Poslovni broj:Gž-2035/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesna Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženice VO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Saši Kačeru, odvjetniku u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 25 P-235/2021-34 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 25 P-235/2021-34 od 2. lipnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženoj VO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 464,53 eura/ 3.500,00 kuna1, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku na taj iznos, od dana 01.01.2017. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.773,25 eura/ 28.429,53 kuna se odbija.

III. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.844,02 eura/ 13.893,75 kuna."

2. Protiv navedene presude, pobijajući točku II. i III. izreke, tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno prvostupanjska odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Neosnovano tužitelj u žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer u pobijanoj odluci ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Izreka prvostupanjske presude je jasna i razumljiva, ista ne proturječi razlozima presude te obrazloženje prvostupanjske odluke sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. U smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.237,78 eura na ime ulaganja u nekretninu tužene.

9. Nesporno je da su tužitelj i njegova supruga stanovali u kući u vlasništvu tužene na adresi [adresa] i to zajedno s tuženom u razdoblju od 2016. do 2018. Nije sporno da su tužitelj i njegova supruga iz kuće iselili krajem 2018. zbog narušenih odnosa sa tuženom, kao niti to da za vrijeme stanovanja u kući tužene nisu plaćali najamninu. Također nije sporno da su u razdoblju od 2016. do 2018. na kući izvršeni radovi i to: postavljanje staklene vune radi izolacije, zatvaranje prozora i postavljanje knauf ploča, malanje i gletanje cijele kuće, postavljanje nove fasade, zamjena pločnika, betonaža novog pločnika i postavljanje vanjske stolarije.

10. Sporna je visina troškova ulaganja koja su izvršena u kuću tužene u razdoblju od 2016. do 2018., sporno je tko je navedene troškove podmirio i na koji način, te je sporno da li je tužitelj izvršio ulaganja u kuću sa ili bez odobrenja tužene.

11. Temeljem odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

12. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće činjenice:

- da pregledom izvoda s računa tužene proizlazi kako je s računa tužene u razdoblju od rujna 2016. do lipnja 2017. ukupno podignut iznos od 7.254,79 eura/ 54.661,22 kuna., te da je supruga tužitelja ĆO imala punomoć za podizanje novca s računa tužene u Erste&Steiermärkische bank d.d., te kako je u navedenom razdoblju taj novac i podizala,

- da je tužena u razdoblju između 2016. do 2018. uzela kredit u iznosu od 8.000,00 eura, što je potvrdila tužena i svjedok OO, i da je tužena uzela taj kredit za izgradnju nove fasade,

- da tužitelj nije dokazao da je on snosio troškove ulaganja u kuću tužene u iznosu od 28.429,53 kuna, već iz provedenog postupka proizlazi kako je navedeni trošak podmirila tužena, koja je uzela spomenuti kredit i sa čijeg bankovnog računa je podizan novac u iznosima koji čak i premašuju iznos kojeg tužitelj tužbom potražuje,

- da tužitelj nije dokazao da je zaista na kući tužene podmirio troškove ulaganja koja su na kući izvršena u razdoblju od 2016. do 2018., a koji iznose ukupno 28.429,53 kuna,

- da je tužitelj izvršenim ulaganjem – postavljenjem toplinske izolacije na pod tavana, odnosno staklene vune u iznosu od 3.500,00 kuna povećao vrijednost nekretnine tužene u navedenom iznosu.

14. Za navedena odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud naveo valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pa zbog toga ta utvrđenja prihvaća kao pravilna i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze ocijenio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju čvrsto uporište u izvedenim dokazima.

15. Sukladno čl. 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje Zakon o obveznim odnosima) određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno st.2. istog članka propisano je kako se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok je st.3. istog članka propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se kasnije nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

16. Slijedom pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud, u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221. a ZPP) odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.773,25 eura/ 28.429,53 kuna, s obzirom da isti nije dokazao da je snosio preostale troškove ulaganja u kuću tužene u iznosu od 28.429,53 kuna, već iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je navedeni trošak ulaganja podmirila tužena koja je podigla kredit u iznosu od 8.000,00 eura i sa čijeg bankovnog računa je u razdoblju od rujna 2016. do lipnja 2017. podizan novac u iznosima koji premašuju iznos koji tužitelj potražuje tužbom u ovom postupku.

17. Odluka o troškovima postupka se pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 2. u vezi članka 155. ZPP-a.

18. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. stavak 2. ZPP), valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu, u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

U Splitu, 15. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić