Poslovni broj: UsI-815/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Bandiću, odvjetniku u Zagrebu, Roberta Frangeša Mihanovića 6, protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, radi potvrde o okolnostima stradavanja, nakon javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja zajedno s opunomoćenikom te opunomoćenika tuženika, dana 15. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 562-01/18-01/5, URBROJ: 512-25-24-36 od dana 15. veljače 2023. II Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 562-01/18-01/13, URBROJ: 512M2-6510-23-2 od dana 18. prosinca 2023.
III Nalaže se prvostupanjskom upravnom tijelu izdati tužitelju odgovarajuću potvrdu o okolnostima stradavanja.
i
r i j e š i o j e
I Nalaže se tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, da tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima. II U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 562-01/18-01/5, URBROJ: 512-25-24-36 od dana 15. veljače 2023., tužitelj je osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 562-01/18- 01/13, URBROJ: 512M2-6510-23-2 od dana 18. prosinca 2023., u bitnom, naveo da su naprijed navedena rješenja dostavljena u poštanski pretinac njegovog opunomoćenika, ali da je ista bilo potrebno uručiti “u vlastite ruke" tužitelju/opunomoćeniku. Presudom Naslovnog suda, poslovni broj: Us I-94/21 od dana 4. listopada 2021. da je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te da je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II 562-01/18-01/05, URBROJ: 512-2501-20- 15 od dana 7. prosinca 2020. te da je predmet vraćen na ponovno postupanje tuženiku. Nadalje, da je prvostupanjsko upravno tijelo nakon više od 2 godine dana 18. prosinca 202. donijelo rješenje opetovano temeljem paušalnih i nepotpuno utvrđenih činjenica. Iz obrazloženja pobijanog rješenja da proizlazi kako su utvrđene slijedeće činjenice: a) U dokumentaciji koja se vodi po službenoj dužnosti, ratnom i operativnom dnevniku te sanitetskoj knjizi protokola da nije zabilježeno stradavanje imenovanog; b) Provjerom evidencije protokola Doma zdravlja Sinj, da je utvrđeno da ne postoje pismeni tragovi o prijemu-obradi predmetnog, a isti da je evidentiran u KBC FIRULE Split, gdje da su mu dijagnosticirane lakše tjelesne ozljede; c) Uvidom u dokumentaciju Centra za obavještavanje Sinj da je utvrđeno kako spornog nadnevka nije bilo topničkog djelovanja u zoni stradavanja; d) Operativnim radom, suprotno iskazima ĐT, da je utvrđeno kako vozilo marke „Lada" nije bilo u uporabi u tenkovskoj satniji 126. brigade HV; e) U trenutku stradavanja podnositelja žalbe da natporučnik ĐT nije obnašao dužnost zapovjednika tenkovske satnije 126. brigade HV-a te da je neovlašten davati službene zabilješke. Međutim, da nije tužiteljeva krivnja zbog čega netko u postrojbi nije radio svoj posao te predmetnog nije upisao niti u sanitetsku knjigu protokola kao ni u ratni put i operativni dnevnik, a sve i da jest takvo što nije dokaz o tome da tužitelj nije stradao tog dana na opisani način. Nadalje, u odnosu na navode da je provjerom evidencije protokola Doma zdravlja Sinj utvrđeno da ne postoje pismeni tragovi o prijemu-obradi tužitelj da se ističe kako iz svjedočenja natporučnika ĐT, načelnika oklopno mehaniziranih postrojbi 126. brigade HV-a, proizlazi kako je tužitelja odvezao direktno u KBC FIRULE SPLIT. Također, da u prijavi o stradavanju kao i samoj potvrdi o stradavanju tužitelja stoji kako je tužitelj odvezen u KBC Split, stoga da je nejasno zašto se u obrazloženju navodi da tužitelj nije evidentiran u protokol Doma zdravlja Sinj spornog datuma, kad isti tamo ni ne treba biti evidentiran obzirom da u istu ustanovu nije niti pristupio. Pored toga, da se ističe kako u obrazloženju rješenja tuženika od dana 11. listopada 2007. stoji kako tužitelj nije evidentiran ni u evidenciju protokola KBC Firule Split te kako ne postoje pisani tragovi o prijemu-obradi pa da se postavlja pitanje provjeravaju li javnopravna tijela činjenice ili samo iste utvrđuju “onako kako im paše”. Obzirom da je pobijanim rješenjem tuženika od dana 18. prosinca 2023. nepobitno utvrđeno kako je podnositelj evidentiran u protokolu dana 7. kolovoza 1993. u KBC Firule zbog povreda na terenu u mjestu Potravlje, a sve sukladno dokumentaciji koju je tužitelj dostavio u spis (potvrdu za izdavanje povijesti bolesti Klinike za kirurgiju Split od dana 4. rujna 1998. u kojoj jasno stoji kako je UT rođen 1960. godine uveden u protokol HKP pod brojem 12305/93 dana 7. kolovoza 1993. te da je isti zadobio povrede na terenu u Potravlju i to: contusio sacralis, contusio capitis, contusio thoracis et lumbalis, excorationes reg. haemithoracis et lumbalis lat. sin. Dakle, da je jasno kako je tužitelj stradao na spomenuti način te da su istinito opisane okolnosti stradavanja tužitelja. Nadalje, u odnosu na provjeru dokumentacije Centra za obavještavanje Sinj, kako navedenog dana nije bilo topničkog odnosno bilo kakvog djelovanja u zoni stradavanja, da ističe kako je došlo do nesklada između činjenične formulacije navedene u potvrdi o stradavanju u kojoj stoji da je: „došlo do topničkog napada neprijatelja" dok u izjavi o stradavanju potpisanoj od strane ĐT i ovjerene od strane javnog bilježnika Josipa Bradarića iz [adresa] od dana 12. siječnja 2007. pod poslovnim brojem OV-152/07 da stoji: „da su čuli topničke detonacije iz pravca koji je kontrolirao neprijatelj", što je nedvojbeno da su dvije sasvim različite stvari. Stoga, da je moguće da zaista prema dokumentaciji Centra za obavještavanje Sinj navedenog dana nije bilo nikakvih topničkih napada u zoni povređivanja tužitelja, no da nitko nije osporio, odnosno dokazao da svjedok ĐT ne govori istinu kada kaže da je zajedno sa tužiteljem čuo topničke detonacije s područja koje je tada kontrolirao neprijatelj. Detonacije da su zaista i bile jer su ih svjedok ĐT i tužitelj čuli te se zbog toga zaustavili sa svojim m/v, misleći da se radi o topničkom napadu na njih pa da je prilikom traženja zaklona tužitelj pao i stradao na opisan način. Dakle, da „utvrđene činjenice" u pobijanom rješenju nisu relevantne za predmetni slučaj. Podredno navedenom, da tužitelj ističe kako je zaista moguć propust navedenog Centra te da uistinu isti nije tog dana evidentirao topnički napad neprijatelja. Jednako kao što se dogodio propust u vezi s m/v Lada, jer je doista istina da su se m/v Lade i to četiri komada koristile u uporabi tenkovske satnije 126. brigade, a o čemu da svi navedeni svjedoci imaju saznanja. Tim više što navedeno potvrđuje i svjedok HT, a što prvostupanjsko tijelo i navodi u svom obrazloženju od dana 18. prosinca 2023. i to: u to vrijeme mobiliziralo se ljudstvo te je u tenkovsku satniju mobiliziran UT, kojem je zapovijedao svjedok (NT). Predmetni (tužitelj da je bio vozač vozila TAM 200 da bi po primitku vozila LADA, reg. oz. [registarska oznaka] dužio isto. Dakle, iz toga jasno proizlazi kako je javnopravno tijelo kontradiktorno samo sebi, jer je utvrđeno kako je tužitelj dužio vozilo marke LADA, a istovremeno se u obrazloženju rješenja navodi kako se navedeno vozilo nije koristilo u uporabi tenkovske satnije. Pri tome, da nije jasno zašto javnopravno tijelo utvrđuje da niti jedno takvo vozilo nije bilo u uporabi u tenkovskoj satniji 126. br. HV-a obzirom da o tome nema niti riječi bilo u potvrdi o stradavanju, koja je ukinuta pobijanim rješenjem, bilo u izjavama natporučnika ĐT od dana 17. rujna 1998. i 12. siječnja 2007. koji ističe: "predmetni je izašao iz automobila", dakle da je svjedok općenito naveo da su bili u m/v ne navodeći pobliže marku vozila. Prema tome, da se radi o proizvoljnoj konstrukciji javnopravnog tijela jer da u potvrdi o stradavanju nema niti riječi da se radi o m/v marke „Lada". Radi se o neprovjerenim i za cijeli postupak nevažnim činjenicama koje nisu od važnosti za rješavanje cijelog slučaja. Podredno navedenom, da tužitelj ističe kako se, suprotno obrazloženju pobijanog rješenja, motorno vozilo marke „Lada" koristilo u uporabi u samostalnoj tenkovskoj satniji 126. brigadi HV-a o čemu da svi navedeni svjedoci imaju saznanja. Izjavu o stradavanju KLASA: 562-02/98-01/01, URBROJ: 2148-01-98-129 od dana 21. rujna 1998. kao i opis ratnog puta tužitelja KLASA: 199-01/98-01/01, URBROJ: 2148-01-98-137 od dana 15. rujna 1998. da je potpisao zapovjednik 126. brigade HV-a pukovnik ĆT, a koja je sastavljena temeljem izjave natporučnika ĐT, koji da je u to vrijeme obnašao dužnost načelnika oklopno-mehaniziranih postrojbi 126. brigade HV-a te je isti bio član zapovjedništva 126. Brigade, tim više što je razvidno da je prije svjedoka HT dužnost zapovjednika tenkovske satnije 126. Brigade obnašao ĐT, a što je jasno potvrdilo i prvostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja. Nadalje, da su oba prethodno navedena po vojno-pravnom položaju bila iznad tj. nadređena HT. Iz potpisane izjave zapovjednika 126. brigade ĆT da nesporno proizlazi da je ĐT zaista bio nadležan za potpisati ratni put kao i dati izjavu o stradavanju podnositelju žalbe, a sve suprotno navodima pobijanog rješenja kojim se utvrđuje da je nadležan za davanje predmetne izjave bio HT pok. U naveden kao zapovjednik tenkovske satnije. Također, suprotno navodima zapovjednika HT koji kaže da ĐT nikad nije obilazio postrojbu kao i položaje bez nazočnosti zapovjednika HT, da tužitelj ističe kako je načelnik oklopa ĐT obilazio položaje i bez nazočnosti zapovjednika tenkovske satnije HT tim više da je ĐT kao načelnik oklopno-mehaniziranih postrojbi 126. brigade bio po vojno pravnom položaju nadređen zapovjedniku tenkovske satnije 126. brigade HV-a, HT te od istog nije ni morao tražiti dopuštenje za obilazak položaja postrojbe. Podredno navedenom, da iz iskaza svjedoka ĐT kao neposrednog očevica stradavanja tužitelja koji je tada nedvojbeno bio pripadnik 126. brigade HV-a, mora se uzeti u obzir jer je isti bio svjedokom stradavanja tužitelja. Prvostupanjsko tijelo da ničime nije osporilo navode ĐT dane u izjavi o stradavanju koju je isti potpisao pod materijalnom i kaznenom odgovornošću pred javnim bilježnikom i to u dva navrata, prvi puta 17. rujna 1998. kod javnog bilježnika Vladimira Delonge, broj ovjere: OV-4329/98 te drugi put dana 12. siječnja 2007. kod javnog bilježnika Josipa Bradarića, broj ovjere: OV-152/07. Dakle, da svjedok NT svjedoči na okolnost stradavanja tužitelja, a da li je bilo ovlašten davati službene zabilješke ili ne, s obzirom na svoj formalni status u postrojbi, da ovdje nije od važnosti, iako je nedvojbeno da je ĐT bio ovlašten dati takvu izjavu. Nadalje, da tužitelj u odnosu na navedeno također dostavlja izjavu BT - Boys iz Košuta, kao pripadnika 126. brigade HV-a, ovjerenu od strane javne bilježnice Ane Romac dana 19. veljače 2024., broj ovjere: OV-1059/2024 iz koje da je razvidno kako je ĐT obilazio položaje zajedno s tužiteljem, a bez da je za to prethodno moramo imati suglasnost HT. Nadalje, da tužitelj u bitnome ističe odredbu čl. 5. st. 2. Zakona o pravima Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelj (NN 174/2004, 92/2005, 2/2007, 107/2007, 65/2009, 137/2009, 146/2010, 55/2011, 140/2012, 33/2013, 148/2013, 92/2014, 121/2017, dalje u teksu: ZOPHBDR) te činjenicu da je tužitelju na osnovu tjelesnih ozljeda priznato 20% invaliditeta te na osnovu psihičkog oboljenja 40% invaliditeta, stoga da je nejasno kako je prvostupanjsko javnopravno tijelo utvrdilo da se isti nije liječio ili da nema posljedice stradavanja. Tim više, da tužitelj kao dokaz dostavlja nalaze iz kojih je razvidno kako se isti liječio od navedenih bolesti i to u period od 1992. godine pa dalje, a što da javnopravna tijela ničim nisu i ne mogu osporiti. Dakle, da je tužitelj je u postupku dokazao činjenicu vlastitog stradavanja odnosno ozljeđivanja na opisani način, a što javnopravna tijela ničim nisu uspjela osporiti. Prema odredbi čl. 102. st. 5. ZOPHBDR da je tužitelj u postupku nedvojbeno dokazao da je stradao na opisani način, a koje stradavanje se dogodilo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, da je nedvojbeno dokazano da je ista izdana od strane nadležne postrojbe oružanih snaga RH. Tužitelj ističe kako je svoje navode, odnosno stradavanje dokazao na temelju pravno relevantne dokumentacije. Nadalje, da tužitelj ističe kako javnopravna tijela nisu suštinski ocijenila dokaze u odnosu na koje je dopuštena obnova postupka niti njihovu vezu s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima (u smislu odredbe čl. 123. st. 1. toč. 1. ZUP-a), već su se ograničila na zaključke utemeljene na fragmentiranome i formalističkom pristupu. Nesporna činjenica je da se tužitelj kao hrvatski branitelj dana 7. kolovoza 1993. nalazio u zoni ratnih djelovanja te da je zaveden u ratnom protokolu KBC Split kao i činjenica da se liječio od bolesti. Obzirom na sve izneseno da se predlaže da naslovljeni Sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te da se utvrdi da je tužitelj stradao pod uvjetima iz odredbe čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a odnosno da je stradao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te da se naloži prvostupanjskom tijelu da, po pravomoćnosti ove presude, o utvrđenom izda odgovarajuću Potvrdu o stradavanju tužitelja kao Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
2. Opunomoćenik tužitelja je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi i da ostaje kod svih predloženi dokaza. U bitnome da navodi kako tuženik opetovano nije dostavio nikakve dokaze kojim potkrepljuje svoje navode iz odgovora na tužbu, a što da je svakako dužan sukladno čl. 32. ZUS-a. Nadalje, da se u bitnome ističe kako su u tužbi pobijeni svi činjenični navodi tuženika. Također, da se ustraje u saslušanju svih predloženih svjedoka kao i svjedoka ET te s obzirom da se predmet vodi više od 20-ak godina da se predlaže da naslovni sud riješi ovu stvar. Opunomoćenik tužitelja da precizira dokazne prijedloge na način da predlaže da se u svojstvu svjedoka saslušaju VT, CT i RT.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Opunomoćenik tuženika je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 562-01/18-01/5, URBROJ: 512-25-24-36 od dana 15. veljače 2023. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 562-01/18-01/13, URBROJ: 512M2- 6510-23-2 od dana 18. prosinca 2023., a kojim rješenjem je pod točkom 1. utvrđeno da je u izdanoj prijavi stradavanja 126. d.p., KLASA: 562-02/98-01/01, URBROJ: 2148-01-98-129 od dana 24. rujna 1998., neistinito opisano stradavanje UT, ovdje tužitelja, kao pripadnika 126.d.p. dana 7. kolovoza 1993. („Rožića most“-Potravlje). Pod točkom 2. je utvrđeno i da su u izdanom ratnom putu VP 2148 Sinj, KLASA: 119-01/98-01/01, URBROJ: 2148-01-98-137 od dana 15. rujna 1998. neistinito opisane okolnosti stradavanja UT kao pripadnika 126. d.p. Pod točkom 3. odbijen je zahtjev UT za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐT, CT i GT, dok tužitelj nije ustrajao na daljnjem izvođenju dokaznih prijedloga.
7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Odredbom čl. 180. st. 1. toč. g) ZHBDR propisano je da je medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede, dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva.
11. Pregledom spisa tuženog tijela KLASA: UP/II 562-01/18-01/5 i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženik utvrdio i iznio sljedeće činjenično stanje: U izjavi dana 21. listopada 2020. svjedok ĐT naveo je da je žalitelj bio njegov osobni vozač, budući je on bio načelnik oklopa Operativne zone Sinj. Prilikom povratka iz Potravlja da su čuli eksploziju i da je žalitelj izašao iz vozila te ozlijedio leđa. Iz ratnog puta KLASA: 119-01/98-01/01, URBROJ: 2148-01-98-137 od dana 15. rujna 1998. proizlazi da je UT početkom 1993. godine prilikom obilaska položaja u Potravlju i bojnog djelovanja neprijatelja pri pokušaju zauzimanja zaklona pao. Iz Prijave stradavanja KLASA: 562-02/98-01/01, URBROJ: 2148-01-98- 129 od dana 24. rujna 1998. da proizlazi da je UT zadobio ozljede pri pokušaju zauzimanja zaklona radi topničkog napada neprijatelja dana 7. kolovoza 1993. u Potravlju. U izjavi od dana 19. svibnja 2000. da je žalitelj naveo da je prevozio zapovjednika satnije ĐT dana 7. kolovoza 1993. kad je čuo detonacije, zaustavio je vozilo i iskočio iz istog, nakon čega da se survao među odbačena vozila kojom prilikom je zadobio ozljede. U službenoj zabilješci od dana 16. lipnja 2000. Kriminalističke vojne policije da se navodi kako je obavljen razgovor sa HT zapovjednikom 126. brigade Sinj koji je rekao da mu nije poznato stradavanje žalitelja te da žalitelj nije imao razloga voziti ĐT u obilazak položaja. Iz službene zabilješke Policijske uprave splitsko-dalmatinske, X. policijske postaje Sinj broj: 511-12-74-21-18/00 od dana 19. svibnja 2000. proizlazi da nije evidentirano stradavanje UT kroz dnevnik događaja. Iz očitovanja 632.pj.brigade HV Sinj od dana 6. lipnja 2000. proizlazi da u tenkovskoj satniji 126. br. HV Sinj nije bilo vozilo marke Lada u uporabi. Uvidom u očitovanje Gradskog centra za obavješćivanje Sinj od dana 17. travnja 2000. razvidno je da dana 7. kolovoza 1993. nije zabilježeno granatiranje u mjestu Potravlje. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a po žalbi tužitelja i osporeno rješenje tuženika.
13. Temeljem prijedloga tužitelja u ovom upravnom sporu saslušani su svjedoci ĐT, BT i RT. U svojem iskazu danom na ročištu kod ovog Suda dana **.**.2025. ĐT naveo je da je u predmetnom razdoblju obnašao dužnost načelnika oklopa operativne grupe [adresa], ujedno načelnika oklopa 126. brigade Hrvatske vojske. Nazočni tužitelj da je u to vrijeme bio njegov vozač. U to vrijeme da je kao načelnik oklopa mogao zapovijedati HT obzirom da mu ja bio nadređen. Upravo on da je postavio HT na tu dužnost te da je HT odgovarao njemu, a ne obrnuto. HT da je bio pod zapovjedništvom direktnim zapovjednika 126. brigade dok je on bio zadužen za predlaganje uporabe oklopa zapovjedniku 126. brigade te da je u odnosu na to bio ključna osoba. Zapovjednik ET, koji je kasnije bio ministar obrane, da je dao njihovoj postrojbi na upotrebu vozilo Lada Niva. Najviše da je Lada Niva bila kod njega na uporabi, a po njegovom odobrenju da ju je koristio i BT zvani Đ. Bitno za napomenuti je da vozilo Lada Niva nije bilo posebno evidentirano kao pripadnost njihove postrojbe kao imovina, već da se to sve nalazilo pod skupnim nazivom "materijalna imovina 126. domobranske pukovnije". Gotovo svakodnevno da je s tim vozilom Lada Niva obilazio položaje, odlazio na brifing u [adresa] i u zapovjedništvo 126. brigade u Potravlje, a također i u Hrvacama gdje da se nalazilo zapovjedništvo Samostalne tenkovske satnije 126. domobranske pukovnije. U 99% slučajeva da ga je svugdje vozio upravo tužitelj koji da je u to vrijeme bio njegov vozač osim u situacijama kad je bio slobodan. Predmetnog dana 7. kolovoza 1993. godine da ga je također vozio tužitelj te da su se vraćali s brifinga iz zapovjedništva 126. domobranske pukovnije (misli da je bio brifing ili je možda iz nekoga razloga samo svratio u zapovjedništvo da se ne može baš precizno sjetiti). U povratku, kod Ružića mosta da su začuli detonacije te da je ovdje tužitelj naglo zakočio, stao i obojica da su izišli van. Mora napomenuti da je on prethodno bio ranjen upravo u automobilu pa da je zbog toga odmah izašao iz automobila jer da se tada bolje čuje i da se može procijeniti kud bi granate mogle pasti i posljedično tome zauzeti nekakav zaklon. Dok je on osluškivao, da se tužitelj već krenuo spuštati u kanal prema mostu te da je u pokušaju da dođe do mosta i uzme zaklon pao nakon čega da mu je prišao. Tužitelj da mu je pokazao da se ozlijedio u predjelu leđa te da se ispod košulje moglo nazrijeti tragove ozljede i da ima krvi. Tužitelju da je dao svoju jaknu koju je obukao te da su se uputili put Sinja, međutim da je odlučio krenuti put Splita jer da mu je tamo bila obitelj te da je tužitelja odvezao do Firula i tamo ga ostavio. Ponudio se da ga pričeka, međutim da je tužitelj rekao da dalje može sam. Kad su prolazili kroz Hrvace da nije bilo ni Kekeza ni Boysa te da je samo rekao jednom od vojnika što se dogodilo. Sjeća se da je to zapisao u svoju bilježnicu, ali da je više nema. U to vrijeme da nisu puno vodili o tome računa jer da se tada nije znalo da će se po takvoj osnovi moći naknadno ostvariti neka prava. Mora napomenuti da tada nisu vodili ratni dnevnik, već da su to počeli raditi tek kasnije, a sve da je bilježio u svoju bilježnicu koju da više nažalost nema. Ne zna tko je bilježio jesu li bili ili nisu konkretnog dana topnički napadi, ali da sa sigurnošću može potvrditi da su on i tužitelj čuli detonacije dok su bili toga dana u automobilu. Upravo zbog toga da su se zaustavili i izašli da bi mogli procijeniti je li topničko granatiranje eventualno usmjereno prema mjestu gdje su se oni u tom trenutku nalazili. Nakon što su izašli iz automobila da nisu više čuli nikakve detonacije.
14. Potom je saslušan svjedok BT koji je u svojem iskazu naveo da je u to vrijeme bio u zapovjedništvu 126. oklopne satnije tenkista u Hrvacama. U odnosu na sporni događaj. Iz toga perioda da se može sjetiti da su mu nakon dan ili dva rekli vojnici koji su se vraćali iz smjene da je tužitelj nastradao. Ne zna točne detalje kako je to toga došlo. Zapovjednik tužitelja da je bio ĐT. Tada da su imali bijelu Ladu, a ne zna koje vozilo je vozio u to vrijeme tužitelj. Ne zna da li se vodila evidencija o stradavanju. U njihovoj satniji da to nije bilo. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja je li ĐT mogao obilaziti položaje bez odobrenja HT svjedok je odgovorio da je ĐT to mogao iz razloga što nije trebao nikakvo odobrenje HT jer je ĐT bio nadređen HT.
15. U svojem iskazu svjedok RT navodi da je u to vrijeme došao iz IV. gardijske brigade u 126. domobransku pukovniju, u satniju tenkista. Tada da je jedno vrijeme, jedno dva mjeseca, razvozio vojnike na njihovu smjenu i to koristeći H i Tamić za koji da se ne može sjetiti je li bio privatni jer da su bila dva u to vrijeme. Ne zna sada točno tko mu je rekao da je tužitelj stradao, mogao je to čuti i od vojnika koji su razvozili hranu ili od onih koje je razvozio na smjenu. Ne zna točno detaljno što se toga dana dogodilo jer nije volio previše o takvim događajima razgovarati obzirom da je imao velik broj borbenih dana i da je doživio puno teških situacija. U to vrijeme da je načelnik bio ĐT te da je on bio nadređen HT i samom tužitelju. O tome svemu da ima saznanja jer su i HT i ĐT također bili njemu nadređeni. Tužitelja da je upoznao u 126. brigadi prije nego što se dogodilo njegovo ozljeđivanje. Znao ga je sresti kad bi dolazio vozeći Ladu i da se sjeća da mu je bio spominjao ozljeđivane, ali zaista točne detalje ozljeđivanja da ne zna. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja koliko je bilo vozila Lada u pukovniji da može kazati da je bila jedna, koliko se on sjeća.
16. Ovaj Sud je u cijelosti poklonio vjeru saslušanim svjedocima cijeneći njihove iskaze istinitim i potpunim te u iste nije imao razloga posumnjati pa je odluku u ovom upravnom sporu utemeljio na utvrđenjima sadržanim u gore iznesenim iskazima, a koji u cijelosti potvrđuju tužiteljeve tvrdnje iznesene u ovom upravnom sporu i tijekom upravnog postupka koji mu je prethodio.
17. Naime, u tijeku ovog upravnog spora jasno je utvrđeno da je ovdje saslušani svjedok ĐT, koji je u predmetnom razdoblju obnašao dužnost načelnika oklopa operativne grupe [adresa] i ujedno načelnika oklopa 126. brigade Hrvatske vojske, i čiji je tužitelj bio vozač, jasno i okolnosno iskazivao o tome kako je došlo do tužiteljevog stradavanja. O navedenom stradavanju čuli su i bili upoznati i svjedoci BT i RT, a da je tužitelj stradao jasno proizlazi i iz činjenice da je tužitelj evidentiran u protokolu dana 7. kolovoza 1993. u KBC Firule zbog povreda na terenu u mjestu Potravlje, a sve sukladno dokumentaciji koju je tužitelj dostavio u spis (potvrdu za izdavanje povijesti bolesti Klinike za kirurgiju Split od dana 4. rujna 1998. u kojoj je navedeno kako je UT rođen 1960. godine uveden u protokol HKP pod brojem 12305/93 dana 7. kolovoza 1993. te da je isti zadobio povrede na terenu u Potravlju i to: contusio sacralis, contusio capitis, contusio thoracis et lumbalis, excorationes reg. haemithoracis et lumbalis lat. sin.). S pravom tužitelj upire na to da nije njegova krivnja zbog čega netko u postrojbi nije upisao njegovo stradavanje u sanitetsku knjigu protokola ili u operativni dnevnik obzirom na okolnosti u kojim se stradavanje dogodilo, kada se nisu niti vodile evidencije (što potvrđuju i saslušani svjedoci), stoga u konkretnom slučaju upravo iskazi svjedoka mogu potvrditi okolnosti tužiteljevog stradavanja. Pored navedenog, tužitelj je u spis tuženog tijela dostavio i dokaze da mu je na osnovu zadobivenih tjelesnih ozljeda predmetne zgode priznat status HRVI X skupine s 20% oštećenjem organizma uslijed ozljede, odnosno HRVI VII skupine s 50% oštećenjem organizma uslijed ozljeđivanja i oboljenja za stalno (rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja od dana 1. ožujka 1999.) iz čega jasno proizlazi da se tužitelj liječio od posljedica stradavanja suprotno navodima tuženika.
18. Nadalje, u odnosu na dokumentaciju Centra za obavještavanje Sinj, da navedenog dana nije bilo topničkog odnosno bilo kakvog djelovanja u zoni stradavanja, valja istaći kako je tužitelj naveo da su on i ĐT spornog dana čuli topničke detonacije iz pravca koji je kontrolirao neprijatelj, a što je u cijelosti potvrdio i saslušani svjedok ĐT, ali su se nalazili u automobilu pa nisu mogli točno ocijeniti otkud bi dopirali takvi zvukovi. Svjedok ĐT naveo je u svojem iskazu da je on ranije bio ranjen upravo u automobilu radi čega je odmah izašao iz automobila jer se tako bolje čuje i može se procijeniti kud bi granate mogle pasti i posljedično tome zauzeti nekakav zaklon. Stoga je moguće da zaista prema dokumentaciji Centra za obavještavanje Sinj navedenog dana nije bilo nikakvih topničkih napada u zoni povređivanja tužitelja, ali su tužitelj i svjedok ĐT čuli detonacije i zbog toga su zaustavili svoje vozilo, misleći da se radi o topničkom napadu na njih pri čemu je prilikom traženja zaklona tužitelj pao i stradao. Jednako tako je moguće i da je moglo doći do propusta navedenog Centra te da uistinu isti nije tog dana evidentirao topnički napad neprijatelja jer u takvim okolnostima se ne može evidencije uzimati kao nešto u što se, uzimajući u obzir ratne okolnosti, ne bi moglo sumnjati. Navedeno dokazuje i ne/korištenje vozila marke „Lada“, jer su svi saslušani svjedoci potvrdili tužiteljeve tvrdnje kako se spornog dana tužitelj zaista vozio u „Ladi“ te da je „Lada“ i inače korištena u toj postrojbi.
19. Ovdje valja posebno istaći da je potvrda o okolnosti stradavanja ukinuta temeljem izjave HT, koji je naveo kako tužitelj nije morao voziti ĐT, iz čega bi proizlazilo da toga dana nije stradao obavljajući vojnu dužnost, međutim svi saslušani svjedoci su potvrdili da je tužitelju bio nadređen upravo ĐT koji je bio nadređen i HT. Obzirom da je tužitelj bio vozač zapovjednika ĐT te da ga je morao voziti tamo gdje mu je zapovjednik kazao da ga vozi, u protivnom bi se oglušio o naredbu zapovjednika, za ovaj Sud nema sumnje da je i predmetnog dana, po zapovijedi ĐT, tužitelj stradao u izvršavanju svojih vojnih dužnosti vozeći po zadatku svojeg zapovjednika obzirom da je u to vrijeme bio njegov vozač, a što su potvrdili i svjedoci BT i RT. Prema tome, nedvojbeno je da je upravo ĐT bio nadležan za potpisati ratni put kao i dati izjavu o tužiteljevom stradavanju, a ne HT kojem je ĐT također bio nadređen.
20. Nastavno izloženom, ovaj Sud drži u cijelosti dokazanim da je tužitelju potvrda o okolnostima stradavanja bila izdana od strane nadležne postrojbe oružanih snaga Republike Hrvatske o događaju koji se nesporno dogodio na način kako je to u ovom upravnom sporu jasno i okolnosno opisao tužiteljev zapovjednik ĐT (čiji je vozač tužitelj u to vrijeme bio), radi čega je Sud poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te naložio prvostupanjskom upravnom tijelu da izda tužitelju odgovarajuću potvrdu o okolnostima stradavanja (sukladno utvrđenjima u ovom upravnom sporu) pa je, temeljem čl. 117. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci presude pod točkama I, II i III.
21. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe te zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 21. veljače 2025. i 15. travnja 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1500 bodova, odnosno 3.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (750,00€) što sveukupno iznosi 3.750,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
22. U odnosu na dio zahtjeva za nadoknadu troška koji se odnosi na sastav tužbe od dana 15. siječnja 2021., zastupanje na ročištu dana 24. rujna 2021., sastav tužbe od dana 26. listopada 2023. i sastav žalbe od dana 2. siječnja 2024. valja istaći kako se radi o troškovima koji su nastali prije ovog upravnog spora radi čega je tužiteljev zahtjev u tom dijelu neosnovan pa je slijedom iznesenog odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.
U Splitu, 15. svibnja 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćeniku tužitelja Ivanu Bandiću, odvjetniku u Zagrebu,
Roberta Frangeša Mihanovića 6
- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1
- u spis
