Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8982/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice PI, zastupane po branitelju Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. i stavka 3. Zakona o hrani (NN 81/13, 14/14, 30/15 i 115/18), te članka 127. stavka 1. podstavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2022., broj: 80. Pp-6957/2022, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe okrivljenice PI, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 2. izreke u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni tako da se okrivljenici PI, za prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21, 67/23), utvrđuje novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura).

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice PI te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

III. Uslijed odluke pod točkama I. – II. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude okrivljenici izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.323,61 euro (tisućutristodvadesettri eura i šezdesetjedan cent), koju je dužna platiti u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/1,118/18,114/22), okrivljenica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. i stavka 3. Zakona o hrani, te članka 127. stavka 1. podstavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno, putem branitelja, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da Presuda je utemeljena na zapisniku o inspekcijskom pregledu sanitarne inspektorice, koji predstavlja nezakonit dokaz, jer iz zapisnika ne proizlazi da bi okr. bila dana sva potrebna upozorenja prije ispitivanja ŠI. Iz obrazloženja presude je razvidno kako je sud priklonio vjeru zapisniku od 25.2.2022. i na istom utemeljio presudu. U odnosu na prekršaj iz čl. 127. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, ističe se kako postoje objektivne okolnosti koje su okr. spriječile da postupi po pozivu inspektorata, jer u to vrijeme okr. je bila bolesna sa sumnjom u zarazu virusom COVID-19, pa imajući u vidu poziv za javljanje u Državni inspektorat koji je primila svega nekoliko dana prije nego se trebala javiti okr. nije zbog svoje bolesti niti angažirala nekog odvjetnika koji bi u njeno ime pristupio kod Državnog inspektorata, te kod okr. nije postojala nikakva namjera da se počini prekršaj već je uslijed više sile i oboljenja bila u nemogućnosti postupiti prema traženju. Zbog navedenoga ističe se kako je kažnjavanje za ovaj prekršaj potpuno nepotrebno jer je riječ o beznačajnom prekršaju gdje nije došlo do nastupa štetnih posljedica. Ujedno pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Sud je tijekom postupka pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a temeljem kojeg je donio nezakonitu pobijanu odluku, te je i pogrešno primijenio materijalno prekršajno pravo, a sve kada je presudu utemeljio na nezakonitom dokazu, kako je već opisano. Sud je donio pogrešnu odluku o vrsti i mjeri prekršajno pravne sankcije za okrivljenika, jer je određena u previsokom iznosu i nesrazmjerna težini prekršaja čak i da se utvrdi da je isti počinjen. Okrivljenica je vlasnica malog OPG-a te plaćanje ovako visoke kazne dovodi u pitanje opstanak okr. i njene obitelji.

4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. i stavka 3. Zakona o hrani, te članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu.

8. U vezi navoda žaliteljice da je presuda utemeljena na zapisniku o inspekcijskom pregledu sanitarne inspektorice, koji predstavlja nezakonit dokaz, jer iz zapisnika ne proizlazi da bi okr. bila dana sva potrebna upozorenja prije ispitivanja ŠI, te iz obrazloženja presude je razvidno kako je sud priklonio vjeru zapisniku od 25.2.2022. i na istom utemeljio presudu, ističe se da okrivljenica PI nije bila prisutna prilikom inspekcijskog nadzora 25. veljače 2022. pa nije morala biti upozorena u svojstvu osumnjičenice niti je ista davala bilo kakvu izjavu na taj zapisnik, a isto tako prvostupanjski sud koristi zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 25. veljače 2022. samo u odnosu na utvrđene činjenice, a ne koristi izjave prisutne ŠI, a što je vidljivo iz točke 6. obrazloženja, pa stoga se prvostupanjska presuda ne temelji na nezakonitom dokazu.

9. Nadalje, navod žaliteljice da zbog bolesti COVID-19 nije se mogla odazvati pozivu inspektora i dostaviti traženu dokumentaciju, ovaj sud nije prihvatio budući okrivljenica navedeno nije isticala u prvostupanjskom postupka, te u smislu odredbe članka u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju.

10. Slijedom navedenoga, kako su iz priložene detaljne dokumentaciju utvrđeni prekršaji okrivljenice koji joj se stavljaju na teret, to neosnovano žaliteljica navodi da je sud tijekom postupka pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a temeljem kojeg da je donio nezakonitu pobijanu odluku, te da je i pogrešno primijenio materijalno prekršajno pravo, a sve kada je presudu utemeljio na nezakonitom dokazu, kako je već opisano.

11. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano navodi žaliteljica, ističući da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

12. U vezi navoda žaliteljice da se radi o beznačajnom djelu, ističe se da za zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je kumulativno ostvarenje dva elementa i to neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, te izostanak potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Kako se u konkretnom slučaju radi o povredi odredaba o sigurnosti hrani te ne postupanje po zahtjevu nadležnog tijela, to se ne može raditi o neznatnom stupnju ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. Isto tako, ponašanje okrivljenice koja nije sudjelovala niti u inspekcijskom nadzoru, niti je naknadno dostavila traženu dokumentaciju inspektoru, niti je ista sudjelovala u prekršajnom postupku pred sudom, pa time niti pokazala bilo kakvu odgovornost za učinjene propuste, to nije ostvaren niti subjektivni element za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona.

13. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenici za djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude u granicama zakona, te nije prestroga, time više što je novčana kazna izrečena u zakonom propisanom minimumu jer je za prekršaj iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. i stavka 3. Zakona o hrani propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 5.000,00 do 10.000,00 kn, a kako okrivljenica nije priložila dokaz o svom materijalnom stanju i obiteljskim prilikama, to nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne.

14. Nadalje, nakon počinjenja prekršaja 29. lipnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu (NN 67/23), kojim je za prekršaj koji se okrivljenici stavlja na teret u točki 2. izreke pobijane presude, propisana sada novčana kazna u rasponu od 660,00 do 2.650,00 eura, dok je ranijim Zakonom o Državnom inspektoratu bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kn (663,61 do 2.654,46 eura), pa su navedene izmjene Zakona blaži propis za počinitelja, te je stoga u konkretnom slučaju primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu (NN 67/23), u smislu odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, kojima je propisano da prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

15. Slijedom navedenoga, u skladu s primijenjenim blažim Zakonom utvrđena je novčana kazna okrivljenici u propisanom minimumu, budući na strani okrivljenice nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.