REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-98/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih ĐD, ABC, ED i RD, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu te branitelja optuženika Leopolda Aljinovića i Diane Mardešić, odvjetnika u Splitu, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu 17. veljače 2025. br. K-69/2025, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog ĐD i optuženog Miloša Mirkovića kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-69/2025-14 od 17. veljače 2025. optuženi ĐD, optuženi Miloš Mirković, optuženi ED i optuženi RD proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, a optuženi ABC i optuženi RD i zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11. Optuženi ĐD je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a optuženi ED na temelju istog zakonskog članka, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Optuženicima ABC i RD su prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od po jedne godine, svakome, a za kazneno djelo iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11, na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci, svakome, pa su ti optuženici temeljem članka 51. KZ/11 osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine i tri mjeseca, svaki. Svim optuženicima je temeljem članka 54. stavka 1. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. rujna 2024., pa nadalje.

2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog ABC su trajno oduzete registarske pločice oznake [registarska oznaka], a od optuženog RD registarske pločice oznake [registarska oznaka], koje pločice su od optuženika oduzete na temelju potvrda Postaje granične policije Imotski od 11. rujna 2024.

3. Sukladno članku 148. stavku 1. u svezi članka 145. stavka 2. točaka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) obvezan je optuženi ĐD na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 675,00 eura i to na ime troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u visini od 375,00 eura, i na ime paušalnog troška u iznosu od 300,00 eura, dok je optuženi GD obvezan na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 706,25 eura, i to na ime troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u visini od 406,25 eura i na ime paušalnog troška u iznosu od 300,00 eura, sve u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženici ABC i RD su u cijelosti oslobođeni obveze da naknade troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

4. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državnog odvjetništvo u Splitu i to zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka sa prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno, da presudu preinači u odluci o kazni i optuženika osudi na kazne zatvora u dužem trajanju.

5. Žali se i optuženi ĐD po branitelju, odvjetniku Leopoldu Aljinoviću iz Splita i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu ocijeni osnovanom te da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje i postupanje, podredno da se održi rasprava pred drugostupanjskim sudom te potpuno, zakonito i pravilno donese presuda.

6. Žalbu je podnio i optuženi ABC i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni.

7. Odgovor na žalbu podnio je optuženi ABC sa prijedlogom da nadležni županijski sud u cijelosti odbije kao neosnovanu žalbu optužbe.

8. Odgovor na žalbu podnio je i optuženi RD sa prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

9. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

10. Žalbe nisu osnovane.

11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi ĐD u podnesenoj žalbi ističe da je počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su i navedeni da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava zbog čega se pobijana presuda niti ne može ispitati. Naime, da sama činjenica da je dovezao vozilo i iznajmio ga optuženom ABC nije dovoljna za utvrđivanje krivnje, pa da u tom pravcu u obrazloženju pobijane presude nema niti "riječi". Suprotno izloženom stavu žalitelja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi izložio sve razloge o odlučnim činjenicama, koji su u svemu jasni i neproturječni i u skladu sa materijalnom dokumentacijom pregledanom i pročitanom na raspravi. Druga je stvar što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao drugačije cijeniti i vrednovati obrane ostalih optuženika i materijalne dokaze, čime zapravo osporava prihvatljivost iznesenih razloga i kritizira ispravnost utvrđenih činjenica, što ne predstavlja naznačenu bitnu postupovnu povredu.

11.1. Nije u pravu niti optuženi ĐD kada tvrdi da je u pobijanoj presudi došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer da nije imao mogućnost ispitati ostale optuženike na raspravi budući su isti, osim što su priznali počinjenje kaznenih djela za koja su se teretili, odbili odgovarati na pitanja državnog odvjetnika, ostalih optuženika i njihovih branitelja, a upravo na njihovim obranama se temelji osuđujuća presuda, čime da je došlo do povrede konfrontacijskog prava. Načelo kontradiktornosti i konfrontacijsko pravo optuženika sastavni su dijelovi prava na pravični postupak koje je zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom na to da konfrontacijsko pravo iz članka 6. stavka 3. točke d Konvencije nije apsolutno, mora biti dostatno kompenzirano kako bi kazneni postupak u cjelini bio pravičan, time da opseg "činitelja protuteže" koji bi bili potrebni da postupak u cjelini bude pravičan ovisi kompenzirajućoj snazi tzv. "potkrjepljujućih dokaza".

11.2. Uvidom u raspravni zapisnik od 14. veljače 2025. razvidno je da su se optuženici ABC, ED i RD izjasnili da će obranu iznijeti na početku dokaznog postupka i odgovarati na pitanja suca. Obzirom da optuženi ĐD u podnesenoj žalbi tvrdi da navedene optuženike nije bio u mogućnosti ispitati, može se razabrati da su isti odbili odgovarati na pitanja državnog odvjetnika, branitelja i ostalih optuženika, iako je i to valjalo izrijekom naznačiti u raspravnom zapisniku. Međutim, bez obzira što su gore navedeni optuženici koristili svoje pravo da ne odgovaraju na pitanja stranaka, postupak sagledan u cjelini nije bio nepravičan, obzirom da se osuđujuća presuda za optuženog ĐD za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 niti isključivo, a niti u odlučujućoj mjeri, ne temelji na obranama ostalih optuženika. Naime, osim što je prvostupanjski sud cijenio kao logične, uvjerljive i međusobno konzistentne obrane optuženika ABC, ED i RD, koji su opisivali ulogu optuženika ĐD pri počinjenju kaznenih djela za koja su se teretili i to kao osobu koja je cijeli posao oko prijevoza migranata u stvari inicirao i organizirao uz obećanje novčane nagrade. Pri tomu je pravilno prvostupanjski sud njihove obrane doveo u vezu sa materijalnim dokazima u spisu. Pa bi tako upravo optuženi ĐD bio zatečen u vozilu kojim bi upravljao optuženi ED, prema službenoj zabilješci Postaje graničke policije Trilj od 11. rujna 2024. sastavljene na temelju neposrednog opažanja policijskih službenika, koji bi prethodno u vozilo ukrcao migrante, a potom ih nakon kraće vožnje iskrcao. Osim toga, upravo sa vozilom koje je iz ABC u ABC dovezao optuženi ĐD, što isti u svojoj obrani niti ne osporava, je optuženi RD zatečen u prijevozu četiri kineska državljana, dok bi optuženom ABC rentao vozilo, sa kojim je taj optuženik zatečen u prijevozu 4 kineska državljana. Pored navedenih okolnosti osnovano je prvostupanjski sud analizirao i vrednovao podatke dobivene pretragom mobitela optuženog ABC iz kojih nedvojbeno proizlazi da je taj optuženik prevozio migrante, te se u tekstualnim porukama spominje i osoba pod imenom ĐD, koja treba doći i pokupiti ga i kojoj se treba obratiti za novac. Stoga, i po ocjeni ovoga suda, kada se uzme u obzir sve prednje izloženo, kao i činjenicu da je optuženi ĐD zatečen u vozilu inkriminirane prigode sa optuženim ED, tada sve prednje navedeno upućuje da je optuženi ĐD zajedno sa ostalim optuženicima, kako to osnovano zaključuje i prvostupanjski sud, počinio terećeno kazneno djelo, vodeći pri tome i računa da je nezakoniti prijevoz migranata visokoorganizirani i koordinirani posao, pri čemu najčešće sami nalogodavci nisu puki izvršitelji djela.

11.2. Dakle, uzimajući u obzir sve prednje izloženo, doista se ne može uzeti da je optuženi ĐD osuđen za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 isključivo, a niti u odlučujućoj mjeri, temeljem obrana ostalih optuženika koji su ga teretili. Stoga, optuženi ĐD nije u pravu kada u svojoj žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

11.3. Imajući u vidu sve prednje izloženo, a kako ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 to nije osnovana žalba optuženog ĐD iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

12. Državni odvjetnik je podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali bi se iz sadržaja podnesene žalbe razabiralo da se isti žali zbog odluke o kazni, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke u povodu podnesenih žalbi zbog odluke o kazni. Optuženi ĐD se također žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja preocjenjujući zaključke prvostupanjskog suda sa svog subjektivnog stajališta, posebice analizirajući sadržaj poruka mobilnog telefona optuženog ABC. Međutim, valjano je i utemeljeno prvostupanjski sud sadržaj poruka doveo u vezu sa obranama optuženika te pravilno zaključio da njihov sadržaj potvrđuje obrane optuženika ABC, ED i RD s jedne strane te ujedno terete optuženog ĐD sa druge strane. Stoga je osnovano prvostupanjski sud obranu optuženog ĐD u kojoj je isti osporavao počinjenje kaznenog djela navodeći da bi samo iz ... dovezao vozilo u ... radi rente, a optuženom RD da bi također rentao vozilo, dok bi ga optuženi ED povezao sa vozilom, a nakon što bi dostavio vozilo za rentu, cijenio kao neživotnu i neuvjerljivu te očito danu u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud kao valjane i vjerodostojne cijenio obrane ostalih optuženika u kojima su isti okolnosno i detaljno opisali na koji način su počinili kazneno djelo i koja je uloga optuženog ĐD bila u tome. Njihove obrane međusobno se i nadopunjuju, a manje razlike, koje žalitelj u žalbi ističe, ničim ne utječu na tako konzistentne obrane optuženika. Kada se pri tome uzme u obzir sadržaj poruka mobilnog uređaja optužnog ABC u kojima se upravo navodi osoba pod imenom ĐD, kako je to pravilno našao i prvostupanjski sud, kraj činjenice da je upravo optuženi ĐD zatečen u inkriminirano vrijeme u automobilu sa optuženim ED tada sve izložene okolnosti upravo potvrđuju zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi ĐD zajedno sa ostalim optuženicima počinio terećeno kazneno djelo i to upravo na način kako mu je to i stavljeno na teret.

12.1. Prema tome, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo kada je optuženika ĐD proglasio krivim da je zajedno i po prethodnom dogovoru sa ostalo troje optuženika počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, dok ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a niti je optuženi ĐD, iako je podnio žalbu iz tog žalbenog osnova, naveo u čemu bi se povrede kaznenog zakona sastojale.

13. Optuženi ABC se žali zbog odluke o kazni, kao i državni odvjetnik.

13.1. Optuženi ABC ističe da je prvostupanjski sud na njegovoj strani precijenio utvrđene otegotne okolnosti navodeći da je doveden u zabludu od strane organizatora vjerujući da se radi o dobro organiziranom i uhodanom poslu. Istaknuo je i svoju obiteljsku situaciju, činjenicu da je podstanar, supruga mu je nezaposlena, a kćerka u dobi od 8 godina ima psihičke poremećaje i oboljenja te je ovisna o tuđoj pomoći i njezi.

13.2. U podnesenoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud dao nedovoljan značaj otegotnim okolnostima koje se odnose na društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ711, činjenicu da je to djelo u kontinuiranom porastu i da se njime narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske te radi stjecanja brze i lake zarade iskorištava težak položaj ilegalni migranata.

13.3. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud pravilno na strani svih optuženika cijenio okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je optuženom ĐD kao olakotnim cijenio raniju kaznenu neosuđivanost, a optuženicima ABC, ED i RD činjenicu da su priznali počinjenje kaznenog djela te izrazili žaljenje, raniju kaznenu neosuđivanost, a optuženim ABC i RD osobne i obiteljske prilike. Od otegotnih okolnosti optuženicima je uzeta u obzir društvena opasnost počinjenja predmetnog kaznenog djela kojim se narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske i stvara sigurnosna prijetnja njenim građanima i imovini, a optuženom ĐD i veći stupanj kaznene odgovornosti i doprinos počinjenju djela.

13.4. Uzimajući u obzir zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 od jedne do osam godina zatvora, po stajalištu ovoga suda, izricanjem optuženicima ĐD kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te optuženiku ED, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a optuženicima ABC i RD, uz prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 kazne zatvora u trajanju od jedne godine, svakome, a za kazneno djelo iz članka 278. stavka 1. KZ/11, kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, svakome, te potom izricanjem tim optuženicima jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, svakome, i po stajalištu ovoga suda, uz uvažavanje svih istaknutih olakotnih i otegotnih okolnosti ostvarit će se svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. To iz razloga što prijevoz osoba koje bez ikakve dokumentacije i kontrole dolaze na područje Republike Hrvatske, dalje u druge zemlje Europske unije, se čini s isključivim ciljem stjecanja materijalne koristi, zbog čega su optuženici iz susjedne Bosne i Hercegovine došli u Republiku Hrvatsku s jedinom namjerom počinjenja utuženog kaznenog djela, cijeneći pri tomu i da se radi o visokoorganiziranom i koordiniranom poslu.

13.5. Dakle, neosnovano optuženi ABC u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene otegotne okolnosti te da je nedovoljno cijenio činjenicu da je otac bolesnog djeteta, obzirom da je prvostupanjski sud tomu optuženiku kao olakotnim uzeo u obzir osobne i obiteljske prilike. Također, nije u pravu niti državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud nedovoljan značaj dao otegotnim okolnostima, budući da je, a kako je to prethodno i navedeno, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano cijenio sve otegotne okolnosti nađene na strani optuženika, koje u stvari državni odvjetnik sada samo ponavlja i preocjenjuje u žalbi.

13.6. Stoga nisu osnovane niti žalbe optuženog ABC i državnog odvjetnika izjavljene zbog odluke o kazni budući da je stajalište ovog drugostupanjskog suda da će se upravo izrečenim kaznama zatvora optuženicima u cijelosti ostvariti proklamirana svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

14. Državni odvjetnik se žali i zbog odluke o troškovima postupka navodeći da je prvostupanjski sud optuženog ABC i optuženog RD neosnovano oslobodio od obveze naknade troškova kaznenog postupka. To iz razloga što da se radi o mladim radno sposobnim osobama pa je izvjesno da će moći svojim radom ostvariti dostatne prihode za plaćanje troškova postupka.

14.1. Po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu članka 148. stavka 6. ZKP/08 te optuženike oslobodio obveze da naknade troškove kaznenog postupka, smatrajući da, uzimajući u obzir njihovo imovno stanje i osobne i obiteljske prilike, plaćanjem troškova toga postupka bi bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje kako njih osobno tako i osoba koje su dužni uzdržavati. To iz razloga što je optuženi ABC nezaposlen i bez primanja te otac dvoje malodobne djece, a optuženi RD je također nezaposlen i bez primanja te lošeg imovnog stanja.

14.2. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da se radi o mladim radno sposobnim osobama koje su u mogućnosti ostvarivati prihode. Međutim, njihovo aktualno materijalno stanje je takvo da bi plaćanjem troškova postupka, kako je to pravilno našao i prvostupanjski sud, ugrozilo uzdržavanje njih osobno i osoba koje su dužni uzdržavati. Ukoliko se njihovo imovinsko stanje promijeni tako da budu u mogućnosti u cijelosti ili djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka, državni odvjetnik, u smislu članka 148. a ZKP/08, može staviti prijedlog da se na te troškove i obvežu. Prema tome, neosnovana je žalba državnog odvjetnika izjavljena zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

15. Imajući u vidu sve prednje izloženo, valjalo je žalbe državnog odvjetnika, optuženog ĐD i optuženog ABC kao neosnovane odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, zbog čega je sukladno članku 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 15. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac