Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-542/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miodrag Kliba, Radivoj Mačešić-Biscuoli i Leona Modruša u Puli, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB:02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 14. studenog 2024. poslovni broj P-2204/2015-32, u sjednici vijeća 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe tužitelja i tuženice, te se ukida presuda Općinskog suda u Puli- Pola od 14. studenog 2024. broj P-2204/2015-32 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 4.1., 4.2. i 7.2. Ugovora o kreditu broj 9011780922 od 11. kolovoza 2006., pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.062,83 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, dok je pod toč. III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Navedenu presudu pod toč. II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pod toč. I. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj i tuženica nisu podnijeli odgovor na žalbu.

5. Žalbe tužitelja i tuženice su osnovane.

6. Polazeći od predmeta spora koji je određen zahtjevom za utvrđenje ništetnosti dijelova odredaba o načinu promjene kamatne stope iz čl. 4.1., 4.2. i 7.2. Ugovora o kreditu i za isplatu po tom osnovu iznosa od 3.062,83 EUR sa zateznom kamatom, ocjenu neosnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je između stranaka 31. svibnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012551728 kojim je tuženica kao kreditor odobrila tužitelju kao korisniku kredit u iznosu od 102.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s ugovorenom redovnom kamatom koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženice

- da je između stranaka sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj 90125517218 od 8. prosinca 2015. kojim je provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15), te kojim je na dan 30. rujna 2015. utvrđena preostala glavnica u iznosu od 54.323,59 EUR i iznos preplate od 5.117,75 EUR koji će se koristiti za umanjenje budućih anuiteta

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da razlika između obračunatih anuiteta po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početnu kamatnu stopu od 4,20% iznosi 3.062,83 EUR

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, kao i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF

- da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer je jedino sigurno da ona ovisi o odluci banke, dok istodobno nisu određeni uvjeti promjenjivosti niti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope na način da bi tužitelj bio u mogućnosti na temelju jasnih i razumljivih kriterija predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz Ugovora o kreditu, da se radi o odredbi koju je u ugovor uvrstila tuženica bez mogućnosti pregovaranja i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja

- da tužitelj ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba unatoč provedenoj konverziji, i to radi ostvarivanja daljnjih prava, o čemu je VSRH izrazio pravno shvaćanje u odluci od 12. rujna 2019. broj Rev-2868/2018, a da provedbom konverzije nije prestao postojati raniji ugovorni odnos jer to ne proizlazi iz odredaba ZID ZPK/15 s obzirom da isti ne regulira pravnu sudbinu ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora niti rješava pitanje eventualne ništetnosti i/ili prava na restituciju, da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije ništetne odredbe, niti je njegovom sklapanjem otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana već je definiran budući ugovorni odnos, te da o kamatnoj stopi i njenoj promjeni koja je ugovorena Dodatkom Ugovora o kreditu nisu vođeni pojedinačni pregovori nego je kamatna stopa mijenjana prema odluci tuženice,

na temelju čega sud zaključuje da su odredbe o načinu promjene kamatne stope iz čl. 4.1., 4.2. i 7.2. Ugovora o kreditu broj 9011780922 kojeg su stranke zaključile 11. kolovoza 2006. ništetne, što je utvrđeno pod toč. I. izreke. Međutim, s obzirom da je vještačenjem utvrđena razlika s osnova promjene kamatne stope u iznosu od 3.062,83 EUR, a što je manje od 5.031,83 EUR koliko je na ime preplate utvrđeno čl. 3. Dodatka Ugovora o kreditu, nastavno sud zaključuje da tužitelj nema pravo na isplatu radi čega je zahtjev odbio pod toč. II. izreke.

