Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Gž R-43/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika M.C. PROJEKT j.d.o.o. za građevinske djelatnosti i usluge Zagreb, Ulica Pavla Sokolića 21, OIB 41873606268 i JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Katarini Fabek Glasnović, odvjetniku iz Zaprešića, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-692/2023. od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-692/2023. od 24. ožujka 2025. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-692/2023. od 24. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se utvrdi da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. kolovoza 2019. a kojeg su sklopili tuženici ništetan. Istom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj JT parnične troškove u iznosu od 725,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra i nadalje da svrha zaključenog Ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim Ugovorom nego ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o radu koji su sklopili tuženik M.C. PROJEKT j.d.o.o. iz Zagreba, kao poslodavac i tužena JT iz [adresa], kao radnik dana 28. kolovoza 2019., jer da svrha zaključenog Ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim Ugovorom nego isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio, jer da tužitelj u postupku nije dokazao da bi predmetni Ugovor o radu sklopljen između tuženika bio prividan i da je sklopljen samo s ciljem da bi se ostvarilo pravo na naknadu, jer tužena JT u vrijeme sklapanja Ugovora o radu nije imala saznanja o rizicima za svoje zdravlje i potrebi mirovanja.
8. Između stranaka naime nije sporno da su tuženici međusobno zasnovali radni odnos sklapanjem Ugovora o radu dana 28. kolovoza 2019. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova dostave robe i materijala, te da je tužena JT otvorila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći sa istim danom, odnosno 28. kolovoza 2019., a zatim je koristila rodiljni dopust i roditeljski dopust do 23. ožujka 2023.
Sporno je bilo je li taj Ugovor o radu sklopljen između tuženika bio prividan pa time i ništetan, odnosno jesu li stranke kod sklapanja Ugovora o radu imale cilj da tužena JT ostvari pravo na naknadu plaće na teret sredstava tužitelja.
9. Prema odredbi članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koja se primjenjuje na temelju odredbe članka 8. stavak 4. Zakona o radu ("Narodne Novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 127/19, 98/19) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama dok je odredbom članka 30. stavak 1. i 2. Zakona o radu propisano da poslodavac ne može odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, niti smije tražiti podatke o trudnoći, a odredba članka 34. Zakona o radu propisuje da se za vrijeme trudnoće ili korištenja tih prava ne smije otkazati radnici ugovor o radu, a takav je otkaz ništetan.
10. Iz iskaza tuženika proizlazi da je tužena JT imala namjeru zaposliti se kod tuženika M.C. PROJEKT s ciljem zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme s obzirom da je prije toga radila na određeno vrijeme, te da je u vrijeme sklapanja Ugovora o radu i početka rada 28. kolovoza 2019. bila trudna četiri tjedna s četvrtim djetetom i da je poslodavca o tome obavijestila istog dana kada je počela raditi nakon par sati kad joj je ginekolog preporučio mirovanje zbog čega je trebala otvoriti bolovanje.
11. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka tužena JT nije bila radno sposobna u vrijeme zasnivanja radnog odnosa, jer se tog istog dana 28. kolovoza 2019. kao trudnica javila zbog bolova ginekologu koji je postavio dijagnozu prijeteći pobačaj i propisao joj hormonalnu terapiju, te otvorio bolovanje. Saslušan na glavnoj raspravi vještak je iskazao da krvarenje u ranoj trudnoći predstavlja mogućnost pobačaja što je kod tužene i utvrđeno dana 28. kolovoza 2019., ali da tužena nakon pregleda 09. kolovoza 2019. nije mogla sama zaključiti da je radno nesposobna, jer u nalazu ginekologa od 09. kolovoza 2019. nije izričito navedeno da treba mirovati.
12. Protivno stoga žalbenim navodima iz provedenih dokaza proizlazi da tužena JT u vrijeme zasnivanja radnog odnosa 28. kolovoza 2019. nije bila radno sposobna, ali da ona to nije znala niti je mogla znati sve do odlaska ginekologu koji je tada preporučio mirovanje i otvorio bolovanje.
Okolnost da je tužena JT istog dana kada je počela raditi saznala i da zbog trudnoće treba mirovati ne može ići njoj na štetu kraj činjenice da je već počela s radom i da su se bolovi tada pojavili a da nije imala preporučeno mirovanje od strane liječnika ginekologa na pregledu 09. kolovoza 2019., odnosno dvadesetak dana prije početka radnog odnosa.
13. Protivno dakle žalbenim navodima okolnost da je tužena JT u vrijeme sklapanja Ugovora o radu 28. kolovoza 2019. bila radno nesposobna samo za sebe nije neoboriva presumpcija da bi Ugovor o radu bio prividan, a s obzirom na činjenicu da ona tada nije imala saznanja o rizicima za svoje zdravlje i potrebi mirovanja.
14. Tužitelj stoga nije dokazao da bi predmetni Ugovor o radu bio prividan i da je sklopljen samo s ciljem da se ostvari pravo na naknadu plaće, pa je prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev odbio.
15. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
16. Slijedom izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.
Vukovar, 15. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin
