Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5123/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe STEFAN PROME j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠO, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljene odgovorne osobe ŠO, podnesenoj po branitelju Branimiru Čoliću, odvjetniku iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, od 19. travnja 2023., poslovni broj: 4. Pp-339/2023, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene odgovorne osobe ŠO te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljena odgovorna osoba ŠO, dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena odgovorna osoba ŠO proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, za koji prekršaj joj je, na temelju istog propisa, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura / 2.260,35 kuna.

2. Istom presudom okrivljena odgovorna osoba obvezana je na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od 19,91 eura / 150,00 kuna.

3. U odnosu na okrivljenu pravnu osobu STEFAN PROMET j.d.o.o., odbačen je optužni prijedlog, iako je pravilno u izreci trebalo obustaviti prekršajni postupak, na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona jer je okrivljena pravna osoba prestala postojati, a kako je to pravilno navedeno u obrazloženju odluke o prekršaju.

4. Protiv prvostupanjske presude okrivljena odgovorna osoba putem branitelja podnijela je žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnome da tijekom poslovne 2020. okrivljenik STEFAN PROMET j.d.o.o. nije poslovao, pa stoga nije bilo niti potrebe za dostavom financijskih izvještaja za neposlovanje. Žaliteljica također ističe da I okrivljenik nije poslovao niti prethodne poslovne 2019., a što je FINA-i kao ovlaštenom tužitelju bilo poznato. Naime, upravo je FINA, kao ovlašteni tužitelj izdala prekršajni nalog zbog istog prekršaja i za prethodnu poslovnu 2019., i to dana 23.11.2021., Klasa: 120-02/21-04/30603, koji je žaliteljica dostavila u prilogu. Slijedom navedenog zaključuje se kako je pobijanom presudom odlučeno o prekršajnom nalogu izdanom za (ne)postupanje za koje je već prethodno izdan prekršajni nalog. Time je došlo do povrede načela ne bis in idem. Navedeno postupanje okrivljenika, sve da se i kvalificira kao prekršaj, može se jedino kvalificirati kao produljeni prekršaj iz članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona. Žaliteljica također smatra da je pobijanom presudom pogrešno kvalificiran prekršaj koji joj se stavlja na teret.

5. Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući o žalbi okrivljene odgovorne osobe te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da glede djela činjenično i pravno opisanog u izreci osporavane presude, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene odgovorne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Razmatrajući dalje žalbu, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti žaliteljice nisu osnovani. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka, pisane obrane okrivljene odgovorne osobe, te Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020., prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljene odgovorne osobe za prekršaj koji joj je stavljen na teret, pozivajući se u obrazloženju pobijane presude na valjane razloge.

9. Treba naglasiti da, sukladno članku 61. stavku 3. Prekršajnog zakona, odgovorna osoba odgovara za počinjeni prekršaj i u slučaju kada nakon počinjenja prekršaja prestane raditi u pravnoj osobi, odnosno ako pravna osoba nakon toga prestane postojati. Stoga je nesporno da je okrivljena ŠO, kao odgovorna osoba poduzetnika STEFAN PROMET j.d.o.o. (koji je brisan iz sudskog registra dana 27. listopada 2022.), bila obvezna dostaviti propisane godišnje financijske izvještaje s pripadajućom dokumentacijom radi javne objave, i to najkasnije do 31. kolovoza 2021. godine za poslovnu 2020. godinu, sukladno rokovima propisanim u posebnim okolnostima. Iz dokumentacije koja je pročitana tijekom prekršajnog postupka, a u koju je izvršen uvid, jasno proizlazi da do dana izdavanja izvatka iz Registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. godinu, koji je izdan dana 8. veljače 2023., okrivljena nije dostavila niti godišnji financijski izvještaj, niti prateću dokumentaciju za javnu objavu, a niti Izjavu o neaktivnosti, propisanu člankom 30. stavkom 9. Zakona o računovodstvu.

10. Navodi koje žaliteljica ističu u žalbi o tome da nije bilo poslovnih aktivnosti, nisu od utjecaja niti žaliteljicu oslobađaju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj jer ona nije prethodno FINI predala Izjavu o neaktivnosti da bi se time opravdano pozvala na nepotrebnost podnošenja propisanih financijskih izvještaja s ostalom dokumentacijom radi javne objave u zakonom propisanom roku (do 31. kolovoza 2021.) za poslovnu godinu u kojoj je trgovačko društvo STEFAN PROMET j.d.o.o. bilo neaktivno, a uredno registrirano u sudskom registru, to je evidentno da na strani okrivljene odgovorne osobe nema te ekskulpirajuće okolnosti pa se samo potvrđuje kako je prvostupanjski sud pravilno i točno utvrdio činjenično stanje.

11. Nadalje, članak 34.a stavak 1. citiranog Zakona propisao je: „»Posebne okolnosti« podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu“, a obzirom na posebne okolnosti člankom 6. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima („Narodne novine“, broj 43/20.), propisan je (1) Poduzetnici iz članka 30. stavka 1. Zakona dužni su, iznimno od članka 30. stavka 5. Zakona, u posebnim okolnostima godišnje izvješće iz članka 30. stavka 2. točke 1. Zakona s pripadajućim revizorskim izvješćem, odnosno godišnje financijske izvještaje iz članka 30. stavka 3. točke 1. Zakona s pripadajućim revizorskim izvješćem dostaviti Financijskoj agenciji radi javne objave najkasnije u roku od osam mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine. Dakle, okrivljena odgovorna osoba bila je dužna do 31. kolovoza 2021. dostaviti godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom za poslovnu 2020. radi javne objave.

12. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenice u kojem se tvrdi kako je u pobijanoj presudi pogrešno kvalificiran prekršaj, konkretno u dijelu u kojem se u pravnom opisu navodi povreda članka 30. stavka 4. u vezi s člankom 34.a stavkom 1. Zakona o računovodstvu (NN 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22). Prekršaj je pravilno kvalificiran jer se okrivljenici stavlja na teret nedostavljanje dokumentacije iz članka 30. stavaka 2. i 3. Zakona o računovodstvu, za koje rokovi iz članka 34.a. stavka 1. Zakona vrijede. Iako rokovi za dostavu odluke iz članka 30. stavka 4. nisu obuhvaćeni tim posebnim okolnostima, to ne umanjuje odgovornost okrivljenice za propuste u dostavi ostale propisane dokumentacije. Dakle, pravni opis prekršaja u presudi je ispravan i odgovara utvrđenom činjeničnom stanju.

13. Žalbeni navodi u kojima žaliteljica tvrdi da se u ovom predmetu radi o optuženju za isti prekršaj, kao u prekršajnom nalogu Fine od 23. studenog 2021., Klasa: 120-02/21-04/30603, za prethodnu poslovnu 2019. pa da je okrivljenica mogla odgovarati ili za navedeni prekršaj glede poslovne 2019. ili za produljeni prekršaj koji obuhvaća poslovne 2019. i 2020., dok u svakom slučaju ne može odgovarati isključivo za 2020., jer se na taj način očigledno povređuje načelo ne bis in idem, potpuno su neosnovani. Naime, u predmetu Klasa: 120-02/21-04/30603 od 23. studenoga 2021., okrivljenoj odgovornoj osobi je stavljeno na teret što kao odgovorna osoba obveznika nije dostavila Fini u bilo koju poslovnicu FINA-e na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, najkasnije u roku od osam mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine, odnosno do 31. kolovoza 2020. godine, radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom za poslovnu 2019. U ovom pak predmetu, koji je povodom žalbe dostavljen na rješavanje ovom Sudu, 31. svibnja 2023. te se vodi pod brojem: Ppž-5123/2023, okrivljena odgovorna osoba je prvostupanjskom presudom proglašena krivom što kao odgovorna osoba poslovnog subjekta STEFAN PROMET j.d.o.o. nije dostavila Fini u bilo koju poslovnicu Fine na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom radi javne objave, najkasnije u roku od 8 mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine, odnosno do 31. kolovoza 2021. radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom za poslovnu 2020. godinu, čime je počinila prekršaj kažnjiv po članku 42. stavku 1. točki 33. i stavku 2. Zakona o računovodstvu. Riječ je, dakle, o dvije različite radnje koje su se dogodile u dvije različite kalendarske godine, i odnose se na različite poslovne godine, s jasno razgraničenim datumima kada je obveza trebala biti izvršena (1. rujna 2020. te 1. rujna 2021.).

14. Također, ne može se govoriti o produljenom prekršaju jer prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu ne predstavlja jedinstveno djelo koje bi se moglo tretirati kao kontinuirano (produljeno) kršenje jedne iste obveze. Svaka godina nosi novu, neovisnu zakonsku obvezu dostave godišnjeg financijskog izvještaja i druge dokumentacije radi javne objave, koja se mora izvršiti u precizno određenom roku. Prema tome, tvrdnja da se okrivljenu odgovornu osobu "dvaput kažnjava za isto djelo" i da je povrijeđeno načelo ne bis in idem (zabrane dvostrukog suđenja i kažnjavanja za isto djelo) ne stoji. U ovom predmetu, okrivljenica je odgovarala isključivo za nedostavljanje godišnjeg financijskog izvještaja i druge dokumentacije za 2020. godinu, a prekršaj je počinjen 1. rujna 2021. godine. U predmetu na koji se poziva žaliteljica, prekršaj se odnosi na 2019. godinu, s danom počinjenja 1. rujna 2020. godine. Radi se, dakle, o dva odvojena prekršaja koji se ni činjenično ni pravno ne preklapaju. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenu odgovornu osobu proglasio krivom za prekršaj utvrđen u izreci presude.

15. Žalbeni navod okrivljene odgovorne osobe da, ukoliko se već utvrdi da je prekršaj doista počinjen, kako su u predmetnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona, kojim je definiran institut beznačajnog prekršaja. Sukladno članku 24.a Prekršajnog zakona nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stajalište ovog Suda je da prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu predstavlja prekršaj kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, a vezano uz navedene objektivne komponente beznačajnosti djela.

16. Iz navedene odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela. Kako se u konkretnom slučaju radi o tome da okrivljena odgovorna osoba nije uopće dostavila propisane financijske izvještaje radi javne objave, stoga ovaj Sud smatra da nisu ostvareni subjektivni elementi neophodni za zaključak da se u ovom slučaju radi o beznačajnom prekršaju. Nadalje, iz stava počinitelja konkretnog prekršaja ne proizlazi priznanje niti izraženo kajanja, već upravo suprotno pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti.

17. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita i da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. u vezi stavka 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, br. 114/22.), koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za odgovornu osobu u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kuna do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).

18. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja, iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u ublaženom iznosu od 300,00 eura / 2.260,35 kuna, pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja te nije prestroga, zbog čega bi ovako ublažena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenoj odgovornoj osobi izrekao novčanu kaznu u naznačenom iznosu, a koja je ispod propisanog minimuma novčane kazne, propisane za predmetni prekršaj, pri čemu nije našao olakotnih okolnosti, te unatoč prekršajnoj osuđivanosti, koju je cijenio kao otegotnu okolnost, primjenom instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj odgovornoj osobi novčanu kaznu ublažio znatno ispod zakonom propisanog minimuma. Stoga, uvjeta za daljnje ublažavanje novčane kazne ovaj Sud nije našao, držeći da će se izrečenom, već ublaženom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i na okrivljenu djelovati na način da ubuduće ne čini ovakav ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

19. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljena odgovorna osoba u roku koji je prvostupanjskom presudom određen za plaćanje kazne (30 dana), plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

20. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenu odgovornu osobu, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

21. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenu odgovornu osobu, branitelja i tužitelja.