Zakon.hr

Pn-357/2023-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad1/ GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Marini Sušilović, odvjetnici iz Zagreba, i pod 2/ HD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb. OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupano po punomoćniku odvjetnicima iz OD Grgić & partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja ad1/, te punomoćnika tužitelja ad2/ i punomoćnika tuženika, a na ročištu od 14. svibnja 2025., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici ad1/ GD, po osnovu pretrpljene neimovinske štete, te po osnovu imovinske štete – tuđe njege i pomoći i putnih troškova iznos od 312,61 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08. svibnja 2021. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 08. svibnja 2021. pa do do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 1.037,39 € sa pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev tužiteljice ad1/ GD odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad2/ HD, po osnovu pretrpljene neimovinske štete, te po osnovu imovinske štete – tuđe njege i pomoći, te putnih troškova iznos od 312,61 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08. svibnja 2021. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 08. svibnja 2021. pa do do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 487,64 € sa pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja ad2/ HD odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I Dopušta se tužiteljici ad1/ GD preinaka tužbe.

II Nalaže se tužiteljici ad1/ GD u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.113,75 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. svibnja 2025. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 30. lipnja 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba tužiteljice GD u kojoj se navodi da je dana 7.11.2020. god. u Sinju tužitelj stradao kao putnik u vozilu marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka].

1.1. Za nezgodu da je odgovoran GDA, vozač vozila marke Mercedes, reg. ozna-ke [registarska oznaka]. Vozilo štetnika, koje je isključivo odgovorno za ovu prometnu nezgodu je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod Adriatic osiguranje d.d. po polici osiguranja od automobilske odgovor-nosti br. 068001158921.

1.2. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru Split.

1.3. Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih je morao primati liječničku pomoć i prolaziti tretmane fizikalne terapije te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja (posjećivanje ambulante, nošenje Schanzovog ovratnika, trajanje rehabilitacijskog postupka, fizioterapije, trošenje analgetika, privremena nesposobnost za rad i sl.).

1.4. Radi predmetnog ozljeđivanja tužitelj je trpio te i dalje trpi intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

1.5. Radi smanjenja životne aktivnosti koja je nastala kao posljedica štetnog događaja, tužitelj je ograničen u brojnim životnim aktivnostima koje je do sada ostvarivao i koje bi po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao, odnosno u iste mora ulagati povećane napore u odnosu na vrijeme prije štetnog događaja.

1.6. Nadalje, tužitelj je morao putovati iz [adresa] u [adresa] radi liječenja i to 3 puta (Sinj - Split - Sinj 86,6 km povratno putovanje) pa se potražuje i trošak putovanja u visini od 19,91 EUR / 150,00 kn, odnosno cijena jednosmjerne karte u iznosu od 3,32 EUR / 25,00 kn.

1.7. S obzirom na iznijeto, tužitelj potražuje sljedeću naknadu štete (uvažavajući svoj doprinos od 20%): - zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu 2.232,61 EUR / 16.821,58 kn - troškovi putovanja 19,91 EUR / 150,00 kn.

1.8. Tužitelj se u mirnom postupku dana 26.11.2020. god. odštetnim zahtjevom te od 14.1.2021.g. i 7.5.2021.g. podnescima dodatne dokumentacije obratio tuženiku, a koji mu je na ime naknade štete isplatio iznos od 902,52 EUR / 6.800,00 kn, a koji iznos nije dovoljan da tužitelju u cijelosti šteta bude podmirena.

1.9. Obzirom na navedeno, tužitelj potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, troškove putovanja 1.350,00 EUR / 10.171,58 kn.

1.10. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 8.5.2021. god. pa do isplate.

1.11. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, tužiteljica je predložila da sud donese presudu slijedećeg sadržaja:

»Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.350,00 EUR / 10.171,58 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8.5.2021. god. pa do isplate, kao i nadoknaditi tuži-telju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«

2. Dana 15. rujna 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik naveo da se pred istim sudom, povodom iste prometne nesreće vode postupci GD i HD, te da su predloženi i da će se izvoditi isti dokazi, te da su postupci u istoj fazi (davanje odgovora na tužbu), kao i da se radi o jednostavnim postupcima naknade štete, to se predlaže spajanje predmeta radi donošenja zajedničke odluke.

2.1. Tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 07.11.2020.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a na koje se tužbom ukazuje kao štetnika, a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, zbog oštećenja zdravlja i stvari, slijedom čega se priznaje pasivna legitimacija i osnov odgovornosti za štetu.

2.2. Tuženik je suglasan sa pristankom tužiteljice u pogledu njezina doprinosa nastanku i povećanju štete od 20%.

2.3. U skladu sa odredbama ZOOP-a tuženik je po zaprimanju preuranjeno podnesenog odštetnog zahtjeva, postupio u skladu sa odredbama čl.12.ZOOP-a, te nakon što mu je dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija, izvršio isplatu nespornog dijela naknade štete u iznosu od 6.800,00 kn/902,52 eura, u kojem dijelu se potvrđuju tužbeni navodi.

2.4. Imajući u spisu priloženu medicinsku dokumentaciju, tuženik se protivi visini postavljenog tužbenog zahtjeva, ističući kako je dao nalog za isplatu daljnjeg iznosa neimovinske i imovinske štete od 549,75 eura, o i isplati čega će dostaviti dokaz.

2.5. Tuženik čini nespornim cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 25,00 kn/3,31 eur.

2.6. Tuženik se ne protivi dokaznom prijedlogu tužiteljice za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete, uz prethodnu pribavu cjelovitog i originalnog zdravstvenog kartona tužiteljice, a imajući u vidu karakter zadobivene povrede, hodogram liječenja, tuženik smatra oportunim, ekonomičnim i ekspeditivnim, vještačenje povjeriti spec. neurokirurgu ili ortopedu.

3. Dana 16. listopada 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je podnesak tužiteljice GD, u kojem je tužiteljica navela da se prima na znanje priznanje pasivne legitimacije i osnova odgovornosti za štetu te se potvrđuje isplata daljnjeg nespornog iznosa od 549,75 EUR / 4.142,09 kn.

3.1. Tužitelj se protivi navodima odgovora na tužbu koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem se osporava visina tužbenog zahtjeva. Posebno se protivi prijedlogu tuženika za spajanje postupka sa predmetom broj Pn-352/2023 HD - Adriatic osiguranje d.d. jer se radi o različitim osobama tužitelja pa isto ni na koji način nije svrsishodno.

3.2. Osporava se da je tuženik isplatom iznosa od 1.452,27 EUR / 10.942,13 kn ispunio svoju obvezu iz predmetnog štetnog događaja tim više što je ista naknada najvećim dijelom isplaćena prije podnošenja tužbe po “starim” Orijentacijskim kriterijima. U odnosu na prigovore tuženika na visinu tužbenog zahtjeva, ističe se da iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj trpi štetu po svim utuženim vidovima štete i kvalifikatornim okolnostima, te da mu pripada naknada u punom iznosu specificiranom u tužbi. Povrede zadobivene u predmetnoj nezgodi značajno su utjecale na smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja, a koji će stupanj utvrditi liječnici vještaci, kao i trajanje i opseg bolova i straha koje je tužitelj pretrpio te tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna nakon nezgode. Povrede zadobivene u predmetnoj nezgodi značajno su utjecale na smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja, a koji će stupanj utvrditi liječnici vještaci, kao i trajanje i opseg bolova i straha koje je tužitelj pretrpio te tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna nakon nezgode. Stoga, tužitelj ustraje u provođenju medicinskog vještačenja te se predlaže da se isti sasluša kao stranka u postupku.

3.3.Tužitelj se ne protivi prijedlogu tuženika za dostavom zdravstvenog kartona.

3.4. Tužitelj dostavlja dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 17.2.2021.g. iz kojeg je razvidno kako je usluga pružanja tuđe pomoći i njege nemedicinskog tipa 5,30 EUR / 40,00 kn po satu, a također dostavlja i sudsku praksu iz koje je razvidno kako se ista i po stavu Općinskog suda u Splitu, kao i Županijskog suda u Splitu utvrđuje prema cijeni usluga određenih prema cjeniku Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, a koja sada iznosi 5,30 EUR / 40,00 kn, te u kojima se navodi: “Nagrada za tuđu pomoć je izvorno naknada troškova i novčani oblik materijalne štete tj. onaj iznos novčanih jedinica koje bi tužitelj platio trećoj osobi za pružanje nemedicinske pomoći i njege pri čemu treba navesti da tužitelj ima pravo na ovaj vid naknade i kada se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U takvoj situaciji kad tužitelj nije dokazao da je te troškove platio trećoj osobi pripada mu pravo na naknadu u visini neto zarade koja bi u mjestu kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu… To u prav-ilu, nije opća cijena rada neke kvalificirane osobe već cijena rada koju za tu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi… Stoga nije pravilno stajalište tuženika da cijena sata rada osobe koja pruža tuđu pomoć i njegu treba utvrditi prema podacima Državnog zavoda za statistiku u visini prosječne plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj.”

3.5. U odnosu na naknadu putnih troškova tužitelj navodi kako se radi o realno nastalim, minimalnim, paušalnim troškovima koje je tužitelj imao, posebice uzimajući u obzir kako je tužitelj putne troškove zaračunao na način da ih je sveo na minumum (cijena autobusne karte) jer je isto tako mogao tražiti i značajno veći iznos vezan za vozilo i to 0,40 EUR/ 3,00 kn/km, što se odnosi na trošak goriva i amortizaciju vozila, dok je tužbom potraživan minimalan trošak prema cjeniku gradskog prijevoza. Tako i: 1) Presuda Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-244/2020-2 od dana 9.7.2020.g.: “Neosnovano tuženik prigovara odluci suda o dosudi troškova prijevoza liječnicima jer je putovanja dokazao medicinskom dokumentacijom i daljinom pa sud nije imao razloga ne prihvatiti tvrdnju tužitelja o tako nastalim troškovima, a nije sporno da te troškove nije pokrio Hrvatski zavod za zdravtsveno osiguranje. Dakle, neosnovano se prigovara da sud nije mogao po slobodnoj ocjeni na temelju utvrđenih podataka o putovanjima na liječničke preglede primjenom čl. 223. ZPP-a sam utvrditi visinu štete.” Pravomoćna Presuda Općinskog suda u Splitu, broj: Pn-456/2019-20 od dana 23.7.2020.g.: “Imovinska šteta sastoji se i u troškovima liječenja. Tužiteljici pripadaju troškovi liječenja na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, a predstavljaju troškove odlaska na preglede i nazad. Primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, a ovaj sud nalazi da su troškovi liječenja tužitelja uistinu bili potrebni u iznosu od 646,78 kuna, kako je to tužiteljica i navela u tužbi, a imajući u vidu tijek liječenja tužiteljice.” 3.6. Obzirom na daljnji nesporno isplaćeni iznos, tužitelj specificira tužbeni zahtjev kako slijedi:

»Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 800,25 EUR / 6.029,48 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8.5.2021. god. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. «

4. Dana 29. lipnja 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba tužitelja HD, u kojoj se navodi je dana 7.11.2020. god. u Sinju tužitelj stradao kao putnik u vozilu marke Audi, reg. oz [registarska oznaka]nake [registarska oznaka].

4.1. Za nezgodu je odgovoran GDA, vozač vozila marke Mercedes, reg. ozna-ke [registarska oznaka]. Vozilo štetnika, koje je isključivo odgovorno za ovu prometnu nezgodu je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod Adriatic osiguranje d.d. po polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068001158921.

4.2. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru Split. Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih je mo-rao primati liječničku pomoć i prolaziti tretmane fizikalne terapije te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja (posjećivanje ambulante, nošenje Schanzovog ovratnika, trajanje rehabilitacijskog postupka, fizioterapije, trošenje analgetika, privremena nesposobnost za rad i sl.).

4.3. Radi predmetnog ozljeđivanja tužitelj je trpio te i dalje trpi intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

4.4. Radi smanjenja životne aktivnosti koja je nastala kao posljedica štetnog događaja, tužitelj je ograničen u brojnim životnim aktivnostima koje je do sada ostvarivao i koje bi po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao, odnosno u iste mora ulagati povećane napore u odnosu na vrijeme prije štetnog događaja.

4.5. Nadalje, tužitelj je morao putovati iz [adresa] u [adresa] radi liječenja i to 3 put (Sinj - Split - Sinj 86,6 km povratno putovanje) pa se potražuje i trošak putovanja u visini od 19,91 EUR / 150,00 kn, odnosno cijena jednosmjerne karte u iznosu od 3,32 EUR / 25,00 kn.

4.6. S obzirom na iznijeto, tužitelj potražuje sljedeću naknadu štete (uvažavajući svoj doprinos od 20%): - zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu 1.882,61 EUR / 14.184,50 kn

- troškovi putovanja 19,91 EUR / 150,00 kn Tužitelj dostavlja dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 17.2.2021.g. iz kojeg je razvidno kako je usluga pružanja tuđe pomoći i njege nemedicinskog tipa 5,30 EUR / 40,00 kn po satu, a također dostavlja i sudsku praksu iz koje je razvidno kako se ista i po stavu Općinskog suda u Splitu, kao i Županijskog suda u Splitu utvrđuje prema cijeni od usluga određenih prema cjeniku Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, a koja sada iznosi 5,30 EUR / 40,00 kn, te u kojima se navodi: “Nagrada za tuđu pomoć je izvorno naknada troškova i novčani oblik materijane štete tj. onaj iznos novčanih jedinica koje bi tužitelj platio trećoj osobi za pružanje nemedicinske pomoći i njege pri čemu treba navesti da tužitelj ima pravo na ovaj vid naknade i kada se ista pruža bes-platno od strane članova obitelji. U takvoj situaciji kad tužitelj nije dokazao da je te troškove platio trećoj osobi pripada mu pravo na naknadu u visini neto zarade koja bi u mjestu kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu… To u pravilu, nije opća cijena rada neke kvalificirane osobe već cijena rada koju za tu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi… Stoga nije pravilno stajalište tuženika da cijena sata rada osobe koja pruža tuđu pomoć i njegu treba utvrditi prema podacima Državnog zavoda za statistiku u visini prosječne plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj.”

4.7. Tužitelj da se u mirnom postupku dana 26.11.2020. god. odštetnim zahtjevom te 14.1.2021.g. i 7.5.2021.g. podnescima dodatne dokumentacije obratio tuženiku, a koji mu je na ime naknade štete isplatio iznos od 902,52 EUR / 6.800,00 kn, a koji iznos nije dovoljan da tužitelju u cijelosti šteta bude podmirena. Obzirom na navedeno, tužitelj potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, troškove putovanja 1.000,00 EUR / 7.534,50 kn Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 8.5.2021. god. pa do isplate.

4.8. Slijedom iznijetog, predloženo je da sud donese presudu slijedećeg sadržaja: »Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.000,00 EUR / 7.534,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8.5.2021. god. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«

5. Dana 15. rujna 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik naveo da predlaže pripajanje spisa, s obzirom da se pred istim sudom, povodom iste prometne nesreće vode sudski postupci, te da su u predmetu Pn- 357/2023 SD c/a Adriatic osiguranje d.d., predloženi i izvoditi će se isti dokazi, te su postupci u istoj fazi (davanje odgovora na tužbu), te da se radi o jednostavnim postupcima naknade štete.

5.1. Tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 07.11.2020.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a na koje se tužbom ukazuje kao štetnika, a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, zbog oštećenja zdravlja i stvari, slijedom čega se priznaje pasivna legitimacija i osnov odgovornosti za štetu.

5.2. Tuženik je suglasan sa pristankom tužitelja u pogledu njegova doprinosa nastanku i povećanju štete od 20%.

5.3. U skladu sa odredbama ZOOP-a tuženik je po zaprimanju preuranjeno podnesenog odštetnog zahtjeva, postupio u skladu sa odredbama čl.12.ZOOP-a, te nakon što mu je dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija, prije podnošenja tužbe izvršio isplatu nespornog dijela naknade štete u iznosu od 6.800,00 kn/902,52 eura, u kojem dijelu se potvrđuju tužbeni navodi.

5.4. Imajući u spisu priloženu medicinsku dokumentaciju, tuženik se protivi visini postavljenog tužbenog zahtjeva, ističući kako je dao nalog za isplatu daljnjeg iznosa neimovinske i imovinske štete od 549,75 eura, a o isplati čega će dostaviti dokaz.

5.5. Tuženik čini nespornim cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 25,00 kn/3,31 eur.

5.6. Tuženik se ne protivi dokaznom prijedlogu tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete, uz prethodnu pribavu cjelovitog i originalnog zdravstvenog kartona tužitelja, a imajući u vidu karakter zadobivene ozljede.

6. Dana 24. listopada 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je podnesak tužitelja HD u kojem je tužitelj naveo da se prima na znanje priznanje pasivne legitimacije i osnova odgovornosti za štetu te se potvrđuje isplata daljnjeg nespornog iznosa od 549,75 EUR / 4.142,09 kn.

6.1. Tužitelj se protivi navodima odgovora na tužbu koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem se osporava visina tužbenog zahtjeva. Posebno se protivi prijedlogu tuženika za spajanje postupka sa predmetom broj Pn-352/2023 HD - Adriatic osiguranje d.d. jer se radi o različitim osobama tužitelja pa isto ni na koji način nije svrsishodno.

6.2. Osporava se da je tuženik isplatom iznosa od 1.452,27 EUR / 10.942,13 kn ispunio svoju obvezu iz predmetnog štetnog događaja tim više što je ista naknada najvećim dijelom isplaćena prije podnošenja tužbe po “starim” Orijentacijskim kriterijima.

6.3. U odnosu na prigovore tuženika na visinu tužbenog zahtjeva, ističe se da iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj trpi štetu po svim utuženim vidovima štete i kvalifikatornim okolnostima, te da mu pripada naknada u punom iznosu specificiranom u tužbi.

6.4. da su povrede zadobivene u predmetnoj nezgodi značajno utjecale na smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja, a koji će stupanj utvrditi liječnici vještaci, kao i trajanje i opseg bolova i straha koje je tužitelj pretrpio te tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna nakon nezgode.

6.5. Stoga, tužitelj ustraje u provođenju medicinskog vještačenja te se predlaže da se isti sasluša kao stranka u postupku.

6.6. Tužitelj se ne protivi prijedlogu tuženika za dostavom zdravstvenog kartona.

6.7. Tužitelj dostavlja dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 17.2.2021.g. iz kojeg je razvidno kako je usluga pružanja tuđe pomoći i njege nemedicinskog tipa 5,30 EUR / 40,00 kn po satu, a također dostavlja i sudsku praksu iz koje je razvidno kako se ista i po stavu Općinskog suda u Splitu, kao i Županijskog suda u Splitu utvrđuje prema cijeni usluga određenih prema cjeniku Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, a koja sada iznosi 5,30 EUR / 40,00 kn, te u kojima se navodi: “Nagrada za tuđu pomoć je izvorno naknada troškova i novčani oblik materijane štete tj. onaj iznos novčanih jedinica koje bi tužitelj platio trećoj osobi za pružanje nemedicinske pomoći i njege pri čemu treba navesti da tužitelj ima pravo na ovaj vid naknade i kada se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U takvoj situaciji kad tužitelj nije dokazao da je te troškove platio trećoj osobi pripada mu pravo na naknadu u visini neto zarade koja bi u mjestu kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu… To u pravilu, nije opća cijena rada neke kvalificirane osobe već cijena rada koju za tu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi… Stoga nije pravilno stajalište tuženika da cijena sata rada osobe koja pruža tuđu pomoć i njegu treba utvrditi prema podacima Državnog zavoda za statistiku u visini prosječne plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj.

6.8. U odnosu na naknadu putnih troškova tužitelj navodi kako se radi o realno nastalim, minimalnim, paušalnim troškovima koje je tužitelj imao, posebice uzimajući u obzir kako je tužitelj putne troškove zaračunao na način da ih je sveo na minumum (cijena autobusne karte) jer je isto tako mogao tražiti i značajno veći iznos vezan za vozilo i to 0,40 EUR/ 3,00 kn/km, što se odnosi na trošak goriva i amortizaciju vozila, dok je tužbom potraživan minimalan trošak prema cjeniku gradskog prijevoza. Tako i: 1) Presuda Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-244/2020-2 od dana 9.7.2020.g.: “Neosnovano tuženik prigovara odluci suda o dosudi troškova prijevoza liječnicima jer je putovanja dokazao medicinskom dokumentacijom i daljinom pa sud nije imao razloga ne prihvatiti tvrdnju tužitelja o tako nastalim troškovima, a nije sporno da te troškove nije pokrio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Dakle, neosnovano se prigovara da sud nije mogao po slobodnoj ocjeni na temelju utvrđenih podataka o putovanjima na liječničke preglede primjenom čl. 223. ZPP-a sam utvrditi visinu štete.” 2) Pravomoćna Presuda Općinskog suda u Splitu, broj: Pn-456/2019-20 od dana 23.7.2020.g.: “Imovinska šteta sastoji se i u troškovima liječenja. Tužiteljici pripadaju troškovi liječenja na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, a predstavljaju troškove odlaska na preglede i nazad. Primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, a ovaj sud nalazi da su troškovi liječenja tužitelja uistinu bili potrebni u iznosu od 646,78 kuna, kako je to tužiteljica i navela u tužbi, a imajući u vidu tijek liječenja tužiteljice.” 6.9. Obzirom na daljnji nesporno isplaćeni iznos, tužitelj specificira tužbeni zahtjev kako slijedi:

7. Tužiteljica ad1/ GD konačno je uredila tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 17. ožujka 2025. kada je zatražila donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.350,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 8.5.2021.g. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«

8. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Potvrde izdane od MUP RH PU Splitsko – dalmatinska PP Sinj, priložene medicinske dokumentacije, izveden je dokaz pregledom priloženog voznog reda na relaciji Sinj – Split za razdoblje od 22. studenoga do 26. studenoga, pregledom odštetnih zahtjeva od 25.11.2020. za SD i HD, pregledom dopunskih odštetnih zahtjeva od 14.01.2021. i 07.05.2021., izveden je dokaz pregledom dopisa Doma za starije i nemoćne Lovret od 17. veljače 2021., pregledom priložene odluke o cijenama usluga u Domu Lovret, Split, od 23.07.2024., izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima ortopedu dr Danči Tripalo, te psihijatru dr Sanji Batini.

9. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile.

10. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. ZPP-a

11. Tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ i ad 2/ djelomično je osnovan.

12. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

13. Predmet spora jest zahtjev tužitelja ad1/ i ad2/ za naknadom štete koju su tužitelji, po navodima iz tužbe i tijekom postupka pretrpjeli iz štetnog događaja od 7.11.2020. god. koji se zbio u Sinju, uslijed kojeg su štetnog događaja tužitelji zadobili ozljede kao putnici u vozilu marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka], a za koju je nezgodu odgovoran GDA, vozač vozila marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod Adriatic osiguranje d.d. po polici osiguranja od automobilske odgovor-nosti br. 068001158921.

14. Među strankama nije sporno:

- osnov odgovornosti i pasivna legitimacija tuženika,

- da su i tužiteljica ad1/ i tužitelj ad2/ suodgovorni za zadobivene ozljede u omjeru od 20%,

- da su se tužitelji obratili tuženiku u mirnom postupku,

- da je tuženik u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici ad1/ po osnovu pretrpljene neimovinske štete iznos od 902,52 €, te nakon podnošenja tužbe daljnji iznos od 549,75 €,

- da je tuženik u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju ad2/ HD po osnovu pretrpljene neimovinske štete iznos od 902,52 €, te nakon podnošenja tužbe daljnji iznos od 549,75 €,

15. Među strankama je sporno:

- je li na strani tuženika postoji obveza za isplatom daljnjeg iznosa po osnovu pretrpljene imovinske i neimovinske štete uslijed predmetne prometne nezgode,

- je li tužiteljica ad1/ GD preinačila tužbu, te ako jest, je li preinaka tužbe dopuštena.

16. U odnosu na preinaku tužbe, potrebno je istaći da je tužiteljica ad 1/ po osnovu pretrpljene neimovinske štete i po osnovu tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja – putnih troškova, u tužbi zatražila jedan iznos, i to iznos od 1.350,00 €, zatim da je u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 16.10.2023. zatražila iznos od 800,25 €, te u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 17.03.2025. godine iznos od 1.350,00 €.

16.1. Dalje je potrebno istaći da se tuženik u svom podnesku, zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 20.03.2025. usprotivio preinaci tužbe.

16.2. U konkretnom slučaju tužiteljica ad1/ je podneskom od 17. ožujka 2025. povećala tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu, s obzirom da je tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 16.10.2025. tužiteljica ad 1/ po osnovu pretrpljene neimovinske štete, tuđe njege i pomoći i putnih troškova zatražila isplatu iznosa od 800,25 €, dok je u kasnijem podnesku od 17.03.2025. godine zatražila iznos od 1.350,00 €.

16.3. Člankom 191. ZPP-a propisano je:

1/ Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

2/ Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

3/ Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

16.4. U konkretnom slučaju tužitelj je povećao tužbeni zahtjev u pogledu glavnice, pa je zaključak ovog suda da je tužitelj izvršio preinaku tužbe.

16.5. Odredbom čl. 190 st. 1, 2 i 3 ZPP-a propisano je:

1/ Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

2/ Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

3/ Nakon dostave tužbe tuženika za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

16.6. Prema odredbi čl. 39. ZIDZPP u čl. 190. iza st. 1. dodaje se novi st. 2., kojim je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

16.7. Odredbom čl. 117. st. 2. ZIDZPP-a je propisano da se odredba čl. 39. tog zakona primjenjuje na sve postupke u tijeku.

16.8. Dakle, osnovno je pravilo da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

16.9. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda, između ostalog u odluci Rev- 1053/2021-2 od 20. prosinca 2023., navedena je iznimka u primjeni u svim parničnim postupcima koju su i tijeku pred sudovima prvog stupanja dana 1. rujna 2019.

16.10. U konkretnom slučaju tužba je u ovom predmetu podnesena dana 30. lipnja 2023., pa se navedena odredba primjenjuje i na ovaj predmet.

16.11. Nadalje, potrebno je istaći da se nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju nameće ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle je li dolazi do povrede prava na pristup sudu.

16.12. Ocjena je ovog suda da je preinaka tužbe u konkretnom slučaju osnovana. Naime, kada je sud prema odredbi čl. 250. ZPP proveo vještačenje navodeći da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, ne može se zaključiti da bi na strani tužiteljice postojala krivnja jer niti ona do zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja nije znala ili mogla znati sve pravno relevantne okolnosti za određivanje visine svog zahtjeva.

16.13. Procesni institut zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka postoji u Zakonu zbog procesne discipline stranaka, međutim, kada je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog vještačenja kojim su utvrđene relevantne okolnosti za određivanje visine zahtjeva bilo bi previše formalistički i pretežno za tužitelja u smislu pristupa sudu, kada je za povećani dio zahtjeva, sud ne bi dozvolio preinaku tužbe , pogotovo što se radi o tzv. nepravoj preinaci.

16.14. Dakle, zaključak je ovog suda da je tužiteljica ad1/ tek nakon provedenog vještačenja u ovom predmetu imala saznanje o svim relevantnim činjenicama vezanim uz njezino ozlijeđivanje, pa tako i koliko su umanjenje njene životne aktivnosti, koliki je intezitet pretrpljenih bolova i straha, je su li zaostale trajne posljedice pretrpljenog straha.

16.15. Tužiteljica ad1/ dakle, po ocjeni ovog suda, nije u trenutku podnošenja tužbe, kao ni podneska od 16.10.2023. raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje tužbenog zahtjeva vezanog uz zahtjev za naknadnom pretrpljene imovinske i neimovinske štete naspram tuženika, slijedom čega preinaka tužbe, koja je uslijedila nakon podnošenja tužbe i podneska od 16.10.2023., je osnovana, i predstavlja legitiman cilj, te bi odbijanje zahtjeva za preinaku tužbe u konkretnom slučaju rezultiralo povredom prava na pristup sudu zbog čega je preinaku tužbe valjalo prihvatiti, radi čega je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

17. U odnosu na zahtjev za naknadnom daljnje štete, pored već isplaćene štete, za navesti je slijedeće:

18. Člankom 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO) propisano je:

»Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.«

18.1. Člankom 1100. ZOO-a propisano je:

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

18.2. Člankom 19. st 1 i 2 ZOO-a propisan je:

(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

19. Iz sadržaja citiranih odredbi i njihovim smislenim tumačenjem proizlazi da institut povrede prava osobnosti, a kako je propisan ZOO/05, je uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, a kako je to bilo propisano odredbom čl. 198. – 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u smislu da sada povreda prava osobnosti je pravni osnov u odnosu na koji se naknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah itd., a koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih elemenata za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni elementi se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada već na temelju tih kvalifikatornih elemenata, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, se određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti ( Tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev 949/2016-2 od 13. studenoga 2018.)

20. Na okolnost pretrpljene neimovinske štete, kao i imovinske štete – tuđe njege i pomoći, sud je proveo dokaze pregledom priložene medicinske dokumentacije i medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Danči Tripalo, ortopedu i dr. Sanji Batini, psihijatru.

21. Iz nalaza i mišljena iznesenog na ročištu od 16. siječnja 2025., od strane stalnog sudskog vještaka ortopeda, dr Danči Tripalo, sud je utvrdio:

- da je vještakinja pregledala sudski spis s priloženom med. dokumentacijom tužiteljice GD koja je dana 07.11.2020. zadobila ozljede u prometnoj nezgodi u osobnom automobilu kao putnice. Isti dan se javila na HKP KBC Split gdje joj je utvrđen udarac u stražnji dio glave te istegnuće vratnih mišića i slabinskog dijela kralježnice. Napravljena je obrada tj. hitni EMSCT mozga i vrata koji nisu pokazali znakove koštane traume i napravila je rendgen prsne i slabinske kralježnice koji je isto bio uredan. Nakon toga je ponovo bila i to 12.11.2020. kod traumatologa zbog bolova u lijevom ramenu i u kuku te desnom koljenu uz vidljive hematome Viđeni su kontuzijski biljezi u području lijevog kuka i natkoljenice te desnog koljena te su joj predloženi analgetici po potrebi i pošteda. Na kontroli od 20.11.2020. kod neurokirurga predloženo je da se nakon bolnih tegoba odstrani ovratnik te konzultira fizijatar.

- da je priložen karton s fizikalne terapije koju je obavljala uredno kroz 12 mjesec i prvi mjesec i treći mjesec, pretpostavlja po dva tjedna. Još je bila i vršila kontrolne nalaze kod fizijatra, kroz treći mjesec 2021. i kroz peti mjesec 2021. kada je predloženo da nastavi vježbe kući.

- da je mišljenja da se kod tužiteljice radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi i to trzajnoj ozljedi vrata koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 2% što znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova gdje je potrebno držanje glave u prisilnom položaju pognutom ili zabačenom odostraga.

- da je bolove jakog intenziteta imala jedan dan srednjeg intenziteta jedan tjedan a slabog intenziteta jedan mjesec,

- da je tuđa njega i pomoći bila potrebna za vrijeme intenzivnog nošenja ovratnika dva tjedna dva sata dnevno.

- da u odnosu na tužiteljicu GD ne bi imala što drugo dodati.

22. U odnosu na tužitelja ad2/ HD, stalni sudski vještak ortoped, dr Danči Tripalo je istakla:

- da je pregledala sudski spis s priloženom med. dokumentacijom tužitelja CD za kojeg vidi da se javio na HKP KBC Split zbog bolova u predjelu vrata koji je zadobio u prometnoj nezgodi,

- da je napravljena obrada te je postavljen šancov ovratnik. Javljao se redovito na kontrole predložena mu je fizikalna terapija koju je uredno obavljao kroz jedan dio 12 mjeseca, zatim jedan dio drugog i trećeg mjeseca, tužio se na bolove u vratu i zbog toga je odlazio na kontrole kod fizijatra sve do petog mjeseca 2021. a u petom mjesecu mu je predloženo da nastavi vježbe kod kuće. Samo bih dodala da je uz tu ozljedu zadobio i nagnječenje glave što je napisano u nalazima fizijatra,

- da što se tiče bolova trpio je bolove jakog intenziteta jedan dan srednjeg jedan tjedan i slabog intenziteta jedan mjesec.

- da je tuđa njega i pomoć bila potrebna dva tjedna po dva sata dnevno dok je nosio ovratnik,

- da je umanjenje životnih aktivnosti ostalo kao posljedica trzajne ozljede vrata i ulagati će 2% u radnjama gdje je potrebno okretati glavu u punom iznosu te duže držati pognutom ili zabačenom odostraga.

- da se radi o jednostavnom vještačenju.

23. Iz nalaza i mišljena iznesenog na ročištu od 27. veljače 2025., od strane stalnog sudskog vještaka psihijatra, dr Sanje Batine, sud je utvrdio:

- da se uvidom u cjelokupni spis te medicinsku dokumentaciju iz sudskog spisa doznaje da je tužiteljica GD nastradala dana 07.11.2020. kao putnica u vozilu te je tijekom odvijanja ove nezgode zadobila ozljedu o čijoj težini kao i o hodogramu liječenja se izjasnila prethodno vještakinja ortoped. – da je pored ostalih medicinskih nalaza priloženih spisu pregledala i elektronički ispis osobnog zdrav. kartona u kojem ne nalazim da su prije predmetnog štetnog događaja upisivane dijagnoze s naslova njene specijalnosti,

- da je pregledala dva nalaza psihijatra, prvi puta se javila psihijatru 29.01.2021. u kojem psihijatrica navodi da je 07.11.2020. doživjela prometnu nezgodu pri čemu je zadobila trzajnu povredu vrata potres mozga a i psihički stres, što se ovih navoda u nalazu psihijatrice tiče vezano za potres mozga može navesti da pregledavajući nalaz sa hitnog psihijatrijskog prijama na koji je dovedena neposredno nakon nesreće se navodi da je pacijentica pri svijesti urednog kontakta i dobrog općeg stanja te prema tome dijagnozu potresa mozga nije doživjela. Spec. psihijatar navodi dijagnoze reactio neurotica i akutna reakcija na stres a ne prihvaća dijagnozu stanje poslije potresa mozga jer ga nije doživjela. U terapiju je uključen lijek za smirivanje napetosti prema potrebi u drugom nalazu psihijatra koji datira od 26.02.2021. navode se iste dijagnoze i ista terapija.

- da se sukladno navedenom može reći da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 do tri dana, a taj strah je bio potenciran i strahom za supruga koji je tijekom odvijanja ove prometne nezgode i sam bio ozlijeđen. – da je poznato da se strah pojačava ako je ugrožena grupa a osobito obitelj. – da se potom javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, strah blažeg intenziteta s iste osnove je trpila u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 4 do 6 tjedana. Trajnih posljedica straha nema.

- da su navedeni psihički simptomi izazvali kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja a privremenog karaktera,

- da u opisanoj kliničkoj slici povredu duševnog integriteta izražavaju simptomi napetosti anksioznosti tjeskobe straha potrebom za tuđom njegom i pomoći kao i umanjenje općih i životnih okolnosti a o čemu se izjasnila i prethodna vještakinja. Smetnje su se postupno reducirale nakon javljanja psihijatru kao i provedeno psihofarmakološkog tretmana. Nakon toga moguće je da se neki od tih osjećaja povremeno javljaju bez realnih povoda, te je za očekivati da će se protekom vremena takvo reagiranje prorijediti i nestati potpuno.

- da je njeno vještvo koncipirano isključivo za povrede duševnog integriteta vezano za predmetni štetni događaj koji je tužiteljica doživjela.

24. U odnosu na tužitelja pod 2/ HD, stalni sudski vještak psihijatar dr Sanja Batina, istakla je:

- da se uvidom u dokumentaciju iz sudskog spisa doznaje da je tužitelj HD nastradao dana 07.11.2020. u prometnoj nezgodi kao putnik u automobilu te tijekom odvijanja iste zadobio tjelesnu ozljedu o kojoj se prethodno izjasnila vještakinja ortoped,

- da je, pored ostalih med. nalaza priloženih spisu, pregledala i elektronički ispis osobnog zdrav. kartona u kojem ne nalazi da je tužitelj imao problema i da su mu upisivane dijagnoze s naslova njene specijalnosti,

- da se sukladno navedenom može reći da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute,

- da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, a taj strah je bio impliciran strahom za suprugu koja je isto kao putnica ozlijeđena u istom događaju. Strah se pojačava ako je ugrožena grupa a osobito obitelj.

- da se potom javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 1 tjedna, strah blažeg intenziteta je bio u trajanju od 4 tjedna, a trajnih posljedica straha nema,

- da su ranije navedeni psihički simptomi izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakog stupnja a privremenog karaktera,

- da je njeno vještvo koncipirano za povredu duševnog integriteta vezano za predmetni štetni događaj kojeg je tužitelj doživio.

25. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ovaj sud je, temeljem priložene medicinske dokumentacije, te prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka ortopeda dr Danči Tripalo, i psihijatra dr Sanje Batine, a na koje vještačenje ni stranke nisu imale primjedbi, nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice ad1/ GD na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

25.1. Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužiteljice ad1/ GD (tužiteljica je rođena **.**.1966. a predmetni štetni događaj zbio se dana 07. studenoga 2020, dakle u vrijeme kada je tužiteljica imala navršenih 54 godine života), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je naprijed navedeno po vrsti, jačini i trajanju,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životne aktivnosti na način kako je to utvrđeno u navedenom postotku (umanjenje životne aktivnosti od ukupno 2% ) te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja.

25.2. Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpjela tužiteljica, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO- a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 sv. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolesti, strah, duševne bolesti zbog umanjenja životne aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.

26. Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpjela tužiteljica ad1/ GD utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 1.850,00 €, (350,00 € na ime duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, 900,00 € na ime pretrpljenih bolova, 600,00 € na ime pretrpljenog straha)..

27. Međutim, kako je, nesporno, tužiteljica sama pridonijela nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, to je, sukladno odredbi čl. t 1092. st 1 ZOO-a, iznos od 1.850,00 valjalo umanjiti za 20%, slijedom čega bi tužiteljici pripadao po osnovu naknade pretrpljene neimovinske štete iznos od

28. Međutim, kako je tuženik prije podnošenja tužbe po osnovu neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od 902,52 €, te daljnjih 549,75 € nakon podnošenja tužbe, to je iznos od 1.480,00 € sud umanjio za isplaćeni iznos od

29. U odnosu na tužitelja ad2/ HD, sud je, analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, temeljem priložene medicinske dokumentacije, te prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka ortopeda dr Danči Tripalo, i psihijatra dr Sanje Batine, a na koje vještačenje ni stranke nisu imale primjedbi, nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, tužitelju pod 2/ HD povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a. Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja ad 2/ HD (tužitelj ad 2/ HD je rođen je **.**.1963. godine, a predmetni štetni događaj zbio se dana 07.11.2020., dakle u vrijeme kada je tužitelj HD imao navršenih 57 godina života), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je naprijed navedeno po vrsti, jačini i trajanju,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životne aktivnosti na način kako je to utvrđeno u navedenom postotku (umanjenje životne aktivnosti od ukupno 2% ) te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja.

30. Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpio tužitelj ad2/, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

31. Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpio tužitelj ad2/ HD utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 1.850,00 €, (350,00 € na ime duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, 900,00 € na ime pretrpljenih bolova, 600,00 € na ime pretrpljenog straha)..

32. Međutim, kako je, nesporno, tužitelj pod2/ HD sam pridonio nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, to je, sukladno odredbi čl. t 1092. st 1 ZOO-a, iznos od 1.850,00 valjalo umanjiti za 20%, slijedom čega bi tužitelju ad2/ HD pripadao po osnovu naknade pretrpljene neimovinske štete iznos od

33. Međutim, kako je tuženik prije podnošenja tužbe po osnovu neimovinske štete isplatio tužitelju ad2/ iznos od 902,52 €, te daljnjih 549,75 € tijekom trajanja ovog postupka, to je iznos od 1.480,00 € sud umanjio za isplaćeni iznos od

34. Na dosuđeni iznos tužiteljima ad1/ i ad 2/ pripada kamata koja teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku pa do konačne isplate.

34.1. Naime, u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP), koji zakon je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada se predmetni štetni događaj zbio, i koji se u predmetnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, a sukladno kojoj odredbi tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva , pa do isplate. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje u tekstu - ZOOP) usklađen je s tom Direktivom da je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, u dijelu koji se odnosi na uređenje prava oštećene osobe na podnošenje odštetnog zahtjeva neposredno odgovornom osiguratelju (čl.11.) i u čl. 12., na postupak i rokove za rješavanje odštetnih zahtjeva te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe (povećanje zaštite žrtava automobilskih nezgoda kao slabije strane u postupku, pravo izvršenje obveze odgovornog osiguranika, sankcioniranje nepravovremenog izvršavanja obveze u obliku zateznih kamata radi brže obrade i likvidacije šteta). te isplati naknade za štetu, a u slučaju kada nije moguće utvrditi visinu konačnog iznosa naknade štete u propisanim rokovima.

34.2. Vrijeme je i obveza osiguranika da o tome izvijesti podnositelja zahtjeva za naknadu štete s navođenjem opravdanih razloga, ali i izvršiti obvezu isplate nespornog iznosa naknade štete oštećenoj osobi, rasterećenje sudstva, kao i zaštitu osiguratelja od izvršenja plaćanja zatezne kamate za naknadu štete koje nije bilo u mogućnosti u utvrđenom roku isplatiti, a o kojoj svrsi i cilju trebaju voditi računa sudovi.

34.3. Naime, čl. 12. st. 4. ZOOP-a određeno da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Citiranim st 4. članka 12. ZOOP-a upravo se ostvaruje svrha zaštite osoba oštećenih u prometnim nezgodama sankcioniranjem odgovornog osiguratelja zbog nepostupanja s odštetnim zahtjevom u rokovima i na način propisanim u stavku 1. istog članka. Slijedom toga tuženiku, kao osiguratelju i „jačoj strani“ kojoj su u ispunjenju zakonske obveze utvrđivanja odgovornosti i visine štete na raspolaganju stručne osobe, liječnici-cenzori, nisu mogle ostati dvojbene ili sporne trajne posljedice u sferi tjelesnog zdravlja tužiteljice koje se ne mogu otkloniti. daljnjim fizikalnim terapijama.

34.4. Pri tome je sud cijenio i činjenicu da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti sa velikim brojem ozljeda, lomova i sl., već da se radi o šteti sa malim stupnjem umanjenja životnih aktivnosti, pa kod činjenice da tuženik na raspolaganju ima velik broj stručnih osoba, liječnika-cenzora, to su tuženiku odmah po primitku zahtjeva za mirno rješenje spora bile poznate sve okolnosti konkretnog slučaja, pa tako i da se radi o umanjenju životnih aktivnosti od 2%, te koliko tih 2% iznosi u novčanom ekvivalentu.

34.5. Konačno, iz Zaključka sastanka predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova Hrvatske održanog dana 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku, proizlazi da zatezna kamata teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguravatelju i to u onom trenutku kada je nastala, odnosno koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predviđena. Upravo iz razloga što tuženik raspolaže stručnim osobama – liječnicima - cenzorima, te kraj činjenice da je tužiteljica dostavila liječničku dokumentaciju iz koje je tuženik mogao utvrditi da se radi o tzv trzajnoj ozljedi vrata, te da je tuženik mogao predvidjeti koliko traje liječenje i kakve posljedice po zdravlje oštećenog ostavljau takve ozljede, dakle da je predmetna šteta bila predviđena, uslijed čega je po ocjeni ovog suda tuženik pao u kašnjenje u trenutku kada je zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora, to je ovaj sud tužiteljici dosudio kamatu počev od dana kada je tuženik zaprimio zahtjev u mirnom postupku.

34.6. Pregledom priloženih odštetnih zahtjeva upućenih od strane tužitelja ad1/ i ad2/ tuženiku, sud je utvrdio da su predmetni odštetni zahtjeva upućeni dana 26. studenoga 2020. putem e-maila

34.7. Pregledom odštetnih zahtjeva dalje je utvrđeno da su tužitelji zatražili naknadu štete po osnovu neimovinske štete i tuđu njegu i pomoć u iznosu od 30.000,00 kn, i troškove putovanja u iznosu od 150,00 kn.

34.8. Konačno, sud je pregledom spisa utvrdio da su tužitelji uputili tuženiku i dopune odštetnog zahtjeva i to dana 14.01.21. i 07.05.21.

35. Cijeneći sve naprijed iznijeto, zaključak je ovog suda da tužiteljima pripada kamata počev od 08.05.21., kao prvog slijedećeg dana nakon što su tužitelji uputili tuženiku posljednji zahtjev za mirno rješenje spora od 07.05.21., a to s obzirom da su tuženiku tada, cca 6 mjeseci nakon nezgode, bile poznate sve okolnosti ozljeđivanja tužitelja i posljedica tog ozljeđivanja.

36. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, ocjena je ovog suda da tužiteljima ad1/ i ad2/ na dosuđeni iznos neimovinske štete pripada kamata počev od 08. svibnja 2021. pa do konačne isplate.

37. U odnosu na zahtjev za naknadom imovinske štete – tuđe njege i pomoći za navesti je slijedeće:

37.1. Iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene visine cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja istaći kako se sudska praksa u posljednje vrijeme izjasnila da bi cijenu sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema onim cijenama koje bi bile naplaćene od strane ustanova koje pružaju takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV radnika.

37.2. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je :

« Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. »

37.3. Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

« 1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. »

38. Stoga, da bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te određivanje visine štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba dati odgovor na pitanje koliko je (bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera i to upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala.

39. S obzirom da se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju tužiteljici ad 1/ GD – 28 h (dva tjedna po 2 h dnevno), a tužitelju ad 2/ HD isto tako 28 h (dva tjedna po 2 h dnevno) to se ne može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi u domaćinstvu tužitelja, te istima pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika. Potpuno je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na par sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako proizlazi iz potvrde doma Lovret, a po kojoj bi cijena jednog sata tuđe njege i pomoći u vrijeme presuđenja iznosila 12.00 €.

40. Slijedom iznijetog, kada se 28 h tuđe njege i pomoći (14 dana x 2 h dnevno = 28 h) pomnoži sa 12,00 €, to proizlazi da bi svakom od tužitelja tuženik po osnovu naknade imovinske štete – tuđe njege i pomoći dužan isplatiti svakom od tužitelja iznos od po 336,00 €.

41. Međutim, kako su tužitelji, nesporno, suodgovorni za nastanak štete u omjeru od 20%, to je iznos od 336,00 € valjalo umanjiti za 20%, dakle za iznos od 67,20 €, slijedom čega je tuženik svakom od tužitelja dužan platiti iznos od po 268,80 €.

42. Na dosuđeni iznos tuđe njege i pomoći tužiteljima pripada i kamata. U odnosu na tijek kamate na dosuđenu tuđu njegu i pomoć, za navesti je slijedeće:

42.1. U svojoj odluci Vrhovni sud RH poslovnog broja Rev-422/2021-2 od 28. travnja 2021. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

»11. Osnovano revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava nižestupanjski sudova, koji su ocjenjujući da su u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti zaključili da tužitelji sukladno odredbi čl. 1086. i čl. 1089. sv. 2. ZOO na navedeni iznos pripadaju zatezne kamate početkom tijeka od dana donošenja prvostupanjske presude. Navedeno shvaćanje protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-1696/17-2 od 5. rujna 2017. i Rev-52/13-2 od 5. rujna 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 – dalje: ZOOP), kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Sukladno navedenoj odredbi tužiteljima pripada kamata počev od 08.05.21., kao prvog slijedećeg dana nakon što su tužitelji uputili tuženiku posljednji zahtjev za mirno rješenje spora od 07.05.21., a to s obzirom da su tuženiku tada, cca 6 mjeseci nakon nezgode, bile poznate sve okolnosti ozljeđivanja tužitelja i posljedica tog ozljeđivanja.

42.2. Pored toga, Vrhovni sud RH je u Presudi posl. broj Rev-x 673/2018-2 od 17. svibnja 2022. na postavljeno pravno pitanje:

"Primjenjuje li se kod dosude zakonske zatezne kamate na naknadu štete (trenutka kada dospijeva) od osiguranika temeljem policije obveznog osiguranja u prometu čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis ili čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?"

odgovorio je da iz odluka Vrhovnog suda broj Rev-1696/17 od 5. rujna 2017., Rev 934/14. -2 od 5. travnja 2017., Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015. Revx-460/17 od 4. veljače 2020., Rev-660/21 od 14. rujna 2021. i drugima, jasno proizlazi pravno shvaćanje da u slučaju kada postoji odgovornost osiguranika za naknadu štete da pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" “, broj 151/05 – dalje: ZOOP). U citiranoj odluci Vrhovni sud zaključuje da, »polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno činjenice da se u konkretnom slučaju tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe 16. srpnja 2008., tužitelju pripada pravo na kamate od tog datuma«.

43. Ovaj sud, ovom odlukom reafirmira izraženo pravno shvaćanje u prethodno citiranim odlukama Vrhovnog suda, koje je primjenjivo i na ovaj predmet i stoga ovaj sud ocjenjuje da pravilnom primjenom materijalnog prava, i to odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 - dalje ZOOP), tužiteljima valja dosuditi kamatu na dosuđeni iznos tuđe njege i pomoći počev od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, dakle od 08. svibnja 2021. pa do konačne isplate.

44. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na troškove liječenja, za navesti je slijedeće:

44.1. Tužitelji su, da bi uspjeli u sporu i sa zahtjevom za isplatu naknade troškova liječenja trebali dokazati ono što tvrde i na čemu taj zahtjev temelje:

- da su ti troškovi bili medicinski opravdani - nužni, dakle zaista i načelno korisni i potrebni

- odnosno da ti troškovi ne predstavljaju troškove koje su tužitelji samoinicijativno odabrali (uzrokovali) zbog samo svog subjektivnog osjećaja da su tužiteljima potrebni za liječenje, odnosno da ti troškovi nisu nastali samo zbog tužiteljeve komocije ili ugode.

44.2. Navedeno valja sagledati u svijetlu shvaćanja:

- da tužiteljima (oštećenicima) pripada pravo na naknadu troškova koje su imali za liječenje od posljedica štetnog događaja, ali samo za one opravdane troškove

- polazeći od smisla odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, prema kojoj: "Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove iječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.",

- da oštećenom po tome pripada naknada samo onih troškova koji se utvrde korisnim i objektivno potrebnim za što brže i kvalitetnije ozdravljenje, one koji nastanu prema medicinski indiciranom liječenju, a koje nije moguće ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja,

- (ali, pored prethodno navedenog) da je svaka oštećena osoba u obvezi, ako pretendira uspjehu sa zahtjevom da joj se troškovi naknade, učiniti sve što je objektivno u mogućnosti da smanji štetu koju trpi, pa time i koristiti se pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja: propust da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ili propust da to pravo ostvari zbog nedostavljanja dokumentacije tijelu koje o tim troškovima ima odlučiti (ili odobriti ih), ne može za posljedicu imati obvezu štetnika ili njegova osiguratelja da oštećenom naknadi štetu koju trpi propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja.

44.3. U konkretnom slučaju sud je iz provedenih dokaza utvrdio:

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila dana 07. studenoga 2020.,

- da su tužitelji u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, a i nakon nje stanovali u [adresa], općina [adresa],

- da iz iz vještva vještaka ortopeda dr Danči Tripalo i priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica ad 1/ GD na dane 12.11.2020. i 20.11.2020. obavila kontrolne pregleda kod kirurga i neurokirurga kod KBC –a Split,

- da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj ad 2/ HD na dane 12.11.2020. i 20..11.2020. obavio kontrolne preglede kod kirurga i neurokirurga kod KBC –a Split,

- da tužitelji tvrde da su obavili tri kontrolna pregleda, međutim, sud iz priložene dokumentacije te provedenih medicinskih vještačenja nema dokaza da su tužitelji obavili i treći pregled u Splitu, slijedom čega je sud tužiteljima priznao dva odlaska u Split na kontrolne preglede, te dva povratka iz Splita sa kontrolnih pregleda.

44.4. Dakle, razvidno je da iz priložene medicinske dokumentacije, odnosno obavljenih kontrolnih pregleda kod KBC-a Split, te iz vještva vještaka Danči Tripalo proizlazi da su tužitelji u dva navrata obavili kontrolne preglede u Splitu, dok za treći put, a što tvrde tužitelji, nema dokaza.

44.5. Sukladno svemu naprijed navedenom, ocjena je je ovog suda da je svatko od tužitelja opravdano dva puta obavio kontrolne preglede kod KBC-a Split, za što su, s obzirom da stanuju u [adresa], imali putne troškove.

44.6. Tužitelji su zatražili trošak putne karte na relaciji Sinj-Split-Sinj.

44.7. Pregledom cjenika priloženog uz tužbu, sud je utvrdio da najjeftinija cijena putne karte na relaciji [adresa] iznosi 5,03 €.

44.8. Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, tužitelji su, za jedan odlazak u Split i povratak, imali trošak putne karte od po 10,06 €, dakle za dva utvrđena odlaska i povratka svatko od tužitelja imao je trošak 20,12 €.

44.9. Dakle, troškove liječenja (čl. 1095. st. 1. ZOO) odnosno troškove putovanja radi liječenja (odlasci na kontrolne preglede i fizikalne terapije iz [adresa] pokraj Sinja u Split, te povratak iz [adresa] u [adresa] pokraj Sinja, ovaj sud je temeljem priložena po dva kontrolna pregleda za svakog od tužitelja ocijenio opravdanim u iznosu od 20,12 €.

44.10. Međutim, s obzirom na suodgovornost tužitelja u omjeru od 20%, to je iznos od 20,12 € valjalo umanjiti za 20%, dakle za iznos od 4,02 €, pa svakom od tužitelja po osnovu troškova liječenja – putnih troškova pripada naknada u iznosu od 16,10 €.

44.11. Slijedom iznijetog, kako su tužitelji zatražili po osnovu imovinske štete – putnih troškova iznos od po 19,91 €, to je sud, za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od po 3,81 €, odbio tužbeni zahtjev svakog od tužitelja.

45. Na dosuđeni iznos tužiteljima pripada i kamata od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, dakle od 08. svibnja 2021. pa do konačne isplate.

45.1. Naime, kao što je već obrazloženo u odnosu na tijek kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete i štete po osnovu tuđe njege i pomoći, tužitelji su u mirnom postupku zatražili isplatu i po osnovu putnih troškova.

45.2. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 – dalje: ZOOP), kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Sukladno navedenoj odredbi tužiteljima pripada kamata počev od 08.05.21., kao prvog slijedećeg dana nakon što su tužitelji uputili tuženiku posljednji zahtjev za mirno rješenje spora od 07.05.21., a to s obzirom da su tuženiku tada, cca 6 mjeseci nakon nezgode, bile poznate sve okolnosti ozljeđivanja tužitelja i posljedica tog ozljeđivanja.

46. Dakle, cijeneći sve naprijed navedeno i obrazloženo, utvrđenje je ovog suda da je tuženik dužan, po osnovu predmetnog štetnog događaja, isplatiti svakome od tužitelja daljnji iznos od po 312,61 €, sa pripadajućim kamatama počev od 09. svibnja 2021. pa do konačne isplate.

47. S obzirom na navedeno, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženo preko dosuđenog, i to tužiteljici ad 1/ GD tužbeni zahtjev je odbijen za više zatraženih 1.037,39 € sa pripadajućim kamatama, dok je tužitelju ad2/ HD odbijen tužbeni zahtjev za više zatraženih 487,64 € sa pripadajućim kamatama

48. Radi iznijetog, odlučeno je kao u toč. I i II izreke presude.

49. Parnični trošak dosuđen je tuženiku po odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici.

50. U odnosu na tužiteljicu ad1/ GD, među strankama nije bio sporan osnov, već samo visina, pa sukladno tome, sud nije provodio dokaze u pogledu osnova. U visini je tužiteljica ad1/ uspjela sa 23%, dok je tuženik u visini uspio sa 77%. Naime, tužiteljica ad1/ je konačno uređenim tužbenim zahtjevom potraživala ukupan iznos od 1.350,00 €, a po utvrđenju ovog suda, osnovano je potraživanje tužiteljice ad1/ za iznos od 312,61 €, pa je sud uspjeh tužiteljice cijenio sa 23%, a tuženika sa preostalih 77 %.

50.1. Kada se od uspjeha tuženika (77%) oduzme uspjeh tužiteljice ad1/ (23%) dobiva se konačan uspjeh tuženika u sporu od 54%.

50.2. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, te obrazloženih podnesaka od 29.01.25., 28.02.25. i 20.03.25. po 100 bodova, za pristupe na roč. od 16.01.25., 27.02.25. i 04.04.25. po 100 bodova, zatim za pristup na roč. od 04.10.24. 75 bodova, te za pristup na roč. za objavu presude 50 bodova, što sveukupno iznosi 825 bodova. Ovaj iznos pomnožen je sa 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od 1.650,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 412,50 € na ime 25% PDV-a pa sveukupan trošak tuženika iznosi 2.062,50 €.

52.3. Razmjerno uspjehu tuženika naspram tužiteljice ad1/ od 54%, tuženiku je dosuđen iznos troška od 1.113,75 €.

50.4. Ovaj sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja ad1/ i ad2/ da je u konkretnom slučaju, s obzirom da je tuženik osporavao visinu, i da su se u odnosu na visinu izvodili dokazi medicinskim vještačenjem, samim time utvrđivan i osnov. Naime, u konkretnom slučaju tuženik nakon izvršenih isplata nije istakao prigovor namirenja cjelokupne štete, već je tuženik sukcesivno isplaćivao tužiteljima iznose koji su za tuženika u određenom trenutku bili nesporni i koje je tuženik imao obvezu, sukladno odredbi čl. 12.ZOOP-a isplatiti, ne ističući prigovor da je tim isplatama tužiteljima šteta u cijelosti namirena.

50.5. Sudska praksa Vrhovnog suda na koju se pozivaju tužitelji odnosi se na situaciju kada je tuženik isplatio određene iznose, te istakao prigovor da je tim isplatama tužitelj u cijelosti namiren, a što nije slučaj u ovome predmetu, pa se, po ocjeni ovog suda, sudska praksa na koju se pozivaju tužitelji, u konkretnom slučaju ne može primijeniti.

50.6. Sve i da tuženik nije u dva navrata tužiteljima izvršio isplate, i u tom bi se slučaju proveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost visine pretrpljene štete, pa se samim time ne bi moglo zaključiti da je utvrđivan osnov potraživanja, već samo visina.

50.7. Slijedom iznijetog, sud nije prihvatio prigovor tužitelja da bi činjenica što je tuženik isplatio nesporne iznose, i što je sud provodio dokaze medicinskim vještačenjem, to značilo da je osporen i osnov potraživanja.

51. Na dosuđeni iznos troška tuženiku pripada kamata počev od 14. svibnja 2025., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate.

52. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. II izreke rješenja.

53. U odnosu na tužitelja ad2/ HD, među strankama nije bio sporan osnov, već samo visina, pa sukladno tome, sud nije provodio dokaze u pogledu osnova. U visini je tužitelj ad2/ uspio je sa 39%, dok je tuženik u visini uspio sa preostalih 61%.

53.1. Naime, tužitelj ad2/ je konačno uređenim tužbenim zahtjevom potraživao ukupan iznos od 800,25 €, a po utvrđenju ovog suda, osnovano je potraživanje tužitelja ad2/ za iznos od 312,61 €, pa je sud uspjeh tužitelja ad2/ cijenio sa 39%, a tuženika sa preostalih 61 %.

53.2. Kada se od uspjeha tuženika (61%) oduzme uspjeh tužitelja ad2/ (39%) dobiva se konačan uspjeh tuženika u sporu od 22%.

54. Kako tuženik, međutim, nije popisao trošak u odnosu na tužitelja ad2/, to tuženiku nije dosuđen trošak u odnosu na tužitelja ad2/.

55. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke rješenja.

U Splitu, 14. svibnja 2025.

S U D A C

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja ad1/

- pun. tužitelja ad 2/

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte