Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-41/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola br. Kzd-109/2017 od 26. rujna 2022. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025. godine u nazočnosti Mikice Munjin Wertag zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, a u odsutnosti uredno pozvanih opt. KI i braniteljice Diane Angelini, odvjetnice iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. KI, te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o uvjetnoj osudi i izriče da se opt. KI za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. KI izriče se uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba opt. KI kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli – Pola br. Kzd-109/2017 od 26. rujna 2022. godine, opt. KI proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, za koje je temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. KI dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn na ime paušalne svote i putni trošak svjedokinje ĆI u iznosu od 228,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, te temeljem čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08, nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenice o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se opt. KI po braniteljici Diani Angelini, odvjetnici iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-182/2024 od 23. travnja 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, opt. KI i njegova braniteljica Diana Angelini, odvjetnica iz [adresa].

4.1. Na sjednicu vijeća je pristupila Mikica Munjin-Wertag, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, dok nisu pristupili opt. KI i njegova braniteljica Diana Angelini, odvj. iz [adresa], za koje je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.

4.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe opt. KI od 21. veljače 2024. godine, podnesene po braniteljici Diani Angelini, odvj. iz [adresa], čiji sadržaj izlaže sudac izvjestitelj, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Žalba opt. KI je djelomično osnovana.

6. Žalitelj (opt. KI) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, te postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza svjedoka i samih tih iskaza i sadržaja isprava.

6.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7. U žalbi opt. KI ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

7.1. Naime, iz sadržaja obrane opt. KI razvidno je da je osnovni razlog nemogućnosti plaćanja redovnog uzdržavanja bio u činjenici da je nakon razvoda braka plaćao sam sve kredite za dva stana, teretanu i troškove kreditnih kartica budući je bio jedini zaposlen za vrijeme trajanja bračne zajednice. Također optuženik čini nespornim da je povremeno plaćao dužno uzdržavanje za kćerku ĆI. To iz razloga što je tijekom 2015. godine zaključio drugu bračnu zajednicu u kojoj mu se iste godine rodila kćer K, a tada je ostao bez posla i sredstava za život. Međutim, iz iste te obrane proizlazi da je opt. KI tijekom 2019. godine uspio otkupiti oba stana i vratiti sve dugove, što znači da je optuženik uspio pribaviti određena financijska sredstva od kojih je po pravilnom zaključku prvostupanjskog suda mogao dio sredstava usmjeriti na isplatu dužnog iznosa na dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja za kćerku.

7.2. Činjenica da optuženik nije bio stalno zaposlen kroz inkriminirano razdoblje ne može ga osloboditi zakonske obveze uzdržavanja. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da prekid zaposlenja nije opravdan razlog neplaćanja uzdržavanja za kćerku budući su zaštita dobrobiti i prava djeteta, te odgovornost roditelja za podizanje i odgoj djeteta roditelju najvažnija stvar, s time što zakonodavac nije prepustio pojedincu pravo izbora ispunjavanja ili neispunjavanja zakonske obaveze.

7.3. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane optuženika, sadržaja iskaza svj. ZI zakonske zastupnice i majke djeteta, mlt. djeteta ĆI, te sadržaja dokumentacije koja prileže spisu, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. KI počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

7.4. Uslijed navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženika kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona, jer da je prvostupanjski sud propustio u predmetnom slučaju primijeniti odredbu čl. 172. st. 3. KZ/11. Međutim, takav žalbeni navod nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. KI sadržana sva obilježja kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

9. Međutim, osnovana je žalba opt. KI zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je pravilno naveo olakotne i otegotne okolnosti.

9.1. Ocjenjujući okolnosti koji su od značaja za utvrđivanje vrste i visine kaznenopravne sankcije ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud potcijenio olakotne okolnosti, a precijenio značaj otegotnih okolnosti. Naime, činjenica je da je optuženik nakon stabilizacije financijske situacije na ime kćeri ĆI prepisao jedan stan u samovlasništvo, te da je nastavio i dalje redovno plaćati uzdržavanje kćeri, a što kćer ĆI i njezina majka čine nespornim. Pored toga optuženik je podijelio s bivšom suprugom sprave za teretanu, koje sprave koristi bivša supruga i time pribavlja sredstva za život kako nje, tako i kćeri ĆI. Na navedeni način prvostupanjski sud nije dovoljno vodio računa o okolnostima počinjenja kaznenog djela, te nakon počinjenja djela, a o kojima je sud dužan voditi računa, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kaznenopravne sankcije za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim.

9.2. Prihvaćanjem žalbe optuženika u tome dijelu, polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela, u okviru granica predviđene kazne za kazneno djelo iz čl. 177. st. 1. i 2. KZ/11 (kazna zatvora do 3 godine), ovaj drugostupanjski sud je u odnosu na opt. KI preinačio presudu u odluci o kaznenopravnoj sankciji na način da ga je za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao mu uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

9.3. Takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

10. Slijedom navedenog valjalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o uvjetnoj osudi, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok je u ostalom dijelu žalbu optuženika valjalo odbiti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić