Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-704/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru od 4. travnja 2024. poslovni broj P-872/2019-54, u sjednici vijeća 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 4. travnja 2024. poslovni broj P-872/2019-54 pod toč. I. izreke.

II. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice, te se presuda Općinskog suda u Zadru od 4. travnja 2024. poslovni broj P-872/2019-54:

- potvrđuje pod toč. II.1. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103888745 koji je zaključen 19. ožujka 2008. o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli u CHF

- potvrđuje pod toč. II.2. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose kako slijedi:

- na iznos od 75,15 EUR od 1. travnja 2012.

- na iznos od 129,66 EUR od 1. svibnja 2012.

- na iznos od 132,42 EUR od 1. lipnja 2012.

- na iznos od 129,80 EUR od 1. srpnja 2012.

- na iznos od 129,99 EUR od 1. kolovoza 2012.

- na iznos od 127,48 EUR od 1. rujna 2012.

- na iznos od 122,49 EUR od 1. listopada 2012.

- na iznos od 128,23 EUR od 1. studenoga 2012.

- na iznos od 129,87 EUR od 1. prosinca 2012.

- na iznos od 129,99 EUR od 1. siječnja 2013.

- na iznos od 121,69 EUR od 1. veljače 2013.

- na iznos od 127,03 EUR od 1. ožujka 2013.

- na iznos od 128,48 EUR od 1. travnja 2013.

- na iznos od 125,27 EUR od 1. svibnja 2013.

- na iznos od 116,27 EUR od 1. lipnja 2013.

- na iznos od 112,71 EUR od 1. srpnja 2013.

- na iznos od 117,14 EUR od 1. kolovoza 2013.

- na iznos od 120,20 EUR od 1. rujna 2013.

- na iznos od 127,99 EUR od 1. listopada 2013.

- na iznos od 123,70 EUR od 1. studenoga 2013.

- na iznos od 125,62 EUR od 1. prosinca 2013.

- na iznos od 127,19 EUR od 2. siječnja 2014.

- na iznos od 130,19 EUR od 1. veljače 2014.

- na iznos od 133,33 EUR od 1. ožujka 2014.

- na iznos od 131,72 EUR od 1. travnja 2014.

- na iznos od 126,73 EUR od 13. svibnja 2014.

- na iznos od 127,17 EUR od 1. lipnja 2014.

- na iznos od 127,79 EUR od 1. srpnja 2014.

- na iznos od 131,73 EUR od 1. kolovoza 2014.

- na iznos od 135,76 EUR od 1. rujna 2014.

- na iznos od 135,40 EUR od 1. listopada 2014.

- na iznos od 138,04 EUR od 5. studenoga 2014.

- na iznos od 139,30 EUR od 3. prosinca 2014.

- na iznos od 139,15 EUR od 1. siječnja 2015.

- na iznos od 140,80 EUR od 1. veljače 2015.

- na iznos od 140,80 EUR od 2. ožujka 2015.

- na iznos od 140,80 EUR od 1. travnja 2015.

- na iznos od 140,80 EUR od 1. svibnja 2015.

- na iznos od 140,80 EUR od 1. lipnja 2015.

- na iznos od 140,80 EUR od 1. srpnja 2015.

- na iznos od 140,80 EUR od 3. kolovoza 2015.

- na iznos od 140,80 EUR od 1. rujna 2015.

pa do 29. rujna 2015. i to po stopi od 14% godišnje za razdoblje do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

- preinačuje pod toč. II.2. izreke i odbija zahtjev za isplatu iznosa od 5.431,06 EUR i zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate

- preinačuje pod toč. II.1. u dijelu kojim je utvrđeno da su nezakonito donesene odluke tuženice o promjenama kamatnih stopa i zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.

III. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tužiteljice, te se presuda Općinskog suda u Zadru od 4. travnja 2024. poslovni broj P-872/2019-54:

- potvrđuje pod toč. III. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 2.884,33 EUR

- preinačuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose i sudi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose i to:

- na iznos od 22,43 EUR od 1. studenog 2008.

- na iznos od 18,34 EUR od 1. siječnja 2009.

- na iznos od 20,54 EUR od 1. veljače 2009.

- na iznos od 28,70 EUR od 1. ožujka 2009.

- na iznos od 24,06 EUR od 1. travnja 2009.

- na iznos od 10,80 EUR od 6. travnja 2009.

- na iznos od 21,25 EUR od 1. svibnja 2009.

- na iznos od 28,85 EUR od 1. lipnja 2009.

- na iznos od 22,14 EUR od 1. srpnja 2009.

- na iznos od 24,91 EUR od 1. kolovoza 2009.

- na iznos od 29,77 EUR od 1. rujna 2009.

- na iznos od 25,04 EUR od 1. listopada 2009.

- na iznos od 24,57 EUR od 1. studenog 2009.

- na iznos od 30,20 EUR od 1. prosinca 2009.

- na iznos od 34,70 EUR od 1. siječnja 2010.

- na iznos od 40,60 EUR od 1. veljače 2010.

- na iznos od 39,18 EUR od 1. ožujka 2010.

- na iznos od 49,33 EUR od 1. travnja 2010.

- na iznos od 47,13 EUR od 1. svibnja 2010.

- na iznos od 49,55 EUR od 1. lipnja 2010.

- na iznos od 76,55 EUR od 1. srpnja 2010.

- na iznos od 70,58 EUR od 1. kolovoza 2010.

- na iznos od 92,56 EUR od 1. rujna 2010.

- na iznos od 81,66 EUR od 1. listopada 2010.

- na iznos od 64,27 EUR od 1. studenoga 2010.

- na iznos od 91,85 EUR od 1. prosinca 2010.

- na iznos od 105,92 EUR od 1. siječnja 2011.

- na iznos od 95,39 EUR od 1. veljače 2011.

- na iznos od 98,64 EUR od 1. ožujka 2011.

- na iznos od 89,82 EUR od 1. travnja 2011.

- na iznos od 90,80 EUR od 1. svibnja 2011.

- na iznos od 114,35 EUR od 1. lipnja 2011.

- na iznos od 118,94 EUR od 1. srpnja 2011.

- na iznos od 150,49 EUR od 1. kolovoza 2011.

- na iznos od 146,03 EUR od 1. rujna 2011.

- na iznos od 121,26 EUR od 1. listopada 2011.

- na iznos od 120,66 EUR od 1. studenog 2011.

- na iznos od 118,93 EUR od 1. prosinca 2011.

- na iznos od 125,34 EUR od 1. siječnja 2012.

- na iznos od 132,50 EUR od 1. veljače 2012.

- na iznos od 132,66 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos od 53,04 EUR od 1. travnja 2012.

pa do 29. rujna 2015. i to po stopi od 14% godišnje za razdoblje do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se zahtjev tuženice za izuzeće sudaca kao nedopušten.

II. Prihvaća se žalba tuženice te se ukida presuda pod toč. II.1. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenjivim kamatnim stopama i promjenjivom tečaju CHF od 19. ožujka 2008. nadalje te se tužba tužiteljice u tom dijelu odbacuje.

III. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženice i potvrđuje odluka o troškovima postupka pod toč. IV. izreke presude.

IV. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke odbijen je osnovni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je u cijelosti ništetan Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103888745 sklopljen između stranaka 19. ožujka 2008. i da ne proizvodi pravne učinke, te da je tuženica dužna vratiti tužiteljici iznos od 50.849,39 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, pod toč. II. izreke usvojen je eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, da su nezakonito donesene odluke tuženice o promjenama kamatnih stopa i da tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenjivom tečaju CHF od 19. ožujka 2008. pa nadalje i zahtjev za isplatu iznosa od 5.431,06 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose koji je plaćen tuženici s osnova nepoštenih ugovornih odredaba, pod toč. III. izreke odbijen je eventualno kumulirani zahtjev u iznosu od 2.884,33 EUR sa zateznom kamatom, dok je pod toč. IV. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pod toč. I., III. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti osnovni tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuditi trošak parničnog postupka uvećan za troškove žalbenog postupka, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pod toč. II. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima tužiteljice, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba tužiteljice djelomično je nedopuštena i djelomično je osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

6. Polazeći od predmeta spora koji je determiniran osnovnim zahtjevom tužiteljice za utvrđenje da je Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-510388745 zaključen između stranaka 19. ožujka 2008. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) ništetan u cijelosti i da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici iznos od 50.849,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose, te eventualno kumuliranim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti odredaba o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, da su odluke tuženice o promjeni kamatne stope donesene nezakonito, da tužiteljica nije u obvezi otplaćivati kredit po promijenjenoj kamatnoj stopi te uz valutnu klauzulu u CHF od 19. ožujka 2008. nadalje, te zahtjeva za isplatu po osnovu ništetnih ugovornih odredaba iznosa od 8.315,39 EUR sa zateznom kamatom, ocjenu neosnovanosti osnovnog zahtjeva i djelomične osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je između stranaka 19. ožujka 2008. sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženica kao kreditor odobrila tužiteljici kao korisnici kredit u iznosu od 86.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s ugovorenom redovnom kamatom koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženice i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,55% i ispunjenjem kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, te početnim mjesečnim anuitetom od 596,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja

- da je između stranaka sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103888745 od 16. veljače 2016. (u daljnjem tekstu: Aneks) kojim je provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15)

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, kao i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF

- da presude iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača imaju direktan obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju primjenom čl. 502.c u vezi čl. 502.a st. 1. ZPP, a da tuženica nije predložila provođenje dokaza radi utvrđivanja činjenice da pravomoćne presude iz navedenog postupka nemaju obvezujući učinak na restitucijski zahtjev u konkretnom slučaju

- da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer je jedino sigurno da ona ovisi o odluci banke, dok istodobno nisu određeni uvjeti promjenjivosti niti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope na način da bi tužiteljica bila u mogućnosti na temelju jasnih i razumljivih kriterija predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz Ugovora o kreditu, da se radi o odredbi koju je u ugovor uvrstila tuženica bez mogućnosti pregovaranja i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je stoga tužiteljici bila jasna, uočljiva i razumljiva samo početna ugovorna kamatna stopa

- da tužiteljica nije bila informirana o riziku ugovaranja ispunjenja kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, te iako je tuženica tvrdila da je o istome informirala tužiteljicu na iste okolnosti nije predložila saslušanje svjedoka (svojih djelatnika), odnosno tuženica je odustala od njihovog saslušanja, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je s obzirom na kreditnu sposobnost bila ponuđena samo ta vrsta kredita i da joj ništa nije pojašnjeno u vezi načina promjene kamatne stope i/ili rizika valutne klauzule u CHF

- da je nalazom vještaka financijske struke Petra Bajle utvrđeno da je tužiteljica s osnova promjene kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatu i s osnova promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita u razdoblju otplate kredita do konverzije isplatila tuženici iznos od 8.315,39 EUR, a da je s osnova tzv. negativne razlike kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja i kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene tužiteljica manje platila tuženici iznos od 1.994,08 EUR

- da nije osnovan prigovor zastare jer od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. do podnošenja tužbe 10. travnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok

- da nije odlučeno o prigovoru radi prijeboja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta jer nije istaknut određen procesno pravni prigovor u smislu čl. 333. ZPP ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacije) iz čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, ukazujući da je o navedenoj procesnoj situaciji VSRH izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.

- da time što je provedena konverzija i Aneksom utvrđena preplata ne upućuje na zaključak da je prestalo potraživanje tužiteljice i da je uspostavljena ravnoteža između prava i obveza stranaka, s obzirom da je tužiteljici priznata preplata u iznosu od 2.884,33 EUR dok je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredaba po Ugovoru o kreditu isplatila tuženici iznos od 8.315,39 EUR

- da Ugovor o kreditu može egzistirati bez ništetnih odredaba o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF jer kada se isključe nepoštene odredbe ostaje na snazi ugovor u kojem se obveza tuženice svodi na iznos kredita u kunama i na početnu kamatnu stopu, a što unosi pravičnu ravnotežu u obvezno pravni odnos između stranaka i koji nije izgubio identitet ugovora o kreditu,

na temelju čega sud zaključuje da su ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene (ništetne) odredbe i da tužiteljica ima pravo na povrat stečenog temeljem ništetnih odredaba primjenom čl. 323. st. 1. i 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) u iznosu od 8.315,39 EUR, međutim, kako je provedenom konverzijom tužiteljici s osnova preplate priznat iznos od 2.884,33 EUR to zaključuje da tužiteljica ima pravo na isplatu razlike tih iznosa u visini od 5.431,06 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od dana plaćanja do isplate, pa je usvojen zahtjev tužiteljice pod toč. II. izreke presude, dok je zahtjev za isplatu iznosa od 2.884,33 EUR (priznat kao preplata u postupku konverzije) sa zateznom kamatom odbijen pod toč. III. izreke presude. S obzirom da je sud zaključio da zbog ništetnosti navedenih odredaba Ugovor o kreditu nije u cijelosti ništetan, to je odbijen osnovni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i za isplatu iznosa od 50.849,39 EUR sa zateznom kamatom pod toč. I. izreke. Zahtjev za utvrđenje da su nezakonito donesene odluke tuženice o promjenama kamatnih stopa i da tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenjivim kamatama i promijenjenom tečaju CHF od 19. ožujka 2008. nadalje usvojen je pod toč. II. izreke presude.

7. U žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu jer su razlozi izneseni u obrazloženju presude u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu pa se presuda ne može ispitati. To stoga što prvostupanjski sud utvrđuje da su ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule, a što znači da su u konkretnom slučaju ništetni bitni sastojci Ugovora o kreditu bez kojih ugovor te vrste ne može opstati uzimajući u obzir čl. 1021. ZOO, ujedno ukazujući na presude Suda Europske unije u kojima je izraženo pravno shvaćanje što je obuhvaćeno pod pojmom "glavnog predmeta ugovora" (C- 118/17, C-260/18, C-484/08, C-96/14, C-26/13, C-186/16), pa bi Ugovor o kreditu bio ništetan jer je protivan čl. 1021. ZOO ili bi bio nepostojeći jer mu nedostaje jedan od dva bitna sastojka (cijena korištenja kredita), a što u oba slučaja ima za posljedicu da ne može proizvoditi pravni učinak.

8. Tuženica u žalbi prije svega podnosi zahtjev za eventualno izuzeće sudaca, navodeći da ukoliko postoji koja od okolnosti koja dovodi do potrebe za ocjenom subjektivne i objektivne nepristranosti suda na način da - a) sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira da li kod tuženika ili kod drugih banaka) ili - b) ukoliko bliska osoba suca (prema čl. 71. st. 1. t. 3. ZPP) zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana) se žalba ima smatrati zahtjevom za izuzeće suca u smislu čl. 73. u vezi čl. 71. st. 7. ZPP. Smatra da je sud propustio uzeti u obzir da su stranke 16. veljače 2016. zaključile Aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno Glavi IV.a ZID ZPK/15, pa citirajući odredbe čl. 19.b, c i e ZID ZPK/15 ukazuje da su cjelokupno plaćeni iznosi radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u CHF uzeti u obzir prilikom konverzije. S tim u vezi ukazuje na odluku Suda Europske unije u predmetu C-567/2020 kojom je odgovoreno da je aneks ugovora o kreditu isključen od ispitivanja nepoštenosti uzimajući u obzir čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 koji se temelji na pretpostavci da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadrže nepoštene odredbe, već da stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge pa ne mogu biti predmetom ispitivanja nepoštenosti, radi čega je konverzija kredita iz CHF u EUR u konkretnom slučaju kao odraz primjene ZID ZPK/15 isključena od ispitivanja poštenosti, te su učinci konverzije isključeni iz primjene Direktive i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, kao i na odluku VSRH od 1. lipnja 2022. broj Revd 2021/2020 u kojoj je potvrđeno pravno shvaćanje da potrošači nakon provedene konverzije prema odredbama ZID ZPK/15 ne raspolažu valjanom pravnom osnovom za potraživanje razlike s osnove preplaćenih tečajnih razlika i kamata. Nastavno osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba s obzirom da je konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK/15 i da ne postoje drugi razlozi pravne nevaljanosti Ugovora o kreditu, osporava da su ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu, ocjenu prigovora zastare i dosuđenu zateznu kamatu, te opisane razloge zašto nije odlučeno u izreci presude o prigovoru radi prijeboja, ukazujući na izraženo pravno shvaćanje VSRH od 18. prosinca 2023. broj Rev 549/2023 o pravu na tzv. negativnu tečajnu razliku. U vezi svega navedenog smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. U odnosu na zahtjev za izuzeće sudaca koji će suditi u ovom predmetu valja istači da prema čl. 73. st. 2. toč 1. ZPP nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Prema st. 3. citirane zakonske odredbe zahtjev iz st. 2. tog članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo. Kako tuženica u konkretnom slučaju uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu, to zahtjev u smislu citirane odredbe čl. 73. st. 2. toč 1. ZPP nije dopušten, zbog čega je ovaj sud zahtjev odbacio kao nedopušten temeljem čl. 73. st. 3. ZPP pod toč. I. izreke ovog rješenja (tako i VSRH u rješenju broj Rev-348/2024-2).

10. Nisu osnovani žalbeni navodi stranaka kojima ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju provedenih dokaza nego su rezultat analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP i presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost. Nije počinjena niti koja druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

Na žalbu tuženice kojom pobija toč. II. izreke presude.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženica nije informirala tužiteljicu o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF i načinu promjene kamatne stope, da su ugovorne odredbe formirane jednostrano od tuženice, da su kao takve bile nerazumljive te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na njezinu štetu, nakon čega je izveo pravilan zaključak da je postupanje tuženice protivno čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., u daljnjem tekstu: ZZP) i kao takvo ništetno primjenom čl. 102. st. 1. ZZP, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen zahtjev pod toč. II.1. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba o načinu promjene kamatne stope i ugovaranju ispunjenja kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF.

12. S tim u vezi valja ukazati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

13. Kako tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF u predugovornoj fazi nije predložila saslušanje svjedoka, odnosno tuženica je odustala od saslušanja svojih djelatnika, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredaba pravilno utemeljio na presudi iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da ista nema direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužiteljice koja jasno navodi da je u konkretnom slučaju izostala potpuna obavijest (informiranost) o osporenim ugovornim odredbama.

14. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 102. st. 1. ZZP, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti restitucijskog zahtjeva u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Aneks proizvode ikakav pravni učinak na tužiteljicu kao potrošača, a na što je tuženica osnovano ukazivala tijekom postupka osporavajući tužiteljici pravo na restitucijski zahtjev.

15. Prije svega valja ukazati da je u oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos- 1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.

16. Nakon što je sklopljen Aneks tužiteljicu ne obvezuje ugovorna odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF s obzirom je ta ugovorna odredba izmijenjena na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ispunjenje kreditne obveze ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR. Tužiteljicu ne obvezuje niti ugovorna kamata koja je mijenjana jednostranom odlukom tuženice s obzirom da je ta nepoštena ugovorna odredba izmijenjena na način da je za cijelo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Time je ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 102. st. 1. ZZP.

17. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Aneksa stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. Kako je u konkretnom slučaju konverzija nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF.

18. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužiteljica platila tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje tužiteljičine obveze koja se sada temelji na valjanom Aneksu, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Aneksa postignut restitucijski učinak za tužiteljicu u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za njega imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

19. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužiteljica je restituirana s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da je iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njezinu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom (restitucijsko pravo je de facto konzumirano), pa stoga utuženi iznos od 8.315,39 EUR više nije u imovini tuženice bez pravne osnove, nego je u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužiteljice koja proizlazi iz valjane pravne osnove, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu navedenog iznosa temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO. Stoga je i pravilnom primjenom materijalnog prava, ali iz naprijed navedenih razloga sud osnovano odbio zahtjev za isplatu iznosa od 2.884,33 EUR pod toč. III. izreke, dok je pogrešnom primjenom materijalnog prava usvojio zahtjev za isplatu iznosa od 5.431,06 EUR pod toč. II.2. izreke o čemu će se iznijeti razlozi u daljnjem obrazloženju.

20. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Aneks nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljičine obveze ugovorene Aneksom (30. rujna 2015.). VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

21. Vezano uz istaknuti prigovor radi prijeboja s osnova tzv. negativne razlike koja je nastala u fazi otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži od početnog i nižih anuiteta radi niže kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, prvostupanjski sud nije pravilno obrazložio razloge radi kojih nije bio dužan odlučiti o prigovoru u izreci presude (pod toč. 35.2. obrazloženja), s obzirom da je u konkretnom slučaju prigovor radi prijeboja bio postavljen u određenom novčanom iznosu (na listu 392-394 spisa). Međutim, kako o tom prigovoru sud odlučuje u izreci presude (čl. 338. st. 3. u vezi čl. 333. st. 3. ZPP), a da tuženica nije predložila donošenje dopunske presude u smislu čl. 339. st. 1. ZPP u tom pravcu, to se primjenom st. 2. citirane zakonske odredbe prigovor radi prijeboja smatra povučenim (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 3. rujna 2024. broj Revd-3634/2024-2), pa stoga ovaj sud neće razmatrati žalbene navode tuženice kojima smatra da ima pravo na tzv. negativnu razliku. No, valja ponoviti da su svi plaćeni iznosi uzeti u obzir za namirenje ugovorne obveze po sklopljenom Aneksu i nalaze se u imovini tuženice po valjanoj pravnoj osnovi, pa iz tog razloga niti tuženica ne može imati pravni osnov po kojem bi bila ovlaštena zahtijevati od tužiteljice da joj te iznose ponovno plati, odnosno po kojem bi te iznose trebalo uzeti u prijeboj s tražbinom tužiteljice.

22. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod toč. II.2. utvrdio da su nezakonito donesene odluke tuženice o promjenama kamatnih stopa s obzirom da to utvrđenje izlazi iz okvira presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a tužiteljica činjenično ne navodi o kojim se odlukama radi niti obrazlaže razloge zašto bi bile „nezakonito donesene“. Pogrešno je primijenio materijalno pravo i u dijelu kojim je prihvatio zahtjev za utvrđenje da tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promijenjenim kamatnim stopama i uz promjenjiv tečaj CHF od 19. ožujka 2008. jer je tužiteljica po tom osnovu pravnu zaštitu ostvarila u okviru zahtjeva za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredaba i restitucijskog prava u okviru provedene konverzije, s time da se zahtjev u tom dijelu odnosi na utvrđivanje činjenica a ne na postojanje ili nepostojanje nekog prava kako to propisuje čl. 187. st. 1. ZPP pa je tužbu u tom dijelu sud trebao odbaciti.

23. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. II.1. izreke u dijelu utvrđenja ništetnosti spornih ugovornih odredaba, dok je odbio dio zahtjeva za utvrđenje da su nezakonito donesene odluke tuženice primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP, te ukinuo presudu i odbacio tužbu za utvrđenje da ne postoji obveza tužiteljice plaćati kredit po promjenjivoj kamatnoj stopi i promijenjenom tečaju CHF pod toč. II.1. izreke primjenom čl. 369. st. 1. ZPP. Nadalje, ovaj sud je preinačio presudu pod toč. II.2. izreke i odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.431,06 EUR i zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP, dok je potvrdio presudu u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja pa do 29. rujna 2015. primjenom čl. 368. st. 2. ZPP.

Na žalbu tužiteljice kojom pobija toč. I. i III. izreke presude.

24. S obzirom da tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljičine obveze ugovorene Aneksom, iz već navedenih razloga pod toč. 21. ovog obrazloženja, to je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP ovaj sud preinačio presudu pod toč. III. izreke i obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose određene u ovoj presudi, dok je odbio žalbu u dijelu toč. III. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 2.884,33 EUR i potvrdio presudu u tom dijelu primjenom čl. 368. st. 2. ZPP.

25. Nastavno je potrebno odgovoriti na pitanje da li ništetnost spornih ugovornih odredaba ima za posljedicu ništetnost Ugovora o kreditu u cijelosti.

26. Prema čl. 324. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (st. 1.), ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Nadalje, čl. 102. ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

27. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO), što znači da su bitni sastojci ugovora o kreditu novčani iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

28. U konkretnom slučaju, banka se obvezala (i ispunila obvezu) staviti na raspolaganje tužiteljici novčani iznos od 86.400,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan isplate kredita, dok se tužiteljica obvezala iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Nakon što je sklopljen Aneks tužiteljicu ne obvezuje odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF jer je ista izmijenjena na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ispunjenje kreditne obveze ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR, a ne obvezuje je niti ugovorna kamata koja je mijenjana jednostranom odlukom s obzirom da je ista izmijenjena na način da je za svo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Stoga, sklapanjem Aneksa kojim su uklonjene nepoštene ugovorne odredbe i kojim je položaj tužiteljice izjednačen s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit s valutnom klauzulom u EUR, te kojim je postupak konverzije proveden sukladno odredbama ZID ZPK/15, se upravo postigao učinak opstanka Ugovora o kreditu s valjanim ugovornim odredbama.

29. Vezano uz pozivanje tužiteljice na presude Suda Europske unije valja ukazati da je presudom C-118/17 odlučeno da čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala, a da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

30. U činjenično istovjetnim sporovima u smislu pravnog pitanja u ovom sporu (ništetnosti cijelog ugovora), VSRH je u odlukama Rev-886/2024-2 od 8. siječnja 2025., Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024. i Rev-214/2025-2 od 25. ožujka 2025. izrazio pravno shvaćanje - da ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta.

30.1. Kako je u konkretnom slučaju provedenom konverzijom i uračunavanjem svega što je plaćeno u ispunjenje po Aneksu i isplatom zatezne kamate koja je dosuđena tužiteljici u ovom postupku uspostavljena činjenična i pravna situacija u kojoj bi se tužiteljica nalazila da ništetne odredbe nisu postojale, kao i da je na taj način ostvaren visok stupanj zaštite potrošača, to je po ocjeni ovoga suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da Ugovor o kreditu nije u cijelosti ništetan.

31. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

Na žalbe tužiteljice i tuženice kojima pobijaju odluku o troškovima postupka pod toč. IV. izreke presude.

32. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio na način da svaka stranka snosi svoje troškove.

33. S obzirom na djelomično preinačenje presude i djelomično ukidanje prvostupanjske presude i odbacivanje tužbe, ovaj sud je dužan primjenom čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima postupka.

34. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tuženica uspjela u dijelu odbijenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti i odbačene tužbe (toč. I. i dio toč. II.1.) i zahtjeva za isplatu (toč. II.2. i toč. III.), dok je tužiteljica uspjela u dijelu utvrđenja ništetnosti i dosuđenih zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice (toč. II. i III. izreke), pa kada bi sud primijenio čl. 154. st. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužiteljica bi trebala naknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužiteljica zahtjeva restituciju zbog toga što je tuženica u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosila tužiteljica i one koje bi morala platiti tuženici bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su joj dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje svojeg vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni, u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh.

35. Stoga je u okolnostima ovog predmeta pravilno stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je svaka stranka dužna snositi svoje troškove postupka, pa je ovaj sud odbio žalbe stranaka i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. IV. izreke.

36. Razlozi koji opravdavaju odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka vrijede i za troškove žalbenog postupka stranaka pa je stoga odbijen zahtjev tužiteljice i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek