Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-169/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. INB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Krešimiru Vlajčeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Bukovac, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-69/2020-40 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tuženiku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tužitelj SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i INB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti 40.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos koje teku od dana izvršenja plaćanja tog iznosa pa do isplate po stopi određenoj Zakonom o zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.125,00 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2024. pa do isplate po stopi po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Ujedno je sud prvog stupnja donio i rješenje kojim se utvrđuje da je tužiteljica CN povukla tužbu u ovom predmetu u odnosu na tuženika, tako da ista nije stranka u postupku.
3. Žale se tužitelji i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
4. Odgovor na žalbu podnosi tuženik i pobija žalbene navode sve sa prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet ovog postupka je isplata s naslova nužnih i korisnih troškova ulaganja u nekretninu tuženika.
7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće:
- da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što u naravi predstavlja kuću, dvorište i oranicu,
- da je 1. kolovoza 2006. zaključen Ugovor o kreditu između Wustenrot stambena štedionica d.d. i VN – kao korisnice kredita (bivša supruga tuženika, a majka tužitelja pod 1.), s tim da je LN (majka tuženika) sudužnik i založni dužnik te tužitelj pod 1. sudužnik,
- da je Ugovor o kreditu otkazan zbog neplaćanja kredita i dospjela je cjelokupna tražbina na naplatu,
- da je tuženik u predmetu (koji postupak je prekinut do okončanja ovog sudskog postupka Ps-25/2019 Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu) pozvao tužitelje na iseljenje podneskom od 30. travnja 2019.
8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer tijekom dokaznog postupka nisu dokazali osnovanost potraživanja.
9. Nepobitno iz spisa proizlazi da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti majke NN (ranije zemljišnoknjižne vlasnice).
10. Prema odredbi članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) (list 349 spisa), dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom zgrada) odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.
11. Odredbom iz članka 164. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/2014, dalje: ZV) propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Sukladno odredbi iz članka 164. stavak 2. ZV-a zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Odredbom iz članka 164. stavak 7. ZV-a propisano je da pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaj stvari.
12. Dok odredbom iz članka 165. stavak 1. ZV-a je propisano da nepošten posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana (članak 165. stavak 2. ZV-a). Isto tako, odredbom iz članka 165. stavak 3. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari, dok je odredbom iz stavka 5. propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika.
13. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je dogradnja i uređenje predmetne nekretnine izvršeno sredstvima roditelja (tuženika i njegove bivše supruge), jer kredit od 40.000,00 Eur koji glasi na bivšu suprugu tuženika a podignut je u vrijeme trajanja bračne zajednice, predstavlja bračnu stečevinu.
14. Novčana sredstva koja jedan bračni drug dobio kao kredit i otplaćuje ga ne predstavlja njegovu vlastitu imovinu, a nakon razvoda braka dug tog bračnog druga s osnova kredita koji je utrošen za povećanje zajedničke imovine ili za druge zajedničke potrebe predstavlja dug koji tereti oba bivša bračna druga (kao Županijski sud u Varaždinu poslovni broj G-3608/2013).
15. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelji potražuju isplatu s naslova kredita, što podrazumijeva glavnicu, ugovornu kamatu i zakonsku kamatu.
16. Kako kredit predstavlja bračnu stečevinu, a nositeljica kredita nije stranka u postupku, to prema mišljenju ovog suda, u situaciji kada se ne plaća kredit i provodi se postupak ovrhe, tada se ima govoriti o isplati duga s naslova kredita koji snosi bivši bračni drug, a ne tužitelj.
17. Tužitelji ukazuju na ulaganje u nekretninu tuženika, međutim iz rezultata dokaznog postupka nepobitno proizlazi da se radi o isplati duga s naslova kredita, a koji je zaključen za vrijeme trajanja bračne zajednice.
18. Iz iskaza svjedokinje, nositeljice kredita proizlazi da se radilo o stambenom kreditu koji je bio namijenjen isključivo za uređenje cijele kuće.
19. I tužitelj pod 1., u svom iskazu govori o sredstvima iz kredita koji je korišten za uređenje kuće.
20. Prema tome, ulaganje treće osobe u nekretninu tuženika nije ulaganja tužitelja u nekretninu tuženika i isti samo svojim radom i svojim sredstvima mogu ulagati u nekretninu tuženika, ali u tom slučaju teret dokaza na te okolnosti je na tužiteljima – članak 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
21. Iz rezultata dokaznog postupka te okolnosti nisu dokazane, što prema mišljenju ovog suda pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja i pozivanje žalitelja da im nije omogućeno dokazivanje, ne proizlazi iz spisa, jer na takvu okolnost treba predočiti relevantne dokaze.
22. Ukazivati na činjenicu da su pošteni pojedinci i da imaju legitimno pravo na naknadu troškova s naslova ulaganja u nekretninu tuženika, ne ukazuje na pogrešan zaključak suda prvog stupnja.
23. Upravo neplaćanje predmetnog kredita predstavlja dug s naslova bračne stečevine i predstavlja ulaganje treće osobe u nekretninu tuženika.
24. Tužitelji nisu predočili dokaze kojima bi izričito potkrijepili sve navode glede ulaganja u nekretninu tuženika, kada i sam tužitelj pod 1. potvrđuje da se radi o kreditu kojeg je podigla njegova majka i sredstva od kredita su korištena za uređenje kuće (list 332 spisa) tuženika.
25. Na okolnosti podizanja nenamjenskog kredita od 10.000,00 Eur od strane tužiteljice pod 2., također sudu nisu predočeni nikakvi dokazi, da su tim sredstvima izvršena ulaganja u nekretninu tuženika.
26. Ukazivati da je istim sredstvima kupljen građevinski materijal zahtijeva predočenje adekvatne dokumentacije kojim bi se potkrijepili navodi tužitelja na ove okolnosti, što iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi.
27. Uostalom, a što pravilno i zaključuje sud prvog stupnja u konkretnom slučaju tj. u odnosu na predmetnu nekretninu pokrenut je ovršni postupak nad nekretninom tuženika radi naplate novčane tražbine s naslova kredita.
28. Prema tome očito se kredit nije otplaćivao, a pozivanje tužitelja na dug s naslova kredita upravo ukazuje na činjenicu isplate duga koji tereti bivše bračne drugove, a ne tužitelja, osim u okolnostima izričitog nastanka troškova (rad i sredstva) ulaganjem u nekretninu tuženika.
29. To nije utvrđeno tijekom dokaznog postupka, niti dokazano, pa odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud.
30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a, s tim da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na što neargumentirano ukazuju žalitelji.
31. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tuženiku – članak 155. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 15. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
