Poslovni broj: Gž Ovr-942/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić u pravnoj stvari Raiffei- senbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pu- nomoćniku Ivanu Glamuzina, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Ča- čić, odvjetniku iz Vinkovaca, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Ovr-903/15-137 od 11. listopada 2024., 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Ovr-903/15-137 od 11. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 13.825,00 eura, u roku od 8 dana (točka I. izre- ke). Istim je rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška u preostalom dijelu (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja u dijelu pod točkom II. Izreke, žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22. I 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovni postupak.

2. 1. Nije podnesen odgovor na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje na temelju odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa), tako što je naložio ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak nastao pokretanjem i vođenjem ovršnog postupka, a koji je pravomoćno obustavljen zato što je nakon pokretanja ovršnog postupka došlo do ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, u iznosu od 13.825,00 eura.

5. Odredbom članka 14. točka 5. OZ-a propisano je da je ovrhovoditelj dužan naknaditi ovršeniku troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

5.1. U ovom slučaju ovršenik potražuje i daljnji iznos troška ovršnog postupka od 43.495,84 eura, pri čemu smatra da je sud pogrešno primijenio naprijed citiranu odredbu OZ-a, kao i Tarife.

5.2. Takav stav žalitelja nije osnovan.

5.3. Naime, prvostupanjski sud je jasno, detaljno i precizno naveo za koje radnje i temeljem kojih odredbi Tarife je priznao, odnosno za koje radnje nije priznao ovršeniku zatraženi trošak ovršnog postupka.

5.4. Tako je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 301.116,25 eura ovršeniku zastupanom po punomoćniku priznat trošak sastava podneska od 25. srpnja 2016. kojim se ovršenik očitovao na dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka a u smislu Tbr. 11. t. 10. Tarife, u visini od 250 bodova, a obzirom na to da navedeni podnesak ne ulazi ni u jednu kategoriju podnesaka propisanih Tbr. 11. t. 1.

- 9. Tarife, pa se na isti primjenjuje odredba o ostalim podnescima u ovršnom postupku. Nadalje, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud svoju odluku u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbi od 28. veljače 2013. i 11. rujna 2017., iz razloga što su obje pravomoćno odbijene, a navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud. To stoga što za sastavljanje žalbe s kojom ovršenik nije uspio, istome ni u kom slučaju ne pripada pravo na nagradu, a što je i opći stav sudske prakse.

5.5. Osim toga, ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda i glede zahtjeva ovršenika za naknadu troška sastavljanja prijedloga za odgodu od 22. veljače 2017. jer je navedeni prijedlog tijekom postupka također pravomoćno odbijen, odnosno ovršenik s navedenim zahtjevom u postupku nije uspio, slijedom čega je i u tom dijelu ovršenik sa svojim zahtjevom pravilno odbijen. Isto tako, žalbeni navodi ovršenika, da mu je trebalo dosuditi trošak odgovora na reviziju od 26. rujna 2019. i odgovora na žalbu od 26. rujna 2019., s obzirom na to da isti nisu bili, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, niti nužni, niti potrebni za vođenje postupka, su također neosnovani. Što se tiče troška sastavljanja podneska od 24. siječnja 2014. i u tom dijelu je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev ovršenika, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka, a sve imajući u vidu činjenicu da sud nije pozvao ovršenika na očitovanje, niti je navedenim podneskom ovršenik postupao po bilo kakvom traženju suda. Konačno, što se tiče navodnog ovršenikovog troška sudske pristojbe u visini od 15.000,00 kuna / 1.990,84 eura, ističe se da, a kako je to jasno naveo i prvostupanjski sud, uvidom u podatke eSpis-a kao i pregledom spisa nije utvrđeno da je ovršenik tijekom predmetnog ovršnog postupka platio sudsku pristojbu u navedenom iznosu, a niti je uz svoj zahtjev za naknadu troška dostavio dokaz o uplati kojim bi navedenu uplatu i dokazao.

5.6. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je ovršeniku dosudio ukupan trošak od 13.825,00 eura, a zahtjev ovršenika u preostalom dijelu odbio kao neosnovan.

6. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva ovršenika za naknadom troškova i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić