Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-793/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Čaliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pružatelju pravne pomoći Jurici Gaćini, odvjetniku u Poreču, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 352/2022-23 od 23. siječnja 2024., 15. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-352/2022-23 od 23. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke:
a) potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 415,68 eura,
b) preinačava u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak preko iznosa od 415,68 eura (za iznos od 647,04 eura) i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 93,75 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos 2.483,46 eura uvećano za pripadajuću zateznu kamatu pobliže naznačenu u presudi (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu iznad dosuđenog u točki I do iznosa 9.675,49 eura, odnosno za iznos 7.192,03 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos iznad 91,98 do iznosa 358,35 eura, odnosno na iznos 266,37 eura teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa počevši od 01. ožujka 2021. do 01. svibnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO (točka II. izreke).
Nadalje, prema točci III. izreke dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.062,72 eura, uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbija.
2. Protiv odluke o parničnom trošku u točci III. izreke žali se tuženik, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se odluka u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, te traži trošak sastava žalbe.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja nekretnine koji je prvostupanjski sud djelomično prihvatio.
5. U ovoj fazi postupka sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno donio pobijanu odluku o parničnom trošku, koja se temelji na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP- a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).
6. Naime, navedenom odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
7. U pravu je tuženik kada tvrdi kako je prvostupanjski sud pogrešno izračunao konačan uspjeh stranaka u sporu. Naime, iako je, suprotno mišljenju tuženika, vodeći računa o dokaznom postupku provedenom na okolnost visine tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je uspjeh tužitelja 100+25,67%, pogrešno je izračunao konačan uspjeh stranaka u parnici jer, kako to pravilno računa tuženik, uspjeh tužitelja iznosi 25.66% ((100+25,67)/2=62,83 za tužitelja, dakle 37,17 za tuženika, 62,83-37,17=25,66), a ne 51,34%.
8. Neosnovano pak tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je tužitelju trošak sastava tužbe priznao uzimajući u obzir tarifu i vrijednost boda u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umjesto u vrijeme poduzimanja radnje. Naime, odredbom Tbr. 52.t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
9. Da treba primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, zaključak je usvojen i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024.
10. Kako je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) stupila na snagu 25. studenog 2023., a odluka o troškovima postupka donesena je 23. siječnja 2024., to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su primjenjive odredbe upravo te Tarife, i to na sve poduzete radnje, bez obzira na vrijeme poduzimanja.
11. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da su pobijanom odlukom tužitelju neosnovano priznati troškovi podnesaka od 21. lipnja 2022., kojim se očitovao na odgovor na tužbu, kao i podnesak od 20. studenog 2023., kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, koji žalbeni navodi su neosnovani, s obzirom da su te radnje bilo potrebne za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.
12. Međutim, osnovano tuženik osporava dosuđeni trošak za sastav podnesaka od 19. rujna 2022., 22. studenog 2022. i 2. svibnja 2023., kojima je tužitelj povisivao tužbeni zahtjev, jer se prema stavu ovog drugostupanjskog suda radi o ostalim podnescima iz Tbr.8.t.4 Tarife, dakle, trebalo je priznati po 25 bodova za svaki, a ne po 100, koliko je priznato pobijanom odlukom.
13. Slijedom naprijed navedenog, tužitelju pripada 25,66% ukupnog parničnog troška, koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištima u iznosu od 450,00 eura, troška sastava podneska od 21. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, sastava podnesaka od 19. rujna 2022., 22. studenog 2022. i 2. svibnja 2023. u ukupnom iznosu od 150,00 eura te podneska od 20. studenog 2023. u iznosu od 100,00 eura, uvećano za ostale troškove od 519,96 eura, dakle ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 1.619,96, a 25,66 % tog troška iznosi 415,68 eura.
14. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo preinačiti pobijano rješenje i za više dosuđeni dio odbiti zahtjev tužitelja, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu pobijanu odluku o troškovima trebalo potvrditi, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
15. Kako je tuženik polovično uspio u žalbi, trebalo mu je priznati polovicu od iznosa troška žalbe protiv rješenja iz Tbr.10.t.4. Tarife, što s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovoj fazi postupka iznosi 75 eura, a uvećano za pripadajući PDV 93,75 eura.
Split, 15. svibnja 2025.
SUDAC
Boris Mimica