Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1363/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BG, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 4. listopada 2024., broj: Pp-314/2024, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. BG kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. BG je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu okr. BG proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Tadije Matića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d. u Splitu, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog drugostupanjskog suda smatra da je, nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 229. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
5.1. Žalitelj ne dovodi u pitanje da je odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], da je primio obavijest o počinjenom prekršaju Policijske postaje Omiš od 26. srpnja 2021. o tome da je predmetnim vozilom 19. srpnja 2021. počinjen prekršaj prekoračenja dopuštene brzine kretanja, a pogrešno smatra da je dostavio podatke o vozaču, budući da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da očitovanje koje je dostavio ne predstavlja vjerodostojan podatak o vozaču u smislu citirane zakonske odredbe, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
5.2. Naime, navedeni prekršaj čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je vlasnik motornog vozila, a koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a), u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred sudom jasno i određeno proizlazi da se žalitelj u svojstvu odgovorne osobe u pravnoj osobi očitovao da nitko od njihovih djelatnika nije upravljao tim vozilom navedenog dana na navedenom mjestu, niti ima saznanja da bi tko drugi koristio to vozilo, pa takvo očitovanje ne predstavlja dokaz o osobi koja je upravljala vozilom, kako to potvrđuje i sadržaj očitovanja na obavijest. Nadalje je u obavijesti navedeno da je u posjedu vozila taj dan bio BG, međutim da nije bio vozač u inkriminirano vrijeme. Prema tome, takvo nejasno i neodređeno očitovanje, bez ikakve konkretizacije o vozaču, ne smatra se dostavom vjerodostojnih podataka o vozaču. Nakon 1. kolovoza 2019., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19.) propisano je da se dostava podataka o više osoba koje su moguće upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu vozača, pa je prvostupanjski sud predmetno očitovanje pravilno ocijenio dostavom nevjerodostojnih podataka i donio na zakonu osnovanu odluku. Opravdanje koje žalitelj ponavlja i u žalbi, da nije utvrdio tko je konkretne zgode upravljao vozilom, ne isključuje njegovu odgovornost, s time da je imao mogućnost na temelju relevantnih podataka o konkretnom događaju, specifičnih po vremenu i mjestu upravljanja, razjasniti pitanje svojstva vozača i kao odgovorna osoba raspolagati valjanom informacijom o osobi i vremenu upravljanja vozilom (koje kao opasno sredstvo u prometu ne može biti u slobodnoj uporabi).
5.3. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Pogrešno žalitelj ističe povredu materijalnog prava, budući upire na tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, pa kako je ovaj sud činjenično utvrđenje iz izreke pobijane presude prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se sugerira žalbom.
7. Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini prekršaja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za kaznu u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, i nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio raniju neosuđivanost okrivljenika te je kaznu odmjerio u najnižoj mjeri posebnim zakonom propisanog iznosa. Takvu mjeru kazne i ovaj drugostupanjski sud smatra pogodnom za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. Žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.
8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
