Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-294/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko kao predsjednice vijeća te Tomislava Brđanovića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EH zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-294/2024-46 od 7. svibnja 2025., u sjednici održanoj 15. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog EH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08, prvostupanjski sud nije naveo da primjenjuje ZID ZKP/08 iz NN 72/25 koji je stupio na snagu 5. svibnja 2025.), protiv okrivljenog EH određen je istražni zatvor iz razloga iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni EH, po branitelju Mati Knezoviću, odvjetniku, "iz svih žalbenih razloga", predlažući preinačenje pobijanog rješenja i ukidanje istražnog zatvora protiv okrivljenika.
2.1. Žali se i osobno podnijetom žalbom okrivljeni EH, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bez žalbenog prijedloga.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. U osobno podnijetoj žalbi žalitelj iznosi niz primjedbi na rad Općinskog suda u Čakovcu, sudaca tog suda, državnih odvjetnika, pa i vještaka, odnosno policijskih službenika i djelatnika socijalne skrbi, o kojim razlozima se ne može odlučivati u povodu žalbe protiv rješenja o određivanju istražnog zatvora. Prigovori koji se odnose na postojanje osnovane sumnje i iteracijske opasnosti okrivljenika, podvodivi pod prigovor pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju iz žalbe okrivljenika istovjetni su onima izloženim u žalbi branitelja, pa će se u odnosu na iste dati jedinstven odgovor.
6. U žalbi po branitelju tvrdi se kako je ukidanjem ranijeg rješenja prvostupanjskog suda Kov-294/2024-16, rješenjem ovog suda drugog stupnja Kž- 246/2025-5, prestala postojati osnova za daljnje zadržavanje okrivljenika u istražnom zatvoru i da se okrivljenik nezakonito nalazi u istražnom zatvoru. U tom pogledu žalitelj nije u pravu. Ukidanje rješenja o određivanju istražnog zatvora i upućivanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu u kaznenom postupku nema značaj odluke o ukidanju istražnog zatvora jer ZKP/08 u čl. 122. – 144. govori o trajanju i ukidanju istražnog zatvora, koji protiv okrivljenika evidentno nije ukinut u ranijem rješenju ovog suda drugog stupnja.
7. Ranije rješenje o određivanju istražnog zatvora je ukinuto rješenjem ovog suda, dakle sudbina istoga je da ono ne egzistira, već je nastala potreba ponovnog odlučivanja o prijedlogu državnog odvjetnika. Stoga nema mjesta traženju poništenja ili oglašavanja ništavim tog ranijeg rješenja, što i nisu termini kaznenog procesnog prava. Istu sudbinu, irelevantnosti, imaju i svi prigovori koji se tiču načina određivanja ranijeg ročišta i pozivanja sudionika na isto, na kojem je donijeto ukinuto rješenje, jer je o navedenome već odlučeno rješenjem ovog suda drugog stupnja Kž-246/2025-5..
8. Prvostupanjski je sud postupio sukladno uputi ovog suda drugog stupnja dajući razloge u smislu upute u ranijem ukidnom rješenju u smislu čl. 487. st. 4. ZKP/08. Odgovoreno je na pitanje suštinske povezanosti dva postupka u smislu da se okrivljenika u ovom postupku tereti da je počinio kazneno djelo prijetnje, koja radnja je u drugom postupku, koji se vodi pred istim sudom, cijenjena kao radnja kršenja mjera opreza zbog čega je protiv okrivljenika u tom drugom predmetu bio određen istražni zatvor. Ne radi se o dvostrukom vrednovanju iste okolnosti jer je Facebook objavom okrivljenik kršio mjeru opreza zabrane neizravnog kontaktiranja sa žrtvom iz čl. 98. st. 2. toč. 5. ZKP/08, što je procesna posljedica njegova postupanja i što je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno kao osnova po kojoj su ukinute mjere opreza i protiv okrivljenika određen istražni zatvor. U konkretnom postupku ga se optužuje da je tom radnjom počinio kazneno djelo prijetnje, što je, osnovano se sumnja, materijalno pravna posljedica postupanja okrivljenika, pri čemu on ne niječe da je autor sporne objave. Pitanje suštinske povezanosti odnosilo se na pitanje mogućnosti sukcesivnog određivanja istražnog zatvora u predmetima koji se vode protiv istog okrivljenika na istom sudu i potrebu određenja prvostupanjskog suda o mogućnosti donošenja odluke o spajanju ta dva postupka. No, s obzirom na fazu jednog i drugog postupka, pri čemu je jedan u fazi rasprave, a drugi u fazi potvrđivanja optužnice, procesno takva odluka, sve do eventualnog potvrđivanja konkretne optužnice, nije moguća.
8.1. Pitanje sukcesivnog trajanja istražnog zatvora u dva odvojena postupka protiv istog okrivljenika postavilo se u sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj, jer ne postoji propis koji uređuje maksimalno trajanje istražnog zatvora u takvim predmetima. U predmetu Europskog suda za ljudska prava Šebalj protiv Hrvatske (Zahtjev broj 4429/2009.) ESLJP je utvrdio povredu prava iz čl. 5. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u (dijelom) usporedivom slučaju navodeći kako ne postoji propis, ali niti sudska praksa koja bi uređivala ovo pitanje. No, nakon toga Vrhovni je sud u više predmeta stao na stajalište kako se u trajanje istražnog zatvora u aktualnom postupku ne pribraja vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u paralelnom postupku (odluke VSRH II Kž-78/12 i II Kž 343/15-4, tako i VKS RH u rješenju II Kž-488/2022-5). Iz tih razloga, a jer istražni zatvor protiv okrivljenika u konkretnom postupku traje nešto manje od mjesec dana, a prema čl. 133. st. 1. toč. 3. ZKP/08 do donošenja prvostupanjske presude može trajati maksimalno 6 mjeseci, to nije ostvarena istaknuta povreda.
9. Postojanje osnovane sumnje žalitelj osporava na dva načina. Najprije tvrdi kako bi se prema objektivnim, a ne subjektivnim kriterijima valjalo utvrditi jesu li ostvarena obilježja kaznenog djela prijetnje. U tom pravcu iznosi se tvrdnja kako obilježja tog kaznenog djela ne određuje subjektivni osjećaj žrtve. To je samo donekle točno. Točno je da se podobnost napisanog sadržaja da kod druge osobe izazove strah prosuđuje prema objektivnom kriteriju, tzv. testu neodređenog kruga ljudi koji bi se našli u istovrsnoj situaciji. No, kada se razmotre razlozi pobijanog rješenja u kojima se na nesporno autorstvo teksta okrivljenika nadovezuje sadržaj iskaza žrtve, tada se dolazi do zaključka da se radi o sadržaju koji je objektivno podoban izazvati strah kod osobe koja bi se nalazila u istoj situaciji kao i konkretna žrtva. Radi se o objavi koja se obraća u jednini osobi koju se označava psihijatrijskim slučajem, koju oznaku žrtve povezuje s ranijim ponašanjem okrivljenika prema njoj. Stoga postoji osnovana sumnja i prema stajalištu ovog suda drugog stupnja.
9.1. Drugi krak žalbenih argumenata odnosi se na tvrdnju da je spomenuta rečenica uzeta izvan konteksta, da objavu valja promotriti u cjelini napisanog i izgovorenog teksta i povezati s mail porukom koju je žalitelj sastavio 3 dana prije sporne objave i kojom izražava ogorčenost sustavom socijalne skrbi, a za koju tvrdi kako je sadržajem istovjetna njegovoj Facebook objavi. Ovakvom argumentacijom žalitelj, za sada, ne dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje kako je to obrazložio prvostupanjski sud i kako je to obrazloženo gore. Naime, postojanje osnovane sumnje propituje se ocjenom dokaza na prvi pogled i utvrđenjem da postoji veći broj dokaza koji govore o postojanju takve sumnje od manjeg broja koji govore o protivnome. Promatrajući ove dvije isprave a prima vista vidljivo je kako mail poruka ne sadrži tekst sadržan u Facebook objavi, pa navedeno govori u prilog prednjem zaključku.
10. Postoji i iteracijska opasnost okrivljenika koja je valjano utvrđena i obrazložena u pobijanom rješenju. Protiv okrivljenika je u tijeku, po potvrđenoj optužnici, drugi kazneni postupak za srodna i istovrsno kazneno djelo, pa je pravno valjano zaključivanje, na razini osobitih okolnosti, o kontinuitetu i intenzitetu ponašanja okrivljenika na štetu iste žrtve što predstavlja dostatnu podlogu za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, odnosno počinjenja kaznenog djela kojim se prijeti. Stoga nije osnovana žalba okrivljenika.
11. Pitanje postupanja prvostupanjskog suda u zakonskim rokovima za održavanje sjednice optužnog vijeća, a posebno sugeriranje manipulativnog i nezakonitog postupanja suda prema okrivljeniku prelazi okvire odlučivanja o žalbi protiv pobijane odluke. Valja naglasiti kako je u obje žalbe korišten prilično snažan jezični izričaj za koji žalitelj ne pruža drugačiju, osim subjektivnog dojma, podlogu.
11.1. Neovisno o navedenome, s obzirom na promijenjen režim hitnosti konkretnog postupka, valja ukazati na potrebu hitnog i posebno marnog postupanja prvostupanjskog suda u konkretnom predmetu protiv okrivljenika koji se nalazi u istražnom zatvoru.
12. Žalba okrivljenika nije osnovana pa je stoga odbijena na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.
U Varaždinu 15. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
