Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-485/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CC, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 10. listopada 2024., poslovni broj: Pp-6088/2022, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. CC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točkama 2/ i 4/, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. CC (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi

2/ iste zgode kao pod točkom 1. izreke, upravljao osobnim vozilom Fiat Uno neregistriranim vozilom,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

4/ iste zgode kao pod točkom 1. izreke, upravljao motornim vozilom Fiat Uno Varaždinskom ulicom, dolaskom ispred kbr 124 a, Varaždinske ulice naselja Kučan Marofa, isti nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, te uvjetima prometovanja (mokar kolnik, lijevi zavoj, prijelaz ceste preko željezničke pruge) izgubio nadzor nad upravljačem, te je u bočnom zanošenju vozila istim sletio ulijevo van kolnika na travnatu površinu sa istočne strane kolnika gdje je stražnjim desnim dijelom vozila udario u betonski stup električnog voda, a u prometnoj nesreći nastupila je materijalna šteta na njegovom vozilu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Žalba okr. CC zbog djela prekršaja iz članka 238. stavka 7. i članka 51. stavka 5. uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postala je bespredmetna.

III

Uslijed odluke u točki I izreke ove drugostupanjske presude preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okr. CC za prekršaje u toč. 1/ i 3/, iz članka 199. stavka 2. i 7. i članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaćaju po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne u iznosima od 550,00 EUR (petstopedeset eura) i 350,00 EUR (tristopedeset eura), pa se okr. CC na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 900,00 EUR (devetsto eura), u koju kaznu se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima od 2. siječnja 2022. u 14,15 sati do 3. siječnja 2022. u 02,00 sati, kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je na ime kazne preostalo za platiti 820,36 EUR (osamstodvadeset eura i tridesetšest centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od šezdeset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

IV Odbija se žalba okr. CC kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

V

Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. CC dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. CC proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 7., članka 238. stavka 7., članka 32. stavka 4. i članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna uz primjenu instituta ublažavanja u iznosu od 550,00 eura, 200,00 eura, 350,00 eura i 200,00 eura, a potom na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.300,00 eura.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima od 2. siječnja 2022. u 14,15 sati do 3. siječnja 2022. u 02,00 sati, kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa).

1.2. Istom odlukom okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

1.3. Okrivljenik je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe, da bi, na način činjenično opisan u izreci točke II/, počinio djelo prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Marka Benčića, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu djela iz članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu, sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim ovaj sud je utvrdio da je nastupila zastara prekršajnog progona u odnosu na djela u točkama 2/ i 4/ izreke pobijane presude, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djela iz čl. 238. st. 7. i članka 51. st. 5. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 2. siječnja 2022.

5.1. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

5.2. Slijedom navedenog, imajući na umu visinu propisanih kazni za djela u toč. 2/ i 4/ u fiksnom iznosu od 260,00 eura, očigledno je da se radi o prekršajima za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

5.3. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

5.4. Zbog navedenih razloga, trebalo je po službenoj dužnosti, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika odbiti optužbu za navedena djela, kao u izreci ove drugostupanjske presude u toč. I, pa je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

6. Uslijed odluke u toč. I ove presude ovaj drugostupanjski sud je preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za prekršaje u točki 1/ i 3/ prihvatio mjere kazni utvrđenih po prvostupanjskom sudu, te izrekao ukupnu novčanu kaznu na temelju čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima, kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura.

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj sud ocjenjuje da je izreka pobijane prvostupanjske presude razumljiva i sadrži sve bitne elemente sukladno odredbe članka 183. Prekršajnog zakona, tako da je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koja je djela okrivljenik proglašen krivim. Iz izreke je razvidno da je okrivljenik u svojstvu vozača sudjelovao u prometu na cesti kada je imao navedenu količinu alkohola u organizmu, odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, čime je ostvario obilježja djela iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i da inkriminirane prilike nije postupao po izraženim zahtjevima policijskih službenika (zvučnim i svjetlosnih signala) čime je ostvario obilježja djela iz članka 32. stavka 1. i 4. istog Zakona. Iako je u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud propustio navesti materijalne odredbe citiranih prekršaja, navedeni propust ne predstavlja nedostatak zbog kojega se pobijana presuda ne može ispitati, kako to pogrešno ističe žalitelj. Prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive razloge. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno održao raspravu 8. listopada 2024. i sve potrebne dokaze, u nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja, kada su izvedeni i dokazi izvan raspravno ispitanih djelatnika policije VC i OC, sukladno odredbe članka 167. stavka 6. Prekršajnog zakona, te je okrivljenik pravilno odbijen s prijedlogom za provođenje daljnjih dokaza, suočavanjem okrivljenika s policijskim službenicima, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim na temelju do tada izvedenih dokaza. Na toj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka i smatra se da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga mišljenje je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

8.1. Bez uspjeha žalitelj ističe da mu nije dostavljen zapisnik o izvan raspravnom ispitivanju svjedoka, budući da sud nije dužan dostavljati zapisnike o provedenim radnjama u postupku strankama, s time da iz stanja predmeta proizlazi da je branitelj uredno pozivan na ročišta kada su ispitani svjedoci, međutim sudu je dostavio podnesak u kojem predlaže da se ročište 17. studenoga 2022. održi u odsutnosti okrivljenika i branitelja, a za 15. prosinca 2023. se branitelj okrivljenika na uredno uručen poziv nije odazvao.

9. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu djela iz članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon dostatnog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, valjanom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka ČC, OC i VC te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice i izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za predmetni prekršaj, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

9.1. Žalitelj ne dovodi u pitanje činjenicu da je te prilike upravljao vozilom u pometu na cesti, a iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno u pogledu načina zaustavljanja okrivljenika u smislu odredbe članka 32. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, cijenio vjerodostojnim iskaze policijskih službenika, koji su vjerno i u bitnome suglasno iskazivali o načinu zaustavljanja okrivljenika, po kojemu ovaj nije postupio. Bez uspjeha žalitelj ističe da ima oštećen sluh i da nije čuo zvučne signale policijskog vozila, budući da je policijsko vozilo kako to i sam navodi bilo iza njega, pa bi u tom slučaju imao mogućnost uočiti svjetlosne signale koji su prema jasnom i određenom iskazivanju policijskih službenika bili upućeni vozaču u cilju zaustavljanja vozila.

9.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i značaj djela počinjenih u stjecaju, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je pravilnim vrednovanjem olakotnih okolnosti te imajući na umu dosadašnju nekažnjavanost odmjerio kazne uz primjenu instituta ublažavanja, ispod posebnim zakonom propisanih minimalnih iznosa, koja mjera kazne je prihvatljiva i ovom sudu. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom i pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, odnosno da će se njome djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih da ne čine takve prekršaje.

10.1. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je žalitelju te prilike bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajima kao dva dana zatvora, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora, što u predmetnom slučaju znači 79,64 eura.

10.2. Valja istaknuti da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

11. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13), s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka, te imajući na umu poznate materijalne prilike.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.