Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-125/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetnika Atile Čokolića iz Osijeka, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 35, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vrbošić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofskog fakulteta, Osijek, Lorenza Jägera 9, OIB: 58868871646, kojeg zastupa punomoćnik Velimir Slovaček, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 3. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka broj Ovrv-3275/2024 od 15. travnja 2024.. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, isplatiti tužitelju odvjetniku Atili Čokoliću iznos od 82,95 eur (osamdeset dva eura i devedeset pet centi) s zateznom kamatom od 9. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena,

sve u roku 8 dana.

II. U preostalom dijelu, platni nalog se ukida, a tužbeni zahtjev se odbija u iznosu od 3.799,19 eur s zateznom kamatom od 9. veljače 2024. pa do isplate, te za iznos od 1.922,50 eur s zateznom kamatom od 1. ožujka 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 979,85 eur (devetsto sedamdeset devet eura i osamdeset pet centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka, broj Ovrv- 3275/2024 od 15. travnja 2024., na prijedlog ovrhovoditelja – tužitelja, određena je ovrha na temelju vjerodostojne isprave, općenito na imovini ovršenika, protiv ovršenika-tuženika, a radi namirenja iznosa od 3.882,14 eur s zateznom kamatom od 9. veljače 2024. do isplate, te iznosa od 1.922,50 eur s zateznom kamatom od 1. ožujka 2024. pa do isplate, odnosno ukupan iznos od 5.804,64 eur, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv-125/2024-2 od 17. svibnja 2024., rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. U daljnjem tijeku, sada parničnog postupka, s prijedlogom za ovrhu je postupljeno kao s tužbom, a s prigovorom kao odgovorom na tužbu.

4. Tužitelj je, po punomoćniku, naveo da je u periodu od 14 godina bio punomoćnik u više predmeta u kojima je zastupao ovdje tuženika. Tužitelj je tuženiku ispostavio račun 4/1/1 u iznosu od 3.882,14 eur dana 8. veljače 2024., te račun 5/1/1 u iznosu od 1.922,50 eur dana 29. veljače 2024., a za usluge zastupanja koje je tužitelj kao punomoćnik tuženika poduzeo pred Trgovačkim sudom u Osijeku u predmetu koji se vodio pod brojem P-239/2017, odnosno nakon toga P-409/2023., a koji računi nisu podmireni. Tužitelj je istaknuo da se u dogovoru s tadašnjoj dekanicom PU obvezao kako neće u navedenom predmetu fakturirati išta osim radnji zastupanja na ročištu, te izvanrednog pravnog lijeka, obzirom na očekivani konačni uspjeh u sporu. Po zaprimanju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4524/2019 od 25. listopada 2023. tužitelju je, nakon informiranja uprave fakulteta o stanju predmeta, saopćeno kako isti više neće biti angažiran kao punomoćnik, pa su opozivom punomoći dospjela sva preostala potraživanja tužitelja prema tuženiku. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, te naložiti tuženiku plaćanje utuženog iznosa od 5.804,64 eur s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

5. Tuženik je, putem punomoćnika, u prigovoru - odgovoru na tužbu, izjavio da u cijelosti pobija navode tužitelja, te je istaknuo i prigovor zastare. U tijeku postupka tuženik je osporio račun 4/1/1 od 8. veljače 2024. navodeći da mu nije jasan pravni temelj za potraživanje naknade za sastav nastavnog prijedloga za mirno rješenje spora od 30. ožujka 2018. budući da se sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku zahtjev za mirno rješenje spora podnosi prije podnošenja tužbe, a nastavni prijedlog podnesen nakon što je tužba odbačena u predmetu P-239/2017, te po istom nije vođen nikakav postupak. Nadalje, osporio je i pravni temelj za potraživanje sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 30. ožujka 2018. budući da je ova radnja nastala zbog činjenice da tužitelj nije nazočio ročištu kao tadašnji punomoćnik tuženika, budući da razlozi navedeni u istom prijedlogu nemaju nikakve veze s ovdje tuženikom već s činjenicom da tužitelj kao punomoćnik nije pristupio na zakazano ročište, pa smatra da je taj trošak nastao zbog propusta tužitelja kao punomoćnika, te da ga je dužan on sam snositi. Nadalje, osporio je i trošak sastava žalbe protiv rješenja o odbacivanju tužbe od 24. travnja 2018. budući da je ovaj troška tužitelju podmiren po računu 9/1/1 od 27. travnja 2018. Osporio je i trošak sastava žalbe protiv rješenja o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 26. travnja 2018. iz istih razloga iz kojih je osporio i trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje, odnosno da je i ovaj trošak nastao zbog propusta tužitelja kao punomoćnika tuženika. Tuženik je osporio i stavke po računu 5/1/1 od 29. veljače 2024. i to sastav 11 dopisa tuženiku budući da se radi o e-mailovima kojima je na zahtjev tuženika tužitelj kao punomoćnik dostavljao dokumentaciju iz spisa, a što je dužnost tužitelja kao punomoćnika stranke. U odnosu na stavku 4 utrošena sata oko uređivanja spisa protiv MORH i skeniranje i slanje isprava, tuženik je naveo da je sukladno Kodeksu odvjetničke etike odvjetnik dužan uredno i na vrijeme voditi predmete tako da i on i stranka mogu uvijek uvidom u spis utvrditi podatke o stanju predmeta, pa 4 utrošena sata oko uređivanja spisa nemaju uporište u propisima koji reguliraju odnose stanaka i odvjetnika. U odnosu na trošak zastupanja na raspravi pred Trgovačkim sudom 8. veljače 2024. tuženik je naveo da je e-mailom 7. veljače 2024. obavijestio tuženika da mu opoziva punomoć te da nije u obvezi nazočiti ročištu 8. veljače 2024., a tužitelj je potvrdio primitak navedenog e-maila, pa mu ne pripada pravo na naknadu za pristup ročištu jer tada više nije bio punomoćnik tuženika i tuženik mu je izričito napomenuo da nije u obvezi nazočiti ročištu. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda broj P-409/2023, račun 4/1/1 (stranica 8 spisa), račun 5/1/1 (stranica 9 spisa), dopis tužitelja tuženiku (stranica 39 spisa), specifikaciju računa 5/1/1 i račun (stranica 40- 41 spisa), dopis tuženika tužitelju (stranica 42 spisa), račun 4/1/1 i specifikaciju istog (stranica 43-44 spisa), dopis tuženika tužitelju (stranica 45 spisa), dijelove spisa Trgovačkog suda u Osijeku tada broj P-239/2017 (stranica 46-65 spisa), e – mail komunikaciju među strankama (stranica 66-89 spisa), specifikaciju računa 11/1/1 i račun (stranica 96-97 spisa), specifikaciju 2/1/1 i račun (stranica 98-99 spisa), specifikaciju 9/1/1 i 10/1/1 i račune (stranica 100-102 spisa), specifikaciju 2/1/1 i račun (stranica 103-104 spisa), e – mail komunikaciju (stranica 105-107 spisa), te su saslušani svjedokinja PU (stranica 122 spisa) i tužitelj (stranica 123-124 spisa).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao punomoćnik zastupao tuženika u predmetu Trgovačkog suda Osijeku broj P-239/2017, a kasnije broj P-409/2023, na temelju punomoći. Nije sporno niti da je tuženik tužitelju podmirio troškove zastupanja u navedenom predmetu po ranije izdanim računima broj 11/1/1, 2/1/1, 9/1/1 i 10/1/1. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju podmiriti iznos od 3.882,14 eur po računu 4/1/1 od 8. veljače 2024. i to za radnje: 1. sastava nastavnog prijedloga mirnog rješenja spora Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku od 30. ožujka 2018. u iznosu od 929,05 eur; 2. trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 30. ožujka 2018. u iznosu od 464,52 eur; 3. trošak sastava žalbe protiv rješenja od 24. travnja 2018. u iznosu od 1.161,32 eur; 4. trošak sastava žalbe protiv rješenja od 26. travnja 2018. u iznosu od 1.161,32 eur; 5. trošak sastava prigovora na rješenje o pristojbi od 15. travnja 2019. u iznosu od 165,90 eur. Nadalje je sporno je li tuženik dužan tužitelju podmiriti iznos od 1.922,50 eur po računu 5/1/1 od 29. veljače 2024. i to: 1. za sastav 11 dopisa tuženiku iznos od 220,00 eur; 2. 4 utrošena sata rada oko uređenja spisa protiv MORH i skeniranja i slanja isprava tuženiku u iznosu od 200,00 eur; 3. za zastupanje na raspravi pred Trgovačkim sudom u Osijeku 8. veljače 2024. u iznosu od 1.118,00 eur.

8. U svom iskazu svjedokinja PU je navela da je bila dekanica Filozofskog fakulteta o u razdoblju od 1. listopada 2014. do 16. rujna 2020., a prije toga je bila prodekanica, dok je profesorica P bila dekanica. Još u vrijeme dok je profesorica P bila dekanica tužitelj je zastupao tuženika, s čime je svjedokinja bila upoznata, pa kad je postala dekanicom, nastavljena je suradnja s tužiteljem. S tužiteljem je usmeno dogovoreno da mu se naknada isplaćuje po obavljenoj radnji, a po završetku postupka bi se još neki eventualni neplaćeni troškovi podmirivali odvjetniku, za što je bila zadužena pravna služba. Tužitelj je zastupao tuženika u više predmeta tijekom njezina mandata pa joj je poznat i predmet protiv Ministarstva obrane Republike Hrvatske. U konkretnom predmetu dogovor je bio da se kao i ranije naknada plaća po obavljenoj radni, a po završetku postupka da se tužitelju plate eventualno neplaćeni troškovi. Zna da je tužitelj rekao da treba pričekati odluku Vrhovnog suda u predmetu protiv MORH, te da će onda tuženik podmiriti troškove koji nisu plaćeni, a ne zna koji su to konkretno troškovi bili neplaćeni. Ovakav model plaćanja je naslijedila od ranije dekanice i koji je pravna služba imala od prije. I dok je bila prodekanica ranijoj dekanici vidjela je da je suradnja s tužiteljem tekla bez problema, pa je i ona tu suradnju nastavila kad je postala dekanicom jer su bili zadovoljni suradnjom i nije bilo problema vezanih za fakturiranje i plaćanje usluga.

9. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku naveo je da je skoro 12 godina zastupao tuženika u prilično velikom broju predmeta. U odnosu na konkretan predmet naveo je da je utvrđeno kako je stan u [adresa] u [adresa] bio u vlasništvu tuženika, no na neki čudan način je prešao u vlasništvo RH. Tužitelj se najprije kao punomoćnik obratio Ministarstvu obrane vezano za predmetni stan, a kako nije bilo odgovora obratio se Državnom odvjetništvu radi pokušaja mirnog rješenja spora i to radi povrata stana ili davanja drugog sličnog stana. Tijekom parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Državno odvjetništvo je prigovaralo identitetu tužbe u odnosu na postavljeni zahtjev za mirno rješenje spora, pa je u tijeku postupka podnio i nastavni prijedlog za mirno rješenje spora koji je glasio na novčani iznos kako bi izbjegao procesno pravne razloge za žalbu. U odnosu na prijedlog za povrat u prijašnje stanje, tužitelj je izjavio da je 12 dana prije održavanja ročišta održanog 27. ožujka 2018., obavijestio uređujućeg suca o svojoj spriječenosti da pristupi navedenom ročištu, no unatoč tome njegov zahtjev za odgodom ročišta je odbijen, a ročište je provedeno bez njega, te je donesena odluka, zbog čega je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu. Predmet se duže vrijeme nalazio na VSRH, pa kada je zbog nekog drugog predmeta došao kod dekana GU, pitao ga je što je s daljnjom suradnjom tužitelja i fakulteta, on mu je rekao da bude bez brige, da je sve u redu, i da će ga obavijestiti. U konkretnom predmetu mu nije nikad opozvana punomoć, pa kada je dobio poziv za raspravu, o čemu je izvijestio tuženika, dekan mu je rekao da nije imao saznanja o tom predmetu. Tada je od tužitelja zatraženo da dostavi spis predmeta putem e-mail pošte što je i učinio, a to je zahtijevalo prilično posla budući da se radilo o papirnatom predmetu koji je trebalo skenirati i poslati. Dan prije održavanja rasprave dobio je e- mail da ne mora doći na raspravu, no nitko ga nije obavijestio da tuženik ima novog punomoćnika, pa je on na raspravu pristupio, da ne bi došlo do štetnih posljedica za tuženika. Kada je došao na ročište vidio je da odvjetnik Slovaček zastupa tuženika, te da nema spis, pa ga je tužitelj ukratko o predmetu izvijestio. Tada je utvrdio da postoje određene neplaćene radnje, te je tuženiku ispostavio dva utužena računa koji su mu vraćeni. Račune je inače ispostavljao po obavljenoj radnji, ali i prema dogovoru nakon završetka postupka. Izvornik spisa se i dalje nalazi kod njega u uredu budući da nitko od tuženika nikada nije došao preuzeti spis, a on ih je na to pozvao. Ne sjeća se je li primio e-mail na stranici 71 spisa.

10. Sud je iskaz svjedokinje ĐU prihvatio kao istinit i vjerodostojan u dijelu u kojem je iskazivala vezano za suradnju tužitelja i tuženika, a posebice vezano za usmeni dogovor i ustaljenu praksu da se tužitelju odvjetničke usluge plaćaju po obavljenoj radnji, a po završetku postupka bi se naknadili neki eventualno neplaćeni troškovi budući da je u tom dijelu iskaz svjedokinje suglasan s iskazom tužitelja. Sud je i iskaz tužitelja prihvatio kao istinit i vjerodostojan u dijelu u kojem je iskazivao vezano za suradnju s tuženikom, a posebice za usmeni dogovor i ustaljenu praksu plaćanja odvjetničkih usluga. Iskaz tužitelja nije prihvaćen u dijelu u kojem je naveo da mu nikada nije izričito opozvana punomoć tuženika, te da mu nitko nije rekao da tuženik ima novog punomoćnika zbog čega je pristupio ročištu 8. veljače 2024. kod Trgovačkog suda, budući da se na stranici 71 spisa nalazi e-mail od 7. veljače 2024. u kojem stoji da se tužitelja obavještava kako mu se opoziva (navedeno otkazuje) punomoć, te da će o tome tuženik izvijestiti Trgovački sud i da tužitelj nije u obvezi nazočiti ročištu 8. veljače 2024. pred Trgovačkim sudom. Da je tužitelj primio navedeni e-mail jasno je i iz njegovog odgovora (stranica 70 spisa) u kojem navodi, između ostalog, da pretpostavlja da je novom punomoćniku već sve jasno. Isto tako iskaz u dijelu u kojem navodi da je suca Trgovačkog suda, 12 dana ranije od održavanja ročišta održanog 27. ožujka 2018., obavijestio da je spriječen pristupiti istom, je u suprotnosti s materijalnim dokazom, podneskom ovdje tužitelja na stranici 63 spisa Trgovačkog suda broj P-409/2023, u kojem je iz prijamnog štambilja utvrđeno da je podnesak ovdje tužitelja poslan 22. ožujka 2018., dakle 5 dana prije održavanja ročišta.

11. Uvidom u račun broj 4/1/1 od 8. veljače 2024. utvrđeno je da istim računom tužitelj od tuženika potražuje naknadu od 3.882,14 eur i to: 1. sastava nastavnog prijedloga mirnog rješenja spora Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku od 30. ožujka 2018. u iznosu od 929,05 eur; 2. trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 30. ožujka 2018. u iznosu od 464,52 eur; 3. trošak sastava žalbe protiv rješenja od 24. travnja 2018. u iznosu od 1.161,32 eur; 4. trošak sastava žalbe protiv rješenja od 26. travnja 2018. u iznosu od 1.161,32 eur; 5. te trošak sastava prigovora na rješenje o pristojbi od 15. travnja 2019. u iznosu od 165,90 eur.

12. Uvidom u račun 5/1/1 od 29. veljače 2024. utvrđeno je da istim računom tužitelj od tuženika potražuje naknadu od 1.922,50 eur i to: 1. za sastav 11 dopisa tuženiku iznos od 220,00 eur; 2. 4 utrošena sata rada oko uređenja spisa protiv MORH i skeniranja i slanja isprava tuženiku u iznosu od 200,00 eur; 3. za zastupanje na raspravi pred Trgovačkim sudom u Osijeku 8. veljače 2024. u iznosu od 1.118,00 eur

13. Ocjenjujući sve dokaze posebno, i u njihovoj uzajamnoj sprezi, sud tužbeni zahtjev smatra djelomično osnovanim.

14. U odnosu na račun broj 5/1/1 sud je utvrdio da su sve tri stavke navedene na računu neosnovano ispostavljene.

14.1. Naime, tužitelj potražuje iznos od 220,00 eur na ime sastava 11 dopisa (odnosno e-mailova) tuženiku, te 4 sata rada oko uređivanja spisa i skeniranja i slanja isprava tuženiku u iznosu od 200,00 eur. Nedvojbeno je utvrđeno da su e- mailovi slani tuženiku u međusobnoj korespondenciji stranaka u razdoblju od 30. siječnja 2024. do 7. veljače 2024., a u kojim e-mailovima stranke korespondiraju vezano za stanje spisa koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku i u kojem tuženik od tužitelja traži dostavu cjelokupnog spisa predmeta (stranica 77 spisa), a tužitelj mu spis dostavlja putem e-maila u više navrata, te zaključno s e-mailom od 7. veljače 2024. tuženik opoziva punomoć tužitelju. S obzirom na navedeno valja reći da je na temelju čl. 131. Kodeksa odvjetničke etike („Narodne novine‟ broj: 4/2007., 72/2008., 64/2018., 52/2021., 83/2021., 81/2022.) odvjetnik dužan uredno i na vrijeme voditi predmete, pohranu spisa, i točnu evidenciju rokova i rasprava tako da on i stranka mogu uvijek uvidom u spis utvrditi podatke o stanju predmeta, odnosno da odvjetnik može tijelima odvjetništva u skladu sa statutom bez otezanja pružiti obavijesti o svom radu. Ukoliko stranka po prestanku zastupanja ili po pozivu odvjetnika za preuzimanje svojih spisa i isprava iste ne preuzme u roku od 3 mjeseca od poziva, u slučaju naknadnog zahtjeva stranke za predaju spisa i isprava, odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova pripreme povrata spisa i isprava stranci u skladu s Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟ broj: 138/2023 - u daljnjem tekstu: Tarifa) po spisu. Dakle, u situaciji kad je prestalo zastupanje ili po pozivu odvjetnika da preuzme spis, a stranka spis ne preuzme u roku od 3 mjeseca od poziva, tek u slučaju naknadnog zahtjeva stranke za predaju spisa, odvjetnik ima pravo na naknadu. U konkretnom slučaju tužitelj je tuženiku putem e-maila dostavljao dokumentaciju iz spisa još dok je bio punomoćnik tuženika, dakle nije bilo prestalo zastupanje, a spis je dostavljen na traženje tuženika, dakle nije ga tužitelj pozvao na preuzimanje spisa, a niti je tuženik po proteku 3 mjeseca od prestanka zastupanja (punomoć opozvana 7. veljače 2024.) naknadno zahtijevao predaju spisa, pa nisu ispunjene pretpostavke na temelju kojih bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova pripreme povrata spisa, kako je to navedeno u čl. 131. Kodeksa odvjetničke etike. S obzirom na navedeno, sud smatra neosnovanim potraživanja tužitelja u ukupnom iznosu od 420,00 eur po računu 5/1/1, i to po stavkama 1. i 2.

14.2. Nadalje, neosnovano je i potraživanje u iznosu od 1.118,00 eur s osnova naknade za zastupanje na raspravi 8. veljače 2024. pred Trgovačkim sudom u Osijeku budući da je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik tužitelju opozvao punomoć 7. veljače 2024. (stranica 71 spisa), te ga je obavijestio da nije u obvezi nazočiti ročištu 8. veljače 2024., a tužitelj je nedvojbeno primio e-mail tuženika, te je na isti i odgovorio (stranica 70 spisa). Dakle, osim što tužitelj više nije bio punomoćnik tuženika, jasno je obaviješten od tuženika da nije u obvezi nazočiti ročištu 8. veljače 2024., pa mu tuženik niti nije dužan platiti naknadu za zastupanje na navedenom ročištu. Slijedom svega navedenog, sud je u cijelosti utvrdio neosnovanim račun 5/1/1 od 29. veljače 2024. u iznosu od 1.922,50 eur, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu i odbijen.

15. U odnosu na račun 4/1/1 utvrđeno je da je isti djelomično osnovan.

15.1. U odnosu na naknadu za sastav nastavnog prijedloga za ovrhu, utvrđeno je da je tužitelj u predmetu Trgovačkog suda Osijeku tada broj P-239/2017, priložio prijedlog za mirno rješenje spora upućen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 7. listopada 2016. godine (stranica 23-25 spisa TS Osijek, broj P-409/2023), te je time dokazao da je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da se je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora stvarno i mjesno nadležnom državnom odvjetništvu za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Točno je da je tužitelj podnio i nastavni prijedlog za mirno rješenje spora (stranica 107-109 spisa TS Osijek, broj P-409/2023), no sud taj nastavni prijedlog za mirno rješenje spora smatra nepotrebnim. Naime, glavna rasprava u predmetu P- 239/2017 zaključena je 27. ožujka 2018. (stranica 69-70 spisa TS Osijek, broj P- 409/2023), a tužitelj je nastavni prijedlog za mirno rješenje spora podnio Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 31. ožujka 2018., dakle 4 dana nakon zaključenja glavne rasprave, pa sud smatra da u takvoj procesnoj situaciji je nastavni prijedlog za mirno rješenje spora bio nepotreban. Naime, prijedlog za mirno rješenje spora se, sukladno čl. 186.a st. 1. ZPP-a, podnosi prije podnošenja tužbe, što je tužitelj i učinio 7. listopada 2016., pa podnošenje nastavnog prijedloga 4 dana nakon zaključenja glavne rasprave je nepotrebno, a nije niti propisano Zakonom, zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan za iznos od 929,00 eur na ime sastava nastavnog prijedloga za mirno rješenje spora.

15.2. Nadalje, nedvojbeno je da je tužitelj 30. ožujka 2018. godine u predmetu TS Osijek broj P-239/2017 podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja ročišta 27. ožujka 2018. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja. Uvidom u spis TS Osijek broj P-409/2023 utvrđeno je da je tužitelj podneskom od 22. ožujka 2018. zatražio odgodu rasprave zakazane za 27. ožujka 2018. zbog odlaska na medicinske pretrage, no uz taj podnesak nije dostavio dokaz o svojoj spriječenosti da pristupi navedenom ročištu, pa je ročište provedeno u njegovoj odsutnosti. Tužitelj je 30. ožujka 2018. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja ročišta, no niti uz taj prijedlog nije dostavio dokaze o razlozima spriječenosti pristupa na ročište 27. ožujka 2018., već je to učinio na ročištu povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje 11. travnja 2018. Kako je tužitelj zatražio odgodu ročišta zbog svoje spriječenosti, a ne nekog razloga na strani ovdje tuženika kojeg je zastupao u postupku pred TS Osijek, a propustio je dostaviti dokaze o svojoj spriječenosti, sud smatra da se radi o propustu tužitelja kao odvjetnika, pa na temelju čl. 53. Kodeksa odvjetničke etike kojim je propisano da odvjetnik, zbog čijeg propusta je stranci prouzročen koji trošak tijekom postupka, dužan je o tome obavijestiti stranku i sam snositi taj trošak, pa mu tuženik trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 464,52 eur nije dužan naknaditi. Iz istog razloga sud smatra da tuženik tužitelju nije dužan naknaditi niti trošak sastava žalbe od 26. travnja 2018. na rješenje P-239/2017-20 od 13. travnja 2018. kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u iznosu od 1.161,32 eur, jer se također radi o trošku koji je nastao zbog propusta tužitelja kao odvjetnika.

15.3. U odnosu na trošak sastava žalbe od 26. travnja 2018. na rješenje broj P- 239/2017-22 od 17. travnja 2018. kojim je tužba odbačena, valja reći da je uvidom u specifikaciju računa broj 9/1/1 i 10/1/1, te navedene račune (stranica 100-102 spisa) utvrđeno da je za radnju izjavljivanja žalbe ispostavljena i plaćena naknada u iznosu 8.750,00 kn, a tužitelj ovu činjenicu tijekom postupka nije osporio, pa mu ne pripada ponovno zatraženi trošak sastava žalbe na rješenje o odbacivanju tužbe od 26. travnja 2018. u iznosu od 1.161,32 eur.

15.4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav prigovora na rješenje o pristojbi je osnovan, no u iznosu od 82,95 eur, a ne 165,90 eur kako je tužitelj zatražio. Naime, uvidom u spis TS Osijek broj P-409/2023 utvrđeno je da je tužitelj, kao punomoćnik ovdje tuženika, u predmetu TS Osijek broj P-239/2017 podnio prigovor na rješenje od 8. travnja 2019. (stranica 110 spisa TS Osijek P-409/2023), kojim je ovdje tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 12.660,00 kn. Na temelju Tbr. 10. t. 4. Tarife za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 4. i 7., pa kako je iznos pristojbe bio 12.660,00 kn tužitelju pripada naknada za sastav prigovora protiv rješenja od 50 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife, odnosno 625,00 kn, a ne 1.250,00 kn kako je tužitelj zatražio, pa je tužitelju dosuđen iznos od 82,95 eur koji sud smatra osnovanim, dok je u preostalom dijelu tužitelj odbijen s iznosom od 82,95 eur. U odnosu na prigovor zastare potraživanja valja reći da sud uvidom u spis nije utvrdio da bi tužitelj tuženiku za ovu radnju izdao račun , pa je na temelju Tbr. 52. st. 4. Tarife odvjetnička nagrada dospjela opozivom punomoći, a kako je punomoć opozvana 7. veljače 2024. (stranica 71 spisa), to je nedvojbeno da do dana podnošenja tužbe-prijedloga za ovrhu 11. ožujka 2025., nije protekao petogodišnji rok zastare iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZOO), pa je prigovor zastare neosnovan.

16. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 82,95 eur te je tuženika obvezao da tužitelju podmiri naknadu u tom iznosu, a na temelju čl. 763. ZOO-a kojim je propisano da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac, u konkretnom slučaju tužitelj kao punomoćnik, poduzimati za račun nalogodavca, u konkretnom slučaju tuženika, određene poslove te ima pravo na naknadu za svoj trud, pa je nedvojbeno da je tuženik tužitelju dužan naknaditi trošak sastava prigovora na rješenje o sudskoj pristojbi, budući da nije dokazao da je tužitelju ovaj trošak podmirio. Na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je održan na snazi u dijelu u kojem je sud prihvatio tužbeni zahtjev.

17. Odluku o zateznoj kamati sud je donio na temelju čl. 29. st. 1. ZOO kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a u konkretnom slučaju od dana 9. veljače 2024., budući da je račun 4/1/1 izdan 8. veljače 2024.

18. U preostalom dijelu, u ukupnom iznosu od 5.721,69 eur, tužbeni zahtjev nije osnovan, a slijedom svega gore navedenog, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, a platni nalog ukinut na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a.

19. Odluku o trošku postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 5., u vezi s čl. 151. i 155. ZPP-a, budući da je tužitelj uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav prigovora-odgovora na tužbu, podneska od 21. lipnja 2024. i zastupanja na ročištu 3. travnja 2024. u iznosima od po 250,00 eur, a za zastupanje na ročištu 27. veljače 2024. iznos od 125,00 eur na temelju Tbr. 9. t. 2. Tarife budući da se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima i nisu se izvodili dokazi, pa je tuženiku priznat ukupan trošak zastupanja u iznosu od 875,00 eur , kao i trošak plaćene sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 104,85 eur, što čini ukupan trošak tuženika u iznosu od 979,85 eur , koji sud smatra opravdanim , sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 15. svibnja 2024.

SUDAC

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika