Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1122/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici odvjetničkog društva Grgić & partneri, Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-504/19-28 od 23. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-504/19-28 od 23. rujna 2024. u točki I. izreke za iznos od 1.265,09 eura.

II Uvažava se djelomično žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. i preinačava se navedena presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade štete isplati i iznos od 1.869,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ČĐ u dijelu kojim traži da mu tuženik na ime naknade štete isplati i iznos od 1.869,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Uvažava se djelomično žalba tužitelja ČĐ i preinačuje se navedena presuda u točki II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.475,16 eura (iznos od 3.210,07 eura koji tuženik ne pobija žalbom + iznos od 1.265,09 eura koji tuženik pobija žalbom) i za razdoblje od 24. studenog 2016. do 31. siječnja 2019. i u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. da tužitelju ČĐ na iznos od 4.475,16 eura isplati zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 24. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. da tužitelju ČĐ na isplaćeni iznos od 2.282,83 eura/17.200,00 kuna isplati zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 24. studenog 2016. do 16. studenog 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbijaju se djelomično kao neosnovane žalbe tužitelja ČĐ i tuženika Euroherc osiguranje d.d. i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki V. izreke navedene presude.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 6.344,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za period od 1. veljače 2019. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke, i to za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za period od 24. studenog 2016. do 31. siječnja 2019., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od iznos od 2.282,83 eur / 17,200,00 kn1 koja kamata na navedeni iznos teče počev od 24.11.2016.g, do 16.11.2018.g., po stopi koja je određena člankom 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima a koja se do 31.07.2015.g. određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 01.08.2015.g. po stopi koja se odredile za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

IV. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 464,52 eur / 3.500,00 kn, a koje kamate na navedeni iznos teku od 5. rujna 2016. do 16. studenog 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.127,41 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude (točka I. izreke), a preko iznosa od 3.210,07 eura, kao i odluke o troškovima postupka (točka V. izreke) pravovremenu žalbu izjavio je tuženik pozivajući se na žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu izjavljuje i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP. Žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud utvrdio i dosudio previsoku novčanu naknadu neimovinske štete ali i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kao i da tužitelj nije dokazao pretpostavke osnovanosti za dosudu naknade štete za troškove liječenja. Iz žalbe proizlazi da tuženik, pored već isplaćenog iznosa na ime neimovinske štete, ne osporava iznos od 2.810,07 eura za neimovinsku štetu, kao i da pored već isplaćenog iznosa od 92,91 euro na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu ne osporava iznos od 400,00 eura ne ime naknade te štete. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način kako tuženik žalbenim navodima ukazuje odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Pravovremenu žalbu protiv dijela navedene presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev (točka II., III. izreke prvostupanjske presude) kao i odluke o troškovima postupka (točka V. izreke) pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj zbog svih žalbeni razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbenim navodima ukazuje kako je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom odlučivanja o zateznim kamatama na dosuđeni iznos štete, odnosno da je trebalo primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09. i 75/09., dalje: ZOOP) prema kojem obveza osiguratelja nastaje podnošenjem odštetnog zahtjeva. Predlaže pobijanu presudu u pobijanom dijelu ukinuti podredno preinačiti sukladno žalbenim navodima. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti i u dijelu koji tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu potvrditi. Potražuje naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično osnovana je i žalba tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz točke 11. na koju žalbenim navodima ukazuje tužitelj, jer je prvostupanjska presuda razumljiva i može se ispitati. Pogrešna primjena materijalnog prava i posljedično tome donošenje pogrešne odluke, presudu ne čine nerazumljivom.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (podnesci od 4. srpnja 2024. – stranica 113 do 116 spisa i od 5. srpnja 2024. – stranica 122 do 123. spisa) neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja u ukupnom iznosu od 6.344,16 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 24. studenog 2016., isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 2.282,83 eura (17.200,00 kuna) od 24. studenog 2016. do 16. studenog 2018., isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos imovinske štete na vozilu od 464,52 eura (3.500,00 kuna) od 5. rujna 2016. do 16. studenog 2018.

8. Za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice pa je neosnovan taj žalbeni prigovor stranaka.

9. Iz spisa proizlazi da među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, prometne nesreće koja se dogodila 1. rujna 2016., a u kojoj su sudjelovali tužitelj i osiguranik tuženika upravljajući motociklima. Nadalje nije sporna ni odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i posljedično tome i štetu, jer je nesporno da je tuženik tužitelju (16. studenog 2018.), dakle prije pokretanja ovog postupka na ime naknade sveukupne štete isplatio iznos od 20.700,00 kuna, od toga 16.500,00 kuna na ime naknade neimovinske štete i 700,00 kuna na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, te 3.500,00 kuna na ime štete na vozilu.

10. Iz spisa proizlazi da je tijekom postupka bila sporna visina štete, a visina štete je sporna i u ovom žalbenom postupku, jer tuženik osporava visinu dosuđene naknade štete za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 400,00 eura, visinu dosuđene naknade neimovinske štete preko iznosa od 2.810,07 eura.

10.1. Dakle, tuženik smatra da tužitelju na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu pripada ukupan iznos od 492,91 eura (ranije isplaćen iznos od 92,91 euro + žalbom nesporni iznos od 400,00 eura = 492,91 euro), a za neimovinsku štete da mu pripada ukupan iznos od 5.000,00 eura (ranije isplaćen iznos od 2.189,93 eura + žalbom nesporni iznos od 2.810,07 eura = 5.000,00 eura).

10.2. Tuženik žalbom u cijelosti osporava dosudu naknade štete za troškove liječenja u iznosu od 130,00 eura.

11. Prvostupanjski sud je radi utvrđivanja visine naknade štete proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima: dr. Danći Tripalo, specijalisti ortopedije, dr. mr. sc. CĐ specijalisti neurokirurgije i dr. ĆĐ specijalistu psihijatrije. Temeljem nalaza vještaka sud je pravilno utvrdio da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio ozljedu, a nakon obrade u bolnici postavljena je sumnja na otegnuće velikog tubekuluma lijeve nadlaktice u ramenu, postavljen mu je dezolov zavoj za rame i shancov ovratnik za vrat, nakon čega se redovito javljao na kontrole, a zbog bolnosti napravljen je ultrazvuk te je utvrđena ruptura tetive suprastinatusa, koja dijagnoza je potvrđena i magnetskom rezonancom, a 14. rujna 2018. izvršena je i operacija, nakon čega je provedena i fizikalna terapija.

11.1. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka pravilno je prvostupanjski sud utvrdio duljinu i intenzitet pretrpljenih bolova (jaki – 3 dana, srednji 14 dana i slabi 90 dana), duljinu i intenzitet pretrpljenog straha (primarni strah u trajanju oko pola minute u trenutku samog štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta – 3 do 4 dana, srednjeg intenziteta – 3 tjedna i blažeg intenziteta – 4 do 5 mjeseci). Nadalje pravilno je utvrđeno da je kod tužitelja zaostalo naruženje blagog stupnja zbog manjeg ožiljka od operacije vidljivo povremeno, u ljetnom periodu na kupanju, prilikom nošenja majci bez rukava, a utvrđeno je i da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od ukupno 14%, o čemu su se vještaci usuglasili. Prema nalazu vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega kod obavljanja osobne higijene i to nakon traume i nakon operacije, u trajanju od 3 tjedna (21 dan) po 3 sata dnevno, 6 tjedana (42 dana) po 2 sata dnevno i dva mjeseca (60 dana po 1 sat dnevno, odnosno ukupno u trajanju od 207 sati. Napominje se da iako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio ukupan zbroj sati tuđe pomoć (186 sati) tužitelj u tom dijelu presudu nije pobijao žalbom, pa ovaj drugostupanjski sud u utvrđenje prvostupanjskog suda po žalbi tuženika ne može intervenirati.

11.2. Temeljem nalaza vještaka utvrđeno je da je stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja nastupila krajem siječnja 2019.

12. Uvažavajući nalaz i mišljenje sudskih vještaka, intenzitet i duljinu trajanja fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda, a radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi, kao i intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha, ali uvažavajući i ostale kvalifikatorne okolnosti (naruženost i smanjenje životne aktivnosti), te ostale okolnosti slučaja, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (54 godine), zanimanje kojim se bavi (obrtnik – ispitivanje vatrogasnih aparata), kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je iznos od 5.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koji iznos tuženik smatra primjerenim, prenizak, ali i da je iznos koji tužbom traži tužitelj previsok. Napominje se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. doneseno pravno shvaćanje kojima se dotadašnji orijentacijski kriteriji mijenjaju na način da se do tada prihvaćeni novčani iznosi povećavaju za 50%. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja ovog shvaćanja, dakle od 15. lipnja 2020., pa i na postupke u tijeku.

12.1. Dakle, uvažavajući sve navedeno u točki 12. ocjena je ovog drugostupanjskog suda da tužitelju na ime primjerene naknade neimovinske štete pripada iznos od 6.200,00 eura, odnosno po kvalifikatornim okolnostima za pretrpljene fizičke bolove 2.100,00 eura, za pretrpljeni strah 1.500,00 eura, za naruženje 500,00 eura i za smanjenje životne aktivnosti 2.100,00 eura. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika iz kojih proizlazi stav tuženika da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 eura.

12.2. Nadalje, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je cijena sata tuđe pomoći od 5,00 eura, a kako ju je utvrdio prvostupanjski sud previsoka, a u povezanosti s tim previsok je i iznos koji je prvostupanjski sud utvrdio da po toj osnovi pripada tužitelju (930,00 eura). Sve to obzirom da je tužitelj iskazao kako su mu pomoć pružali supruga i sin, dakle članovi obitelji i nije se radilo o medicinskoj pomoći. Međutim, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je cijenu sata tuđe pomoći trebalo utvrditi u iznosu od 2,65 eura i taj iznos ovaj drugostupanjski sud smatra ipak preniskim. Stav je ovog suda da bi se, obzirom da je pomoć pružana nakon ozljeđivanja (2016.) i nakon operacije (2018.) te da je mjesto pružanja pomoći (Split), cijena sata a posljedično tome i visina novčane naknade štete po osnovi tuđe pomoći trebala određivati prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem se pomoć pruža bila sposobna takvu uslugu pružiti. Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda da bi cijena sata tuđe pomoći u konkretnom slučaju bila 3,00 eura, te da tužitelju kao primjerena naknada štete po toj osnovi pripada iznos od 558,00 eura.

13. Osnovano tuženik u žalbi osporava pravo tužitelja na dosudu naknade štete za troškove liječenja, a koju naknadu je prvostupanjski sud utvrdio primjenom članka 223. ZPP, odnosno slobodnom ocjenom. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se ne radi o šteti čija visina se ne bi mogla utvrditi odnosno mogla bi se utvrditi samo uz nerazmjerne teškoće, kao i da je tu štetu i njezinu visinu tužitelj trebao dokazati primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, tužitelj uopće na okolnosti da je imao troškove liječenja nije predložio nikakve materijalne dokaze, nije naveo koje je pretrage ili preglede obavio kod privatnog liječnika i gdje odnosno kojeg privatnog liječnika, nije priložio račune za te preglede. Nije dokazao da je platio participaciju za bolničko liječenje, odnosno da li je uopće obveznik plaćanja participacije ili ima dopunsko zdravstveno osiguranje, niti je dokazao visinu putnih troškova.

13.1. U povezanosti s navedenim, a primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP), taj dio zahtjeva tužitelja trebalo je odbiti.

14. Dakle, tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 6.200,00 eura i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 588,00 eura, odnosno ukupno 6.788,00 eura. Napominje se da je konačnim tužbenim zahtjevom tužitelj nakon što je odbio već isplaćene iznose (2.189,93 eura za neimovinsku štetu i 92,91 euro za tuđu pomoć) potraživao naknadu štete, neimovinske i imovinske za tuđu pomoć i troškove liječenja, u ukupnom iznosu od 6.344,16 eura. Kako sud, pa ni drugostupanjski, ne može ići preko postavljenog zahtjeva, prilikom izračuna visine štete koja tužitelju eventualno još pripada, polazilo se od iznosa od 6.344,16 eura.

14.1. Uvažavajući činjenicu da je tuženik tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 2.189,93 eura, tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete još u iznosu od 4.010,07 eura. Nadalje, uvažavajući činjenicu da tuženik tužitelju na ime naknade štete za tuđu pomoć isplatio iznos od 92,91 eura, tužitelj ima pravo na naknadu štete po toj osnovi još u iznosu od 465,09 eura. Dakle, ukupno tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske imovinske štete i štete za tuđu pomoć još u ukupnom iznosu od 4.475,16 eura.

14.2. Kada se od prvostupanjskom presudom dosuđenog iznosa na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć (6.344,16 eura) u koji iznos su u obzir uzeti već plaćeni iznosi, odbije iznos koji po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelju pripada također uzimajući u obzir već plaćene iznose (4.475,16 eura), dolazi se do iznosa od 1.869,00 eura na koji tužitelj nema pravo i za koji iznos je tužbeni zahtjev, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, trebalo odbiti.

14.3. Kada se od iznosa naknade neimovinske štete (4.010,07 eura) odbije iznos od 2.810,07 eura koji tuženik žalbenim navodima čini nespornim, ostaje iznos od 1.200,00 eura koji je za tuženika sporan. Nadalje, kada se od iznosa naknade štete za tuđu pomoć (465,09 eura) odbije iznos koji tuženik žalbom čini nespornim (400,00 eura) ostaje iznos od 65,09 eura koji je za tuženika sporan. Dakle, prema navodima žalbe za tuženika je nesporna naknada štete u ukupnom iznosu od 3.210,07 eura.

14.4. Kada se od iznosa koji po stavu ovog drugostupanjskog suda tužitelju pripada (4.475,16 eura) oduzme iznos koji tuženik žalbom ne osporava (3.210,07 eura) ostaje iznos od 1.265,09 eura koji je za tuženika sporan, ali na koji iznos tužitelj ima pravo.

15. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tijeku zakonskih zateznih kamata na iznos naknade štete od dana završetka liječenja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15.1. Imajući na umu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-373/2022-3 od 29. studenog 2022., odgovarajući na pitanje "…jesu li sudovi pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu bili dužni cijeniti odredbu članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i dosuditi zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju, neovisno o datumu završetka liječenja oštećenika i neovisno o danu presuđenja?....", zauzeo shvaćanje da oštećeniku prema odredbi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09. i 75/09., dalje: ZOOP), kamate pripadaju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer je ZOOP lex specialis u odnosu na članak 1103. ZOO.

15.2. Dakle, i u konkretnom slučaju, tužitelj na iznos naknade štete ima pravo na zatezne kamate od 24. studenog 2016., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o tome što je njegovo liječenje trajalo sve do 31. siječnja 2019. pa posljedično tome ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 2.282,83 eura (17.200,00 kuna) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate (16. studenog 2018.).

15.3. Radi tužitelja se napominje da, obzirom je odštetni zahtjev podnesen 24. studenog 2016., tužitelj na iznos od 2.282,83 eura nema pravo na zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja stopa je vrijedila od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015.

16. Suprotno žalbenim navodima stranaka odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka je pravilna i zakonita.

16.1. Žalbeni navodi tužitelja kako mu sud nije priznao trošak zastupanja na ročištu 9. srpnja 2024. su neosnovani jer iz troškovnika koji je tužitelj predao u spis na ročištu 9. srpnja 2024. (stranica 133 spisa) proizlazi da trošak zastupanja na navedenom ročištu tužitelj nije ni tražio, a sud odlučuje o troškovima postupka na određen zahtjev stranke koja je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP), dakle sud odlučuje samo u okviru postavljenog zahtjeva.

16.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je stupila na snagu 1. studenog 2022., odnosno pravilno je uzeo kao vrijednost boda iznos od 15,00 kuna za sve poduzete radnje. Pri tome se napominje da iz troškovnika koji je u spis priložio tuženik (stranica 134 spisa) proizlazi da je tuženik i naknadu svoji troškova rada i zastupanja odvjetnika potraživao prema vrijednosti boda 2,00 eura odnosno 15,00 kuna.

17. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke za iznos od 1.265,09 eura. Nadalje, djelomično je valjalo žalbe tužitelja i tuženika odbiti i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke prvostupanjske presude.

18. Temeljem članka 373. ZPP, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, žalbu tuženika valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade štete isplati i iznos od 1.869,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na način kako je odlučeno ovom presudom pod točkom II. izreke, odnosno u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

18.1. Nadalje, temeljem članka 373. ZPP valjalo je djelomično uvažiti i žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.475,16 eura i za razdoblje od 24. studenog 2016. do 31. siječnja 2019. i u točki III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos od 2.282,83 eura za razdoblje od 24. studenog 2016. do 31. siječnja 2019. na način kako je odlučeno ovom presudom pod točkom III. izreke.

19. Temeljem članka 166. ZPP odlučeno je o zahtjevima stranaka, tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka i to na način da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka. To stoga što su i tužitelj i tuženik sa svojim žalbama djelomično uspjeli, tužitelj u odnosu na sporedno potraživanje zakonskih zateznih kamata, a tuženik u razmjerno neznatnom dijelu. Sastav odgovora na žalbu po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bio nužan za vođenje postupka, pa tužitelj nema pravo na naknadu tog troška.

20. Ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao prvostupanjsku presudu u dijelu, odnosno u točki IV. izreke jer u tom dijelu presuda nije pobijana žalbom.

U Sisku, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić