REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-171/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ZC, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. ožujka 2025. broj Kov-371/2024-14, u sjednici održanoj 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ZC kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog okrivljenog ZC za izdvajanjem iz spisa predmeta, kao nezakonitih dokaza, dokaza prikupljenih tijekom prethodnog postupka, pobrojanih pod rednim brojevima 1. do 6. optužnice; službene zabilješke o dojavi od 8. lipnja 2023. s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (na listu 11 spisa); fotografije osumnjičenika sa snimkom zaslona lokacije na adresi [adresa] (na listu 23 spisa); zapisnika o ispitivanju svjedoka žrtve ĆC **.**.2023. (na listovima 60 do 64 spisa); te zapisnika o ispitivanju svjedoka žrtve BC od 28. lipnja 2023. (na listovima 65 do 69 spisa).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ZC putem braniteljice Višnje Drenški Lasan, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada ističe bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer je formulacija izreke općenita i neprecizna te protivno članku 168. stavku 3. ZKP/08. ne sadrži zakonsku osnovu odlučivanja i odluku, a u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

5.1. U izreci pobijanog rješenja jasno je navedena odluka kojom je odlučeno o prijedlogu okrivljenika, a formalni propust navođenja zakonske osnove na temelju koje je donesena odluka nije bitna povreda odredaba kaznenog postupka predviđena člankom 468. stavkom 1. točkom 11. ZKP/08., budući da se to pitanje ne odnosi na odlučne činjenice. Isto tako, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio razloge na kojima se zasniva izreka rješenja. Za odluku su dani jasni, određeni i valjani razlozi, bez proturječja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

5.2. Protivno žalbenim navodima, izreka pobijanog rješenja nije nerazumljiva time što je prvostupanjski sud, odbijajući prijedlog okrivljenika, u izreci naveo kako odbija prijedlog okrivljenika za izdvajanjem dokaza "pobrojanih pod rednim brojevima 1. do 6. optužnice". Ovime je prvostupanjski sud posve korektno koristio upravo isti izričaj koji je sam žalitelj upotrijebio u svojem prijedlogu za izdvajanjem. Ovo žalitelj očito zanemaruje kada upire na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. siječnja 2019. broj I Kž-664/2018-4, koja se ne odnosi na konkretnu situaciju. Ovom odlukom je utvrđena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer su u prijedlogu za izdvajanjem bili poimenično naznačeni dokazi za koje se predlaže izdvajanje a u izreci prvostupanjskog rješenja je navedeno "svi dokazi proizašli iz navedenog zapisnika o očevidu". Razvidno je, dakle, da se radi o posve suprotnoj problematici.

5.3. Neosnovano žalitelj nalazi nerazumljivost izreke u navodu pobijanog rješenja kojim sud odbija prijedlog da se iz spisa izdvoji "fotografija osumnjičenika sa snimkom zaslona lokacije na adresi [adresa] (na listu 23 spisa)" jer je u optužnici navedeno "fotografija osumnjičenika sa snimkom zaslona lokacije na adresi [adresa] (na listovima 22 i 23 spisa)". Pored toga što ovo izreku rješenja ne čini nerazumljivom, postojanje razlike između navoda u izreci rješenja i navoda u optužnici nije predviđeno kao neki od oblika istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Posve je jasno da je u pisanju optužnice došlo do očigledne greške u pisanju ovog dokaznog prijedloga, što je prvostupanjski sud pravilno uočio i prijedlog odbio navodeći točan naziv spomenute lokacije i točnu numeričku oznaku lista spisa predmeta na kojoj se dokaz nalazi.

6. Žalitelj nije u pravu niti kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer mu je pobijanim rješenjem teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku i prava na žalbu. Smatrajući kako su u obrazloženju pobijanog rješenja izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno kako su razlozi nejasni, a odluka je arbitrarna, žalitelj samo ponavlja tvrdnje koje predstavljaju žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja nije ostvarena, a potpuno paušalni žalbeni navod o grubom vrijeđanju dostojanstva podnositelja žalbe nije ničim argumentiran.

7. Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je osnovano zaključio kako se radi o zakonitim dokazima, te je pravilno odbio prijedlog za izdvajanjem dokaza "pobrojanih pod rednim brojevima 1. do 6. optužnice" jer se ne radi o dokazima koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom i međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.

7.1. Nije u pravu žalitelj kada, ponavljajući teze iz prijedloga za izdvajanje u odgovoru na optužnicu, tvrdi kako su osporavani dokazi nezakoniti jer ih je u provođenju istraživanja pribavio državni odvjetnik koji ne zadovoljava kriterije neovisnosti i nepristranosti "druge zakonom ovlaštene službene osobe" iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija).

7.2. Ovi prigovori u suštini predstavljaju mišljenje žalitelja o (ne)ustavnosti mjerodavnih kazneno-postupovnih odredbi, o čemu je već donesena odluka od strane nadležnog tijela, što žalitelj u potpunosti zanemaruje.

7.2.1. Ističe se žalitelju kako je, odredbom članka 121.a Ustava, državno odvjetništvo samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je, među ostalim, dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih tijela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava, a ustanovljavanje, ustrojstvo, djelokrug i nadležnost državnog odvjetništva uređeno je zakonom, i to Zakonom o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 67/18. i 21/22.), kao i ZKP/08. Radi ostvarenja ove, Ustavom proklamirane temeljne ovlasti i dužnosti, državni odvjetnik je, u smislu odredbe članka 38. ZKP/08., ovlašten i dužan, među ostalim, poduzimati potrebne radnje radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja, poduzimati izvide kaznenih djela, nalagati i nadzirati provođenje pojedinih izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage, pokrenuti i voditi istragu te provoditi i nadzirati provođenje dokaznih radnji. Takvom zakonskom regulativom nije povrijeđena odredba članka 29. Ustava, odnosno članka 6. Konvencije, kako se to žalbenim tvrdnjama nastoji prikazati.

7.2.2. Stoga dokazi koje je prikupio državni odvjetnik u okviru svojih ustavnih ovlasti i redovnih zakonskih ovlaštenja, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, nisu nezakoniti.

7.2.3. Ovo pravno stajalište predstavlja već ustaljenu sudsku praksu, a svojim ustrajnim osporavanjem neovisnosti i nepristranosti državnog odvjetnika kao "druge zakonom određene službene osobe", te problematiziranjem ispravnosti pojedinih zakona i zakonskih normi, žalitelj zapravo iznosi svoje subjektivno nezadovoljstvo s pravilima postupanja iz važeće postupovne kaznenopravne regulative, sukladno kojima je postupao državni odvjetnik, odnosno policijski službenici, ali time ne opravdava tvrdnju o nezakonitosti dokaza.

8. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada, ponavljajući navode iz prijedloga za izdvajanjem dokaza, tvrdi da su zapisnici o ispitivanju žrtava ĆC i BC u svojstvu svjedoka, nezakoniti jer su ispitani bez nazočnosti obrane, čime su ovi dokazi pribavljeni protivno načelu opće zabrane diskriminatornog postupanja.

8.1. Slučajevi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku propisani su u članku 300. ZKP/08. U ovoj odredbi, sa taksativno navedenim razlozima kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti, nije propisan slučaj kada su svjedoci ispitani bez nazočnosti okrivljenika ili njegovog branitelja.

8.2. Ispitivanje svjedoka je propisano odredbama članka 283. do 300. ZKP/08. Niti u jednoj od tih odredbi nije propisana obveza policijskog istražitelja, kojem je državni odvjetnik povjerio provođenje dokazne radnje ispitivanja žrtava, da o provođenju dokaznih radnji obavještava okrivljenika i njegovog branitelja, odnosno da ih poziva kako bi isti prisustvovali toj dokaznoj radnji. Iz spisa je razvidno kako su žrtve ispitane u okviru zakonito provedene dokazne radnje, pred policijskim istražiteljem, na temelju naloga Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 12. lipnja 2023. broj KP-DO-491/2023 (listovi 52 do 54 spisa), sukladno članku 213. stavku 1. ZKP/08. Riječ je o ispitivanju žrtava u svojstvu svjedoka u okviru državnoodvjetničkog provođenja istraživanja u svrhu utvrđivanja postojanja osnovane sumnje o počinjenju kaznenog djela, dostatne za podizanje optužnice. Kako je već rečeno, sukladno članku 38. ZKP/08., provođenje dokaznih radnji te pokretanje i vođenje istrage i istraživanja povjereno državnom odvjetniku. U tom stadiju, pa sve do optuženja, naš aktualni Zakon o kaznenom postupku ne poznaje tzv. "ravnopravnost oružja" između stranaka, jer u stadiju istrage, odnosno istraživanja za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, dominira tzv. inkvizitorno načelo, a tek na raspravi tzv. akuzatorno načelo. Takvom zakonskom regulativom nisu povrijeđene odredbe Ustava, niti je povrijeđeno pravo na ispitivanje svjedoka optužbe. Okrivljeniku je u stadiju rasprave zajamčeno pravo ispitati svjedoke optužbe te zahtijevati nazočnost ispitivanju svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. Aktualna postupovna kaznenopravna regulativa, naime, propisuje da se tek u stadiju rasprave mora poštivati načelo "ravnopravnosti oružja" između stranaka, pa će u tom stadiju okrivljeniku morati biti na raspolaganju isti onaj arsenal sredstava ispitivanja svjedoka koji je na raspolaganju i državnom odvjetniku.

8.3. Stoga, zapisnik o ispitivanju žrtava u svojstvu svjedoka koje je ovdje proveo policijski istražitelj, bez pozivanja obrane, nije nezakonit dokaz prema odredbama članka 10. stavka 2. točaka 2. i 3. ZKP/08., a niti to ispitivanje krši zajamčena prava obrane, kako to nastoji prikazati žalitelj. Isto tako, postupanje državnog odvjetnika u odnosu na okrivljenika u ovom postupku nije diskriminirajuće na temelju imovinskog stanja i društvenog utjecaja, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. i st. 3. ZKP/08., kako žalitelj to pogrešno smatra, jer je državni odvjetnik na zakonit način proveo istraživanje i prikupio predmetne dokaze na kojima temelji optužnicu, a eventualno drugačije postupanje državnih odvjetnika u drugim istražnim predmetima, na području nadležnosti drugih državnih odvjetnika, u kojima se na ročišta pozivaju okrivljenici i branitelji, nije relevantno i ne čini ovaj postupak u odnosu na ovog okrivljenika diskriminirajućim.

9. Žalitelj nije u pravu niti kada prigovara zakonitosti fotografije osumnjičenika sa snimkom zaslona lokacije na adresi [adresa] (na listu 23 spisa), osporavajući izvornost ovog elektroničkog dokaza i pravilnost njegovog "izuzimanja" od strane osobe koja u postupku ima status oštećenika.

9.1. Iz spisa predmeta je razvidno kako se radi o slikovnim dokumentima jpg formata, koji su pribavljeni prilikom zakonitog provođenja policijskih izvida, prema članku 207. ZKP/08. Proizlazi kako su osporavani dokumenti dostavljeni putem elektroničke pošte policijskom službeniku u sklopu podnošenja kaznene prijave, koju je podnio BC, i koje je očito dobrovoljno ta žrtva stavila na raspolaganje policijskom službeniku. O navedenom je sačinjeno izvješće, koje je, sukladno članku 207. stavcima 3. i 4. ZKP/08., dostavljeno državnom odvjetniku. Postupajući na opisani način, policijski službenici su postupali zakonito, sukladno odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09., 92/14. i 70/19. – dalje: ZPPO), konkretno članka 3. stavka 1. točke 3. ZPPO. Pri tomu, nije razvidno da bi fotografija i snimka zaslona lokacije nastali povredom privatnosti i povredom nepovredivosti obiteljskog života žalitelja, pa da bi se radilo o nezakonitom dokazu iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.

9.2. Pored toga, razvidno je da, izloženim argumentima, žalitelj prigovara vjerodostojnosti ovog dokaza, čime ne iznosi razloge pobijanja njegove zakonitosti. Napominje se žalitelju kako će se vjerodostojnost prikupljenog dokaza, njegova relevantnost i povezanost s ostalim dokazima, cijeniti, kao i svih drugih dokaza, tijekom dokaznog postupka na raspravi.

10. Imajući u vidu navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako prijedlog okrivljenika za izdvajanjem osporavanih dokaza, kao nezakonitih, nije osnovan.

11. Slijedom izloženog, budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Velika Gorica, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec