Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-19/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica FV iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-11/2023 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-11/2023 od 5. prosinca 2024. potvrđuje u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke citirane presude potvrđuje za iznos od 798,18 eura.

II. Ukida se odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke citirane presude za iznos od 1.437,60 eura i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada bruto iznos od 1.565,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak (točka I. izreke).

1.1. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.235,78 eura (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a - ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, budući da je tuženiku omogućeno raspravljanje pred sudom.

5.1. Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

5.2. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a.

5.3. Suprotno žalbenim navodima, time što je sud prvog stupnja postupio po preciziranom i usklađenom tužbenom zahtjevu od 18. rujna 2024. nakon provedenog dopunskog vještačenja, nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, budući da je navedeno bilo svrsishodno za konačno rješenje spora, s obzirom da je tužitelj tek nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka raspolagao odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva. Stoga nije postupljeno protivno legitimnom cilju odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a.

5.4. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da bi bila počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 338. st. 4. ZPP-a, jer da bi bile povrijeđene kogentne norme ZPP-a kojima je reguliran obvezan sadržaj obrazloženja presude, budući da je obrazloženje pobijane presude sačinjeno sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenih sati rada za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, ostvarenih u mjesecima listopadu 2011., travnju, lipnju i kolovozu 2012., te ožujku, travnju, svibnju, lipnju, srpnju, rujnu i studenom 2013.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu poljoprivrede na radnom mjestu viši granični veterinarski inspektor u ... u ... u ... u ....

8. I u ovoj je žalbenoj fazi postupka sporno je li zahtjev tužitelja u zastari i je li tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužitelju dodatak za prekovremeni rad za sve stvarno odrađene sate sukladno odredbi čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 93/08, 23/09 i 39/09, dalje: KU) i čl. 86. Zakona o radu ( „Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje ZR/09).

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da prigovor zastare nije osnovan, utvrđenjem da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2014., a da je razlika plaće zatražena za razdoblje od mjeseca listopada 2011., slijedom čega nije protekao zastarni rok od tri godine prema tada važećem ZR/09 (čl. 135.).

10. Iz utvrđenja suda prvog stupnja i podataka spisa proizlazi da je tuženik dostavio u spis evidenciju o korištenju radnog vremena, podatke o višku odrađenih sati iznad punog fonda radnog vremena i obračunske isprave za isplatu plaće, pa utoliko nisu osnovani žalbeni navodi da bi ostalo nejasno koje su evidencije doista korištene od strane knjigovodstvenog vještaka, te je li prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeta u obzir vjerodostojna dokumentacija.

10.1. Naime, iz nalaza i mišljenja angažiranog knjigovodstvenog vještaka razvidno je da je taj nalaz sačinjen prema evidenciji o radnom vremenu tijekom utuženih mjeseci i rekapitulacije evidencije o korištenju radnog vremena koje evidencije je po nalogu suda sa raspravnog zapisnika od 28. listopada 2015. (list 288 spisa) dostavio tuženik svojim podneskom od 16. rujna 2016. (list 289 - 436 spisa) i podneskom od 28. rujna 2016. (list 441 - 508 spisa). Pri tome, iz dopune nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka (list 622 - 624 spisa) ne proizlazi da bi od strane tuženika za utuženo razdoblje bilo više plaćenih iznosa, a niti je u tom pravcu tuženik određeno specificirao svoje potraživanje prigovorom radi prebijanja.

10.2. Iz navedene materijalne dokumentacije je razvidno da je tužitelj u listopadu 2011. ukupno odradio 220 radnih sati, a da je mjesečni fond radnih sati iznosio 168 sati, te je ukupno odradio 52 prekovremena sata, dok mu je prema obračunskoj ispravi za isplatu plaće - naknade plaće za studeni 2011. isplaćeno 15 prekovremenih sati, iz čega proizlazi da je neplaćeno 37 radnih sati, kako je to i navedeno u nalazu i mišljenju vještaka. Nadalje, u travnju 2012. tužitelj je odradio 184 sata, a mjesečni fond radnih sati iznosio je 168 sati, što čini razliku od 16 sati, a plaćeno mu je 15 sati; u lipnju 2012. tužitelj je odradio 188 sati, a mjesečni fond radnih sati iznosio je 168 sati, što čini razliku od 20 prekovremenih sati, dok mu je plaćeno 15 radnih sati; u kolovozu 2012. tužitelj je radio 208 sati, a mjesečni fond radnih sati iznosio je 184 radna sata, što čini razliku od 24 radna sata, dok mu je plaćeno 10 radnih sati; u ožujku 2013. tužitelj je odradio 196 sati, mjesečni fond radnih sati iznosio je 168 sati, što čini razliku od 28 sati, a plaćeno mu je 15 prekovremenih radnih sati; u travnju 2013. tužitelj je odradio 200 radnih sati, mjesečni fond radnih sati iznosio je 176 sati, što čini razliku od 24 radna sata, plaćeno mu je 15 prekovremenih radnih sati; u svibnju 2013. tužitelj je odradio 228 radnih sati, mjesečni fond radnih sati iznosio je 184 sata, što čini razliku od 44 radna sata, a plaćeno mu je 10 prekovremenih radnih sati; u lipnju 2013. tužitelj je odradio 180 radnih sati, mjesečni fond radnih sati iznosio je 160 sati, što čini razliku od 20 radna sata, od čega mu je plaćeno 10 prekovremenih radnih sati; u srpnju 2013. tužitelj je odradio 200 radnih sati, mjesečni fond radnih sati iznosio je 184 radna sata, što čini razliku od 16 radnih sati, koji mu nisu plaćeni; u rujnu 2013. tužitelj je odradio 172 radna sata, mjesečni fond radnih sati iznosio je 168 radnih sati, što čini razliku od 4 radna sata, koji mu nisu plaćeni, te je u studenome 2013. također odradio 172 radna sata, mjesečni fond radnih sati iznosio je 168 sati, što čini razliku od 4 prekovremena radna sata, koji mu također nisu plaćeni.

11. Prema tome, iz nalaza i mišljenja angažiranog knjigovodstvenog vještaka, te dopune tom nalazu i mišljenju utvrđeno je da je vještak na temelju dokumentacije u spisu, obračuna plaća za svaki pojedini mjesec i evidencije radnog vremena za tužitelja obračunao prekovremene sate rada koji nisu plaćeni te iste prikazao u tablici (list 623-624 spisa) iz koje je razvidno da ukupna razlika bruto plaće koja nije isplaćena tužitelju za prekovremeni rad od ukupno 147 sati, iznosi bruto 1.565,76 eur. U navedenoj tablici detaljno su prikazani podaci za svaki utuženi mjesec, mjesečni fond sati, ukupno odrađeni sati, plaćeni prekovremeni sati, neplaćeni prekovremeni sati te bruto iznosi za neplaćene prekovremene sate. Navedeni nalaz i mišljenje sud prvog stupnja pravilno je prihvatio kao stručan, time više što tuženik nije istaknuo konkretne primjedbe.

11.1. Stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika kojima ističe da su tužitelju plaćeni svi odrađeni prekovremeni sati u utuženom razdoblju, već je naprotiv, cijeneći rezultat provedenih dokaza, pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 1.565,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu.

11.2. S tim u vezi, a u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, za navesti je da je odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 - dalje ZPD) propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz odredbe čl. 14. tog Zakona i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Nadalje, prema odredbi čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06, 68/07, 46/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, 137/15 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz odredbe čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a, umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona (porezna osnovica). Dakle, obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl.61. st. 1 Pravilnika). S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće, pa tako i isplate zaostale plaće po sudskoj presudi nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. K tome, radi se o potraživanju porezne uprave, a ne tužitelja i u tom slučaju prilikom izravne naplate tuženik te dospjele iznose ne bi uplatio na račun tužitelja, pa utoliko nisu osnovani žalbeni navodi da bi izreka pobijane presude u tom dijelu bila nerazumljiva, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja nepodoban za raspravljanje.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima tvrdi da je istaknuo prigovor prijeboja, za odgovoriti je da se ne radi o izjavi o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. , 155/23 ). Naime, prijebojem na temelju izjave mogu prestati samo one tražbine koje udovoljavaju određenim pretpostavkama, između ostaloga da tražbine moraju postojati, a da tuženik nije uopće naveo visinu možebitne tražbine, niti dokazao da ista pravno postoji. Povrh toga, sukladno odredbi čl. 88. ZR/09, poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće (st.1.). Radnik ne može suglasnost iz stavka 1. ovoga članka dati prije nastanka potraživanja (st. 2.). Stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi da je o istom sud prvog stupnja propustio odlučiti.

13. Odluka o parničnom trošku pravilna je u odnosu na dosuđenu naknadu troška predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 798,18 eura.

13.1. Međutim, u preostalom je dijelu u odnosu na trošak dolaska punomoćnice tužitelja na osam ročišta, za koja je tužitelju dosuđen iznos od 1.437,60 eura, donošenjem pobijane odluke počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da istu nije moguće ispitati. Naime, u pobijanom dijelu odluke nisu navedeni razlozi prihvaćanja zatraženog iznosa troška prijevoza punomoćnice tužitelja koja je zaposlenica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, o kojoj se vrsti i iznosu troška po pojedinom dolasku na rasprave radilo, s obzirom na vrijeme nastanka tog troška, je li tužitelj mogao angažirati stručnu pomoć u sjedištu suda, te da bi eventualno bio opravdan trošak javnog prijevoza, visina kojeg nije utvrđena.

13.2. U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će navedenu bitnu povredu postupka, te vodeći računa o izloženom, kao i žalbenim navodima tuženika, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

14. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

15. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović