Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1808/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice specijalistice ŽT, u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku iz Ivanić-Grada, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Luki Mađeriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskoga suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-32/2020-24 od 2. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana, a tuženikova se žalba djelomično uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskoga suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-32/2020-24 od 2. svibnja 2023.:

- potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.485,84 eura sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2020. do isplate.

- preinačava u odluci o troškovima pod točkama II. i III. izreke presude Općinskoga suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-32/2020-24 od 2. svibnja 2023. i sudi:

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 916,60 eura sa zateznima kamatama od 2. svibnja 2023. do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio presudu kojoj izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u iznosu od 1.485,84 EUR / 11.195,00 kn, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana podnošenja tužbe, 15.06.2020. god., do 31.12.2022. god., a od 1.1.2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te parnični trošak, sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.165,46 € / 8.781,16 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku petnaest dana. III U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkama I i II ove presude tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan se odbija za iznos od 505,01 € / 3.805,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i preoostalog zahtjeva za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

IV Odbija se tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. sa zahtjevom za naknadom troškova ovog parničnog postupka kao neosnovanim."

2. Protiv te presude žali se tužitelj i pobija odluku o trošku u odbijajućem dijelu, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinaku odluke o trošku sukladno žalbenim navodima.

3. Žali se i tuženik i pobija presudu u dosuđujućem dijelu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Tužiteljeva je žalba neosnovana, dok je tuženikova žalba osnovana samo u pogledu troškova postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio 4. siječnja 2017. sudjelujući u prometnoj nezgodi kao biciklist. Do nezgode je došlo naletom teretnog automobila Renault Master na tužitelja. Za štetni događaj proglašen je krivim vozač teretnog vozila FT pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kmp-14/18 za kazneno djelo izazivanje prometne nesreće. Tužitelju je tim događajem povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje te mu je trebala pomoć drugih osoba oko svakodnevnih aktivnosti.

7. Sud prvog stupnja pobijanu je presudu donio nakon što je utvrdio:

- da je DT pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 227. st.1. i st. 2. Kaznenog zakona protiv opće sigurnosti ljudi, imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće, jer je 4. siječnja 2017. oko 10,50 sati u mjestu Opatinec upravljao teretnim automobilom, njime prešao na suprotnu stranu kolnika, prednjim lijevim bočnim dijelom teretnog automobila udario u lijevu ručicu bicikla kojim je upravljao tužitelj koji se kretao uz njemu desni rub kolnika, a lijevim bočnim osvrtnim ogledalom udario je tužitelja u predjelu lijevog ramena, pri čemu je tužitelj izgubio nadzor nad upravljačem bicikla i pao na kolnik te zadobio prijelom četvrtog rebra lijevo i lamelarni pneumotoraks lijevo, koje povrede su teške naravi,

- da je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kmp-14/18 postala pravomoćna 24. travnja 2018., pa je primjenom odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) odbio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Frketića proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, da je liječenje proveo u cijelosti po preporukama liječnika, da je liječenje završeno 12. siječnja 2017.,

- da iz istog vještačenja proizlazi kako je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah, kratkotrajan i intenzivan u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana, a nakon toga kasni strah daljnjih osam dana,

- da je trpio bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta slijedećih sedam dana, a slijedećih dvadeset dana trpio je bolove slabijeg intenziteta,

- da je pomoć i njega tužitelju bila potrebna za vrijeme od sedam dana po jedan sat dnevno.

11. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud smatrao osnovanim tužiteljev zahtjev u visini od 1.485,84 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev smatrao previsoko postavljenim pa ga je odbio kao neosnovanog.

12. Izračun visine neimovinske štete sud je izvršio na temelju provedenog vještačenja i primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a imovinske po osnovi tuđe pomoći i njege po slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP-a).

