Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5125/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VN, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu od 25. travnja 2024., broj: Pp-555/2022, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. VN kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. VN je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu okr. VN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je, uz primjenu instituta ublažavanja, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.020,00 eura.

1.1. U novčanu kaznu, okrivljeniku je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 22. travnja 2022. u 18,40 sati do 23. travnja 2022. u 6,00 sati, kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura, pa je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 940,36 eura.

1.2. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme koje je vozačka dozvola bila oduzeta mjerom opreza po policiji.

1.3. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice Maje Vukelić Brčić, odvjetnice u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, dovođenjem u pitanje pravilnost i dostatnost izreke, ovaj sud ocjenjuje da je izreka pobijane prvostupanjske presude razumljiva i određena te sadrži sve bitne elemente sukladno odredbe članka 183. Prekršajnog zakona, tako da je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koje je djelo okrivljenik proglašen krivim. Iz izreke je razvidno da je okrivljenik u svojstvu vozača sudjelovao u prometu na cesti kada je imao navedenu količinu alkohola u organizmu, čime je ostvario obilježja djela iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a budući da je zakonom propisano da će kazniti vozač ako ima alkohola u krvi, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Tako pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge, koji su dani jasno i određeno, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno održao raspravu 23. travnja 2024. i sve potrebne dokaze, sukladno odredbe članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona. Naime, na tu raspravu okrivljenik i njegova braniteljica su uredno pozvani, kako to proizlazi iz predmetu priloženih dostavnica, te nisu doprinijeli dokaz o opravdanom izostanku okrivljenika i zatražili odgodu rasprave zbog opravdanog izostanka, uz što je dostavljena i pisana obrana okrivljenika. Izostanak uredno pozvane braniteljice, ne predstavlja razlog za odgodu rasprave. Budući da je okrivljenik uz optužni akt zaprimio i obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, to je bio pravilno upozoren o pravima i dužnostima u postupku, pa je tako bio upozoren i da se rasprava može održati u njegovoj odsutnosti i donijeti presuda. Urednim pozivanjem okrivljenika na raspravu za dan kada su izvedeni dokazi na kojima se temelji pobijana presuda omogućeno je sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona.

6.1. Iz stanja predmeta proizlazi da je okrivljenik sudu dostavio pisanu obranu sukladno članku 128. stavku 3. Prekršajnog zakona i potpisao je, pa je nadležni sud pravilno i zakonito, nakon ostvarenih zakonskih pretpostavki za provođenje glavne rasprave, pisanu obranu okrivljenika pročitao na glavnoj raspravi u smislu članka 167. stavka 6. Prekršajnog zakona. Na toj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka i smatra se da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga mišljenje je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

7. Bez uspjeha žalitelj sada upire da nije odlučeno o njegovom prijedlogu za delegaciju nadležnosti, budući da iz stanja predmeta ne proizlazi da bi takav zahtjev bio podnesen prije započinjanja prekršajnog postupka, s time da je postupak pravilno pokrenut podnošenjem optužnog prijedloga pred stvarno i mjesno nadležnim Općinskim sudom u Crikvenici, sukladno odredbama Prekršajnog zakona, prema mjestu počinjenja djela te proveden pravilnim pozivanjem okrivljenika i braniteljice. Prijedlog za zamolbeno ispitivanje pred sudom prebivališta prvostupanjski sud nije dužan prihvatiti.

8. Neosnovano žalitelj upire da bi u predmetnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona, budući da zbog težine i pogibeljnosti prekršajnog djela upravljanja vozilom u prometu na cesti s visokim stupnjem alkoholiziranosti te potencijalno ugrožavanje drugih sudionika u prometu i njihove imovine, nije ostvaren uvjet neznatnog stupnja ugrožavanja iz citirane zakonske odredbe, kako to pogrešno ističe žalitelj.

9. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

9.1. Žalitelj ne spori događaj i upravljanje vozilom u prometu na cesti, a bez uspjeha dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog stupnja koncentracije alkohola u organizmu, budući da isto nesporno proizlazi iz na glavnoj raspravi izvedenih dokaza, odnosno zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 22. travnja 2022. iz kojega je razvidno da je koncentracija alkohola (uz granicu dopuštene pogreške) iznosila 1,58 g/kg, da je ispitivanje prihvatio i da rezultat nije poricao te da je takav zapisnik bez primjedbi potpisao. Provjerom ispravnosti korištenog uređaja, na temelju izvješća o ispitivanju br. 1158/2021 utvrđeno je da zadovoljava mjeriteljske zahtjeve određene Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (NN 60/20) i Tipnim odobrenjem klasa: UP/I-034-02/13-04/28, s valjanošću ovjere do 31. srpnja 2022.

Prema članku 199. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama smatra se da vozač ima alkohola u krvi ako je njegova prisutnost utvrđena analizom krvi i urina ili analizom krvi, mjerenjem količine alkohola u litri izdahnutog zraka, liječničkom pregledom i drugim metodama i aparatima, pa je suprotno tvrdnji žalitelja, upotreba uređaja Drager 6820 ARNF-0035 jedan od Zakonom predviđenih načina utvrđivanja prisutnosti alkohola, a policijski službenik koji obavlja ispitivanje prisutnosti alkohola nije dužan uputiti ispitanika na stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize, ako ispitanik prihvaća ispitivanje i ne poriče rezultate ispitivanja, kako je to slučaj u ovom predmetu. Dokazni prijedlog okrivljenika za utvrđivanje osposobljenosti policijskog službenika za provođenje postupaka ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu prvostupanjski sud je pravilno odbio, budući da policijski službenici takva znanja stječu osnovnom policijskom naobrazbom, a na temelju do tada provedenih dokaza nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja stanja stvari.

Stoga je mišljenje i ovog drugostupanjskog suda da je na temelju rezultata provedenog postupaka prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj stavljen mu na teret.

9.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana u zakonom propisanim granicama, primjereno težini i opasnosti djela, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena, budući da je izrečena uz primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Stoga i ovaj sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i da je pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

10.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.

11. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao zaštitnu mjeru, s obzirom na veću težinu i opasnost počinjenog prekršaja, koja proizlazi iz značajnog stupnja koncentracije alkohola i u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere. Prilikom određivanja trajanja zaštitne mjere očito je već i prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri imao na umu životne prilike okrivljenika i potrebu za upravljanjem vozilom istaknute u pisanoj obrani, a koje bez uspjeha ponavlja žalbi, s obzirom na već određeno najkraće zakonom propisano vrijeme trajanja zaštitne mjere, pa je i ovaj sud mišljenja da je zaštitna mjera određena sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Stoga navodi žalitelja kojima ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove okolnosti ne dovode u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom vremenu trajanja.

12. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

13. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.