Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-3143/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JI, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 9. veljače 2023., broj: 8.Pp-18288/2022, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. JI kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. JI je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. JI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona i žalbu zbog odluke o kazni.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, navodeći je postupak proveden bez njegovog prisustva, da nije imao mogućnost braniti se u postupku pred sudom, jer da je imao višestruki prijelom kralježnice i da je u procesu rehabilitacije, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno održao raspravu 8. veljače 2023. i sve potrebne dokaze, sukladno odredbe članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona. Naime, na tu raspravu okrivljenik je uredno pozvan (24. siječnja 2023.) kako to proizlazi iz predmetu priložene dostavnice i to primitkom poziva na adresi [adresa], J koja je navedena u optužnom aktu, dok u predmetu nema dokaza da bi ispričao svoj izostanak ili zatražio odgodu rasprave zbog opravdanog izostanka. Budući da je okrivljenik uz optužni akt zaprimio i obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, to je bio pravilno upozoren o pravima i dužnostima u postupku, pa je tako bio upozoren i da se rasprava može održati u njegovoj odsutnosti i donijeti presuda. Prema tome, urednim pozivanjem na raspravu za dan kada su izvedeni dokazi na kojima se temelji pobijana presuda, okrivljeniku je omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona i smatra se da je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga, ovog sud je mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano ističe žalitelj.
6. Žalitelj ne dovodi u pitanje svojstvo vozača te prilike i obavljeno preliminarno testiranje na prisutnost droge, a neosnovano i dalje ističe da nije počinio prekršaj, budući da je te prilike odbio ponuđen mu liječnički pregled te vađenje krvi i uzimanja urina radi analize, jer iz rezultata provedenog postupka, odnosno zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj [serijski broj] od 28. ožujka 2022. jasno proizlazi da je odbio stručni pregled - uzimanja krvi i urina radi analize, a koji je bez primjedbi vlastoručno potpisao te koji u smislu odredbe članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona predstavlja valjani dokaz. Bez uspjeha žalitelj upire na rezultate naknadnog testiranja, jer isto nije od utjecaja na pravilnost činjeničnog utvrđenja. Naime, za pravilno utvrđenje stanja stvari nije odlučna činjenica je li žalitelj bio pozitivan na metafetamin i amfetamin, već njegovo odbijanje vađenja krvi i uzimanja urina radi analize nakon prethodnog preliminarnog testiranja na prisutnost droga u organizmu. Iz sadržaja tog zapisnika proizlazi kako je upozoren da odbijanjem ispitivanja čini prekršaj. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno i da nema potrebe za daljnje provođenje dokaznog postupka, niti je žalitelj u postupku pred sudom predlagao izvođenje drugih dokaza. Budući da sud nije vezan nikakvim dokaznim pravilima to je, pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim na temelju do tada provedenih dokaza, donio na zakonu osnovanu odluku.
6.2. Žalitelj ne ističe, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjereno težini i opasnosti djela, stupnju krivnje okrivljenika te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti od utjecaja na kaznu, dok žalitelj ne ističe i ne doprinosi nikakve dokaze o postojanju drugih okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena kazna, da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja i djelovati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.
7.1. Prvostupanjski sud je već pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.
