P-10552/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja PČK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Doroteji Jurčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku CČ, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu tužitelja Doroteju Jurčić, odvjetnicu, tuženu osobno uz punomoćnika tužene CČ, odvjetnika, a po objavi presude 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju PČK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.732,69 EUR/ 65.796,47 kn uvećano za zatezne kamate koje teku

- na iznos od 209,88 EUR od dana 16. siječnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 206,31 EUR od dana 16. veljače 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 206,66 EUR od dana 16. ožujka 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 207,09 EUR od dana 16. travnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 206,29 EUR od dana 16. svibnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 206,49 EUR od dana 16. lipnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od205,96 EUR od dana 16. srpnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 203,84 EUR od dana 16. kolovoza 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 203,99 EUR od dana 16. rujna 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 204,91 EUR od dana 16. listopada 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 205,48 EUR od dana 16. studenog 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 205,19 EUR od dana 16. prosinca 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 205,42 EUR od dana 16. siječnja 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 204,09 EUR od dana 16. veljače 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 207,35 EUR od dana 16. ožujka 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 208,45 EUR od dana 16. travnja 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 526,46 EUR od dana 2. listopada 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 206,21 EUR od dana 16. studenog 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 205,46 EUR od dana 16. prosinca 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 206,45 EUR od dana 16. siječnja 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 205,19 EUR od dana 16. veljače 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 205,91 EUR od dana 16. ožujka 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 205,25 EUR od dana 16. travnja 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 204,13 EUR od dana 16. svibnja 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 203,27 EUR od dana 16. lipnja 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 203,31 EUR od dana 16. srpnja 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 202,85 EUR od dana 16. kolovoza 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 202,38 EUR od dana 16. rujna 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 203,41 EUR od dana 16. listopada 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 203,24 EUR od dana 16. studenog 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 203,53 EUR od dana 16. prosinca 2021.g. pa do isplate

- na iznos od 203,64 EUR od dana 16. siječnja 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 203,50 EUR od dana 16. veljače 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 204,56 EUR od dana 16. ožujka 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 204,19 EUR od dana 5. svibnja 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 203,44 EUR od dana 16. svibnja 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 203,18 EUR od dana 25. lipnja 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 1,05 EUR od dana 2. srpnja 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 138,92 EUR od dana 16. srpnja 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 64,07 EUR od dana 22. srpnja 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 206,85 EUR od dana 16. kolovoza 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 207,64 EUR od dana 21. rujna 2022.g. pa do isplate

- na iznos od 207,20 EUR od dana 16. listopada 2022.g. pa do isplate za razdoblje od 16.ožujka 2016. do 31.12.2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da plati tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećano za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana. ".

