Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-514/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Eos Matrixa d.o.o., OIB: 76674680107, iz Zagreba, Horvatova 82, kojeg zastupa opunomoćenica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, koga zastupa privremena zastupnica Ivana Mandić, odvjetnica u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-185/2024-7 od 5. ožujka 2025., 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-185/2024-7 od 5. ožujka 2025. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati 198,01 EUR (slovima: sto devedeset osam eura i jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. do isplate.

II. Dio točke II. izreke kojim je odbačen dio zahtjev tužitelja za naknadu troškova i točka III. izreke presude nisu bili predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. U cijelosti se održava na snazi platni naloga sadržan u rješenju ovog suda, poslovni broj: Pl-10/2024-6 od 4. ožujka 2024., te se nalaže tuženiku DC da u roku 8 (osam) dana, od dostave prijepisa presude, plati 370,48 eura (tristo sedamdeset eura i četrdeset osam centi) tužitelju Eos Matrixu d. o. o. iz Zagreba sa zateznim kamatama:

- 20,75 eura (dvadeset eura sedamdeset pet centi) od 18. ožujka 2023.,

- 28,29 eura (dvadeset osam eura dvadeset devet centi) od 21. travnja 2023.,

- 19,71 eura (devetnaest eura sedamdeset jedan cent) od 17. svibnja 2023.,

- 6,39 eura (šest eura trideset devet centi) od 17. lipnja 2023.,

- 56,43 eura (pedeset šest eura četrdeset tri centa) od 16. rujna 2023.,

- 238,91 eura (dvjesto trideset osam eura devedeset jedan cent) od 11. listopada 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se od 1. siječnja 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., na račun tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa], model: HR00, s pozivom na broj: 11010-200005145164.

II. Nalaže se tuženiku DC da u roku 8 (osam) dana, od dostave prijepisa presude, plati 198,01 (sto devedeset osam eura i jedan cent) troškova postupka tužitelju Eos Matrixu d. o. o. iz Zagreba, sa zateznim kamatama od 5. ožujka 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., na račun IBAN:

[broj bankovnog računa], model: HR00, s pozivom na broj: 11010-200005145164, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbacuje kao nedopušten.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev za naknadu 25,00 eura (dvadeset pet eura) troškova postupka.“

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke i djelomično točka II. izreke) potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik po privremenom zastupniku 25. ožujka 2025. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbaci tužbu zbog promašene aktivne legitimacije ili da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja na plaćanje troškova ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Pl-10/2024-6 od 4. ožujka 2024. izdan je platni nalog kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati 370,48 eura sa zateznim kamatama kako je specificirano u točki I. izreke, te troškove postupka u iznosu 125,00 eura. Kako je tuženik nepoznatog prebivališta i boravišta to mu je postavljena privremena zastupnica u osobi odvjetnice Ivane Mandić iz Osijeka.

5.1. Privremena zastupnica podnijela je prigovor jer smatra da tužitelj nije ovlašten predlagati ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, s obzirom na to da tuženik nije s tužiteljem sklopio nikakav ugovor.

5.2. Prvostupanjski sud je odluku donio na temelju članka 451. stavak 3. u svezi sa člankom 457. i 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) bez održavanja ročišta, na temelju dokaza koji su priloženi u spis.

5.3. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik 1. veljače 2023. s Hrvatskim Telekomom d.d. sklopio Ugovor o kupoprodaji čiji je sastavni dio i otplatni plan broj: 19861253765,

- da je Ugovor sklopljen na temelju Zahtjeva radi zasnivanja pretplatničkog odnosa na određeno vrijeme, odnosno 24 mjeseca,

- da je tužitelj 20. listopada 2015. s Hrvatskim Telekomom d.d. sklopio Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja te Anekse Okvirnog ugovora broj 1., 2., 3., 4., 5. i 6. kojim je tražbina Hrvatskog Telekoma d.d. prema tuženiku koja je predmet ovog postupka prenesena na tužitelja,

- da je tužitelj na adresu tuženika naznačenu u Ugovoru o kupoprodaji i Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa poslao obavijest o ustupanju novčane tražbine od 23. listopada 2023.,

- da iz Zahtjeva, Ugovora i otplatnog plana proizlazi da je tuženik bio dužan plaćati 9,95 eura mjesečno po osnovi kupoprodajne cijene za mobilni uređaj, odnosno da je bio dužan platiti ukupno 238,91 eura,

- da iz pregleda računa za veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2023. te za kolovoz 2023. proizlazi da je za veljaču bio dužan platiti 20,75 eura sa dospijećem 17. ožujka 2023., za ožujak 28,29 eura s dospijećem 20. travnja 2023., za travanj 19,71 eura s dospijećem 16. svibnja 2023., za svibanj 6,39 eura s dospijećem 17. lipnja 2023 te za kolovoz 56,43 eura s dospijećem 15. rujna 2023. po osnovu pruženih telekomunikacijskih usluga,

- da je tuženik bio dužan platiti 238,91 eura po osnovi dospjelih, a neplaćenih mjesečnih iznosa kupoprodajne cijene mobilnog uređaja,

- da je Ugovor raskinut krivnjom tuženika jer nije ispunjavao svoje Ugovorom preuzete obveze.

5.4. Prvostupanjski sud zaključuje da nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije jer da je na temelju članka 80. i 81. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) tražbina Hrvatskog Telekoma d.d. prema tuženiku prenesena na tužitelja ugovorom o cesiji. Visina tražbine da je utvrđena na temelju dokaza koje je tužitelj dostavio, dok nisu pruženi dokazi da tuženik nije zaključio Ugovor o kupoprodaji i Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa te da je platio bilo koji iznos kojeg se obvezao platiti na temelju ugovornog odnosa s ranijim vjerovnikom.

5.5. Zbog toga je prvostupanjski sud donio odluku kao u točki I. izreke svoje odluke. Na iznos glavnice dosudio je i zakonske zatezne kamate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

5.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.) uz uvećanje za plaćene troškova za objavu oglasa o postavljanju privremenog zastupnika u „Narodnim novinama“. Zahtjev tužitelja za naknadu 125,00 eura po osnovi predujma za rad privremenog zastupnika, kao i 13,27 eura po osnovi sudske pristojbe za presudu odbačen je kao nepravodoban, dok je zahtjev za naknadu 25,00 eura po osnovi predujma koji je plaćen javnom bilježniku odbijen kao neosnovan jer tužitelj nije dostavio dokaz da je taj iznos platio.

6. U svojoj žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama. Ovo stoga što sud samo paušalno navodi da je Ugovor sa starim vjerovnikom raskinut i da tuženik nije platio iznose koje tužitelj potražuje.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Kako je prvostupanjski sud na temelju priložene dokumentacije utvrdio da tuženik nije plaćao niti kupljeni uređaj, a niti pružene usluge, to je pravilno zaključio da je ugovorni odnos između Hrvatskog Telekoma d.d. raskinut na temelju članka 18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. Tuženik je taj koji je trebao sudu pružiti dokaze da tvrdnje tužitelja o raskidu ugovornog odnosa nisu točne i da je platio iznose koji se od njega potražuju.

6.2. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a na koje na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik vidi u tome što da su pogrešno primijenjene odredbe ZOO-a, jer da u postupku nije dokazano da je tuženik primio obavijest tužitelja o ustupu tražbine pa da tuženik nije obvezan prema novom vjerovniku, koja obveza za njega nastaje tek nakon što primi valjanu obavijest o prijenosu tražbine.

7.1. Člankom 82. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

7.2. Time što tuženik nije primio obavijest o ustupanju on se ne oslobađa obveze ispuniti obvezu novom vjerovniku, ali se novi vjerovnik izlaže riziku da ukoliko dužnik obvezu ispuni ranijem vjerovniku prije nego što je primio obavijest o ustupanju, da se novi vjerovnik neće moći naplatiti. Drugim riječima, to što tuženik nije primio obavijesti o ustupanju nije prepreka da novi vjerovnik od njega tražiti naplatu ustupljenog potraživanja.

8. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tuženika te je pobijana odluka potvrđena u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

9. Dio točke II. izreke kojim je odbačen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova i točka III. izreke presude nisu bili predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istih nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Vesna Rep