REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1376/2023-8

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu toga suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, radi evidentiranja borbenog sektora, 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23-01/265, URBROJ: 512-25-23-3 od 25. listopada 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-034-05/22-01/25, URBROJ: 512M2-76-23- 3 od 5. rujna 2023. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-01/265, URBROJ: 512-25-23-3 od 25. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-034-05/22-01/25, URBROJ: 512M2-76- 23-3 od 5. rujna 2023. kao neosnovana.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992.

2. Tužitelj u tužbi navodi da u osporenome rješenju nema obrazloženja niti navođenja materijalnih dokaza koje je dostavio i koji govore sasvim suprotno od onoga što je napisano u spornom rješenju. Ističe kako ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata od 1. lipnja 1991. do 30. lipnja 1996. bez prekida, ali traži prelazak u borbene dane za razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992., do kada tvrdi da je bio na crti bojišnice i obnašao dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, navodi da je priložio materijalne dokaze koji se u rješenju ne navode te smatra da upravni postupak nije niti proveden jer nakon 14 mjeseci od zahtjeva nisu pozvali svjedoke koji mogu potvrditi tužiteljeve navode niti su sagledali činjenicu da je pravni slijednik ugašene postrojbe Ministarstva pravosuđa, Ured za obranu Požega. Ističe kako je prvi materijalni dokaz koji je priložio dopis Zapovjedništva 123 brigade HV KLASA: 035-01/92-01/08, od 5. travnja 1992., koji potpisuje Zapovjednik OC i koji je upućen na Ministarstvo uprave i pravosuđa u Zagrebu, i iz kojeg se jasno vidi da zbog nedostatka ljudstva, a zbog zaštite vlastite pozadine po dubini i čestih pojava neprijateljskih trojki (diverzanata) u rajonu Kamenska - Zvečevo 123 brigada ima potrebu za ljudstvom. Nadalje, da ljudstvo isključivo ima zadatke kontrole oslobođenog područja i čišćenja od ubačenih grupa neprijatelja. Vezano uz to ukazuje kako je ujedno u dopisu napisano da se zahvaljuju na dosadašnjoj suradnji još od 17. rujna 1991. prilikom napada na vojarnu, ali i da se navodi i akcija 10. prosinca 1991. nakon koje dolazi do velike "bježanije“ neprijatelja preko Save. Isti dopis smatra materijalnim dokazom koji potvrđuje njegove navode u zahtjevu gdje traži priznavanje borbenih dana od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992. kada su bili na crti bojišnice kao ispomoć 123 brigadi HV. Tvrdi da je potpisnik živ i voljan doći dati iskaz, ali da ga prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nije pozvalo. Dalje tvrdi kako je drugi dokaz koji je priložio dopis od 18. studenog 1994., koji je poslan poštom i faksom u Ured za obranu Požega, odnosno popis pripadnika „Maksića" iz kojeg je jasno vidljivo koji se datumi traže učešća u Domovinskom ratu, a to je od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992 i od 7. veljače 1992. do 25. ožujka 1992., a kojega se ne spominje što smatra teškom povredom upravnog postupka. Ustroj F kao i ukidanje te određivanje pravnog slijednika MORH-e, je zakonska i oni su još 1994 trebali upisati njih u borbene dane sukladno navedenom dokazu iz kojeg je jasno vidljivo da su bili i učestvovali na terenu od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992. Ističe kako niti jedan dokaz nema unaprijed utvrđeni učinak koji obvezuje prvostupanjsko tijelo, ali da isto tijelo u svom rješenju mora objasniti zašto nije uzelo pojedini dokaz kao i zašto je dalo prednost nekim dokazima u odnosu na druge i zašto je smatralo da su neke činjenice dokazane, a druge ne, od čega ništa nije napravljeno te smatra da ovakvo rješenje treba poništiti. Također smatra da treba gledati sve propise, ne samo sadašnji zakon. Nadalje ističe kako je kao dokaz priložio i dopis Ureda za obranu Požega, koji je kao pravni slijednik pisao ratni put jednom od pripadnika u kojemu su napisali terene na kojima su bili, ali da je bio drugi voditelj ili druga osoba koja je očito imala saznanja o svemu, dok sadašnji kadar ne raspolaže navedenom evidencijom ili ne znaju gdje da traže. U vezi toga se poziva dokaz koji je poslan u Ured za obranu Požega, 1994., i iz kojeg tvrdi da je jasno vidljivo sporno razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992. Tvrdi da su to razdoblje bili po terenima u njihovoj županiji kao pomoć u ljudstvu u čišćenju terena na oslobođenom području bivše općine Požega. Ističe kako Ustav Republike Hrvatske propisuje i jamči građanima sudsku zaštitu protiv nezakonitih upravnih akata, ali i sudsku zaštitu od nezakonitog postupanja nadležnih tijela koja vode postupak, u što spada i slučaj kada upravni akt, protivan zakonu nije donesen. Smatra da mu se kao neposrednom sudioniku postupka i po ZUP, trebalo odgovoriti u rješenju da se njegov zahtjev odbija, a ne da se i dalje priznaje tako da nije proveden postupak pisanja rješenja temeljem ZUP. Nadalje, ističe da Ustav propisuje da se uvijek treba razmatrati na način da se postupak u kojem se odlučuje o pravima ili obavezama stranaka sagledava kao jedinstvena cjelina, a ne parcijalno, po fazama tog postupka ili po naravi ili vrsti samog postupka, a da se mjerodavni zakoni moraju tumačiti i primjenjivati na konkretne slučajeve na način koji osigurava da sudska zaštita, u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, budu stvarna i djelotvorna, a ne teoretska ili prividna. Ukazuje na to da se u osporenom rješenju spominje Zaključak Vlade Republike Hrvatske od 22. studenog 2005., iz kojeg je vidljivo da je kroz pripadnost Ministarstva pravosuđa razvrstano u neborbeni sektor. U vezi toga smatra da Ured za obranu zaboravlja da se može dokazati u upravnom postupku suprotno, jer je on sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na crti bojišnice u traženom razdoblju, a što neki birokrat previdio i nije upisao razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992., a sve da je vidljivo iz dopisa od 18. studenog 1994. kao i dopisa od 5. travnja 1992. Poziva se na članak 245. stavak 2. ZUP, smatra da nisu ocijenjeni navodi iz žalbe i da je sve krivo izvedeno, a ističe kako je riječ o prelasku iz neborbenih u borbene dane, a ne o statusu hrvatskog branitelja jer isti ima za traženo razdoblje, ali u neborbenom sektoru. Zaključno, predlaže poništiti osporeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga iz osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu i isprave koje su priložene tom spisu. Rasprava u sporu je održana 8. svibnja 2025., kako bi se u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS) strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na raspravu su pristupili tužitelj i opunomoćenici tuženika, koji su u cijelosti ostali kod svih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca (48 dana borbenog sektora i 1809 dana neborbenog sektora) i da je sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 30. lipnja 1996.

7. Prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-034-05/22-01/25, URBROJ: 512M2-76-23-3 od 5. rujna 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992.

8. Polazeći od činjenice da tužitelj već ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 30. lipnja 1996. te da je prvostupanjskom tijelu u biti podnio zahtjev za evidentiranje njegove pripadnosti borbenom sektoru za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992., to proizlazi da je prvostupanjsko rješenje nerazumljivo, jer je prvostupanjsko tijelo odlučilo o statusu kojeg tužitelj već ima, odnosno nije odlučilo o zahtjevu na način kako je to tužitelj tražio. I u tužbi tužitelj navodi da ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 30. lipnja 1996. bez prekida, ali traži prelazak u borbeni sektor za razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 20. siječnja 1992.

9. Tuženik u žalbenoj fazi postupka nije otklonio navedena proturječja i nezakonitosti, pa se stoga ni prvostupanjsko ni osporeno rješenje ne mogu ocijeniti zakonitim.

10. Trebalo je stoga na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak. U postupku povodom ove presude prvostupanjsko tijelo donijet će novo, zakonito i valjano obrazloženo rješenje kojim će odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja.

U Osijeku 15. svibnja 2025.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku – sa spisom.