REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-177/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog EZ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog UZ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 21. ožujka 2025. broj Kv-15/2025-141 (K-79/2015), u sjednici održanoj 15. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog UZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na temelju članka 55. stavka 9. (pravilno bi bilo stavka 7.) KZ/11., osuđenom UZ je određeno izvršenje kazne zatvora, u neizvršenom dijelu, u trajanju sedam mjeseci i dva dana, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. svibnja 2018. broj K-79/2015-78.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik HZ putem branitelja Nenada Sarte, odvjetnika iz Zagreba, bez izričito istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada, pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatra kako osuđenik zbog objektivnih okolnosti nije u potpunosti izvršio rad za opće dobro.
5.1. Nasuprot takvim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je, na temelju savjesne i valjane ocjene svih izvedenih dokaza, pravilno zaključio kako osuđenik svojom krivnjom nije u cijelosti izvršio rad za opće dobro.
5.2. Naime, iz izvješća Probacijskog ureda Gospić od 7. rujna 2022. je razvidno kako je osuđenik 6. listopada 2021. potpisao izjavu o pristanku na rad za opće dobro, te je bio upoznat sa svojim pravima i obvezama te načinom izvršavanja sankcije i pravnim posljedicama neizvršavanja iste, a zatim je rješenjem od 22. prosinca 2021. bio raspoređen na rad u Udrugu Milosrđe – Centar za beskućnike Karlovac te je rad imao započeti 3. siječnja 2022. i odraditi ga u roku od šest mjeseci. Međutim, već početkom veljače 2022. dolazi do problema u komunikaciji s osuđenikom, koji u telefonskom kontaktu nerazgovjetno pokušava razgovarati s referenticom, iznoseći nesuvisle optužbe na račun svog rada u pravnoj osobi, nakon čega je proveden nadzor pravne osobe, ali nikakve nepravilnosti nisu utvrđene. U toj pravnoj osobi je osuđenik odradio 128 sati, te je rješenjem o promjeni pravne osobe od 21. veljače 2022. raspoređen u Udrugu za djecu s teškoćama u razvoju Zvončići, gdje je rad bio obvezan započeti 22. veljače 2022. i odraditi ga u roku od pet mjeseci. Prema izvješću, osuđenik je u ovoj pravnoj osobi odradio 38 sati, a na rad je odlazio sporadično, ne poštujući dogovore i navodeći razna neprimjerena opravdanja ("supruzi je loše", "nema automobila", "posvađao se sa suprugom" i slično) ili razloge za koje ne dostavlja odgovarajuću dokumentaciju (liječenje od alkoholizma, honorarni rad, sezonski rad u inozemstvu). Ipak, nakon proteka roka za izvršavanje rada, osuđeniku se prihvaća molba za produženje roka te mu se isti, rješenjem od 28. srpnja 2022., produljuje za dodatna tri mjeseca, u cilju motiviranja na izvršavanje sankcije, pri čemu je osuđenik dodatno upozoren na obvezu izvršavanja sankcije sukladno dogovoru s pravnom osobom i probacijskom službenicom. Međutim, u produljenom roku je osuđenik odradio svega 10 sati, tako da je od ukupno određenih 600 sati, osuđenik izvršio svega 176 sata rada za opće dobro.
5.3. Uz navedeno, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu kako se osuđenik, prema pribavljenim podacima iz Matične evidencije Zatvora u Zagrebu i Zatvora u Gospiću, nalazio na izdržavanju kazne zatvora od 5. listopada 2022. do 5. veljače 2024., a od tada se nalazio na slobodi više od devet mjeseci, sve do 26. studenog 2024., kada je ponovno izdržavao kaznu, do 9. prosinca 2024. Tada, prilikom puštanja na slobodu, osuđenik je kao adresu svojeg prebivališta naveo adresu u [adresa]. Međutim, još tijekom listopada 2024. je dostava poziva probacijske službenice osuđeniku na tu adresu bila neuspješna, a prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir kako prema podacima podaci iz jedinstvenog registra osoba pokazuju da osuđenik nema niti jednu aktivnu adresu u Republici Hrvatskoj.
5.4. Cijeneći opisano ponašanje osuđenika tijekom izvršavanja rada za opće dobro, te uzimajući u obzir činjenicu da je od donošenja rješenja o rasporedu na izvršavanje sankcije proteklo više od tri godine, a od pravomoćnosti presude prema kojoj je osuđenik dužan izvršiti rad za opće dobro je proteklo nepunih šest godina, u kojem razdoblju je osuđeniku u više navrata dana mogućnost za izvršenje rada za opće dobro, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osuđenik nije u cijelosti izvršio rad za opće dobro isključivo vlastitom krivnjom.
5.5. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, iz opisanog odnosa osuđenika prema obvezi izvršenja rada za opće dobro, odnosno njegovog očito neopravdanog eskiviranja obveze, razvidno je kako nije riječ o objektivnim okolnostima koje su dovele do neizvršenja sankcije, kako ih osuđenik žalbom nastoji prikazati. Naime, prvostupanjski sud je jasno naglasio da je probacijska služba uvažavala kako osuđenikove boravke u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne, tako i njegove obiteljske prilike. Pored toga, razvidno je da je osuđenik u razdobljima boravka na slobodi imao dovoljno vremena odraditi rad za opće dobro. Isto tako, neosnovano žalitelj smatra kako je trebalo provesti još nekoliko terenskih provjera adrese osuđenika jer je on kao podstanar prijavljivao svoje adrese boravka. Ovakvim paušalnim prigovorima žalitelj nije doveo u pitanje osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda, a pri tomu zanemaruje kako prema aktualnim podacima u jedinstvenom registru osoba osuđenik nema prijavljenu adresu niti prebivališta niti boravišta u [adresa], a posljednja prijavljena adresa prebivališta je ona s koje se dostava vraća s naznakom "nepoznat", a zadnja adresa prijavljenog boravišta je adresa Zatvora u Zagrebu.
6. Uzimajući u obzir sve navedeno, a budući da je osuđenik tijekom postupka bio upoznat sa svojim pravima i obvezama, načinom izvršavanja kaznenopravne sankcije te posljedicama njenog neizvršavanja, to su prigovori žalitelja neosnovani.
7. Slijedom izloženog, budući da žalbenim navodima osuđenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 15. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
