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenim kaznenim djelima, a s obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, ovaj sud zaključuje da je optuženik inkriminiranog dana postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog djela i htio je njegovo ostvarenje. Naime, sve radnje opisane u izreci presude poduzeo je kada je bio siguran da je dijete žrtva ostala sama s njim u stanu, dakle daleko od očiju njenih roditelja i drugih ukućana, što znači kako je znao da radnje koje poduzima nad tim djetetom nisu dozvoljene i niti uobičajene s obzirom na njezine godine života koje su mu itekako bile poznate s obzirom da je poznaje od rođenja.

24. Dakle, optuženik čija ubrojivost tijekom postupka nije bila upitna, svojim postupanjem inkriminiranog dana ostvario je objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavku 2. KZ/11 i kaznenog djela spolno uznemiravanje iz članka 156. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 na štetu djeteta žrtve VŽ (rođene 2010.).

25. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu, a sukladno dužnosti koju propisuje odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11.

26. Ovaj sud je na strani optuženika olakotnim okolnostima cijenio korektno držanje pred sudom, stariju životnu dob (77 godina) i dosadašnju neosuđivanost što ukazuje da se radi o osobi koja je do inkriminiranog događaja bila primjerenog i društveno prihvatljivog ponašanja te da nije dolazio u sukob sa zakon, to se zaključuje kako kaznena djela zbog kojih je vođen ovaj postupak i za koja je osuđen predstavljaju izolirani slučaj u njegovom dosadanjem životu pa se opravdano može zaključiti kako se u konkretnom slučaju ne radi o osobi koja je sklona činjenju kaznenih djela i koja je kriminalno ponašanje izabrala kao svoj način života.

27. Otegotnim je cijenio način počinjenja kaznenih djela i izostanak kajanja, činjenicu da je djela počinio prema žrtvi mlađoj od sebe 62 godine, posljedice koje trpi dijete žrtva te društvenu pogibeljnost ovih kaznenih djela.

28. Uzimajući u obzir naprijed utvrđene okolnosti te cijeneći način i težinu počinjenih djela, sud je optuženiku za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo spolno uznemiravanje iz članka 158. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa primjenjujući odredbu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

29. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 prema optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da je neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok je uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a koji se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja počini novo kazneno djelo, na istog će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11. Ovaj sud je mišljenja da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju postići izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom s obzirom da je optuženik do sada neosuđivana osoba i visoke životne dobi pa postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a tim više jer je u istražnom zatvoru u domu proveo šest mjeseci.

30. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio od 6 (šest) mjeseci uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 15. studenog 2024. do 15. svibnja 2025., dakle 6 (šest) mjeseci.

31. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 te je optuženiku naloženo naknaditi paušalnu svotu u iznosu od 100,00 (sto) eura koja je određena po kriterijima složenosti i duljini trajanja ovog postupka, a uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež:

Željana Vidović Labor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog optravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje viši sud.

DNA:

1) Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj KOz-DO-7/2025,

2) Optuženik BŽ,

3) Dijete žrtva VŽ po zakonskoj zastupnici – majci RŽ,

4) Opunomoćenica djeteta žrtve MŽ, odvjetnica u [adresa].