Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-1785/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐZ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 5. siječnja 2023., polovni broj: 15 Pp-868/2022, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĐZ i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ĐZ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. ĐZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je na temelju cit. propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, koju je dopušteno platiti u tri jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a svaki slijedeći do 15. u mjesecu.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 27,00 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako na to upire žalitelj vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon pravilno provedenog prekršajnog postupka, ispravnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
5.1. Žalitelj se u postupku pred sudom, pravilno upozoren na svoja prava, priznao sve odlučene činjenice prekršaja optužnim aktom stavljenog mu na teret, a kako to potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika od 22. ožujka 2022. koji je i izveden na raspravi u njegovoj nazočnosti te na provedeni dokazni postupak nije imao primjedbe niti je predlagao provođenje drugih dokaza. Takav zapisnik je, prethodno pravilno upozoren u smislu odredbe članka 120. stavka 1. Prekršajnog zakona, vlastoručno potpisao. Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, to je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za predmetni prekršaj.
5.2. Bez uspjeha žalitelj sada upire da presuda nije jasna jer da se navodi da je on rekao kako će test pokazati pozitivnu prisutnost na droge u organizmu, s obzirom da je prethodno konzumirao marihuanu, budući da u ovom predmetu nije odlučno je li imao prisustvo droga u organizmu (ili bio pod utjecajem droga) već je li se kao vozač odbio podvrgnuti ispitivanju - stručnom pregledu uzimanja krvi i urina na prisutnost droga. Ovlaštenje za postupanje policijskog službenika proizlazi iz odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i urina ili na liječnički pregled. Službena osoba je na temelju okolnosti predmetnog postupanja procijenila da je potreban takav način utvrđivanja prisustva droga u organizmu, a odredbom stavka 4. članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno je propisano da su osobe iz stavka 1., 2. i 3. dužne postupati prema zahtjevima policijskih službenika, i pri tome žalitelja ne opravdava činjenica da je u trenutku zaustavljanja obavljao poslove radnog mjesta.
5.3. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i značaj djela te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu odmjerio u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, već pravilno vrednujući sve olakotne okolnosti na koje žalitelj upire u žalbi, pa suprotno tvrdnji žalitelja nisu ostvareni uvjeti za preinačenje odluke o kazni blažim kažnjavanjem, odnosno primjenom instituta ublažavanja. Naime, prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje naročito olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, niti iz žalitelj sada ističe i dokumentira uz žalbu. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna u svemu primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenika da ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da je s obzirom na sve okolnosti djela i počinitelja, pogodna za ostvarivanje svrhe specijalne i generalne prevencije.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda žalbe, ovaj sud je mišljenja da je ista pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Značaj i težina počinjenog prekršaja te sve okolnosti počinjenja djela, predstavljaju drsko kršenje prometnih propisa, i opravdavaju izricanje zaštitne mjere. Stoga je ocjena i ovog suda da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je zaštitna mjera određena u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno težini i opasnosti od ponavljanja djela, osobinama ličnosti počinitelja i pravilno cijenjenog ranijeg primjerenog ponašanja u prometu, odnosno sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Paušalni i nedokumentirani navodi žalbe kojima žalitelj upire na potrebu za vozačkom dozvolom nisu takve naravi da bi doveli u pitanje osnovanost i trajanje izrečene zaštitne mjere u minimalnije propisanom vremenu trajanja.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