13. Prema odredbama čl. 19. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

14. Sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a).

16. Tuženik u žalbi ističe kako je dosuđeni iznos za naknadu neimovinske štetu previsok, osobito po osnovi straha. Ističe kako prvostupanjska presuda u tom dijelu dosuđenom visinom odstupa od uobičajene prakse u primjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

17. Najprije je navesti da je pravna osnova za naknadu neimovinske štete nije strah nego povreda prava osobnosti u svojoj ukupnosti. Intenzitet pretrpljenih bolova i straha, naruženosti i trajnog smanjenja životnih aktivnosti samo su kvalifikatorne okolnosti koje, između ostalog, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

18. Nadalje, Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda su "orijentacijski" i ne predstavljaju matematičku formulu čijom bi se nekritičnom primjenom izračunavale novčane naknade oštećenicima. Upravo suprotno, sud ima brižljivo uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja kako bi naknada koju dosuđuje bila pravična i koliko god je moguće individualizirana, pri čemu je dužan voditi računa da naknada ne smije imati lukrativan karakter.

19. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja: sam način nastanka štetnog događaja, tužiteljevu dob (rođen 1966.), okolnost da je dijabetičar, tjelesnu ozljedu koju je pretrpio, bolove, strah i popratne neugodnosti koje je vezano uz štetni događaj imao, kao i trajanje liječenja, ovaj se drugostupanjski sud slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu upravo u dosuđenoj visini.

20. Prvostupanjski je sud tužitelju priznao i naknadu štete po osnovi tuđe njege i pomoći čiju je visinu od 3,32 eura utvrdio slobodnom ocjenom; na što ga ovlašćuje odredba čl. 223. st. 1. ZPP-a. Pravilna je i odluka o zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, jer se i na ovaj zahtjev, kao i na zahtjev za naknadu neimovinske štete, primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP). Prema odredbama čl. 12. ZOOP-a zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od presuđenja, kako tuženik u žalbi tvrdi.

21. Budući da ta odredba ZOOP-a predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da kamate na ovaj oblik štete teku od donošenja prvostupanjske presude.

22. Zbog svega navedenog tuženikova žalba u odnosu na glavnu stvar je neosnovana te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I. ove presude.

23. Na odluku o trošku, koju ovaj sud ispituje u granicama propisanima čl. 365. st. 2. ZPP-a, žalbu su izjavile obje stranke. Tužitelj smatra da je sud, primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u postupku, a tuženik smatra da su tužitelju neosnovano priznati troškovi za pojedine radnje, osobito trošak zastupanja na ročištu 15. rujna 2022., budući da je isto odgođeno tužiteljevom krivnjom.

24. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu, sud je zaključio da o trošku treba odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja glasi: Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe da je sud propustio cijeniti njegov uspjeh u osnovi. U ovom slučaju osnova nije bila sporna (točka 8. obrazloženja pobijane presude) niti su se radi dokazivanja osnove izvodili kakvi dokazi, pa tužiteljev uspjeh u visini zahtjeva predstavlja njegov ukupan uspjeh u parnici.

26. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj uspio sa 75% zahtjeva, a tuženik sa 25%. Kad se od uspjeha tužitelja oduzme tuženikov uspjeh, konačno se dobije da je ukupan uspjeh tužitelja u sporu 50%, te mu je u tom omjeru trebalo priznati i troškove zastupanja, što je sud pravilno učinio.

27. Međutim, u pravu je tuženik kad navodi da tužitelju nije trebalo priznati trošak zastupanja na ročištu 15. rujna 2022. u punom iznosu prema Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22, dalje: Tarifa) nego polovicu tog iznosa prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife. Na tom se ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili kakvi dokazi, nego je punomoćnik tužitelja tražio odgodu ročišta kako bi stupio u kontakt sa strankom radi uplate predujma za vještačenje.

28. Prema tome, umjesto iznosa od 199,08 eura za pristup na to ročište, trebalo je tužitelju, prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife priznati polovicu tog iznosa, odnosno 99,54 eura. S obzirom na tužiteljev uspjeh u sporu, konačno mu pripada 50% od tog iznosa, odnosno iznos od 49,77 eura. Stoga su ukupni tužiteljevi troškovi 916,60 eura pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

29. Tužitelj nije uspio u žalbi, a tuženik se žalio i u glavnoj stvari, a žalbom je uspio u neznatnom dijelu: u odnosu na trošak, pa je ovaj sud pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak žalbenog postupka.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 15. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dragica Samardžić