REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Ovr-261/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČA iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Goran Jovanović, odvjetnik u Labinu sa sjedištem na adresi [adresa], protiv ovršenika MA iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Nikša Radišić, odvjetnik u Puli sa sjedištem na adresi [adresa], odlučujući o prijedlozima ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim te za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčane tražbine ovrhovoditelja ČA u postupku izravne naplate protiv ovršenika MA, koji se vodi kod Financijske agencije na temelju presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-1917/2006-91 od 21. prosinca 2006., preinačene presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1682/2007-2 od 15. rujna 2008., te se ukidaju sve provedene radnje.

II Obustavlja se postupak izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-1917/2006- 91 od 21. prosinca 2006., preinačene presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1682/2007-2 od 15. rujna 2008.

III Nalaže se Financijskoj agenciji da po pravomoćnosti ovoga rješenja novčana sredstva zaplijenjena s računa ovršenika MA u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-1917/2006-91 od 21. prosinca 2006., preinačene presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1682/2007-2 od 15. rujna 2008., vrati ovršeniku MA na njegov račun.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 24. ožujka 2025. ovome sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem navodi da je Financijska agencija 18. ožujka 2025. od ovrhovoditelja zaprimila zahtjev za izravnu naplatu njegove novčane tražbine u iznosu od 46.655,00 kuna (6.192,18 EUR)[1] zajedno sa zateznim kamatama i troškovima, i to na temelju pravomoćne i ovršne presude ovoga suda poslovni broj P-1917/2006-91 od 21. prosinca 2006., preinačene presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1682/2007-2 od 15. rujna 2008. Međutim pozivom na odredbu članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08. – dalje: ZOO) u vezi s odredbama članka 214. stavka 2. i članka 215. stavka 1. ZOO-a ukazuje da je tražbina ovrhovoditelja zastarjela, i to stoga što je proteklo više od deset godina od nastupa ovršnosti prvostupanjske presude (13. studenoga 2008.). Budući da je zastara nastupila 14. studenoga 2018., predlaže proglasiti nedopuštenom izvansudsku ovrhu (izravnu naplatu) na novčanim sredstvima ovršenika, koja se provodi na temelju spomenute osnove za plaćanje.

1.1. Prijedlogom je ujedno predloženo odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstava jer glavnica zastarjele tražbine iznosi 6.000,00 EUR, a ukupna tražbina sa zateznim kamatama koje teku na glavnicu i preko 18.000,00 EUR, što za njega, budući da je rođen 1951. godine, predstavlja izniman financijski teret. Pri tome navodi da je umirovljenik i skromnog imovnog stanja, starije životne dobi i lošeg zdravlja, koji si osigurava egzistenciju isključivo iz vlastitih prihoda odnosno iz mirovine koju prima na račun koji mu je sada, uslijed podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu, blokiran. Osim što on nema drugih mogućnosti niti članove obitelji ili ukućane koji bi mu mogli materijalno pomoći, navodi i da ima izravna saznanja da je ovrhovoditelj prezadužen i opterećen višestrukim ovrhama, pa bi mu u budućnosti od ovrhovoditelja bilo praktički nemoguće vratiti ta neosnovano naplaćena novčana sredstva, tim više što je upravo ovrhovoditelj predložio isplatu potraživanja na račun svog punomoćnika. Stoga predlaže i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnosti odluke suda o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

2. Ovrhovoditelj u svom očitovanju tvrdi da su navodi ovršenika o nastupu zastare neosnovani jer je protiv njega na temelju pravomoćne i ovršne presude ovoga suda poslovni broj P-1917/2006-91 od 21. prosinca 2006., preinačene presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1682/2007-2 od 15. rujna 2008., već ranije poduzimao kontinuirane radnje radi naplate novčane tražbine koja je predmet ovoga postupka, i to pokretanjem i vođenjem više ovršnih postupaka na ovršenikovim pokretninama i novčanim sredstvima, kojim je radnjama zastara prekidana.

2.1. Protivi se i odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava navodeći da, osim što se predmetni postupak provodi na temelju valjane ovršne isprave, iz navoda ovršenika proizlazi značajna opasnost da se upravo tražbina ovrhovoditelja nikada neće naplatiti i da bi upravo njemu svaki daljnji odmak od provedbe ovrhe rezultirao teško nadoknadivom štetom.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari pročitane su isprave priložene prijedlogu i to zahtjev za izravnu naplatu od 18. ožujka 2025. (listovi 5 i 10 spisa), presuda ovoga suda poslovni broj P-1917/2006-91 od 21. prosinca 2006. (listovi 8 i 11-29 spisa), presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1682/2007-2 od 15. rujna 2008. (listovi 31-39 spisa), izvadak o stanju i prometu po tekućem računu od 6. ožujka 2025. (list 43 spisa) i obavijest o zapljeni sredstava na računu od 18. ožujka 2025. (list 44 spisa) te je, sukladno prijedlogu ovrhovoditelja, izvršen uvid u ovršnu evidenciju putem sustava e-Spis i spis ovoga suda poslovni broj Ovr- 2377/2010.

4. Odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz odredbe članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, s time da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (odredbe članka 50. i članka 53.).

5. Predmet ovog postupka je zahtjev ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a), kao i zahtjev za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

6. Iz priloženih isprava proizlazi da je Financijska agencija 18. ožujka 2025. zaprimila zahtjev za izravnu naplatu u povodu kojeg je protiv ovršenika započeo postupak ovrhe na novčanoj tražbini po računima, odnosno postupak izravne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, i to na temelju pravomoćne i ovršne presude ovoga suda poslovni broj P-1917/2006 od 21. prosinca 2006., preinačene presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1682/2007 od 15. rujna 2008., kojom je, među ostalim, tuženiku (ovdje ovršeniku) naloženo naknaditi tužitelju (ovdje ovrhovoditelju) nastale troškove parničnog postupka u iznosu od 46.655,00 kuna (6.192,18 EUR) u roku od 15 dana. Osnova za plaćanje na temelju koje se provodi postupak izravne naplate postala je (prema potvrdi pravomoćnosti i ovršnosti otisnutoj na prvoj stranici presude ovoga suda poslovni broj P-1917/2006-91 od 21. prosinca 2006.) pravomoćna 15. rujna 2008., a ovršna 13. studenoga 2008., što tijekom postupka, kao niti ranije navedene okolnosti, nije dovedeno u pitanje.

7. Odredbom članka 233. stavka 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, pa tako i tražbina ovrhovoditelja u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka, zastarijevaju za deset godina.

8. Tijek zastare reguliran je odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što propisano, s time da prema odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

9. Prema odredbi članka 25. stavka 1. OZ-a sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno.

10. Ovršenik smatra da je slijedom navedenih zakonskih odredbi zastara nastupila prvog sljedećeg dana nakon proteka 10 godina od dana ovršnosti presude (14. studenoga 2018.), dok ovrhovoditelj međutim tvrdi da je njegovim radnjama (pokretanjem ovršnih postupaka) zastara u više navrata prekinuta i da stoga, još nije nastupila.

11. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tada zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (odredba članka 245. stavka 1. ZOO-a).

11.1. Isto tako, iznimno od načelne odredbe članka 241. ZOO-a, prema odredbi članka 242. ZOO-a smatra se da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (odredba stavka 1.), a smatra se da nije bilo prekida i ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (odredba stavka 2.).

12. S tim u vezi tijekom postupka također je utvrđeno, i to pregledom ovršne evidencije putem sustava e-Spis, da je na temelju iste ovršne isprave i u vezi novčane tražbine koja je predmet ovoga postupka ovrhovoditelj (samo) 16. rujna 2010. protiv ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na tražbini po računu kod banke i motornom vozilu, kojemu je prijedlogu ovaj sud udovoljio donošenjem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 2377/2010-8 od 10. prosinca 2010.

12.1. Međutim rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-2377/2010-35 od 4. srpnja 2013. (pravomoćno 14. listopada 2015.) obustavljena je ovrha na motornom vozilu i naloženo je brisanje zabilježbe ovrhe na tom vozilu ovršenika jer ovrhovoditelj nije pristupio oduzimanju i otpremanju te pokretnine, a niti je osigurao uvjete za otpremu i smještaj predmetnog motornog vozila.

12.2. U povodu dopisa Financijske agencije KLASA 120-11/18-02/28, URBROJ 08- 4402-18-2241 od 13. studenoga 2018. (zaprimljenog 15. studenoga 2018.), kojim je sud obaviješten o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje na temelju odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18.) te o isknjiženju predmetne osnove iz Očevidnika redoslijeda za plaćanje, ovrhovoditelj je zaključkom poslovni broj Ovr-2377/2010-64 pozvan u roku od 60 dana očitovati se o daljnjem tijeku postupka (koji je zaključak uredno zaprimio 5. veljače 2019.), uz upozorenje da će se u protivnom postupak obustaviti. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-2377/2010-67 od 18. travnja 2019. obustavljena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika s obrazloženjem da ovrhovoditelj, iako uredno pozvan, nije predložio daljnje ovršne radnje. Uslijed izostanka žalbi rješenje je postalo pravomoćno 7. rujna 2019.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-943/2017-2 od 10. svibnja 2017. o primjeni i tumačenju odredbe članka 389. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.) o utjecaju odustanka, odbacivanja ili odbijanja tužbe odnosno zahtjeva na tijek zastare (istovjetna odredba sadržana je u članku 242. ZOO-a) zauzeto je pravno shvaćanje da odgovor na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka, ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen. Naime, kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-670/2021-2 od 26. siječnja 2022.).

14. Prema ocjeni ovoga suda razlozi koji su doveli do obustave prvo ovrhe na motornom vozilu ovršenika, a potom i ovrhe na novčanoj tražbini po računu kod banke, uz okolnost da ovrhovoditelj nije predložio nastavak ovršnog postupka promjenom predmeta ili sredstva ovrhe, a niti je podnio žalbu na rješenje o obustavi ovrhe, ukazuju na njegovu pasivnost i presumirani odustanak od vođenja ovršnog postupka, pa se u smislu odredbe članka 242. stavka 1. ZOO-a smatra da prekid zastare nije nastupio.

15. Međutim iz ranije citiranih zakonskih odredbi (točke 7. do 9. obrazloženja) proizlazi da je prije svega za početak tijeka zastare mjerodavan trenutak kada je ovrhovoditelju (kao tužitelju) dostavljena drugostupanjska odluka, jer je presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1682/2007 od 15. rujna 2008. prema njemu počela proizvoditi pravne učinke tek od dana kada mu je dostavljena (odredba članka 334. stavka 2. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08. i 123/08. – dalje: ZPP). Stoga se zaključak ovršenika da je zastara novčane tražbine ovrhovoditelja nastupila 14. studenoga 2018. samo iz razloga jer je toga dana proteklo 10 godina od dana ovršnosti osnove za plaćanje (odnosno od 13. studenoga 2008.) ne može prihvatiti, jer bi zastara tog dana nastupila samo u slučaju da je drugostupanjska odluka ovrhovoditelju dostavljena prije nastupa ovršnosti ovršne isprave (u smislu odredbe članka 25. stavka 1. OZ-a i odredbe članka 215. stavka 1. ZPP-a), dok u slučaju kada je ovrhovoditelju drugostupanjska presuda dostavljena nakon nastupa ovršnosti ovršne isprave, zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. ZOO-a počinje teći tek od dostave drugostupanjske presude (jer, budući da tek od tada prema njemu proizvodi pravne učinke, tek i od tada može ostvarivati pravo na ispunjenje obveze u smislu odredbe članka 215. stavka 1. ZOO-a).

16. O toj činjenici stranke nisu iznosile nikakve tvrdnje, međutim, dovodeći dostavljene javne isprave kojima je ovršenik potkrjepljivao svoje navode o nastupu zastare u vezu s činjenicom koja je utvrđena, i to po prijedlogu samog ovrhovoditelja uvidom u ovršni spis ovoga suda poslovni broj Ovr-2377/2010 – da je ovrhovoditelj 16. rujna 2010. na temelju iste ovršne isprave i u vezi novčane tražbine koja je predmet ovoga postupka protiv ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na tražbini po računu kod banke i motornom vozilu – utvrđeno je da mu je drugostupanjska odluka dostavljena najkasnije tog dana (jer bez potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ne bi imao uvjeta za vođenje ovršnog postupka) i da je dakle, najkasnije tog dana počeo teći desetogodišnji rok iz odredbe članka 233. stavka 1. ZOO-a.

17. Slijedom navedenoga proizlazi da je zastara novčane tražbine ovrhovoditelja nastupila najkasnije 16. rujna 2020., odnosno, najkasnije prije gotovo četiri godine i osam mjeseci te da je stoga, kako je zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji podnesen tek 18. ožujka 2025., osnovan žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a.

18. Ovrhovoditelj je u prilog svojim navodima o navodnim višekratnim prekidima zastare predložio izvršiti uvid u ovršne upisnike i ovršne predmete koje se obvezao naknadno dostaviti, kao i saslušati stranke. Međutim on je bio dužan, kao što je to učinio ovršenik, uz očitovanje dostaviti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode i priložiti sve isprave na koje se poziva, što je propustio učiniti. S obzirom na skori istek šezdesetodnevnog roka protekom kojeg bi Financijska agencija prenijela zaplijenjena novčana sredstva na račun ovrhovoditelja, provedbom koje se ovršne radnje postupak izravne naplate završava, a imajući u vidu da je poziv na očitovanje dostavljen prvo osobno ovrhovoditelju (4. travnja 2025.) a potom, uz ponovnu osobnu dostavu (28. travnja 2025.) i njegovom punomoćniku (5. svibnja 2025.), odluka je donesena na temelju provedenih prikladnih dokaza koje je bilo objektivno moguće izvesti te na temelju sudu dostupnim činjenicama, sve u granicama ovlaštenja koja ovršni sud ima u ovom strogo formalnom postupku.

19. Dakle, s obzirom na to da ovrhovoditelj nije ničime dokazao da je zaista prekinuo zastaru prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu odnosno prije proteka zastarnog roka od 10 godina, dok je, s druge strane, ovršenik priloženim ispravama dokazao svoje navode o nastupu zastare novčane tražbine, to je, na temelju odredbi članka 210. stavaka 1. i 2. OZ-a, u vezi s odredbom članka 50. stavka 1. točkom 11. OZ-a i odredbama članka 52. stavcima 1. do 4. OZ-a, odlučeno kao u izreci rješenja.

20. Također, s obzirom na to da su pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglašeni nedopuštenim, da su ukinute sve provedene radnje te da je obustavljen postupak izravne naplate uz izricanje naloga Financijskoj agenciji da po pravomoćnosti rješenja zaplijenjena sredstva vrati na račun ovršenika, njegov je prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ocijenjen bespredmetnim, pa o njemu sud nije odlučivao.

U Puli, 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju putem punomoćnika

2. Ovršeniku putem punomoćnika

3. Financijskog agenciji – odmah i po pravomoćnosti