Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1477/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćnicima VH, Sanji Špiljarić i Aniti Barlafa, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Štefek, Špiljarić i Barlafa u Zagrebu protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 zastupane po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Pn-494/2022-29 od 16. travnja 2024., na sjednici vijeća 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Pn-494/2022-29 od 16. travnja 2024. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.487,43 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 31. listopada 2022. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.136,93 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 16. travnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu dopuštenom i pravodobnom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na osobnom vozilu, koja šteta je nastala u prometnoj nesreći dana 31. listopada 2022., prema prvotno postavljenom zahtjevu u iznosu od 2.123,56 EUR-a, dok nakon provedenog vještačenja po prometnom vještaku konačno postavljenim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 1.487,43 EUR-a (koji predstavlja razliku između štete utvrđene po vještaku u iznosu od 6.000,00 EUR-a i iznosa od 4.512,57 EUR-a koji je tuženica nesporno platila po odštetnom zahtjevu).

6. Kako je tuženica u odgovoru na tužbu priznala nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, dok je osporila visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da je isplatom nespornog iznosa od 4.512,57 EUR-a tužiteljici u cijelosti naknadila imovinsku štetu na osobnom vozilu, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja visine štete proveo vještačenje po prometnom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću. Prihvaćajući nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja prometnog vještaka, detaljno obrazloženih pod točkom 5. do 7.1. obrazloženja, iz kojeg proizlazi da je na vozilu tužiteljice nastupila totalna šteta, da je vrijednost vozila tužiteljice iznosila 10.000,00 EUR-a, dok vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosi 4.000,00 EUR-a, te da zadržavanjem ostataka visina štete iznosi 6.000,00 EUR-a, prvostupanjski sud je tužiteljici utvrdio naknadu na ime imovinske štete u iznosu od 6.000,00 EUR-a, koji iznos je umanjio za nesporno plaćeni iznos štete od 4.512,57 EUR-a, te tužiteljici dosudio iznos od 1.487,43 EUR-a, na koji iznos je tužiteljici primjenom odredbe čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (("Narodne novine" broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje: ZOOP) dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženici 31. listopada 2022.

7. Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je usvojio nepravilan zaključak vještaka o vrijednosti ostatka vozila, a obzirom da je ona već uz odgovor na tužbu dostavila izračun ostatka vrijednosti spašenih dijelova vozila (obvezujuću i najpovoljniju za oštećenika ponudu Auto Kvaternik d.o.o. sa aukcije). Smatra da propust tužiteljice da prihvati najpovoljniju ponudu za spašene dijelove vozila ne može ići na štetu tuženice, pa stoga sukladno čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), tužiteljica ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Tuženica i u žalbenoj fazi postupka osporava način izračuna aritmetičke sredine ponudbenih cijena tvrdeći da je trebalo isključiti ponudu koja znatno odstupa od ostalih (najniža ponuda od 12.900,00 kn), a po potrebi i najvišu ponudu (ponuda Auto Kvaternik d.o.o. u iznosu od 41.000,00 kn/5.441,64 EUR-a), radi čega je predlagala provođenje novog vještačenja.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo jasne, logične i uvjerljive razloge u odnosu na sve odlučne činjenice koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, pa nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), na koju sadržajem žalbe upućuje tuženica, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

10. U situaciji kada je na vozilu nastala totalna šteta, a oštećenik je zadržao spašene ostatke vozila, visina štete utvrđuje se u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila.

11. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica zadržala spašene ostatke vozila, te da je tužiteljica osporila da bi ponuda Auto Kvaternik d.o.o. u iznosu od 41.000,00 kn/5.441,64 EUR-a bila obvezujuća i inzistirala je da se visina štete utvrdi vještačenjem po prometnom vještaku, pravilno je prvostupanjski sud radi utvrđivanja visine štete odredio provođenje prometnog vještačenja te je pravilno naložio prometnom vještaku utvrđivanje vrijednosti štete u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila na dan štetnog događaja (u ovom konkretnom slučaju radi se o iznosu od 75.000,00 kn/9.954,21 EUR- a, koji iznos je prometni vještak zaokružio na 10.000,00 EUR-a, obrazloživši u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja da se na realnom tržištu ne kupuju i ne prodaju vozila na decimalne dijelove novčanih jedinica) umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila (prema nalazu vještaka, a koji je izrađen temeljem dokumentacije priložene u spisu uzimajući u obzir svih devet ponuda ponuđača i fotografije vozila kao dokaz opsežnosti oštećenja predmetnog vozila, tržišna vrijednost spašenih ostataka vozila iznosi 4.000,00 EUR-a), slijedom čega je pravilno utvrđena visina štete u iznosu od 6.000,00 EUR-a, pri čemu valja navesti da je na ročištu 11. ožujka 2024. prometni vještak argumentirano i jasno otklonio prigovore tuženice vezano za utvrđivanje aritmetičke sredine ponudbenih cijena, što prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima kojima tuženica na pogrešan način tumači izračun aritmetičke sredine. Navedeni način obračuna štete u skladu je sa recentnom sudskom praksom te pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev-953/2022-2 od 4. siječnja 2023., Rev-1125/2020 od 5. srpnja 2023.

12. Također, činjenica da tužiteljica nije prihvatila ponudu za otkup vozila odnosno spašenih dijelova ne može se tumačiti na način da je time postupila protivno odredbi čl. 1092. ZOO-a i time pridonijela da šteta bude veća nego što bi bila, kako to pogrešno smatra tuženica, jer je tuženica dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, te je u ovom konkretnom slučaju, utvrđivanjem iznosa naknade štete na način da je od tržišne vrijednosti oštećenog vozila tužiteljice odbijen iznos tržišne vrijednosti spašenih ostataka, zadovoljen zakonski kriterij dovođenja tužiteljičine imovinske situacije u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo te štete, pa su stoga u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženice.

13. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a, utvrdivši tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.136,93 EUR-a, a koji se odnosi na trošak zastupanja za pravne radnje navedene pod točkom 14.1. obrazloženja odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa), trošak vještačenja i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Vezano za prigovor tuženice da se smanjenje tužbenog zahtjeva treba smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe, a kojem se smanjenju ona protivila i odmah zatražila naknadu troška za povučeni dio, prvostupanjski sud je zaključio da se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe, već smanjenju tužbenog zahtjeva koje se u procesnom smislu ne može smatrati povlačenjem tužbe, niti mu se tuženica može protiviti, niti tuženici za to pripada parnični trošak.

14. Tuženica, osporavajući odluku o trošku, ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 193. ZPP-a, u bitnome navodeći da obrazloženje pobijane presude proturječi samo sebi, kao i praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranoj u žalbi, jer je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku o argumentima koje je ona iznijela protiveći se djelomičnom povlačenju tužbe (u bitnome radi se o zahtjevu za naknadu parničnog trošak za povučeni dio – napomena ovog suda), a što ponavlja i u žalbi.

15. Iako su točni navodi tuženice da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da u ovom konkretnom slučaju nije riječ o djelomičnom povlačenju tužbe, već smanjenju tužbenog zahtjeva kojemu se tuženica ne može protiviti, obzirom da prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. pod brojem Su-IV-16/2021-8 takvo smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, činjenica da prvostupanjski sud nije odlučio o povučenom dijelu tužbe nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude niti u odnosu na glavnu stvar niti u odnosu na odluku o trošku u odnosu na koju tuženica prvenstveno i ističe te žalbene navode, pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 193. ZPP- a koju obrazlaže tuženica u svojoj žalbi, a tuženica nije niti predlagala donošenje dopunske presude o tom dijelu pa su nastupile pravne posljedice iz čl. 339. st. 2. ZPPa.

15.1. Naime, iz stanja spisa jasno proizlazi da je tužiteljica, nakon provedenog vještačenja, podneskom od 8. siječnja 2024. konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 1.487,43 EUR-a, dok je tužbom potraživala iznos od 2.213,56 EUR-a, te da se tuženica u podnesku od 25. siječnja 2024. protivila tom djelomičnom povlačenju tužbe i odmah zatražila naknadu parničnog troška za tako povučeni dio tužbe. Imajući u vidu da tuženica u svom zahtjevu za naknadu troškova postupka istaknutom u podnesku od 25. siječnja 2024. nije navela za koje radnje i u kojem točno iznosu potražuje naknadu troška parničnog postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbe, odnosno svoj zahtjev za naknadu troška nije postavila sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a, to prvostupanjski sud nije niti imao uvjeta za odlučivanje o njezinom zahtjevu za naknadu troškova niti su u ovom konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 158. ZPP-a, na čiju primjenu tuženica upućuje u svojoj žalbi citirajući sudsku praksu.

16. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

17. Tuženici nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun