REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-407/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničara Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja IĆ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Kraljić, odvjetnik u Rijeci, Splitska 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi protjerivanja, 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Prve policijske postaje Rijeka, KLASA: NK-UP/I-216-04/24-01/1079, URBROJ: 511-09-23-24-1 od 5. ožujka 2024. te vraćanje predmeta tuženiku na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Prve policijske postaje Rijeka, KLASA: NK-UP/I-216- 04/24-01/1079, URBROJ: 511-09-23-24-1 od 5. ožujka 2024., u točki 1. izreke protjeruje se iz Republike Hrvatske iz razloga nacionalne sigurnosti ŽĆ rođen **.**.1977. u [adresa], u [adresa], državljanin Bugarske s prebivalištem u [adresa], nositelj osobne iskaznice Bugarske broj 652429246 s rokom važenja do 14. prosinca 2032., u točki 2. izreke rješenja tužitelju je kao državljaninu države članice Europskog gospodarskog prostora određena zabrana ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku u trajanju od 3 godine, u točki 3. izreke rješenja određeno je, da će se tužitelja prisilno udaljiti u državu članicu Europskog gospodarskog prostora, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da protiv rješenja žalba nije dopuštena.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Prve policijske postaje Rijeka, KLASA: NK- UP/I-216-04/24-01/1079, URBROJ: 511-09-23-24-1od 5. ožujka 2024. tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovoga suda zaprimljena 3. travnja 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je u osporavanom rješenju pogrešno navedeno ime tužitelja ŽĆ, umjesto ispravno IĆ. Istaknuo je, da je u Republici Hrvatskoj uredno boravio do dana uhićenja kada mu je rečeno da je protiv njega pokrenut postupak pred tuženikom te mu je određeno prisilno udaljavanje na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova koje da mu nikad nije uručeno, niti je o istom obaviješten. U spis predmeta upravnog spora tužitelj je dostavio potvrdu o nekažnjavanju Republike Bugarske i Republike Sjeverne Makedonije te ističe da trenutno živi i boravi u [adresa] u kojoj nije nikad kažnjavan niti prekršajno niti kazneno osuđivan, odnosno da niti u jednoj državi članici Europske unije nije kažnjavan. Navodi da tuženik nije postupio sukladno članku 54. Zakona o državljanima država članica europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji Zakona o državljanima država članica europskog gospodarskog prostora i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 66/19, 53/20, 144/20 i 114/22 u nastavku teksta Zakon) kojom je propisano da će se prilikom uhićenja državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji obavijestiti o razlozima uhićenja, a što u tužiteljevom slučaju nije učinjeno. Smatra da je trebao biti obaviješten o razlozima uhićenja te iz kojeg razloga mu je kao osobi koja nigdje nije kažnjavana, izrečena mjera izgona iz Republike Hrvatske u trajanju od 3 godine. Naposljetku, tužitelj je naveo da mu se osporavanim rješenjem uskraćuje temeljna načela Europske unije vezano uz pravo boravka, pravo kretanja, pravo rada te prilaže dokaze o vlasništvu nad nekretninama, kao i rješenje Trgovačkog suda u Pazinu o osnutku društva s ograničenom odgovornošću pa je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 5. ožujka 2004. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, uz nadoknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 7. lipnja 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje je temeljeno na obavijesti Sigurnosno-obavještajne agencije, dobivenim putem uprave kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova od 5. ožujka 2024., odnosno da se navedeno osporavano rješenje tuženika o protjerivanju s prisilnim udaljenjem s područja Republike Hrvatske na 3 godine temelji na mišljenju Sigurnosno-obavještajne agencije prema kojem tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti pa je tuženik odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti daljnje obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ranije provedenom upravnom sporu koji se je vodio pod poslovnim brojem Us I-407/2025, 11. srpnja 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika i IĆE kao javnosti pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), data mogućnosti izjasniti se o zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Presuda poslovnog broja Us I-537/2024-10 od 12. srpnja 2024. objavljena je 12. srpnja 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, a navedenom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Prve policijske postaje Rijeka KLASA: NK-UP/I-216-04/24- 01/1079, URBROJ: 511-09-23-24-1 od 5. ožujka 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

6. Protiv navedene presude tužitelj je 29. srpnja 2024. izjavio žalbu, o kojoj je odlučeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž- 3478/2024-3 od 9. listopada 2024. kojom je žalba tužitelja odbijena i potvrđena je presuda Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja Us I-537/2024-10 od 12. srpnja 2024., nakon čega je tužitelj 4. prosinca 2024. podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske povodom presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Usž-3478/2024-3 od 9. listopada 2024., a kojom je u točki I. izreke ustavna tužba tužitelja usvojena, u točki II. izreke ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3478/2024-3 od 9. listopada 2024. i presuda ovoga suda poslovnog broja Us I-537/2024-10 od 12. srpnja 2024. te je u točki III. izreke predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak iz razloga „….što ovaj sud niti u jednom dijelu obrazloženja nije naveo barem sumarno ili općenito okolnosti iz kojih bi bilo razvidno da je osnovana ocjena iskazana u osporavanom rješenju tuženika, da tužitelj predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske pa tužitelj na djelotvoran način nije mogao zaštiti svoja prava u vezi s izvješćima koja je u odnosu na njega nadležnim tijelima dostavila SOA…“ , slijedom čega Ustavni sud Republike Hrvatske zbog povrede načela postupovne jednakosti stranaka nije mogao otkloniti prigovor tužitelja da su sudovi svoja pravna stajališta obrazložili na način koji dovodi u sumnju arbitrarnost postupanja i odlučivanja zbog čega je isto rezultiralo povredom ustavnog prava na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1.

7. Po primitku presude Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5170/2024 od 12. ožujka 2025., spis se nastavio voditi pod novim poslovnim brojem Us I-407/2025 te je ovaj sud 25. travnja 2025. ponovno izvršio uvid u spis Sigurnosno-obavještajne agencije za tužitelja u svezi ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika od 5. ožujka 2024. kako bi otklonio propuste učinjene u prethodno provedenom upravnom sporu.

8. Uvidom u spis SOA-e ovaj Sud je utvrdio da je tužitelj član kriminalne skupine u Makedoniji, odnosno pripadnik je transnacionalnog organiziranog kriminala i organizirane kriminalne skupine koja djeluje u Sjevernoj Makedoniji i na ostalim područjima susjednih država, a ta skupina je povezana s činjenjem najvećih kaznenih djela: ubojstvima, krijumčarenjem droga, iznudama, raznim oblicima nasilnog kriminala, iz čega je razvidno da je tužitelj uključen u različite oblike kriminalnih aktivnosti koje ugrožavaju Ustavom utvrđeni poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Naime, sama činjenica njegovog boravka u Republici Hrvatskoj implicira sigurnosni rizik obračuna suprotstavljenim kriminalnim skupinama Republike Hrvatske, a u prilog svemu tome govori činjenica da je napustio Republiku Makedoniju 2022. godine i došao u Poreč u Istru pod agendom da će se baviti poslovima građevine, a što je u biti „paravan“ za činjenje gore navedenih aktivnosti.

9. 8. svibnja 2025. pred ovim Sudom održano je novo ročište za u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika te IĆE kao javnosti pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, tužitelj je zatražio da mu se u novoj odluci navedu razlozi koji bi opravdali donošenje osporavanog rješenja tuženika, jer da tužitelj nije upoznat s istim, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je 4. ožujka 2024. u 20,55 sati na temelju članka 54. Zakona u prostorijama Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres uhićen tužitelj radi provođenja postupka prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, da je tužitelj 5. ožujka 2024., saslušan na zapisnik pred Policijskom upravom Primorsko-goranskom, Prvom policijskom postajom Rijeka i to na okolnosti iz obavijesti dobivene od uprave kriminalističke policije policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta KLASA: 214- 04/24-01/31; URBROJ: 511-01-72/8-24-28 od 5. ožujka 2024. iz koje je razvidno, da je Ravnateljstvo policije izviješteno dopisom od 12. siječnja 2024. i 23. veljače 2024. od strane Sigurnosno-obavještajne agencije da tužitelj predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost, zbog čega je 5. ožujka 2024. doneseno rješenje o protjerivanju tužitelja s područja Republike Hrvatske. Na zapisnik o saslušanju stranke sastavljen kod tuženika 5. ožujka 2024. tužitelj je izjavio da ne želi ništa izjavljivati, te je zapisnik vlastoručno uredno potpisao. Iz izvješća o uhićenju Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres broj 511-09-26 od 4. ožujka 2024. proizlazi da je tužitelj uhićen 4. ožujka 2024. u 20,59 sati upoznat s razlozima zbog kojih je uhićen, s pravom na branitelja i nesmetano općenje s braniteljem, s pravom da se na njegov zahtjev u roku od 12 sati o uhićenju obavijesti njegova obitelj, te s pravom da se na njegov zahtjev o uhićenju izvijesti Konzulat/Veleposlanstvo, te je isti odbio pravo na branitelja, kao i da se o njegovom uhićenju obavijesti obitelj, Konzulat/ Veleposlanstvo, a navedeni zapisnik je uredno potpisao. Utvrđeno je, da osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedena pod brojem.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Na navode tužitelja iz tužbe kojim ističe da mu je osporavano rješenje dostavljeno s krivim osobnim podacima ŽĆ, umjesto GĆ, o čemu kao dokaz prilaže presliku putovnice Republike Sjeverne Makedonije ukazuje se tužitelju, da je tužitelj osoba s dvojnim državljanstvom državljanin, države članice Europskog gospodarskog prostora Bugarske i državljanin treće zemlje i Sjeverne Makedonije te da nije sporno da na putovnici Sjeverne Makedonije pišu osobni podaci koje tužitelj u tužbi spominje, odnosno ime JĆ, dok je iz osobne iskaznice Bugarske serijskog broja [broj osobne iskaznice] koja važi do 14. prosinca 2032. razvidno, da na istoj piše LĆ, a tuženik je tijekom provođenja upravnog postupka koristio osobne podatke iz isprave o identitetu osobne iskaznice Bugarske, serijskog broja [serijski broj], pa suprotno navodima tužitelja, u osporavanom rješenju tuženika nije pogrešno navedeno ime tužitelja.

13. Na navode tužitelja iz tužbe kojim ističe da je u Republici Hrvatskoj do dana uhićenja uredno boravio, da nije kažnjavan niti u Republici Hrvatskoj niti u bilo kojoj državi članici europskog gospodarskog prostora odnosno niti u jednoj državi članici Europske unije da nije kažnjavan, ukazuje se tužitelju, da zakonski temelj donošenja osporavanog rješenja tuženika je obavijest Sigurnosno-obavještajne agencije donesene sukladno članku 46. stavku 1. Zakona prema kojoj tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske. Isto je navedeno ne samo u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika, već i u Izvješću o uhićenju Policijske uprave Primorsko-goranske Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres, broj 511- 09-26 od 4. ožujka 2024. iz kojih je razvidno, da je tužitelj upoznat s razlozima zbog kojih je uhićen, s pravom na branitelja i nesmetano općenje s braniteljem, s pravom da se na njegov zahtjev u roku od 12 sati uhićenja obavijesti njegova obitelji i s pravom da se na njegov zahtjev o uhićenju obavijesti Konzulat/Veleposlanstva te je odbio pravo na branitelja, kao i da se o njegovom uhićenju obavijesti obitelj i Konzulat/Veleposlanstva, a navedeni zapisnik tužitelj je i vlastoručno potpisao, dok je u zapisniku o saslušanju stranke sastavljenom 5. ožujka 2024. pred tuženikom izjavio da ne želi ništa iskazivati. S istim je proveden razgovor u SOA-i 23. veljače 2024. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe da mu nisu objašnjeni razlozi uhićenja i donošenja osporavanog rješenja.

14. Naposljetku, ukazuje se tužitelju da sukladno članku 47. stavku 1. Zakona razdoblje zabrana i ulaska boravka može biti izrečeno na vrijeme od 3 mjeseca do 20 godina, a tužitelju je izrečena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 godine, što je značajno manje odnosno blaža mjera od zakonske odredbom omogućene, a s obzirom da je tužitelj državljanin Bugarske, odnosno Europskog gospodarskog prostora to mu je mjera zabrana i ulaska izrečena samo za područje Republike Hrvatske, a ne područje EGP-a, jer da je tužitelj kojim slučajem samo državljanin Sjeverne Makedonije, mjera zabrane ulaska i boravka bi vrijedila za cijelo područje Europskog gospodarskog prostora. Dakle, zabrana ulaska i boravka se odnosi samo isključivo na područje Republike Hrvatske, a temeljem informacije koje raspolaže Sigurnosno obavještajna agencija.

15. Ovaj sud je 11. srpnja 2024. i 25. travnja 2025. izvršio uvid u spis Sigurnosno- obavještajne agencije KLASA:005-01/22-01/202, URBROJ:539-011121/361-24-11 klasificiranim stupnjem tajnosti „ povjerljivo“, nakon čega je ocijenio osporavano rješenje tuženika zakonitim, jer je Sud uvidom u navedeni spis utvrdio da je tužitelj član kriminalne skupine u Makedoniji, odnosno pripadnik je transnacionalnog organiziranog kriminala i organizirane kriminalne skupine koja djeluje u Sjevernoj Makedoniji i na ostalim područjima susjednih država, a ta skupina je povezana s činjenjem najvećih kaznenih djela: ubojstvima, krijumčarenjem droga, iznudama, raznim oblicima nasilnog kriminala, iz čega je razvidno da je tužitelj uključen u različite oblike kriminalnih aktivnosti koje ugrožavaju Ustavom utvrđeni poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Naime, sama činjenica njegovog boravka u Republici Hrvatskoj implicira sigurnosni rizik obračuna suprotstavljenim kriminalnim skupinama Republike Hrvatske, a u prilog svemu tome govori činjenica da je napustio Republiku Makedoniju 2022. godine i došao u Poreč u Istru pod agendom da će se baviti poslovima građevine, a što je u biti „paravan“ za činjenje gore navedenih aktivnosti.

16. Naime, prilikom razmatranja u kojoj mjeri će upoznati stranku s razlozima na kojima je utemeljeno negativno mišljenje nadležne sigurnosno-obavještajne agencije, javnopravno tijelo u upravnom postupku, odnosno upravni sud u upravnom sporu, vodit će računa naročito (ali ne isključivo) o stupnju tajnosti konkretnoga klasificiranog podataka (za koji stupanj se uzima da je razmjeran stupnju prijeteće štete u slučaju neovlaštenog otkrivanja – čl. 6.-9. Zakona o tajnosti podataka „Narodne novine“ broj 79/07 i 86/12 u nastavku teksta ZTP), te o tome je li riječ o podacima koji stranci ionako mogu biti poznati i nema zapreke da joj budu poznati, uz – s druge strane - nužnu zaštitu podataka koji nisu ključni za ostvarivanje procesnih prava stranke, a čija zaštita je neophodna za ostvarivanje javnog interesa (primjerice, izvori podataka, metode njihova prikupljanja, podaci čije otkrivanje bi moglo kompromitirati operativne radnje, i sl.), pa upoznavanje stranke s razlozima iz obavijesti ne mora biti obavljeno u obliku uvida u dijelove klasificirane dokumentacije, niti u obliku doslovnog citiranja njihova sadržaja, već može biti provedeno i općenitim naznačavanjem vrste razloga, što u pojedinim slučajevima može obuhvatiti upućivanje na mjerodavne odredbe objavljenih podzakonskih propisa, sve u mjeri koja omogućuje postizanje prikladne postupovne ravnoteže i ravnoteže između zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa (ustaljivanje za tu svrhu potrebnih procedura suradnje između nadležne agencije i ovdje tuženika) uz mjeru profesionalne kreativnosti potrebne za postizanju adekvatnog stupnja obrazlaganja odluke tuženika, očito se ukazuje svrhovitijim pravcem djelovanja negoli ustrajavanje na stajalištima koja u konačnici ne mogu proći provjeru domaćih sudova, Ustavnog suda Republike Hrvatske, odnosno Europskog suda za ljudska prava), Zakona o tajnosti podataka Narodne novine broj 79/07 i 86/12 u nastavku teksta ZPP.

17. Imajući u vidu navedeno, sud utvrđuje da tuženik u postupku donošenja osporavanog rješenja nije postupio na štetu tužitelja, jer su mu objašnjeni razlozi uhićenja i donošenja osporavanog rješenja, dok je ovaj Sud 25. travnja 2025. u ponovnom postupku (sporu) izvršio uvid u spis Sigurnosno-obavještajne agencije klasificiranim stupnjem tajnosti „ povjerljivo“, naveo u dostatnoj mjeri razloge koje je mogao za donošenje ovakve odluke, nakon čega je ocijenio osporavano rješenje tuženika zakonitim pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao izreci ove presude.

U Rijeci 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Ivanu Kraljiću, odvjetniku u Rijeci, Splitska 2

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj,

Rijeka, Žrtava fašizma 3