II. Nalaže se tužitelju PČK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženoj PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su on i tužena za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli nekretninu, i to stan upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U svrhu kupovine navedene nekretnine tužitelj je kao korisnik kredita sklopio Ugovor o namjenskom kreditu od 1.3.2014. u Zagrebačkoj banci d.d., a temeljem kojeg je tužena bila sudužnik. Bračna zajednica između tužitelja i tužene prestala je dana 15.1.2019., a nakon čega nije postignut sporazum oko podjele zajedničke imovine, već je predmetni stan ostao u zajedničkom vlasništvu tužiteljice i tuženika. Tužitelj je nastavio samostalno isplaćivati gore navedeni ugovor o kreditu, a što je činio sve do 15.10.2022., a nakon čega je kredit isplaćen u cijelosti iz kupoprodajne cijene ostvarene od prodaje istoga stana. S obzirom da su stranke kupoprodajnu cijenu dobivenu nakon prodaje stana te zatvaranja ugovora o kreditu podijelili na jednake dijelove, tužitelj je dopisom od dana 22.11.2022. pozvao tuženu na plaćanje iznosa koji se odnosi na polovicu isplaćenih rata po ugovoru o kreditu u razdoblju od 15.1.2019. (razvoda braka) pa do 15.10.2022., a ona se na dopis oglušila. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da tužitelju isplati iznos od 8.732,69 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako ono što tužitelj ovdje sasvim smišljeno izbjegava navesti je podatak da od razvoda braka u toj nekretnini živi sa novom partnericom IČ, a da je tuženoj zabranio pristup, iako je ista pokušavala ostati u svom stanu. Da je pristup tužnoj bio zabranjen svjedoče policijski zapisnici koje tužena prilaže kao dokaz, kao i saslušanje zajedničke kćerke koja može posvjedočiti i potvrditi navode tužene. Na ovaj način "tužilac" pokušava predočiti sudu ga da bi tužena trebala snositi trošak polovine rate kredita za stan u koji joj je bio zabranjen pristup, kojim potezom joj je tužitelj namjerno nanio materijalnu štetu pa je tužena bila prinuđena trpiti materijalnu štetu, a sve zbog zabrane korištenja stana čiji je suvlasnik. Ukazuje da tužitelj na ovakav potez nije imao pravo, odnosno da je iskoristio svoj položaj i uselio treću osobu u zajednički stan, a tuženoj zabranio koristiti stan koji joj "pripada polovinom" jer je zajednička imovina bračnih drugova. Tužena ističe da je prije same prodaje stana pokušavala i inzistirala na rješavanju problema podjele zajedničke imovine, na način da je "pokrenula vansudsku nagodbu", ali se tužitelj na to oglušio te nije pokazao niti jedan gest volje da želi da se problem riješi. Imajući u vidu svoju materijalnu situaciju i da ista ne može koristiti vlastitu nekretninu, tužena je pokrenula postupak kako bi se pitanje zajedničke imovine riješilo. Nakon razvoda braka, preciznije dana 9.7.2020., tužitelj je dao izjavu i istu ovjerio kod javnog bilježnika kojom u cijelosti opovrgava tužbeni zahtjev. U izjavi tužitelj u cijelosti oslobađa tuženu svih troškova vezanih za kredit i stan, kao i sudužništva za kredit i obvezuje se da će snositi sve troškove koji ubuduće budu nastali. U konačnom u izjavi tuženu oslobađa troškova režija i garantira da će iste prepisati na sebe. Iz navede izjave nesumnjivo proizlazi da tužitelj od tužene nema potraživanja i da decidno izjavljuje da je oslobađa svih dugova, troškova i davanja koja su predmet tužbenog zahtjeva. Tužena ukazuje da je izjava dana kod javnog bilježnika dokument koji bi trebao biti presudan u ovom sporu, odnosno koji bi trebao ishoditi "odbacivanje" tužbenog zahtjeva. Da su namjere tužitelja da nanese štetu tuženoj evidentne govori i podatak da je tužitelj nakon prodaje predmetne nekretnine i prijema novčanih sredstava u iznosu od 3.000,00 EUR za namještaj, tuženoj dao još jednu izjavu, da prema njoj nema nikakvih potraživanja. Posebno ističe da je navedena izjava dana pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću. Da je tužitelj imao potraživanja prema tuženoj u trenutku kada je učinjena predmetna izjava, istu ne bi dao, odnosno u takvoj izjavi bi naveo eventualno potraživanja. Kako je tužitelj podnio tužbu, a tužena posjeduje izjavu kojom isti pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavljuje da potraživanja nema, to tužena predlaže sudu da na bazi dane izjave, odbije tužbeni zahtjev. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (stranica 6-11, 91-95 spisa), e-mail prepisku (stranica 12 spisa), dopis punomoćnice tužitelja upućen tuženoj od 22.11.2022. (stranica 13-14 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu (stranica 15-24 spisa), I. Dodatak ugovoru o kreditu (stranica 25-32 spisa), promet po kreditu (stranica 33-40 spisa), potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb od 27.4.2022. (stranica 47 spisa), potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb od 27.4.2022. (stranica 48 spisa), dopis punomoćnice tužene upućen tužitelju (stranica 49 spisa), zapisnik od 12.10.2022. posl. br. R1-364/2022 (stranica 56 spisa), ovjerenu izjavu tužitelja (stranica 57-58 spisa), ovjerenu izjavu tužitelja (stranica 59-60 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tužene kao stranaka.

4. Među strankama nije sporno da su one bivši bračni drugovi čiji je brak sklopljen 2005., a razveden u siječnju 2019. Nije sporno niti da je za vrijeme trajanja braka tužitelj kao korisnik kredita sa Zagrebačkom bankom d.d. kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu od 1.3.2014. na iznos od 82.465,73 EUR u kunskoj protuvrijednosti, čija je namjena kupnja stana u [adresa], a stan je kupljen kako bi njihova zajednička (tada maloljetna) kćerka imala gdje živjeti u budućnosti. Nije sporno niti da je predmetni stan 19.10.2022. prodan trećoj osobi kao kupcu za kupoprodajnu cijenu od 149.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama te da je od tog iznosa 20.10.2022. podmiren dug kreditoru s osnova Ugovora o kreditu u iznosu od 64.303,56 EUR (kako to proizlazi iz prometa po kreditu) te da su potom iznos koji je preostao nakon toga parnične stranke podijelile na pola. Nije sporno niti da je tužitelj plaćao kredit od početka otplate pa do prijevremene otplate kredita od 20.10.2022. Nije sporno niti da su sredstva kredita korištena prema namjeni koja je navedena u ugovoru o kreditu. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva. Tužena tvrdi da je 9.7.2020. tužitelj ovjerio kod javnog bilježnika izjavu kojom opovrgava tužbeni zahtjev, a kojom tuženu oslobađa svih troškova vezanih za kredit i stan, kao i sudužništva za kredit i obavezuje se da će snositi sve troškove koji ubuduće budu nastali. Navodi kako iz navedene izjave nesumnjivo proizlazi da tužitelj od tužene nema potraživanja i da decidno izjavljuje da je oslobađa svih dugova, troškova i davanja koja su predmet tužbenog zahtjeva. Sadržajno se dakle radi o prigovoru otpusta duga iz čl. 203. st. 1. Zakona o obveznim odnosima pa je sporno da li navedena izjava od 9.7.2020. koju je tužitelj potpisao i na kojoj je ovjerio svoj potpis istoga dana kod javnog bilježnika Mladena Bureca pod brojem Ov-7741/2020 predstavlja izjavu o otpustu duga. Sporno je i da li je nastupila zastara potraživanja.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet postupka zahtjev je tužitelja da mu tužena isplati polovicu novčanih sredstava koja je nakon što je 15.1.2019. prestala bračna zajednica parničnih stranaka uplatio Zagrebačkoj banci d.d. na osnovu Ugovora o kreditu sklopljenim s tom institucijom 1.3.2014., točnije potraživanje tužitelja odnosi se razdoblje od 15.1.2019. do 15.10.2022.

7. Iz Ugovora o namjenskom kreditu od 1.3.2014. proizlazi da je isti sklopio tužitelj kao korisnik kredita sa Zagrebačkom bankom d.d. kao kreditorom na iznos od 82.465,73 EUR u kunskoj protuvrijednosti, čija je namjena kupnja stana.

8. Iz Ugovora o kupoprodaji od 19.10.2022. sklopljenog između tužitelja i tuženika kao prodavatelja te HČ kao kupca proizlazi da su prodavatelji tim ugovorom prodali svaki ½ svog suvlasničkog dijela nekretnine kupcu za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 149.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama. Predmet kupoprodaje je nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe [adresa] (pov. 185čm) i dvorište (pov. 565 čm), ukupno površina 750 m2 povezano sa 5. suvlasnički dio: 1292/1000 etažno vlasništvo (E-5) trosobni stan oznake M1-K4 na 2. katu te parking mjesto VPM-4, ukupne neto korisne površine (NKP) 74,37 m2 s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke i nedjeljive dijelove i uređaje zgrade sagrađene na čest. broj 2665, povezane stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela zgrade temeljem odredbi čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

9. Iz zapisnika od 12. listopada 2022. sastavljenog u predmetu ovog suda poslovni broj R1-364/2022-11 proizlazi da je tužena kao predlagateljica protiv tužitelja kao protustranke u tom predmetu podnijela prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice te da je na tom ročištu navela da je u tijeku prodaja stana i povukla prijedlog.

10. Iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da su one bivši bračni drugovi čiji je brak sklopljen 2005., a razveden u siječnju 2019. te da su za vrijeme trajanja braka sredstvima ostvarenim kreditom zajednički kupili stan u [adresa], a stan je kupljen kako bi njihova zajednička (tada maloljetna) kćerka imala gdje živjeti u budućnosti. Također proizlazi da je i namjena tog kredita koji je tužitelj kao korisnik kredita sa Zagrebačkom bankom d.d. kao kreditorom sklopio 1.3.2014. bila upravo kupnja toga stana. Parnične stranke su se na tom stanu uknjižile kao vlasnici svaki u 1/2 dijela, a živjeli su u kući oca tužene na adresi [adresa] u [adresa]. Prvotna namjera parničnih stranaka je bila da se taj stan daje u najam, no onda su uz dozvolu tužitelja u stan uselile majka i sestra tužene i tamo su živjele nepunih godinu dana. Nedugo nakon toga odnosi između parničnih stranaka su se narušili pa je tužitelj otišao iz njihovog zajedničkog kućanstva u podstanarstvo te je neko vrijeme bio u podstanarstvu. Budući da mu je bilo otegotno plaćati i podstanarstvo i rate kredita, pitao je tuženu da li želi sudjelovati u otplati kredita, što je ona odbila i nije ni na koji način htjela sudjelovati u otplati kredita. Nakon toga je tuženoj rekao da neka njezina majka i sestra izađu iz tog stana na adresi [adresa], što su one i učinile te je uselio u taj stan i tamo sam živio otprilike 4 godine, sve dok ga nisu prodali. Tužitelj je otplatio cjelokupni kredit od početka do prijevremene otplate, a sredstvima ostvarenim prodajom stana na adresi [adresa] u iznosu od 149.000,00 EUR su podmirili dug prema banci s osnova kredita, a iznos koji je preostao nakon toga su parnične stranke podijelile na pola.

10.1. Sud prihvaća iskaze parničnih stranaka u dijelovima u kojima su oni međusobno suglasni, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza parničnih stranaka u dijelovima u kojima su oni međusobno suglasni nisu ničim dovedeni u sumnju jer su sukladni i ispravama dostavljenim u spis.

11. Iz izjave od 9.7.2020. koju je tužitelj potpisao i na kojoj je svoj potpis ovjerio istoga dana kod javnog bilježnika Mladena Bureca pod brojem Ov-7741/2020 proizlazi da tužitelj izjavljuje da će zbog prestanka bračne zajednice dana 15.1.2019. do 31.12.2020. svoju bivšu suprugu, ovdje tuženu odriješiti obveze sudužništva po kreditu za stan u [adresa]. kat koji su kupili podizanjem kredita u Zagrebačkoj banci dok je trajala bračna zajednica, isto tako će je riješiti suvlasništva za stan nakon što je oslobodi kreditne obveze sudužništva za kredit za spomenuti stan u [adresa] Zagreb. Tužitelj izjavljuje da će bivšu suprugu PČ osloboditi svih troškova vezano za kredit za stan i za stan uopće, bilo da se radi o eventualnoj prodaji stana ili primopredaji kreditne obveze na treću osobu, odnosno bilo kakvih troškova koji iz bilo kojeg razloga mogu nastati a u vezi su sa spomenutim stanom. Tužitelj također izjavljuje da će ako prodajom stana ne uspije zatvoriti kreditnu obvezu u banci za navedeni stan preostale obveze i troškove snositi sam bez terećenja bivše supruge PČ.

12. Odredba čl. 203. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi. Stavak 2. propisuje da za pravovaljanost toga sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u formi u kojoj je zaključen posao iz kojeg je obveza nastala. Dakle, sporazum o otpustu duga može biti sklopljen u bilo kojem obliku, odnosno obveza će prestati ako na bilo koji jasan i razumljiv način vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati ispunjenje ili da otpušta dug, a dužnik se s tim suglasi.

13. Tužitelj je u izjavi od 9.7.2020. koju je potpisao i na kojoj je javnobilježnički ovjerio svoj potpis u više navrata na jasan i nedvojbeno razumljiv način izjavio da će tuženu "odriješiti", odnosno "osloboditi" obveza po kreditu za predmetni stan u [adresa] (konkretno navodima: "ću do 31.12.2020. svoju bivšu suprugu PČ … odriješiti obveze sudužništva po kreditu za stan u [adresa]. kat ", "izjavljujem da ću bivšu suprugu PČ osloboditi svih troškova vezano za kredit za stan i za stan uopće bilo da se radi o eventualnoj prodaji stana ili primopredaji kreditne obveze na treću osobu, odnosno bilo kakvih troškova koji iz bilo kojeg razloga mogu nastati a u vezi su sa spomenutim stanom", " izjavljujem da ću ako prodajom stana ne uspijem zatvoriti kreditnu obvezu u banci za navedeni stan preostale obveze i troškove snositi sam bez terećenja bivše supruge PČ"). Analizirajući izjavu tužitelja i dovodeći ju u uzajamnu vezu sa dijelom iskaza tužene u kojem tužena navodi da je ona sastavila tu ispravu i da je isprava sačinjena na njezinu inicijativu jer je tužitelj odbijao bilo kakav dogovor oko podjele toga stana (i sam tužitelj navodi da je on nije sastavio), za zaključiti je da je tužena, nakon što je sastavila tu izjavu kojom tužitelj oslobađa tuženu obveza ("sudužništva") po ugovoru o kreditu dala istu tužitelju na potpis pa je tu izjavu tužitelj potpisao i potom na njoj javnobilježnički ovjerio svoj potpis, što među strankama nije sporno pa je stoga, na opisani način (sastavljanjem te izjave, dakle kreiranjem njezinog sadržaja u cijelosti i davanjem isprave takvog sadržaja na potpis tužitelju) u izjavi od 9.7.2020. koja ima karakter izjave o otpustu duga nedvojbeno sudjelovala i tužena jer se upravo na taj način, dakle sastavljanjem te izjave i davanjem iste na potpis tužitelju koji ju je potpisao i potom na njoj javnobilježnički ovjerio svoj potpis suglasila sa učinjenim otpustom duga. Pritom se ponovno napominje kako sporazum o otpustu duga može biti sklopljen u bilo kojem obliku, odnosno obveza će prestati ako na bilo koji jasan i razumljiv način vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati ispunjenje ili da otpušta dug, a dužnik se s tim suglasi. Jasno je dakle da se tužena upravo na opisani način (sastavljanjem te izjave, dakle kreiranjem njezinog sadržaja i davanjem isprave takvog sadržaja na potpis tužitelju) suglasila s učinjenim otpustom duga. Time je tuženičina obveza na isplatu utuženog potraživanja prestala u smislu citirane zakonske odredbe, a tužitelj se valjano navedenom izjavom mogao odreći utuženog potraživanja prema tuženoj. Ujedno valja takvu izjavu tužitelja dovesti u vezi sa činjenicom da je tužitelj u zajedničkom stanu parničnih stranaka nakon prestanka bračne zajednice živio bez da bi tuženoj za to plaćao ikakvu naknadu, a tužena stan u to vrijeme nije koristila pa onda i navedeno ukazuje na to da je volja tužitelja bila da tuženu oslobodi svih obveza koji se odnose na kredit za predmetni stan, a tužena se s time suglasila. Isto tako, na to da je volja tužitelja bila da tuženu oslobodi svih obveza koji se odnose na kredit za predmetni stan, a tužena se s time suglasila govori i činjenica da je tužitelj 28.10.2022., dakle nakon prodaje predmetne nekretnine potpisao još jednu izjavu na kojoj je također ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika, a u kojoj je pod punom kaznenom i imovinskom odgovornošću izjavio da je od tužene primio 3.000,00 EUR za namještaj koji je prodan zajedno sa stanom u [adresa] te da nema više nikakvih potraživanja. Posve životno i logično tužena navodi da tužitelj ne bi dao tu izjavu da je imao potraživanja prema njoj u trenutku kada je ta izjava učinjena, odnosno da bi u takvoj izjavi naveo eventualna potraživanja. U odnosu na navode tužitelja da je on u to vrijeme bio dosta loše pa tako i psihički loše, valja napomenuti kako ta okolnost nije pravno odlučna za valjanost izjave od 9.7.2020., a niti bi ista mogla dovesti tužitelja u povoljniju pravnu poziciju. Dio iskaza tužitelja u kojem navodi kako ne zna što je sa tom izjavom htio, odnosno iz kojeg razloga ju je potpisao, da je probao tu izjavu pročitati, da ju je vjerojatno u to vrijeme pročitao, da se ne sjeća i ne zna zašto je potpisao tu izjavu ovaj sud ocjenjuje krajnje neuvjerljivim, neživotnim, nelogičnim, posve suprotnim sadržaju te izjave koju je tužitelj potpisao i na njoj potom ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnička. Osim toga, taj dio je posve suprotan dijelu iskaza tužitelja u kojem navodi da je možda htio da se sve to brže između njih okonča, a koji dio ovaj sud ocjenjuje životnim i logičnim pa u konačnici i u skladu sa sadržajem predmetne izjave. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke.

14. Imajući u vidu utvrđenja iz odlomka 13. ove presude, ovaj sud nije izvodio daljnje dokaze (saslušanje svjedokinja FČ i RČ) jer se takvi dokazi s obzirom na utvrđenja iz navedenog odlomka presude ukazuju nesvrishodni, budući da bi i njihovim izvođenjem ovaj sud došao do jednakih utvrđenja, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda. Povrh toga, saslušanje svjedokinje FČ, zajedničke kćeri stranaka predloženo je na okolnost da tužena nije mogla boraviti u toj nekretnini u utuženom razdoblju, a ta okolnost je irelevantna obzirom na predmet spora pa i iz navedenog razloga taj dokaz nije izveden. Iz navedenih razloga nisu cijenjeni niti po tuženoj istaknuti ostali prigovori jer isti nisu pravno odlučni.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tužena u cijelosti uspjela u ovom sporu. Tuženoj je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 20.11.2024. i 1.4.2025. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa) za svako navedeno ročište te PDV na navedene radnje. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 135,02 EUR

2. tuženoj po punomoćniku