REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj Kž-76/2025-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vedrana Pavelić, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Silvije Sajfert, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika ŠJ i II. okrivljenika HJ, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19, 84/21. i 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi II. okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj K-183/2021-62 od 624. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba II. okrivljenika HJ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Velikoj Gorici presudom poslovni broj K-183/2021-62 od 624. siječnja 2025. proglasio je krivim I. okrivljenika ŠJ i II. okrivljenika HJ zbog kaznenog djela protiv imovine, krađom iz članka 228. stavak 1. KZ/11., pa je na temelju istog zakonskog propisa I. okrivljenika ŠJ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Temeljem odredbe čl. 54 KZ, u izrečenu kaznu zatvora na koju je okrivljenik osuđen, uračunava se ukupno vrijeme lišenja slobode - uhićenja i vrijeme boravka u istražnom zatvoru od 13. studenoga 2024. godine nadalje. Temeljem odredbe čl. 158 st. 1 i 2 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) nalaže se prvookrivljeniku ŠJ platiti oštećeniku SUN APARTMENTS j.d.o.o. iznos od 332,00 € (2.500,00 HRK) s naslova razmjernog dijela postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude. Temeljem odredbe čl. 148 st. 6 ZKP prvookrivljenik ŠJ oslobađa se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 II. okrivljenika HJ osudio je na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

3. Temeljem odredbe čl. 158 st. 1 i 2 ZKP naloženo je drugookrivljeniku LJ platiti oštećeniku SUN APARTMENTS j.d.o.o. iznos od 332,00 € (2.500,00 HRK) s naslova razmjernog dijela postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

4. Temeljem odredbe čl. 148 st. 6 ZKP drugookrivljenik LJ oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio II. okrivljenik LJ po braniteljici Jadranki Matić, odvjetnici iz Velike Gorice, zbog povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

8. Žalba nije osnovana.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 II. okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje jer nije prihvatio njegov prijedlog za ispitivanjem svjedoka koji su kritične zgode bili na mjestu događaja zajedno s njime i I. okrivljenikom i znaju što se točno dogodilo. Naime iskaz I. okrivljenika je u konkretnom slučaju odlučujući dokaz i kao takav treba biti tumačen usko jer označava dokaz takve važnosti da je odredio ishod postupka pa je sud bio dužan provjeriti ga odnosno ispitati njegovu vjerodostojnost prihvaćanjem dokaza koji bi ga osporili (ispitivanje svjedoka obrane), a nije.

10. Nije u pravu II. okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud na ovaj način počinio rečenu bitnu povredu jer je protivno istaknutim prigovorima dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje je utemeljio upravo na rezultatima i ispravnoj ocjeni dokaza izvedenim na raspravi, kao i okolnosti zašto smatra da nije bilo potrebe ispitivati predložene svjedoke odnosno da je njihovo ispitivanje s obzirom na do tada utvrđeno činjenično stanje na raspravi nevažno. Tako prvostupanjski sud navodi da iz reproducirane snimke nadzorne kamere poslovnice HPB d.d. je vidljivo da se II. okrivljenik nalazio uz I. okrivljenika i čuvao stražu pa teza obrane da se nalazio udaljen od mjesta događaja i u društvu predloženih svjedoka ne bi bila dokaziva ispitivanjem navedenih svjedoka kao što ispitivanjem istih ne bi bila osporiva činjenična osnova optužnice.

11. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da je iskazom I. okrivljenika kao dokazom optužbe i neispitivanjem predloženih svjedoka obrane II. okrivljenika došlo do netočnih sudskih utvrđenja i pogrešne presude.

12. Međutim istaknutim žalbenim tvrdnjama ovaj sud nalazi da istima nisu dovedeni u sumnju razlozi na kojima je utemeljena pobijana presuda.

13. Tako je prvostupanjski sud savjesno i kritički analizirajući postupak u pobijanoj presudi te valjano ocjenjujući obranu I. okrivljenika i snimku nadzorne kamere reproducirane na raspravi s jedne strane i obranu II. okrivljenika s druge strane izveo ispravan zaključak o svim relevantnim i odlučnim činjenicama i s pravom zaključio da je u provedenom postupku nesporno dokazano da je II. okrivljenik LJ zajedno s I. okrivljenikom ŠJ počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ-a upravo na način i u okolnostima kako se to opisuje u izreci a onda i obrazloženju pobijane presude.

14. Prvostupanjski sud vjeruje iskazu I. okrivljenika koji je priznao sva konstitutivna obilježja konkretnog kaznenog djela i potvrdio supočiniteljstvo II. okrivljenika pa I. okrivljenikovo priznanje drži iskrenim i suglasnim s provedenim dokazima, prvenstveno snimkom nadzorne kamere poslovnice HPB d.d., a kako se to obrazlaže pod točkom 8. pobijane presude. Naime i sam II. okrivljenik potvrđuje da je čuvao stražu I. okrivljeniku što je vidljivo i iz reproducirane snimke nadzorne kamere a osim toga II. okrivljenik priznaje da je s I. okrivljenikom podijelio neki novac no ne sjeća se da je to bilo od prodanog ukradenog bicikla, na koji način potvrđuje I. okrivljenikovu obranu.

15. Dakle protivno navodima žalbe činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno pa je opravdano prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za ispitivanjem predloženih svjedoka PJ, ĐJ i EJ kao nevažan.

16. Okrivljenik se žali i zbog povrede Kaznenoga zakona koje sadržajno ne obrazlaže osim što pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje zaključke da je II. okrivljenik LJ zajedno sa I. okrivljenikom ŠJ počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ-a na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Međutim kako se pravilnost primjene odredaba Kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, očito je da se ovdje radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica a ne pogrešnoj primjeni Kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, koji su prigovori već naprijed otklonjeni kod razmatranja žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Okrivljenik se uvodno žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji međutim ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu pa kako prema članku 478. ZKP-a žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede Kaznenog zakona podnesena u korist optuženika, a podnesena je, sadrži u sebi između ostalog i žalbu zbog odluke o kazni ovaj sud drugog stupnja je ispitao pobijanu presudu i u ovom dijelu.

18. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu osnovano kao olakotne okolnosti na strani II. okrivljenika cijenio dugotrajnu nezaposlenost odnosno siromaštvo, dok mu je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost.

19. Stoga uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, težinu kaznenog djela i stupanj krivnje, prvostupanjski sud je okrivljenika za počinjeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ-a, a za koje je propisana kazna zatvora do 3 godine, odnosno prema članku 44. stavak 1. kazna zatvora ne može biti kraća od 3 mjeseca, ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci. Tako izrečena kazna je podobna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 47. KZ/11 a blaže kažnjavanje nije osnovano.

20. Budući pri ispitivanju iste pobijane presude nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić