Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-976/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, mr. sc. Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužitelja AE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljice FE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljice ME, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] , tužitelja CE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužitelja NE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po upravitelju Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o., OIB: 03744272526, Zagreb, Savska 1, te zastupani po punomoćniku Ivanu Fumiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Doriću, odvjetniku u Zagrebu, radi činidbe, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10577/2021- 13 od 8. svibnja 2024., u sjednici vijeća dana 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10577/2021-13 od 8. svibnja 2024. u točki I. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10577/2021-13 od 8. svibnja 2024. ukida u točkama II. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

II. Odbacuje se žalba tuženika u odnosu na točku III. izreke presude kao nedopuštena.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se novom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I izreke naloženo je tuženiku poduzeti sve radnje potrebne radi dovođenja stambene zgrade u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u stanje koje odgovara stanju utvrđenom rješenjem o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klase:

UP/I-350-05/2013-007/17685 od 31. prosinca 2014. te pripadajućem planu posebnih dijelova nekretnine iz siječnja 2014. i arhitektonskom snimku izvedenog stanja br. TD 111/2013 iz srpnja 2013., u odnosu na garažno mjesto PGM4 i to osobito da ukloni sve preinake kojima je garažno mjesto PGM4 pripojio stanu u prizemlju stambene zgrade (1. etaža) i da isto garažno mjesto ponovno izdvoji kao posebnu građevinsku cjelinu, s time da ako tuženik ne postupi u tako ostavljenom roku tužitelji su ovlašteni o njihovom trošku i riziku poduzeti sve radnje, u odnosu na PGM4 s ciljem dovođenja stambene zgrade u [adresa], u stanje koje odgovara stanju utvrđenom rješenjem o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klase:

UP/I-350-05/2013-007/17685 od 31. prosinca 2014. te pripadajućem planu posebnih dijelova nekretnine iz siječnja 2014. i arhitektonskom snimku izvedenog stanja br. TD 111/2013 iz srpnja 2013., a što je tuženik u tom slučaju dužan trpjeti. Ujedno je točkom II izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji predlagali da se tuženiku naloži poduzeti sve radnje potrebne radi dovođenja stambene zgrade u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u stanje koje odgovara stanju utvrđenom rješenjem o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klase: UP/I-350-05/2013- 007/17685 od 31. prosinca 2014. te pripadajućem planu posebnih dijelova nekretnine iz siječnja 2014. i arhitektonskom snimku izvedenog stanja br. TD 111/2013 iz srpnja 2013., u odnosu na parkirališna mjesta P1 i P2 i to da ukloni ogradu oko prizemlja stambene zgrade na mjestima na kojima bi se trebala nalaziti parkirališna mjesta P1 i P2 sukladno prethodno navedenim aktima i da ista parkirališna mjesta izvede na svoj trošak i rizik, s time da ako tuženik ne postupi u tako ostavljenom roku tužitelji su ovlašteni o njihovom trošku i riziku poduzeti sve radnje, u odnosu na parkirališna mjesta P1 i P2, s ciljem dovođenja stambene zgrade u [adresa], u stanje koje odgovara stanju utvrđenom rješenjem o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klase: UP/I-350-05/2013-007/17685 od 31.12.2014. te pripadajućem planu posebnih dijelova nekretnine iz siječnja 2014. i arhitektonskom snimku izvedenog stanja br. TD 111/2013 iz srpnja 2013., a što je tuženik u tom slučaju dužan trpjeti. Konačno, točkom III izreke presude odlučeno je da svaka stranka snaša svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobijaju tužitelji u točkama II i III izreke zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) te bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 8. u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP te čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

3. Protiv presude žalbu podnosi i tuženik tvrdeći da su parnične stranke 20. lipnja 2022. zaključile Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u vezi predmetne stambene zgrade, kojim se tuženik obvezao izvršiti građevinske radove s ciljem dovođenja zgrade u stanje istovjetno s Rješenjem o izvedenom stanju od 31. prosinca 2014. i arhitektonskom snimkom TD 111/2013 iz srpnja 2013. što je tuženik u međuvremenu i učinio te su se Sporazumom ostali suvlasnici zgrade obvezali povući tužbu u ovome predmetu nakon što tuženik ispuni preuzetu obvezu, a nisu učinili. U slučaju da tužitelji ne bi postupili niti po pozivu suda i povukli tužbu, tuženik predlaže ovome sudu da presudu ukine zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da preinači prvostupanjsku presudu.

4. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika dijelom osnovana, dijelom neosnovana i dijelom nedopuštena.

6. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka postavljeni tužbeni zahtjev dijelom ocijenio osnovanim, a dijelom neosnovanim temeljem utvrđenja da je tuženik na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada broj 134 b, [adresa] i dvorište, ukupne površine 424 m2, upisan kao suvlasnik i to suvlasničkog dijela od 1795/10000 etažno vlasništvo (E-1) stan 1 u prizemlju koji se sastoji od hodnika, degažmana, kuhinje s blagovaonom i dnevnim boravkom, dvije sobe, kupaone, wc-a i izbe te sporednih dijelova: loggia 4,48 m2 (stvarna površina 5,97 m2), parkirno mjesto P7 ispred stambene građevine 2,88 m2 (stvarna površina 11,50 m2) i V1-vrt 6,8 m2 (stvarna površina 64,80 m2), sveukupno netto korisne površine 78,59 m2, u elaboratu posebnih dijelova označen žutom bojom. Sud je utvrdio i da su tužitelji suvlasnici ostalih etažnih dijelova, na prvom, drugom i trećem katu. Iz rješenja gradskih ureda Grada Zagreba sud nadalje utvrđuje da je za gradnju stambene zgrade izdana građevinska dozvola dana 16. siječnja 2009., a nakon toga da je 28. lipnja 2013. podnijet zahtjev za izdavanjem Rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje zgrade izgrađene odstupno od akta kojim je odobrena gradnja. Tzv. legalizaciji prethodila je snimka izvedenog stanja po ovlaštenom arhitektu, sačinjena u srpnju 2013. te je nakon provedenog postupka nadležni gradski ured 31. prosinca 2014. donio rješenje o izvedenom stanju i ozakonio nezakonito izgrađenu zgradu tj. zgradu izgrađenu odstupno od akata kojim se odobrava građenje, nakon čega je jedan od suvlasnika 02. svibnja 2017. podnio nadležnom gradskom tijelu zahtjev za izdavanje potvrde da posebni dijelovi stambene građevine predstavljaju samostalne uporabne cjeline, a zahtjev je odbijen rješenjem od dana 13. veljače 2018. Sud utvrđuje da je donošenju odbijajućeg rješenja prethodio očevid na kojem je utvrđeno da predmetna stambena zgrada u naravi ne odgovara stanju kakvo je opisano u rješenju o izvedenom stanju, jer se stan u prizemlju, a to je stan tuženika, proširio na južnu garažu u prizemlju garaža prislonjene uz stubište, a za što nije priloženo odobrenje za građenje. Osim toga, utvrđeno je da parkirališna mjesta oznake P1 i P2, koja su prikazana u planu posebnih dijelova nekretnine izgrađena po ovlaštenom arhitektu, nisu izvedena.

7. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud ocjenjuje da je dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na garažno mjesto koje je pripojeno stanu tuženika osnovan. Istodobno sud prvog stupnja zaključuje da je drugačija situacija vezana uz parkirno mjesto P1 i P2 u odnosu na koje je u upravnom postupku utvrđeno da uopće nisu izvedena pa tuženik kao jedan od suvlasnika, prema ocjeni prvostupanjskog suda, ne može biti u obvezi izvesti parkirna mjesta na svoj trošak i rizik, a posebno mu se ne može naložiti uklanjanje ograde na mjestima na kojima bi se trebala nalaziti ta parkirališna mjesta, jer tijekom upravnog postupka i očevida nije utvrđeno postojanje bilo kakve ograde, već jednostavno činjenica da parkirnih mjesta nema. Sud stoga smatra da je na svim suvlasnicima da pokrenu sve potrebne radnje kako bi se parkirna mjesta izgradila, a tek ako bi u tim radnjama tuženik, kao jedan od suvlasnika, onemogućavao ostale suvlasnike, ostalim suvlasnicima ostaje mogućnost pokretanja određenih postupaka.

8. Tužitelji u žalbi ističu da su parkirališna mjesta P1 i P2 pripojena posebnom dijelu tuženika, što tuženik ničime nije osporio, već je naprotiv, u odgovoru na tužbu preuzeo obvezu uskladiti se s relevantnim upravnim aktima do 01. lipnja 2022. Tužitelji smatraju da ako već sud na temelju navedenog nije mogao zaključiti da je tuženik uzurpirao parkirališna mjesta P1 i P2, da je onda temeljem odredbe čl. 8. ZPP trebao izvesti dokaze predložene po tužiteljima i to očevid na licu mjesta i građevinskog vještačenja, s ciljem utvrđivanja točnog odstupanja stvarnog stanja stambene zgrade od onog koje je predviđeno rješenjem o izvedenom stanju.

9. Tuženik svojom žalbom predlaže sudu da pozove tužitelje da, umjesto odgovora na žalbu, dostave podnesak o povlačenju tužbe, sukladno Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa u vezi predmetne stambene zgrade, pri čemu bi svaka stranka snosila svoje troškove postupka. U slučaju da tužitelji ne bi postupili po pozivu suda, tuženik poziva sud da presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da preinači prvostupanjsku presudu.

10. Obzirom je točkom II. izreke presude odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se odnosi na parkirališna mjesta P1 i P2, to tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na navedenu točku pobijane presude, jer je u tom dijelu uspio u parnici, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a, u odnosu na tu točku izreke valjalo rješenjem odbaciti žalbu tužitelja kao nedopuštenu.

11. Nadalje, obzirom na razloge radi kojih stranke pobijaju prvostupanjsku presudu, ista je ispitana u pravcu bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje žalba tužitelja te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka na koju ukazuju tužitelji, kao ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. istog Zakona.

12. Žalbene navode tuženika u odnosu na točku I izreke presude ovaj sud ocjenjuje u cijelosti neosnovanima. Naime, svoje tvrdnje da je sa tužiteljima 20. lipnja 2022. zaključio Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u vezi predmetne stambene zgrade, kojim se obvezao izvršiti građevinske radove s ciljem dovođenja zgrade u stanje istovjetno s Rješenjem o izvedenom stanju od 31. prosinca 2014. i arhitektonskom snimkom TD 111/2013 iz srpnja 2013., što je u međuvremenu kako tvrdi i učinio, tuženik nije potkrijepio relevantnim dokazima, time da tužitelji na ročištu održanom 26. ožujka 2024. ističu da tuženik nije započeo zahvate niti vratio nekretninu u prvobitno stanje, a na sadržaj navoda iz žalbe, iako im je dostavljen, nisu se očitovali. Obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda (proizašlo prije svega iz uvida u rješenje o izvedenom stanju s planom posebnih dijelova nekretnine i arhitektonsku snimku izvedenog stanja), da je tuženik svoj stan u prizemlju proširio na južnu garažu u prizemlju koja garaža je prislonjena uz stubište (garažno mjesto PGM4), osnovano je sud zaključio da je upravo tuženik vršio izmjene na građevini nakon tzv. legalizacije i snimke izvedenog stanja po ovlaštenom arhitektu iz srpnja 2013. i da kao posljedica toga predmetna stambena zgrada u naravi ne odgovara stanju kakvo je opisano u rješenju o izvedenom stanju. Sukladno tome valjalo je potvrditi presudu prvostupanjskog suda pod točkom I izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a .

13. Za razliku od toga, zbog pogrešnog materijalno-pravnog pristupa prvostupanjskog suda ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na parkirališna mjesta oznake P1 i P2, koja su prikazana u planu posebnih dijelova nekretnine izgrađena po ovlaštenom arhitektu a za koja je utvrđeno da nisu izvedena. Naime, sud prvog stupnja u odnosu na parkirna mjesta P1 i P2 obrazlaže da je u upravnom postupku utvrđeno da uopće nisu izvedena ta parkirna mjesta pa da tuženik kao jedan od suvlasnika ne može biti u obvezi izvesti parkirna mjesta na svoj trošak i rizik, a posebno mu se ne može naložiti uklanjanje ograde na mjestima na kojima bi se trebala nalaziti ta parkirališna mjesta, jer tijekom upravnog postupka i očevida nije utvrđeno postojanje bilo kakve ograde, već jednostavno činjenice da parkirnih mjesta nema. Ovakvom stajalištu za sada, kraj izričite tvrdnje tužitelja da je tuženik pripojio svojoj nekretnini i ova dva parkirališna mjesta i kraj prijedloga da se ova činjenica utvrdi očevidom na licu mjesta uz nazočnost građevinskog vještaka, prema ocjeni ovoga suda nije bilo mjesta.

14. Naime, stav ovog suda je kako se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o tome da ne postoji obveza tuženika za poduzimanje radova u smislu povrata građevine u stanje prije tzv. legalizacije. Ocjena suda da je na svim suvlasnicima da pokrenu sve potrebne radnje kako bi se parkirna mjesta izgradila, a tek ako bi u tim radnjama tuženik, kao jedan od suvlasnika, onemogućavao ostale suvlasnike, ostalim suvlasnicima ostaje mogućnost pokretanja određenih postupaka, pogrešna je i nije temeljena na svim činjenicama koje je bilo nužno utvrditi za donošenje odluke u ovom dijelu.

15. Kako tijekom postupka sud nije utvrdio da li su parkirna mjesta P1 i P2 pripojena nekretnini tuženika i da li je nakon provođenja tzv. legalizacije tuženik poduzimao radnje na nekretnini zbog kojih je zahtjev za izdavanje potvrde da posebni dijelovi stambene građevine predstavljaju samostalne uporabne cjeline odbijen, to činjenično stanje, osobito uslijed odbijanja provođenja očevida na licu mjesta, nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, pa je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i primjenom čl. 370. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U nastavku ovog postupka sud prvog stupnja dužan je provesti novu glavnu raspravu (čl. 377. st. 1. ZPP) te ponovno raspraviti predmet ovog spora radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

17. Pritom će ponovno provesti relevantne dokaze koje su stranke predložile radi utvrđenja odlučnih činjenica, time da se posebno ukazuje da je prvenstveno na temelju iskaza stranaka i očevidom na licu mjesta potrebno utvrditi odlučne činjenice u pogledu lokacije parkirališnih mjesta P1 i P2, lokacije ograde te povezanosti nekretnine tuženika sa navedenim parkirališnim mjestima. Potrebno je utvrditi je li ograda oko nekretnine postavljena i tko ju je postavio te prolazi li ona uopće preko predmetnih parkirališnih mjesta, kao i jesu li ona uopće izgrađena. Konačno, potrebno je utvrditi (putem stručnog mišljenja građevinskog vještaka) koje radovi je potrebno izvesti da bi zahtjev za izdavanje potvrde da posebni dijelovi stambene građevine predstavljaju samostalne uporabne cjeline tzv. legalizaciju bio osnovan. Nakon toga, u daljnjem tijeku postupka potrebno je navedene okolnosti slučaja, relevantne za primjenu materijalnog prava, odgovarajuće vrednovati ovisno o tome da li i u kojoj mjeri te činjenice opravdavaju zaključak o postojanju obveze tuženika za poduzimanje građevinskih radova na dijelu parkirališta P1 i P2.

18. Na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom mjerodavnog materijalnog prava, sud će naposljetku donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu u pogledu parkirališnih mjesta P1 i P2, koju je potrebno obrazložiti jasnim, dostatnim, neproturječnim i na stanju spisa utemeljenim razlozima te ju potkrijepiti mjerodavnim materijalnim pravom.

19. Novom odlukom sud će odlučiti i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Varaždinu 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun