Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-501/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FĆ (nominativ: FĆ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2032/2023-21 od 11. veljače 2025., 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2032/2023-21 od 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženika pa se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.370,95 EUR sa zateznim kamatama od 11. veljače 2025. do isplate i - preinačuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove zastupanja od 390,63 EUR na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja u tom iznosu odbija.

II. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tužitelja pa se nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stopa za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka od 15,63 EUR.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka od 346,64

EUR.

VI. Točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2032/2023-21 od 11. veljače 2025. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.014,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 27. travnja 2023. do isplate (točka I. izreke) te mu naknaditi troškove postupka od 1.761,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 11. veljače 2025. do isplate (točka II. izreke). Točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači "u smislu žalbenih navoda" ili, "prema potrebi" ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu u neodređenom iznosu, "prema odluci suda".

3. Odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude, u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena zatražena naknada troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj uz prijedlog da se žalba uvaži i tužitelju dosude ti troškovi postupka, podredno da se odluka o troškovima postupka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o troškovima postupka. Traži i naknadu troškova sastava žalbe od 312,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu od 49,77 EUR.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

6. Žalbe stranaka protiv odluke o troškovima postupka su djelomično osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koja je tužitelju nastala zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 16. siječnja 2023. U žalbenoj je fazi sporna visina štete.

7.1.Tužitelj je tijekom postupka, do zaključenja glavne rasprave, smanjio tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR pa je riječ o postupku na koju se u skladu s odredbom članka 458. stavka 1. u vezi s člankom 464. stavkom 2. ZPP- a primjenjuju odredbe o sporu male vrijednosti.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 457. ZPP- a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Iz sadržaja žalbe u kojoj se navodi da pobijana odluka "nije dostatno i adekvatno obrazložena" proizlazi da se tuženik poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda u točkama 13. do 25. obrazloženja sadrži jasne, dostatne i odlučne razloge o činjeničnim utvrđenjima i primjeni materijalnog prava pa se može ispitati.

11. S obzirom na to da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti ne može u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neodlučni su žalbeni razlozi istaknuti u pravcu tog žalbenog razloga kojima žalitelj osporava utvrđenje suda prvog stupnja u pogledu visine štete.

12. S obzirom na to da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti ne može u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a pobijati zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, neodlučni su žalbeni u kojima tuženik tvrdi da je zbog povrede članka 8. ZPP-a počinjena ta (relativno) bitna povreda postupka.

13. U prvostupanjskom su postupku utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je u štetnom događaju od 16. siječnja 2023. tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vrata zbog koje je povrijeđeno njegovo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpio je fizičke bolove (jakog intenziteta jedan dan, srednjeg pet dana, manjeg četrdeset i pet dana) i strah (kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni jači strah jedan dan, srednji pet dana i blaži četrdeset dana), trajne posljedice ozljeđivanja vrata umanjile su mu životnu aktivnost za 2% trajno te mu je bila potrebna (nemedicinska) tuđa pomoć dva sata dnevno četrdeset i pet dana koju su mu pružali ukućani i

- da je tužitelju u postupku ostvarenja njegova prava u mirnom postupku koji je prethodio tužbi, tuženik naknadio štetu od 1.600,00 EUR.

14. Na temelju tako utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za pretrpljenu nenovčanu imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege odmjerio tužitelju ukupno iznos od 2.614,64 EUR. S obzirom na to da je naknadio tužitelju štetu u iznosu od (svega) 1.600,00 EUR, sud prvog stupnja je uz primjenu članka 1100. stavaka 1. i 2. i članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022, dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu razlike od 1.014,64 EUR. O zateznim kamatama na dosuđenu štetu odlučio je uz primjenu članka 1103. ZOO-a.

15. Imajući na umu kvalifikatorne okolnosti iz članka 1100. stavka 2. ZOO-a, pravilno je sud prvog stupnja primijenio taj propis kada je tužitelju zbog ozljeđivanja za koje odgovara tuženik prema kriteriju intenziteta i trajanja pretrpljenih fizičkih bolova odmjerio iznos od 995,42 EUR, prema kriteriju intenziteta i trajanja pretrpljenog straha 929,06 EUR i prema kriteriju duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti od 2% 331,81 EUR. Suprotno žalbenim prigovorima, navedeni su iznosi u skladu sa Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske objavljenim na sjednici Građanskog odjela tog Suda održanoj 15. lipnja 2020. Zbog toga je odluka o visini dosuđene naknade neimovinske štete utemeljena na pravilnoj primjeni članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a pa u odnosu na dosuđenu satisfakciju za pretrpljenu neimovinsku štetu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. S obzirom na to da je tužitelju za devedeset sati tuđe pomoći i njege dosuđena naknada nenovčane imovinske štete od 358,35 EUR, očito je da je tužitelju za jedan sat te tuđe pomoći dosuđen iznos od 3,98 EUR, a ne 6,06 EUR kako to nepravilno u žalbi tvrdi tuženik pa su žalbeni navodi o tome da je dosuđena naknada od 6,06 EUR po satu previsoka neodlučni. Odluka o naknadi nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu utemeljena je na pravilnoj primjeni članka 1095. stavka 1. ZOO-a.

17. Pazeći na primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pogriješio kada je o osnovanosti zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđenu odštetu odlučio uz primjenu članka 1103. ZOO-a. Najprije, troškovi tuđe pomoći i njege nisu neimovinska nego nenovčana imovinska šteta na koju članak 1103. ZOO-a nije primjenjiv. Osim toga, tijek isplate zatezne kamate na štetu (imovinsku i neimovinsku) koji je, kao u ovom predmetu, usmjeren protiv osiguratelja od obveznog osiguranja u prometu, propisan je člankom 12. stavkom 4. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.) koji se u ovom predmetu primjenjuje kao posebni zakon. Međutim, uz pravilnu primjenu tog propisa (koji je trebalo primijeniti) trebalo je jednako odlučiti o tijeku zatezne kamate na pretrpljenu štetu.

18. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom (a zbog kojih se ta presuda može pobijati), kao niti oni na koje prvostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (u pogledu glavnog zahtjeva), uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 1.014,64 EUR, dok je u odnosu na zatezne kamate ta žalba odbijena i točka I. prvostupanjske presude je potvrđena uz primjenu članka 368. stavka 2. ZPP-a.

19. Imajući na umu da tuženik, s jedne strane, nije u skladu s člankom 164. stavkom 8. ZPP-a pravovremeno zahtijevao naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe te da se, s druge strane, u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 154. stavak 1. ZPP-a kada je tuženiku koji je u cijelosti izgubio spor, naložio naknaditi tužitelju troškove postupka.

19.1. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 2. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 1138/2023., dalje: OT) kada je tužitelju za radnje koje je u njegovu zastupanju poduzeo punomoćnik koji je odvjetnik dosudio naknadu troškova nagrade u visini kao da je vrijednost predmeta spora od 1.327,01 do 13.272,00 EUR. Iako je tužitelj u tužbi zahtijevao isplatu iznosa od 1.400,00 EUR, taj je zahtjev tijekom postupka povučen na konačno zahtijevanih 1.014,64 EUR. Riječ je o djelomičnom povlačenju tužbe iz članka 193. ZPP-a pa o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe. Prema odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka tužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj koji je djelomično povukao tužbu nakon što je provedenim dokazom medicinskim vještačenjem utvrđen opseg štete, nema kod djelomičnog povlačenja tužbe pravo na naknadu troškova postupka za iznos smanjenog zahtjeva. To pravno shvaćanje je podudarno pravnom shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Rev 216/2021-2 od 25. svibnja 2021. Stoga tužitelju uz primjenu Tbr. 8/1, Tbr. 8/4 i Tbr. 9/1 OT-a na ime troškova zastupanja pripada naknada u vrijednosti od 468,75 bodova odnosno 1.171,86 EUR (Tbr. 46. i 54. OT-a). Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično uvažena žalba tuženika te je odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude djelomično preinačena na način da je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 390,63 EUR odbijen dok je u odnosu na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.370,95 EUR koji se odnosi na troškove zastupanja od 1.171,86 EUR i predujmljene troškove medicinskog vještačenja od 199,08 EUR koji su tužitelju dosuđeni uz pravilnu primjenu članka 155. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska odluka.

20. Neosnovano tužitelj u žalbi protiv odluke o troškovima postupka tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 1. ZPP-a kada mu nije dosudio naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu. Ta se odluka temelji na utvrđenju suda prvog stupnja da pristojba za tužbu nije plaćena. To utvrđenje tužitelj u žalbi ne dovodi u pitanje. U skladu s člankom 4. točkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018 i 51/2023., dalje ZSP) obveza plaćanja sudske pristojbe za tužbu nastaje u trenutku kada se tužba predaje. Pritom su člankom 7. stavkom 1. ZSP-a propisane povlastice glede visine pristojbene obveze za tužbu koja se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava pod uvjetom da se plati u trenutku podnošenja tužbe. S obzirom na to da je tužitelj tužbu predao 1. kolovoza 2023. , s kojim danom je nastala njegova obveza na plaćanje sudske pristojbe na tužbu, da pristojbu nije platio prilikom podnošenja u elektroničkom obliku, da mu sud prvog stupnja u skladu s člankom 28. ZSP-a nije dostavio rješenje o pristojbi te da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu do donošenja presude kojom se u skladu s člankom 325. stavkom 1. ZPP-a odlučuje o naknadi troškova prvostupanjskog postupka, ne pripada mu naknada tih troškova od protivne stranke. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev 158/2021-2 od 27. veljače 2024., a podudarna pravna shvaćanja koja su primjenjiva u ovom predmetu izražena su i u odlukama tog Suda Rev 263/2023-2 od 28. ožujka 2023. i Rev 450/2024-2 od 9. travnja 2024.

21. Osnovano, međutim, tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članka 155. stavak 1. ZPP-a kada mu nije dosudio naknadu troškova sudske pristojbe za presudu. U skladu s člankom 4. točkom 4. ZSP-a obveza plaćanja sudske pristojbe za sudsku odluku nastaje u trenutku kada se stranci ili njezinom punomoćniku dostavi prijepis odluke. Pritom su člankom 7. stavkom 2. ZSP-a propisane povlastice glede visine pristojbene obveze za presudu koja se dostavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava pod uvjetom da je plaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da je, po prirodi stvari, prvostupanjska presuda dostavljena punomoćniku tužitelja nakon što je donesena, jasno je da u trenutku donošenja presude nije postojala tužiteljeva obveza na plaćanje sudske pristojbe pa je sud prvog stupnja pogriješio kada naknadu troškova te pristojbe nije dosudio tužitelju zato što u spisu premeta u trenutku donošenja presude nije bilo potvrde da je pristojba za presudu plaćena. S obzirom na to da iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pristojbu za presudu u iznosu od 53,09 EUR platio u roku od osam dana od dostave presude, čime je postupio u skladu sa svojom zakonskom obvezom i rješenjem o pristojbi koje mu je 11. veljače 2025. dostavio prvostupanjski sud, tužitelju koji je pravovremeno zahtijevao naknadu troškova sudske pristojbe na presudu pripada od protivne strane naknada tih troškova. Zbog toga je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i naloženo je tuženiku naknaditi tuženiku daljnje troškove postupka od 53,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) koje u skladu s člankom 151. stavkom 3. ZPP-a teku od donošenja (ove) odluke kojoj je naloženo plaćanje tih troškova. Pritom je, u odnosu na sudsku pristojbu na presudu, u ovom predmetu riječ o činjenično neusporedivoj situaciji od one u kojoj je donesena odluka u predmetu Rev 158/2021-2 od 27. veljače 2024. jer je tužitelj sudsku pristojbu na presudu u dospijeću platio.

22. Tuženiku koji sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari nije uspio dok je sa žalbom protiv odluke o troškovima postupka uspio djelomično, koji nije dokazao da je platio sudsku pristojbu za žalbu i koji nije postavio određeni zahtjev za plaćanje te pristojbe, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe za žalbu protiv presude.

23. Tužitelj je sa žalbom protiv odluke o troškovima postupka uspio u omjeru od 50% jer su mu dosuđeni daljnji troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR dok mu zatraženi troškovi sudske pristojbe na tužbu u istom iznosu nisu dosuđeni. Zbog toga mu je u tom omjeru i u skladu s člankom 155. stavkom 2. i Tbr. 10. stavkom 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a dosuđena naknada troškova sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 46,88 EUR (25 bodova x 50% = 12,5 bodova x 2,00 EUR = 25,00 EUR + PDV = 31,25 EUR x 50% = 15,63 EUR). S obzirom na to da iz stanja spisa ne proizlazi da je do odlučivanja o žalbi tužitelj platio pristojbu za žalbu protiv rješenja o troškovima postupka niti da mu je sud prvog stupnja zbog toga dostavio rješenje o pristojbi iz članka 28. ZSP-a, nema osnove da se tuženiku naloži naknaditi te troškove tužitelju. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 263/2023-2 od 28. ožujka 2023. i Rev 450/2024-2 od 9. travnja 2024. Zbog toga je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka tužitelj odbijen.

24. Točka III. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić