REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1401/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja FAS LOGISTIKA d.o.o., Vukovina, Zelena aleja 52, OIB: 09845754850, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva ulica 13a, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, radi isplate iznosa od 3.995,24 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 2. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska 1b, Zagreb, da tužitelju FAS LOGISTIKA d.o.o., Vukovina, Zelena aleja 52, s naslova naknade štete, isplati iznos od 3.995,24 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom;

- na iznos od 137,99 EUR od dana 22.07.2021.,

- na iznos od 273,74 EUR od dana 13.10.2021.,

- na iznos od 1.592,67 EUR od dana 02.07.2021.,

- na iznos od 995,42 EUR od dana 02.09.2021.,

- na iznos od 995,42 EUR od dana 06.10.2021.,

pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023. godine, a od 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je 29. lipnja 2021., u Velikoj Gorici, na križanju Ulice Slavka Kolara i Ulice Nikole Tesle, oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], čiji je korisnik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio tužitelj, u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja autoodgovornosti kod tuženika. Predmetno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke BMW 320 DX, u vrijeme štetnog događaja je bilo u vlasništvu Erste&Steiermerkische S-Leasing, d.o.o., a tužitelj je u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja bio primatelj leasinga, odnosno korisnik predmetnog vozila. Tužitelj nadalje navodi da je u predmetnom štetnom događaju oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], korisnik kojeg je bio tužitelj. Uslijed oštećenja na vozilu (totalna šteta), tužitelju je nastala daljnja šteta u vidu troškova prijevoza nepokretnog vozila, čuvanja vozila na deponiju i ležarine u ukupnom iznosu od 623,47 EUR. S obzirom da je navedene troškove podmirio upravo tužitelj, isti je s leasing kućom koja je vlasnik vozila, 4. ožujka 2022. sklopio Ugovor o ustupu potraživanja kojim je osigurao aktivnu legitimaciju. Dakle, tužitelju su zbog nastanka štetnog događaja nastali i troškovi prijevoza i čuvanja olupine vozila, odnosno ležarine u ukupnom iznosu od 623,47 EUR. Stoga tužitelj potražuje iznos od 349,72 EUR prema računu br. VP 136/AC1/4 od 22. srpnja 2021. i iznos od 273,74 EUR prema računu br. 8896/1/67 od 13. listopada 2021. S obzirom da je tuženik tijekom mirnog postupka izvršio isplatu nespornog iznosa od 211,73 EUR, prema računu VP 136/AC1/4, tužitelj potražuje daljnji iznos od 137,99 EUR te iznos po preostalom računu. Zbog tako utvrđenih oštećenja predmetnog vozila (totalna šteta), tužitelj ističe i da nije mogao pristupiti popravku predmetnog vozila, s obzirom je isti ekonomski neisplativ te je raskinut Ugovor o leasingu. S obzirom na navedeno, tužitelj je bio u obvezi isplatiti preostali neotplaćeni dio glavnice leasing društvu temeljem ugovora o leasingu. Stoga, u vremenu dok tužitelj putem kasko police nije izvršio isplatu leasing društvu na ime štete na vozilu, tužitelj nije bio u mogućnosti ugovoriti novi ugovor o leasingu kojim bi preuzeo novo vozilo. U navedenom razdoblju do sklapanja novog ugovora o leasingu, odnosno dok se nisu stekli uvjeti stjecanja novog vozila, tužitelj je bio prisiljen unajmljivati vozilo od rent a car društva. S obzirom na navedeno, tužitelju su radi svakodnevnog obavljanja poslovne aktivnosti društva nastali nužni troškovi najma drugog vozila (rent a car). Stoga potražuje naknadu troškova najma vozila u iznosu od 4.578,94 EUR, i to iznos od 1.592,67 EUR prema računu br. 49/5/99 od 2. srpnja 2021., iznos od 995,42 EUR prema računu br. 77/RSV1/1 od 28. srpnja 2021., iznos od 995,42 EUR prema računu br. 99/RSV1/1 od 2. rujna 2021. i iznos od 995,42 EUR prema računu br. 127/RSV1/1 od 6. listopada 2021. S obzirom da je tuženik tužitelju tijekom mirnog postupka isplatio nesporni iznos naknade štete u iznosu od 995,42 EUR prema računu br. 77/RSV1/1 od 28.07.2021., tužitelj potražuje daljnji iznos naknade štete za preostale račune. Tužitelj ističe i da se obratio tuženiku Odštetnim zahtjevom koji je tuženik zaprimio 20. travnja 2022., nakon čega tuženik s naslova naknade štete nije ponudio iznos koji bi predstavljao pravičnu novčanu naknadu. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak predmetnog štetnog događaja. Ističe da je tužitelju na temelju sačinjenog izvida isplatio iznos od 1.207,15 EUR. Nakon što je tuženik upozorio tužitelja da je potreban naknadni izvid, tužitelj je povukao odštetni zahtjev prema tuženiku radi rješavanja predmetne štete po kasko polici u Allianz Hrvatska d.d., pa stoga tuženik navodi kako nije u mogućnosti priznati troškove ležarine. Upravo s obzirom na činjenicu da predmetna šteta nije obrađivana kod tuženika, već kod društva Allianz Hrvatska d.d., tuženik ističe da nije u mogućnosti priznati troškove zamjenskog vozila.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod navoda iznesenih u tužbi te se očitovao na navode iz odgovora na tužbu istaknuvši u bitnome kako tuženik neosnovano otklanja naknadu daljnjeg iznosa, između ostalog, naknadu nastalog troška na ime ležarine pri čemu nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 1.207,15 EUR. Tužitelj navodi da tuženik snosi nespornu odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja te da je slijedom navedenog dužan naknaditi svaku štetu nastalu navedenim štetnim događajem, sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, Zakonu o obveznim odnosima te Općim uvjetima koji uređuju sklapanje predmetne police. Okolnost da je šteta na vozilu u vlasništvu tužitelja likvidirana kod drugog osiguratelja, putem kasko police osiguranja je bez značaja za priznanje troška opisanog u tužbi jer odlučna činjenica za prihvaćanje duljine trajanja ležarine nije trenutak izvida štete na vozilu, nego trenutak reparacije štete i to, popravka vozila ili likvidacije štete u korist tužitelja ukoliko je isplata izvršena prije popravka štete. S obzirom da je osiguravajuće društvo Allianz Hrvatska d.d. likvidiralo štetu dana 15. listopada 2021., tužitelj smatra kako ima pravo na nastale vidove štete do naznačenog trenutka. Činjenica da štetu nije obrađivao tuženik nego drugo osiguravajuće društvo, ne oslobađa tuženika obveze podmirenja nastale štete. Tužitelj ima pravo na naknadu troška ležarine, kao i troška zamjenskog vozila sve do trenutka dok mu šteta nije reparirana. Isto tako, tužitelj ukazuje da tuženik ničime nije dokazao da bi imovinska šteta nastala predmetnim štetnim događajem bila obrađena ranije, odnosno bržim postupkom likvidirana u skladu s procesuiranim odštetnim zahtjevom prema tuženiku. Štoviše, tuženik je taj koji je zatražio dodatnu procjenu štete, kako i sam navodi u odgovoru na tužbu te je time produljio postupak obrade štete po odštetnom zahtjevu. Nadalje, uvidom u službene stranice tuženika, na istim stranicama i u uputama za prijavu i obradu štete poziva se na odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to: „Sukladno odredbi čl. 12. ZOOP dužni smo u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te Vam dostaviti: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili 2. utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne“. Iz navedenog je razvidno da tuženik, sukladno odredbama ZOOP- a, propisuje i obrađuje postupanje nakon nastanka štetnog događaja na uobičajen način, kao i druga osiguravajuća društva. Kako tuženik u više navrata ističe da je šteta obrađena od strane društva Allianz Hrvatska d.d, predmetno osiguravajuće društvo je postupilo po upućenom odštetnom zahtjevu na uobičajeni način, po ugovorenoj polici kasko osiguranja br. 1190-174815283, a sve navedeno svakako proizlazi samo iz predloženih dokaza u tužbi.

4. U nastavku postupka tuženik je učinio nespornom samu visinu utuženog potraživanja.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu, i to: potvrdu Policijske postaje Velika Gorica od 27. srpnja 2021. (list 6. – 7. spisa), Zapisnik o izvidu štete na vozilu broj 2110358328 (list 8. – 10. spisa), Izvid štete broj KA12268/21/1/1 (Allianz) (list 11. – 14. spisa), račun broj VP 136/AC1/4 (list 15. spisa), račun broj 8896/1/67 (list 16. spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 4. ožujka 2022. (list 17. – 18. spisa), Raskid ugovora o financijskom leasingu broj 82027/21 (list spisa), konačni obračun vrijednosti Ugovora broj 82027/21 (list 20. spisa), Ugovor o financijskom leasingu broj 85828/21 od dana 26. listopada 2021. (list 21. – 22. spisa), preslike računa - otpremnica (list 23. – 26. spisa), preslika Odštetnog zahtjeva i obrazložena ponuda (list 27. – 32. spisa) i prigovor tužitelja (list 33. – 34. spisa).

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade štete u iznosu od 3.371,79 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do dana plaćanja, koju štetu potražuje temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti osiguranika tuženika, a za koju štetu tvrdi da mu je nastala u vidu troškova prijevoza nepokretnog vozila, čuvanja vozila na deponiju i ležarine u ukupnom iznosu od 623,47 EUR (ostatak u iznosu od 137,99 EUR prema računu br. VP 136/AC1/4 od 22. srpnja 2021. i iznos od 273,74 EUR prema računu br. 8896/1/67 od 13. listopada 2021.) te u vidu naknade troškova najma vozila u iznosu od 3.583,51 EUR, i to iznos od 1.592,67 EUR prema računu br. 49/5/99 od 2. srpnja 2021., iznos od 995,42 EUR prema računu br. 99/RSV1/1 od 2. rujna 2021. i iznos od 995,42 EUR prema računu br. 127/RSV1/1 od 6. listopada 2021., pri čemu je tuženik tužitelju tijekom mirnog postupka isplatio nesporni iznos naknade štete u iznosu od 995,42 EUR prema računu br. 77/RSV1/1 od 28. srpnja 2021.

8. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaj, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog te sama visina utuženog potraživanja. Nesporno je i da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 1.207,15 EUR, i to iznos od 211,73 EUR prema računu broj VP 136/AC1/4 od 22. srpnja 2021. (list 15. spisa) izdanog za uslugu prijevoza te čuvanja karamboliranog vozila, kao i da mu je isplatio iznos od 995,42 EUR prema računu broj 77/RSV1/1 od 28. srpnja 2021. (list 24. spisa) na ime najma osobnog vozila.

9. Između stranaka je sporno da li je tuženik dužan tužitelju naknaditi preostali dio iznosa štete na ime troškova ležarine i troškova zamjenskog vozila imajući u vidu tuženikove tvrdnje da je tužitelj povukao odštetni zahtjev prema tuženiku te da s obzirom da predmetna šteta nije obrađivana kod tuženika, isti nije u obvezi naknaditi tužitelju predmetnu štetu.

10. Odredbom čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Običnu štetu u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a čini umanjenje nečije imovine, dok izmaklu korist čini sprječavanje njezina povećanja.

11. Nadalje, odredbom čl. 8. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje; ZOOP) kojom je propisan ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, određeno je da su uvjeti za osiguranje sastavni dio ugovora o osiguranju te ih je društvo za osiguranje pri sklapanju ugovora o osiguranju dužno uručiti ugovaratelju osiguranja. Uvjetima za osiguranje utvrđuju se odnosi između ugovornih strana koji nisu ili nisu u potpunosti utvrđeni ovim Zakonom (st. 4.).

12. Svaka stranka dužna je temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a. ZPP-a). Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dakle, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (čl. 7. i 219. ZPP-a).

13. Valja naglasiti da tužitelj tijekom postupka nije osporio tuženikovu tvrdnju da je povukao odštetni zahtjev prema tuženiku radi rješavanja predmetne štete po polici kasko osiguranja u osiguravajućem društvu Allianz Hrvatska d.d.

14. Nadalje, tužitelj tijekom postupka nije dostavio Opće uvjete osiguranja od automobilske odgovornosti, a koji sukladno gore citiranoj odredbi čl. 8. ZAPSP-a čine sastavni dio ugovora o osiguranju, a iz kojih bi bilo razvidno da li tužiteljevo potraživanje predstavlja osigurani rizik.

15. Slijedom svega navedenog, sud je uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, utvrdio nedokazanom okolnost o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen te je primjenom odredbe čl. 1045., čl. 1089. i čl. 921. ZOO-a, čl. 8. ZAPSP-a te čl. 7., čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a odlučeno kao u t. I. izreke presude.

16. Odluku o parničnom trošku iz t. II. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 15. svibnja 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

PORUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.