7. U žalbi tužitelj navodi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda pod toč. 24. obrazloženja - da je vještačenjem utvrđena razlika s osnova promjene kamatne stope u iznosu od 3.062,83 EUR što je manje od 5.031,83 EUR koliko je tužitelju priznata preplata u postupku konverzije kredita - jer to nije bilo predmetom vještačenja, s obzirom da je vještačenje određeno i provedeno da bi se utvrdila razlika koju je tužitelj platio s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatu od 4,20% i koja razlika prema nalazu vještaka iznosi 3.062,83 EUR. Ako je sud imao namjeru izvršiti uračunavanje utvrđenog iznosa po osnovi promjene kamatne stope i iznosa koji je obuhvaćen u postupku konverzije, smatra da je trebalo provesti dopunu vještačenja, a ne jednostavnom matematičkom operacijom paušalno oduzeti ta dva iznosa, pa je protivnim postupanjem počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju povredu je počinio i prepisivanjem sadržaja dokaznog materijala bez da je isti analiziran i ocijenjen.

8. Tuženica u žalbi ustraje u tvrdnjama da tužitelj u ovom postupku pokušava ostvariti pravo protivno čl. 19.a, b i c ZID ZPK/15, zanemarujući da su korisnici kredita koji su prihvatili izračun konverzije došli u pravnu poziciju u kojoj se nalaze korisnici kredita u EUR prema jasno određenim pravilima po kojima se provodi konverzija, radi čega bi bilo kakvim novim "obeštećenjem" ostvarili dvostruku korist na štetu tuženice i protivno ZID ZPK/15 kao specijalnog propisa koji je donesen upravo sa svrhom rješavanja spornog pitanja. Ukazuje na odluku Suda Europske unije donesene u predmetu broj C-260/2018 u kojoj je zauzeto stajalište da bi utvrđivanje ništetnosti Dodataka Ugovora o kreditu u činjenično identičnoj situaciji bilo protivno pravu Europske unije i na odluku broj C-567/2020 u kojoj je izneseno stajalište da ugovorne odredbe koje su odraz ZID ZPK/15, a čiji je cilj bio nadomijestiti ništetne odredbe Ugovora o kreditu, ne podliježu odredbama Direktive, a koja nije primjenjiva niti na osnovni ugovor, ukazujući i da je u odluci iz oglednog postupka broj Gos-1/2019 izraženo stajalište VSRH da su sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK/15 valjani i proizvode pravne učinke bez obzira na pravomoćnu odluku iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. Nastavno u žalbi osporava utvrđenje ništetnosti načina promjene kamatne stope, smatrajući da tužitelj za isto nema pravni interes jer je iskoristio pravo na konverziju kredita.

9. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP radi koje nije moguće ispitati zakonitost presude.

9.1. Prvostupanjski sud je pod toč. I. izreke utvrdio ništetnost dijelova čl. 4.1., 4.2. i 7.2. "Ugovora o kreditu broj 9011780922 koji su stranke sklopile 11. kolovoza 2006." Međutim, tijekom postupka je bilo nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9012551728 dana 31. svibnja 2007., koji je priložen u spisu na listu 9 do 11 spisa, i koji je prvostupanjski sud analizirao u obrazloženju presude, da bi protivno sadržaju obrazloženja i sadržaju priloženog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnost nekog drugog ugovora koji po datumu kada je zaključen i po broju ne odgovara predmetnom Ugovoru o kreditu, pa je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP radi koje ovaj sud nije u mogućnosti ispitati zakonitost presude s pozicije pravilne primjene materijalnog prava pod toč. I. izreke.

10. Navedena bitna povreda počinjena je i vezano uz toč. II. izreke presude, kojom je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 3.062,83 EUR koji predstavlja razliku s osnova načina promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu stopu od 4,20% uz osnovno obrazloženje da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu tuženica priznala tužitelju s osnova preplate viši iznos od utvrđene razlike s osnova promjene kamatne stope (iznos od 5.031,83 EUR) pa da radi toga tužitelj nema pravo na isplatu. Do ovog zaključka prvostupanjski sud je došao jednostavnom matematičkom operacijom (stavljanjem u odnos visine od 3.062,83 EUR i priznate preplate od 5.031,83 EUR), a da to nije bilo predmetom vještačenja.

10.1. S tim u vezi nejasni su i proturječni razlozi u kojima prvostupanjski sud s jedne strane navodi da tužitelj nije obeštećen prihvaćanjem sporazuma o konverziji jer nije mogao dati slobodan i informirani pristanak s obzirom da valutna klauzula u CHF tada nije bila utvrđena ništetnom, kao i daljnje tvrdnje da o kamatnoj stopi i njezinoj promjeni prilikom sklapanja sporazuma o konverziji nisu vođeni pojedinačni pregovori nego se kamata mijenjala prema odlukama tuženice, što sud navodi pod toč. 18., 20. i 21. obrazloženja, dok s druge strane pod toč. 24. obrazloženja zaključuje da je tužitelj očito obeštećen sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu jer mu je s osnova preplate priznat iznos od 5.031,83 EUR koji je viši od utvrđenog iznosa s osnova promjene kamatne stope od 3.062,83 EUR, što je proturječno jedno drugom i potpuno nerazumljivo, a prije svega protivno načelima provođenja konverzije koja su jasno propisana odredbama ZID ZPK/15.

11. Radi razumijevanja predmeta spora u pogledu zahtjeva za isplatu valja istači da, iako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženica u konkretnom slučaju nije dokazala da je informirala tužitelja o pravnoj naravi i riziku spornih ugovornih odredaba, kao i da su odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice ništetne ugovorne odredbe, ne može se prihvatiti daljnje stajalište prvostupanjskog suda da unatoč tome što je provedena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK/15 i što su svi plaćeni iznosi uračunati u izračun konverzije da tužitelj ima pravo na isplatu onog što je platio temeljem nepoštenih ugovornih odredaba.

12. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, prvostupanjski sud je zanemario tvrdnje tuženice u kojima ističe da je za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu u konkretnom slučaju potrebno odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu proizvode ikakav pravni učinak na tužitelja kao potrošača, s obzirom da bi tužitelj u slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje imao pravo na restitucijski zahtjev po osnovu ništetnih odredaba.

13. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

14. Tuženica pravilno ističe da nakon što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu tužitelja ne obvezuju ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope koje su mijenjane jednostranom odlukom s obzirom da su iste izmijenjene na način da je za svo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

15. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu, a preplaćeni iznos za namirenje budućih anuiteta što je jasno ugovoreno u čl. 3., 4. i 5. Dodatka. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužitelj platio tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu iskorištene za ispunjenje tužiteljeve obveze koja se sada temelji na valjanom Dodatku Ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda proizlazi da je sklapanjem sporazuma o konverziji postignut restitucijski učinak za tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se iznosi koji su plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu vraćaju tužitelju ili da za njega imaju restitucijski učinak.

16. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

17. Stoga tuženica pravilno ukazuje da su prihvaćanjem sporazuma o konverziji koji je proveden u skladu s odredbama ZID ZPK/15 potrošači restituirani s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu na način da ih iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u korist potrošača na način da je isto uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim sporazumom o konverziji (restitucijsko pravo je de facto konzumirano), pa plaćeni novčani iznosi po osnovi ništetnih odredaba nisu u imovini banaka bez pravne osnove, nego su u njihovoj imovini temeljem ispunjenja obveze potrošača koja proizlazi iz valjane pravne osnove, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO ("Narodne novine" br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO).

18. Međutim, ovaj sud ukazuje da ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa u tom slučaju sporazum o konverziji nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljeve obveze ugovorene Dodatkom (30. rujna 2015.).

19. VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

20. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbe stranaka i primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan otkloniti bitnu povredu na koju je ukazano u ovoj odluci na način da će odlučiti o zahtjevu pod toč. I. izreke na način kako je isti određen u tužbenom zahtjevu tužitelja, dok će o zahtjevu pod toč. II. izreke odlučiti nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP, te će se pritom u obrazloženju osvrnuti na tvrdnje tuženice kojima osporava pravo tužitelja na isplatu sukladno čl. 338. st. 4. ZPP, kao i na materijalno pravo iz ZID ZPK/15 kojim su propisana prava i obveze vjerovnika i potrošača, načela konverzije, način izračuna konverzije i informiranje prilikom sklapanja sporazuma, da bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti zakonitost presude. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek