Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-192/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja Ri-Stan d.o.o., OIB: 31135242311, iz Rijeke, A. K. Miošića 2, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Stipinović, Miočić, Glavota i Miškulin Frelih u Rijeci, protiv tuženika CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-268/2023-19 od 10. listopada 2024., 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-268/2023-19 od 10. listopada 2024. ukida u točkama I. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke poslovni broj Ovrv-2396/23 od 20. ožujka 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos 280,89 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 79,19 eura od 26. veljače 2022. pa do isplate

- 72,66 eura od 26. ožujka 2022. pa do isplate

- 71,67 eura od 26. travnja 2022. pa do isplate

- 53,10 eura od 26. svibnja 2022. pa do isplate

- 4,27 eura od 28. lipnja 2022. pa do isplate

po stopi koja se od 26. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju Javnoga bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke poslovni broj Ovrv-2396/23 od 20.ožujka 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 163,27 eura (stodvadesettri eura dvadesetsedam centi), u roku od osam dana.“

2. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 23. studenoga 2024. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu toplinsku energiju i to tzv. promjenjivi trošak, za razdoblje od siječnja do svibnja 2022. u iznosu od 280,89 eura, za stan u [adresa] u [adresa].

5.1. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer da je on podmirio sve svoje obveze prema tužitelju, a da nije podmiren samo onaj dio troška kojeg tuženik ocjenjuje da je pogrešno obračunat i u većem iznosu od propisanog te je istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije jer da s tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu.

5.2. Na temelju dokaza koje je prvostupanjski sud proveo i koje je pobrojao u točki 10. obrazloženja svoje odluke prvostupanjski sud je u odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije zaključio da isti nije osnovan.

5.3. Ovo iz razloga što da je Energo d.o.o. prenio poslove objedinjene naplate tužitelju kao izvršitelju, a kako to proizlazi iz Okvirnog sporazuma za pružanje usluga objedinjene naplate troškova stanovanja (list 82 spisa), na način kako je to pobliže određeno odredbama toga Sporazuma. Člankom 12. Sporazuma da je određeno da se troškovi stanovanja odnose između ostalog i na isporuku toplinske energije za zagrijavanje prostora i pripremu potrošnje tople vode i potrošnju plina za račun Energo d.o.o.

5.4. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik platio dio nespornih troškova toplinske energije za stan u [adresa], a koji iznos ne predstavlja 30% troškova naknade, već nešto više od 7% za svaku pojedinu fakturu, a što da je razvidno iz utuženih računa. Tužitelj da je uspješno dokazao svoje tvrdnje računima za utuženo razdoblje (list 42-56 spisa), naturalnim podacima za isto razdoblje iz kojih proizlaze ukupni troškovi svakog pojedinog stana u pogledu isporučene toplinske energije te podnescima upućenim sudu u kojima je iscrpno obrazložio način obračuna troškova.

5.5. Tuženik da navodi kako je obračun tužitelja protivan Pravilniku o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju jer tužitelj obračunava pogrešnu visinu korekcijskog faktora isporučene toplinske energije u obračunskom razdoblju u visini koeficijenta 2,5 umjesto 1,5, pri čemu se poziva na utvrđenja iz presude C 550/2014, a koja presuda da se ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer se radi o troškovima, ali za 2013., dakle da je riječ o različito utuženom vremenskom razdoblju.

5.6. Kako je u ovom postupku utuženo razdoblje u 2022., to da se ima primijeniti Zakon o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/2013., 14/2014., 102/2014., 115/2014., 95/2015., 102/2015., 76/2018., 96/2018., 86/2019., 118/2019.; dalje ZTTE), koji je na snazi za utuženo razdoblje.

5.7. Tvrdnja tuženika da je o svom trošku ugradio razdjelnik, a sve kako bi bio u skladu s principima optimalnog korištenja energije i u skladu sa zakonskim odredbama da nije dokazana. Člankom 4. Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju da je propisano da se u zgradi/građevini mogu ugrađivati uređaji za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije samo jednog proizvođača kojega vlasnici samostalnih uporabnih cjelina slobodno izaberu, a kako bi se omogućio jedinstveni sustav očitanja i naplate isporučene toplinske energije. Suvlasnici zgrade da su sklopili Ugovor o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline s tvrtkom Brunata d.o.o.

5.8. Člankom 33. ZTTE-a da je propisano da vlasnici samostalnih uporabnih cjelina, u zgradi/građevini izgrađenoj prije stupanja na snagu toga Zakona, dužni su radi racionalnijeg korištenja energije ugraditi uređaje za regulaciju odavanja topline i uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) ili mjerila za mjerenje potrošnje toplinske energije. Ministar donosi pravilnik kojim se uređuje ugradnja uređaja (razdjelnika) te modeli raspodjele i obračuna toplinske energije, način raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju u toplinskim sustavima. Radovi na ugradnji uređaja može izvoditi isključivo izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom propisu. Pravilnikom u članku 11. da je određen način izračuna ukupne isporučene toplinske energije, pri čemu je za vlasnike posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu i koji ne ugrade uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije određen korekcijski faktor isporučene toplinske energije 2, u obračunskom razdoblju na zajedničkom mjerilu toplinske energije za sve samostalne uporabne cjeline koje nemaju ugrađene uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije. Stavkom 4. istog članka da je propisano da iznimno od stavka 1. i 2. ovog članka, vlasnici samostalnih uporabnih cjelina mogu odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju odrediti i drugu vrijednost korekcijskog faktora isporučene toplinske energije. Upravo da su to učinili suvlasnici zgrade u [adresa], b i c na sastanku održanom u listopadu 2015. većinom od 95,3% glasova na način da su odlučili da se raspodjela troškova za grijanje vrši u omjeru 10:90 (list 145), pa je tužiteljev obračun koji je vršen primjenom modela 10:90 prema odluci suvlasnika i primjenom korekcijskog faktora od 2,5 u skladu s odredbom članka 11. stavka 2. Pravilnika.

5.9. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-2396/23 od 20. ožujka 2023. za iznos od 280,89 eura i zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate.

5.10. O naknadi troškova postupka odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11., 6. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 2096/2008.-Odluka USRH, 123/2008.- ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer da mu je onemogućeno raspravljanje, da je u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku te da za svoju odluku nije dao jasne i određene razloge utemeljene na provedenim dokazima, niti su dani razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega prvostupanjsku odluku nije moguće ispitati.

6.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP- a čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Ovu bitnu povredu tuženik vidi u tome što da prvostupanjski sud nije dao razloge o svim tvrdnjama na koje se pozvao tuženik, osobito jer se nije očitovao na nalaz Hrvatske energetske regulatorne agencije iz 2012. koji je sačinjen na traženje tuženika i pri čemu je utvrđen veliki broj nezakonitosti te preuveličavanje računa i obračuna tužitelja.

6.2. Prvostupanjski sud nije na način kako to navodi tuženik počinio navedenu bitnu povredu, te time što prvostupanjski sud u svojoj odluci nije dao razloge na neke tvrdnje tuženika nije isti onemogućen u raspravljanju.

6.3. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP- a čini sud ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno.

6.4. Tuženik se poziva na navedenu bitnu povredu u okviru odluke prvostupanjskog suda o aktivnoj legitimaciji tužitelja, smatrajući da tužitelj ne može biti stranka u postupku jer nije s tuženikom ni u kakvom ugovornom odnosu te nema ovlaštenje da od njega naplaćuje troškove toplinske energije jer ju tuženiku niti ne isporučuje.

6.5. Nije učinjena niti navedena bitna povreda, a nedostatak aktivne legitimacije ne može se podvesti pod navedenu bitnu povredu.

6.6. Međutim, i po ocjeni ovog suda, učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer za svoju odluku prvostupanjski sud nije dao jasne i određene razloge pa pobijanu odluku nije moguće ispitati.

6.7. U točki 10. obrazloženja svoje odluke prvostupanjski sud je naveo dokaze koje je proveo, ali se u obrazloženju svoje odluke na neke provedene dokaze uopće ne osvrće i ne navodi zbog čega smatra da isti nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a što u svakom slučaju mora učiniti da bi njegova odluka bila jasna, odnosno da bi bio jasan stav prvostupanjskog suda u odnosu na tvrdnje tužitelja i tuženika. Kada obrazlaže prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja, prvostupanjski sud se poziva na Okvirni sporazum za pružanje usluga objedinjene naplate troškova stanovanja za razdoblje od četiri godine (list 82 spisa), te navodi da iz odredbi tog Okvirnog sporazuma proizlazi da je Energo d.o.o. prenio svoja ovlaštenja za naplatu na tužitelja. Pri tome ne navodi tko je Energo d.o.o., a niti jasno određuje odredbe Okvirnog sporazuma temeljem kojih je izvršen prijenos ovlaštenja Energo d.o.o. na tužitelja.

6.8. Prvostupanjski sud navodi da su suvlasnici zgrade u kojoj tuženik ima svoj stan u listopadu 2015. donijeli odluku iz koje proizlazi da će se raspodjela troškova vršiti u omjeru 10:90 i primjenom korekcijskog faktora od 2,5, a što da je sukladno članku 11. stavak 2. Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju. Međutim, u pravu je tuženik kada navodi da korekcijski faktor od 2,5 ne proizlazi iz sadržaja Odluke suvlasnika iz listopada 2015. pa postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju navedene isprave.

6.9. Također, prvostupanjski sud prihvaća tvrdnju tužitelja da je tuženik platio oko 7% nesporne naknade za toplinsku energiju umjesto 30%, koliko on tvrdi da je platio. Ovu tvrdnju tužitelja prvostupanjski sud prihvaća jer da tako proizlazi iz priloženih računa, odnosno popisa s lista 55 spisa. Da bi obrazloženje sudske odluke bilo jasno nije se dovoljno pozvati na list spisa na kojem se nalazi neki dokaz koji sud prihvaća kao istinit i valjan, već je potrebno navesti što to točno proizlazi iz dokaza na koji se sud poziva i što se sadržajem istog dokazuje.

6.10. Isto tako, prvostupanjski sud navodi da se utvrđenja iz presude broj Povrv- 550/2014, a koja se odnose ne korekcijski faktor, ne mogu razmatrati u okviru ovog postupka jer da se radi o drugom utuženom razdoblju, pri čemu ne navodi od kakvog je utjecaja utuženje za obvezu iz drugog vremenskog razdoblja na visinu korekcijskog faktora.

7. Zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je pobijanu odluku u točki I. i III. izreke ukinuo primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratio prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

7.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu na način da će dati jasne i određene razloge za odlučne činjenice u ovom postupku, uz navođenje sadržaja dokaza na temelju kojih je utvrdio te činjenice, navest će zbog čega neke od navedenih dokaza ne smatra relevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica te će dati jasne razloge o svim prigovorima tuženika bilo da ih prihvaća ili odbija te će donijeti novu odluku o glavnoj stvar i odluku o troškovima.

8. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Vesna Rep